-
Osobe se mogu inficirati ingestijom ili udisanjem virusa, ugrizom insekata ili seksualnim kontaktom.
-
Najčešće, virusi uzrokuju infekcije gornjih dišnih puteva.
-
Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma, laboratorijskih i mikrobioloških pretraga ili pregledom zahvaćenih organa.
-
Antivirusni lijekovi mogu ometati umnažanje virusa ili ojačati imunološki odgovor na virusnu infekciju.
Virusi su mali infektivni organizmi - puno manji od gljiva ili bakterija - koji moraju napasti živu stanicu da bi se umnažali (replicirali). Virus se veže na stanicu domaćina, ulazi u nju i oslobađa svoju DNK ili RNK unutar stanice. Virusna DNK ili RNK je genetski materijal koji sadrži informacije potrebne za stvaranje kopija odnosno replikaciju virusa. Virusni genetski materijal preuzima kontrolu nad stanicom i potiče proizvodnju novih kopija virusa. Virus ometa stanicu domaćina u obavljanju normalnih funkcija te ona najčešće umire. Nakon stanične smrti, iz nje se oslobađaju novi virusi koji potom inficiraju ostale stanice.
Ovisno o tome koriste li DNK ili RNK za replikaciju, viruse dijelimo u dvije skupine: DNK i RNK viruse. U skupinu RNK virusa pripadaju retrovirusi, poput HIV-a (virus humane imunodeficijencije). RNK virusi, osobito retrovirusi, skloni su mutacijama.
Neki virusi ne uzrokuju smrt stanice domaćina koju inficiraju već mijenjaju njene funkcije. Ponekad zaražena stanica gubi kontrolu nad normalnom staničnom diobom i postane kancerogena.
Neki virusi, poput virusa hepatitisa B i virusa hepatitisa C, mogu uzrokovati kronične infekcije. Kronični hepatitis može trajati godinama, pa čak i desetljećima. Kronični hepatitis je najčešće blaga bolest i ne uzorkuje značajno jetreno oštećenje. Međutim, u malog broja ljudi, u konačnici dovodi do ciroze (ožiljkavanje jetre), jetrenog zatajenja i ponekad karcinoma jetre.
Pojedini virusi najčešće inficiraju određenu vrstu stanica. Primjerice, virusi obične prehlade inficiraju samo stanice gornjih dišnih puteva. Osim toga, većina virusa uzrokuje bolest samo u nekih vrsta biljaka ili životinja. Neki virusi inficiraju samo ljude.
Mnogi virusi najčešće uzrokuju infekcija u dojenčadi i djece.
Vrste virusnih infekcija
Najčešće virusne infekcije su:
Najčešće respiratorne infekcije su infekcije gornjih dišnih puteva, odnosno grlobolja, upala sinusa i prehlada.
U ostale virusne infekcije dišnog sustava spadaju gripa i upala pluća.
U male djece, virusi često uzrokuju krup (upala gornjih i donjih dišnih puteva, naziva se i laringotraheobronhitis) ili donjih dišnih puteva (bronhiolitis).
Infekcije dišnog sustava su teže u dojenčadi, starijih osoba i osoba s kroničnim plućnim ili srčanim bolestima.
Ostali virusi inficiraju druge specifične dijelove tijela:
-
Gastrointestinalni sustav: Infekcije gastrointestinalnog sustava, poput gastroenteritisa, najčešće su uzrokovane virusima (norovirusi i rotavirusi).
-
Jetra: Infekcije jetre dovode do upale letrekoja se naziva hepatitis.
-
Živčani sustav: Neki virusi, poput virusa bjesnoće i virusa zapadnog Nila, uzrokuju infekciju mozga odnosno encefalitis. Ostali inficiraju moždane ovojnice (meninge) uzrokujući meningitis ili dječju paralizu.
-
Koža: Virusne infekcije koje zahvaćaju samo kožu dovode do nastanka bradavica ili drugih kožnih promjena. Brojni virusi koji pogađaju druge dijelove tijela, primjerice virus vodenih kozica, također uzrokuju osip.
-
Posteljica i fetus: Virusi poput Zika virusa, rubele i citomegalovirusa uzrokuju infekciju posteljice i fetusa.
Neki virusi utječu na mnoge tjelesne sustave. Primjerice enterovirusi (coxsackievirusi i echovirusi) i citomegalovirusi.
Širenje virusa
Virusi se prenose na različite načine. Mogu biti
-
progutani
-
inhalirani
-
širiti se ugrizom insekata, poput komaraca, muha ili krpelja
-
širiti se spolnim putem (u spolno prenosive bolesti)
-
širiti se tijekom transfuzije kontaminirane krvi
Mnogi virusi koji su nekada bili prisutni u samo nekoliko dijelova svijeta sada se prisutni posvuda. U tu skupinu spadaju chikungunya virus, virus krimsko-kongoanske hemoragične groznice, virus japanskog encefalitisa, virus groznice doline Rift, virus zapadnog Nila, virus rijeke Ross, Zika virus i virus bolesti poskakivanja. Ti se virusi djelomično šire zato što su klimatske promjene povećale broj područja u kojima komarci koji šire viruse mogu živjeti. Također, mogu se zaraziti putnici koje će po povratku kući ugristi drugi komarac koji će potom inficirati ostale kontakte.
Obrana protiv virusa
Tijelo ima brojne obrambene mehanizme protiv virusa:
-
Fizičke barijere, poput kože, koje onemogućavaju jednostavan ulazak.
-
Imunološki sustav, koji napada virus
Pri ulasku u tijelo, virus potiče imunološku reakciju. Obrana započinje s bijelim krvnim stanicama, poput limfocita i monocita, koji uče da napadaju i uništavaju virus ili stanice zaražene virusom. Ukoliko tijelo preživi virusni napad, neke bijele krvne stanice zapamte napadača i sposobne su brže i učinkovitije reagirati na naknadnu infekciju istim virusom. Takav se odgovor zove imunitet. Imunitet se također može proizvesti dobivanjem cjepiva.
Virusi i rak
Neki virusi mijenjaju DNK stanica domaćina na način koji pomaže razvoju raka. Neki virusi, poput herpesvirusa i HIV, ostavljaju svoj genetski genetski materijal u stanici domaćina, gdje materijal ostaje uspavan tijeko duljeg razdolja (tzv. latentna infekcija). Ukoliko dođe do poremećaja u radu stanice, virus se može ponovno početi replicirati i uzrokovati bolest.
Dokazano je da samo nekoliko virusa uzrokuje rak, ali moguće je da ga uzrokuju i ostali virusi.
Dijagnoza
-
Liječnička procjena
-
Ukoliko se bolest javlja u epidemiju, prisutnost drugih sličnih slučajeva
-
Za neke infekcije, krvne testove i kulture
Uobičajene virusne infekcije (npr. ospice, rubeola ili vodene kozice) mogu se dijagnosticirati na temelju simptoma.
Za infekcije koje se javljaju u epidemijama (npr. influenca), prisutnost drugih sličnih slučajeva može pomoći liječnicima da identificiraju uzročnika.
Kod drugih infekcija mogu se učiniti krvne pretrage i kulture (uzgoj mikroorganizama u laboratoriju iz uzoraka krvi, tjelesne tekućine ili drugog materijala iz zaraženog područja). Lančana reakcija polimerazom (PCR) može se koristiti za izradu mnogih kopija virusnog genetskog materijala. PCR tehnike olakšavaju liječnicima da brzo i učinkovito identificiraju virus. Krv se također može testirati na antigene, koji su proteini u ili na virusima te potiču imunološku obranu tijela. Krv se također može testirati na protutijela na viruse. (Protutijela su proteini koje proizvodi imunološki sustav kako bi pomogao u obrani tijela od specifičnog napada.) Testovi se obično obavljaju brzo, osobito kada je infekcija ozbiljna prijetnja javnom zdravlju ili teškogkliničkog tijeka.
Uzorak krvi ili drugih tkiva se ponekad ispituje elektronskim mikroskopom, što osigurava veliko povećanje s jasnom rezolucijom.
Prevencija
Prevencija virusnih infekcija uključuje
-
opće mjere
-
cjepiva
-
imunoglobuline
Cjepiva i imunoglobulini pomažu tijelu da se kvalitetnije brani od bolesti uzrokovanih određenim virusima (ili bakterijama). Imunizacija je naziv za proces jačanja obrambenih sustava organizma.
Opće mjere
Ljudi mogu sprječiti širenje brojnih virusnih infekcija uobičajenim mjerama kako bi zaštitili sebe i druge (mjere osobne zaštite). Ove mjere su različite ovisno o načinu prijenosa virusa. Mjere uključuju sljedeće:
-
često i temeljito pranje ruku sapunom
-
konzumiranje samo hrane i tekućine koje su prikladno pripremljene ili obrađene
-
izbjegavanje kontakta sa zaraženim ljudima i kontaminiranim površinama
-
Kihanje i kašljanje u maramice (koje bi potom trebalo odbaciti) ili u nadlakticu, potpuno pokrivajući usta i nos
-
Korištenje zaštite tijekom seksualnog odnosa
-
Sprječavanje ugriza krpelja, komaraca i drugih člankonožaca
Cjepiva
Cjepiva stimuliraju prirodne obrambene mehanizme tijela (zovu se i aktivna imunizacija). Cjepiva se daju prije izlaganja virusu kako bi se spriječila infekcija.
Virusna cjepiva koja su u općoj upotrebi uključuju sljedeće:
Cjepivo protiv velikih boginja se koristi samo kod osoba koje su pod visokim rizikom za akviriranje infekcije, primjerice vojno osoblje.
Virusne bolesti mogu se iskorijeniti dobrim cjepivima. Velike boginje iskorijenjene su 1978. Dječja paraliza iskorijenjena je iz gotovo svih zemalja. U nekoliko zemalja u kojima se logistika i vjerski sentiment miješaju u cijepljenje se cječja paraliza i dalje javlja. Ospice su gotovo iskorijenjene iz nekih dijelova svijeta, poput Amerike. Međutim, budući da su ospice vrlo zarazne, a pokrivenost cijepljenem nepotpuna, čak i u zemljama u kojima se bolest smatra eradiciranom možemo očekivati slučajeve ospica.
Imunoglobulini
Imunoglobulini su sterlizirana otopina protutijela prikupljenih iz krvi određenog broja ljudi. Imunoglobulini se izravno daju osobi, a to nazivamo pasivnom imunizacijom.
Imunoglobulini se mogu sakupiti iz krvi određenih populacija:
-
Ljudi koji su općenito zdravi (ti imunoglobulini se nazivaju humani imunoglobulin i dobiju se izdvajanjem uzorka iz prikupljenih imunoglobulina)
-
Ljudi koji imaju viši titar protutijela koja ih brane od specifičnog infektivnog organizma, a najčešće zato šzo su zaraženi tim mikroorganizmom (hiperimuni globulini).
Hiperimuni globulini dostupni su za nekoliko zaraznih bolesti, kao što su hepatitis B, bjesnoća, tetanus i vodene kozice.
Imunoglobulini se apliciraju ubrizgavanjem u mišić ili u venu. Imunitet dobiven aplikacijom imunoglobulina traje samo nekoliko dana ili tjedana, odnosno sve dok tijelo ne eliminira aplicirana protutijela.
Neki imunoglobulini i neka cjepiva, poput cjepiva protiv bjesnoće i hepatitisa B, mogu se koristiti i nakon izloženosti virusu kako bi se spriječio razvoj infekcije ili smanjila težina kliničke slike.
Imunoglobulini mogu također pomoći i u liječenju nekih infekcija. Primjerice, mogu se koristiti kod ljudi čiji imunološki sustav ne odgovara adekvatno na infekciju ().
Liječenje
-
Simptomatsko
-
Antivirusni lijekovi
Liječenje simptoma
Za mnoge viruse ne postoji specifično liječenje. Međutim, postoje različite mjere kojima se mogu olakšati određeni simptomi, poput:
-
Dehidracija: mnogo tekućine, ponekad primjenom na venu (intravenski)
-
Proljev: ponekad loperamid
-
Vrućica i bolovi: acetaminofen ili nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID)
-
Mučnina i povraćanje: Dijeta s laganijom prehranom, a ponekad i antiemetik poput ondansetrona
-
Neki osipi: Umirujuće ili hidratantne kreme, a u slučaju svrbeža i antihistaminik koji se može uzimati na usta
-
Sekrecija iz nosa: Ponekad nazalni dekongestivi, kao što su fenilefrin ili fenilpropanolamin
-
Upaljeno grlo: Ponekad analgetske pastile koje sadrže benzokain ili diklonin
Simptomatska terapija nije potrebna za svakog bolesnika. Ukoliko su simptomi blagi, možda je najbolje pričekati da se sami povuku. Određene simptomatske mjere nisu prikladne za dojenčad i malu djecu.
Antivirusni lijekovi
Lijekovi koji se koriste u specifičnom liječenju virusnih infekcija nazivaju se antivirusnim lijekovima. Za mnoge virusne infekcije ne postoje učinkoviti antivirusni lijekovi. Međutim, postoji nekoliko antivirusnih lijekova koji se rabe u liječenju gripe, mnogi lijekovi koji se koriste u liječenju herpesvirusnih infekcija( vidi: ) i mnogi novi antivirusni lijekovi za liječenje HIV-a ( vidi: Lijekovi za HIV infekciju) i hepatitisa C.
Mehanizam djelovanja brojnih antivirusnih lijekova je ometanje replikacije virusa. Većina lijekova koji se koriste za liječenje HIV infekcije djeluju na ovaj način. Budući da su virusi sitni i razmnožavaju se unutar stanica koristeći stanične metaboličke funkcije, postoji samo mali i ograničen broj metaboličkih funkcija na koje antivirusni lijekovi smiju djelovati. Z arazliku od virusa, bakterije su relativno veliki mikroorganizmi koji se često repiliciraju izvan stanice i imaju brojne metaboličke funkcije na koje antibakterijski lijekovi (antibiotici) mogu djelovati. Zbog svih navedenih razloga, razvoj antivirusnih lijekova je puno teži od razvoja antibiotika. Antibiotici su najčešće delotvorni protiv različitih vrsta bakterija za razliku od antivirusnih lijekova koji obično djeluju protiv jefnog ili vrlo malog broja virusa.
Antivirusni lijekovi mogu biti toksični za stanice domaćina. Također, virusi mogu postati otporni na antivirusne lijekove.
Većina antivirusnih lijekova može se primjenjivati peroralno, tj. na usta. Neki se antivirusni lijekovi mogu primjenjivati injekcijom u venu (intravenozno) ili mišić (intramuskularno). Neki se primjenjuju kao masti, kreme, kapi za oči ili se udišu kao prah.
Antibiotici nisu učinkoviti protiv virusnih infekcija, aliantibiotik je često potreban ukoliko osoba uz virusnu infekciju ima i bakterijsku infekciju.
Interferonski lijekovi su vrlo slični interferonu koji i inače nastaje u ljudskom organizmu tijekom infekcije, a glavni mehanizam djelovanja im je usporavenj ili zaustavljanje replikacije virusa. Interferonski lijekovi se koriste za liječenje određenih virusnih infekcija poput:
Interferonski lijekovi mogu imati nuspojave poput vrućice, zimice, slabosti i bolova u mišićima. Ovi učinci počinju najčešće 7 do 12 sati nakon prve injekcije i traju do 12 sati.