ranzitorna ishemijska ataka (TIA) je poremećaj u funkcioniranju mozga koji obično traje manje od jednog (1) sata i posljedica je privremenog prekida opskrbe mozga krvlju.
-
Uzrok i simptomi TIA-e su isti kao kod ishemijskog moždanog udara.
-
TIA se razlikuju od ishemijskih moždanih udara jer simptomi obično prestaju unutar 1 sata i nema trajnog oštećenja mozga.
-
Simptomi upućuju na dijagnozu, ali se također vrši snimanje mozga.
-
Druge dijagnostičke i krvne pretrage rade se kako bi se dijagnosticirao uzrok TIA-e.
-
Preporučuje se kontroliranje visokog krvnog tlaka, visoke razine kolesterola i visoke razine šećera u krvi, i nepušenje.
-
Lijekovi koji smanjuju zgrušavanja krvi, a ponekad i operacija (karotidna endarterektomija) ili angioplastika i stentiranje, koriste se za smanjenje rizika od moždanog udara nakon TIA-e.
(Vidi također Pregled moždanog udara i Moždani udar.)
TIA-e mogu biti znak upozorenja na predstojeći ishemijski moždani udar. Osobe koje su imale TIA-u mnogo češće imaju moždani udar od onih koji nisu imali TIA-u. Rizik od moždanog udara je najveći tijekom prvih 24 do 48 sati nakon TIA-e. Prepoznavanje TIA-e i utvrđivanje uzroka i liječenje može spriječiti moždani udar.
TIA-e su najčešće među sredovječnim i starijim osobama.
TIA se razlikuju od ishemijskih moždanih udara jer se čini da TIA ne uzrokuju trajno oštećenje mozga. To znači da se simptomi TIA-a potpuno i brzo razrješuju, a malo ili nikakvih moždanih stanica nije odumrlo - barem ne dovoljno da uzrokuju bilo kakve promjene koje se mogu otkriti snimanjem mozga.
Uzroci
Uzroci TIA i ishemijskih moždanih udara uglavnom su isti. Većina TIA se javlja kada se dio krvnog ugruška (tromb) ili masnog materijala (aterom ili plak) zbog ateroskleroze odlomi iz srca ili iz zida arterije (obično u vratu), putuje kroz krvotok (čime postaje embolus), a začepljuje se u arteriji koja opskrbljuje mozak.
Ako su arterije u mozgu već sužene (kao kod osoba s aterosklerozom), druga stanja povremeno uzrokuju TIA. Ta stanja uključuju vrlo nisku razinu kisika u krvi (što može biti posljedica poremećaja pluća), teški nedostatak crvenih krvnih stanica (anemija), trovanje ugljičnim monoksidom, zgusnuta krv (kao u policitemija), ili vrlo niski krvni tlak (hipotenzija).
Čimbenici rizika
Čimbenici rizika za TIA isti su kao i za moždani udar.
Neki od tih čimbenika rizika mogu se do neke mjere kontrolirati ili modificirati - na primjer, liječenjem poremećaja koji povećava rizik.
Glavni čimbenici rizika koji se mogu modificirati za TIA-e su:
-
Visoka razina kolesterola
-
Visoki krvni tlak
-
Šećerna bolest
-
Inzulinska rezistencija (neodgovarajući odgovor na inzulin), koja se javlja kod šećerne bolesti tipa 2
-
Pušenje cigareta
-
Pretilost, osobito ako je prekomjerna težina oko trbuha
-
Prekomjerna konzumacija alkohola
-
Manjak tjelesne aktivnosti
-
Nezdrava prehrana (poput one koja je visoko zasićena mastima, trans mastima i kalorijama)
-
Depresija ili drugim psihički stresovi
-
Srčani poremećaji koji povećavaju rizik od stvaranja krvnih ugrušaka u srcu, otkidaju se i putuju kroz krvne žile kao embolusi (kao što je srčani udar ili nepravilni srčani ritam - fibrilacija atrija)
-
Infektivni endokarditis (infekcija srca i obično srčanih zalistaka)
-
Korištenje kokaina ili amfetamina
-
Upala krvnih žila (vaskulitis)
-
Poremećaji zgrušavanja što rezultira pretjeranim zgrušavanjem
Čimbenici rizika koji se ne mogu mijenjati uključuju
Simptomi
Simptomi TIA-e se naglo razvijaju. Oni su identični onima u moždanom udaru ali su privremeni i reverzibilni. Oni obično traju od 2 do 30 minuta, a zatim potpuno nestanu.
Osobe mogu imati nekoliko TIA u jednom danu ili samo dvije ili tri u nekoliko godina.
Simptomi mogu uključivati
-
Iznenadna slabost ili paraliza jedne strane tijela (na primjer, pola lica, jedne ruke ili noge, ili sve navedeno s jedne strane tijela)
-
Iznenadni gubitak osjeta ili poremećaj osjeta na jednoj strani tijela
-
Iznenadne poteškoće u govoru (kao što je nejasan govor)
-
Iznenadna zbunjenost, teškoća u razumijevanju govora
-
Iznenadne smetnje ili gubitak vida, osobito na jednom oku
-
Iznenadna vrtoglavica ili gubitak ravnoteže i koordinacije
Dijagnoza
-
Brzo povlačenje simptoma
-
Kompjutorizirana tomografija i, kada je dostupno, snimanje magnetskom rezonancijom
-
Pretrage za utvrđivanje uzroka
Osobe koje imaju naglo nastali simptom sličan bilo kojem simptomu moždanog udara, čak i ako se brzo povuče, trebaju odmah otići u hitnu službu. Takav simptom sugerira TIA-u. Međutim, drugi poremećaji, uključujući epilepričke napadaje, tumore mozga, migrenske glavobolje i izrazito niske razine šećera u krvi (hipoglikemija), uzrokuju slične simptome, pa je potrebna daljnja procjena.
Liječnici će posumnjati na TIA-u ako se pojave simptomi moždanog udara, osobito ako se povuku za manje od 1 sata. Liječnici možda neće moći razlikovati moždani udar od TIA-e prije nego se simptomi povuku. Oni brzo procjenjuju osobe koji imaju simptome TIA-e ili moždanog udara. Osobe koje su imale TIA-u obično se primaju u bolnicu, barem na kratko vrijeme, kako bi obavile pretrage i provjerili da li se moždani udar javlja ubrzo nakon TIA-e.
Liječnici provjeravaju čimbenike rizika za moždani udar tako što postavljaju pitanja, pregledavaju povijest bolesti i rade pretrage krvi.
Slikovne pretrage, kao što su kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI), provode se kako bi se provjerili dokazi o postojanju moždanog udara, krvarenja i tumora mozga. Specijalizirani tip MRI, nazvan difuzijski MRI, može prikazati područja moždanog tkiva koja su teško oštećena i ne funkcioniraju. MRI s difuzijom često može pomoći liječnicima da razlikuju TIA-u od ishemijskog moždanog udara. Međutim, MRI s difuzijom nije uvijek dostupan.
Pretrage se provode kako bi se utvrdilo što je uzrokovalo TIA. Pretrage mogu uključivati
-
Elektrokardiografija (EKG), uključujući kontinuirano praćenje EKG-a, za traženje nepravilnih srčanih ritmova.
-
Ehokardiografija za provjeru postojanja krvnih ugrušaka u srcu, funkcionalnih ili strukturnih abnormalnosti i poremećaja zalistaka
-
Ostale slikovne pretrage
-
Krvne pretrage za provjeru poremećaja kao što su anemija i policitemija te čimbenici rizika kao što su visoka razina kolesterola ili šećerna bolest
Druge slikovne pretrage pomažu odrediti je li začepljena arterija u mozgu, koja je arterija začepljena i koliko je izraženo začepljenje. Ove pretrage daju slike arterija koje nose krv kroz vrat do mozga (unutarnje karotidne arterije i vertebralne arterije) i arterije mozga (kao što su moždane arterije). One uključuju kolor dopler ultrazvuk (koristi se za procjenu protoka krvi kroz arterije), magnetska rezonancijska angiografija, i CT angiografija.
Liječenje
-
Kontrola čimbenika rizika za TIA-u
-
Lijekovi koji smanjuju zgrušavanja krvi
-
Ponekad operacija sa ili bez stenta
Liječenje TIA-e je usmjereno na prevenciju moždanog udara. To je isto kao liječenje nakon ishemijskog moždanog udara.
Prvi korak u prevenciji moždanog udara je kontrolirati, ako je moguće, glavne čimbenike rizika za to:
Lijekovi
Osobama se može dati lijek kako bi se smanjila vjerojatnost zgrušavanja krvi (antiagregacijski lijek ili antikoagulantni lijek).
Uzimanje antiagregacijskog lijeka, kao što je aspirin, kombinirana tableta niske doze aspirina uz dipiridamol, klopidogrel ili klopidogrel uz aspirin, smanjuje vjerojatnost da će se ugrušci formirati i uzrokovati TIA-u ili ishemijski moždani udar. Antiagregacijski lijekovi smanjuju vjerojatnost nakupljanja i stvaranja ugrušaka. (Trombociti su sitne čestice slične stanicama u krvi koje pomažu da se zgruša kao odgovor na oštećene krvne žile.)
Čini se da uzimanje klopidogrela i aspirina smanjuje rizik od budućih moždanih udara više nego samo uzimanje aspirina, ali samo prva 3 mjeseca nakon moždanog udara. Nakon toga kombinacija nema nikakvu prednost u odnosu na uzimanje samo aspirina. Također, uzimanje klopidogrela i aspirina malo povećava rizik od krvarenja.
Ako je krvni ugrušak iz srca uzrokovao TIA-u, daju se antikoagulantni lijekovi, kao što je varfarin, kako bi se smanjila vjerojatnost zgrušavanja krvi. Dabigatran, apiksaban i rivaroksaban su novi antikoagulantni lijekovi koji se ponekad koriste umjesto varfarina. Ovi noviji antikoagulantni lijekovi prikladniji su za upotrebu jer oni, za razliku od varfarina, ne zahtijevaju redovito praćenje krvnim testovima za mjerenje vremena potrebnog za zgrušavanje krvi. Također, na njih ne utječe hrana i malo je vjerojatno da će biti u interakciji s drugim lijekovima. Ali novi antikoagulantni lijekovi imaju neke nedostatke. Dabigatran i apiksaban moraju se uzimati dva puta dnevno. (Varfarin se uzima jednom dnevno.) Također, osobe ne smiju propustiti niti jednu dozu novih lijekova kako bi lijekovi bili učinkoviti, a ovi lijekovi su znatno skuplji od varfarina.
Kirurgija
Stupanj sužavanja u karotidnim arterijama pomaže liječnicima da procijene rizik od moždanog udara ili naknadnih TIA i tako utvrde potrebu za daljnjim liječenjem. Ako se smatra da su osobe pod visokim rizikom (na primjer, ako je karotidna arterija sužena najmanje 70%), operacija za proširenje arterije ( karotidna endarterektomija) može se poduzeti kako bi se smanjio rizik. Karotidna endarterektomija obično uključuje uklanjanje masnih naslaga (ateroma ili plakova) zbog ateroskleroze i ugrušaka unutarnje karotidne arterije. Međutim, operacija može izazvati moždani udar, jer operacija može izbaciti ugruške ili druge materijale koji mogu putovati kroz krvotok i začepiti arteriju. Međutim, nakon operacije, rizik od moždanog udara je manji za nekoliko godina nego što je to kad se lijekovi koriste.
Stentovi
Ako osobe nisu dovoljno zdravi za operaciju, može se učiniti angioplastika sa stentom (). Za ovaj postupak, kateter s balonom na njegovom vrhu je uvučen u suženu arteriju. Balon se zatim napuše nekoliko sekundi kako bi se proširila arterija. Da bi arterija bila otvorena, liječnici ubacuju cijev od žičane mreže (stent) u arteriju.