Transpozicija velikih arterija je preokret normalnih veza aorte i plućne arterije sa srcem.
-
Aorta i plućna arterija su zamijenjene, što dovodi do cirkulacije krvi siromašne kisikom u tijelu, i krvi bogate kisikom koja cirkulira između pluća i srca, a ne u tijelu.
-
Simptomi su očigledni pri rođenju i uključuju tešku cijanozu (plavkastu obojenost usana i kože) i otežano disanje.
-
Dijagnoza se temelji na ehokardiografiji.
-
Operacija se obavlja tijekom prvih nekoliko dana života.
(Vidi također Pregled srčanih grešaka.)
Krv siromašna kisikom koja se vraća iz tijela teče iz desne prektlijetke u desnu klijetku kao i obično, ali zatim teče u aortu i tijelo, zaobilazeći pluća. Oksigenirana krv putuje u krugu između srca i pluća (od pluća do plućne vene, zatim lijevog atrija i ventrikula, a zatim plućne arterije), ali se ne prenosi u tijelo.
Tijelo ne može preživjeti bez kisika. Međutim, djeca s ovom greškom mogu preživjeti kratko nakon rođenja, jer su foramen ovale (otvor između desnog i lijevog atrija) i ductus arteriosus (krvna žila koja povezuje plućnu arteriju s aortom - vidi Normalna fetalna cirkulacija) i dalje otvoreni pri rođenju. Ovi otvori omogućuju krvi bogatoj kisikom da se miješa s krvlju siromašnom kisikom, ponekad opskrbljujući tijelo dovoljnim količinama kisika da održi dijete na životu. Jednom kad se ductus zatvori, kao što se normalno događa nakon rođenja, vrlo malo krvi teče u pluća i ako se greška ne popravi odmah, dijete će umrijeti.
Transpozicija velikih arterija može biti popraćena i drugim srčanim greškama, ventrikularnim septalnim defekomt (otvor u zidu koji dijeli dvije donje srčane komore), što zapravo može biti povoljno dopuštajući više miješanja krvi bogate kisikom i krvi siromašne kisikom.
Transpozicija velikih arterija
|
Normalne veze aorte i plućne arterije sa srcem su obrnute.
|
Simptomi
Transpozicija velikih arterija obično rezultira teškom cijanozom (plavičasto obojenje usana i kože) i otežanim disanjem od rođenja.
Dijagnoza
Liječnici posumnjaju na dijagnozu kada otkriju vrlo nisku razinu kisika u krvi novorođenčeta, često, ali ne i uvijek, uz šum nad srcem. Šum srca je zvuk koji nastaje zbog turbulentnog protoka krvi kroz sužene ili propusne srčane zaliske ili kroz abnormalne strukture srca.
Ehokardiografija (ultrazvuk srca) potvrđuje dijagnozu.
Elektrokardiografija (EKG) i rendgen prsišta obično se rade. EKG je obično normalan. Rendgenska snimka prsnog koša često pokazuje povećano ili nenormalno oblikovano srce.
Liječenje
-
Ponekad lijekovima, kao što je prostaglandin, koji drži ductus arteriosus otvorenim
-
Kirurška korekcija
-
Atrijska balonska septostomija
Obično se operacija obavlja unutar prvih nekoliko dana života. Međutim, najprije se mogu poduzeti i drugi postupci kako bi se dojenče održalo na životu do operacije.
Kod neke dojenčadi liječnici koriste prostaglandin kako bi ductus arteriosus ostao otvoren. Držanje duktusa otvorenim može pomoći povećanjem protoka krvi u plućima i povećanjem razine kisika u krvi. Liječnici pomno prate novorođenčad koja primaju ovaj lijek jer povremeno postaju nestabilna.
Ako dojenčad ima ozbiljne simptome i ne reagira na prostaglandin, liječnici mogu učiniti balonsku atrijsku septostomiju. Za balonsku septostomiju, tanka cjevčica (kateter) s balonom na svom vrhu prolazi kroz krvnu žilu ruku ili nogu u srce. Vrh se smješta u otvor između atrija (foramen ovale) i balon se napuše. Taj postupak proširuje foramen ovale i na taj način omogućuje da krv bogata kisikom dođe do ostatka tijela.
Kirurško liječenje se sastoji od pričvršćivanja aorte i plućne arterije na odgovarajuće komore i reimplantiranja koronarnih arterija u aortu nakon premještanja aorte.
Neka djeca moraju uzimati antibiotike prije posjete stomatologu i prije određenih operacija (kao što su na crijevima ili mjehuru). Ovi antibiotici se koriste za sprječavanje ozbiljnih infekcija srca koje se zovu endokarditisi.