Bezreceptni lijekovi ili lijekovi u slobodnoj prodaji (engl. over-the-counter, OTC) su lijekovi koji su dostupni bez recepta.
Bezreceptni lijekovi omogućuju ljudima da ublaže mnoge neugodne simptome i izliječe neke bolesti jednostavno i bez troškova posjeta liječniku. Međutim, sigurna uporaba ovih lijekova zahtijeva znanje, zdrav razum i odgovornost.
Osim tvari kao što su aspirin i paracetamol na koje ljudi obično pomisle kao bezreceptne lijekove, regulatori (u SAD-u Uprava za hranu i lijekove, FDA) mnoge druge uobičajene proizvode smatraju lijekovima u slobodnoj prodaji. Neke paste za zube, vodice za ispiranje usta, neke vrste kapi za oči, sredstva za uklanjanje bradavica, kreme za prvu pomoć i masti koje sadrže antibiotike, pa čak i šamponi protiv peruti smatraju se bezreceptnim lijekovima. Svaka zemlja utvrđuje koji su dostupni lijekovi u slobodnoj prodaji u toj zemlji.
Neki bezreceptni lijekovi prvotno su bili dostupni samo na recept. Nakon dugogodišnje uporabe propisa lijeka na recpet, lijekovi s izvrsnim sigurnosnom karakteristikama mogu se odobriti kao lijekovi u slobodnoj prodaji od strane regulatora. Analgetik ibuprofen i lijek famotidin za probavne smetnje primjeri su takvih lijekova. Često bezreceptna inačica lijeka ima znatno manju količinu aktivnog sastojka u svakoj tableti ili kapsuli nego verzija istog lijeka koja se propisuje na recept. Kada se utvrđuje prikladna doza bezreceptnog lijeka, proizvođač i regulator (FDA) nastoje balansirati sigurnost i učinkovitost.
Lijekovi u slobodnoj prodaji nisu uvijek bolje tolerirani od sličnih lijekova na recept. Primjerice, difenhidramin za spavanje kao lijek u slobodnoj prodaji može uzrokovati jednako ozbiljne štetne učinke kao i mnogi drugi lijekovi na recept koji se koriste za spavanje, osobito kod starijih osoba.
Povijesna pozadina
U prošlosti je većina lijekova bila dostupna bez recepta. Prije nego što je osnovana FDA, gotovo bilo što se moglo staviti u bočicu i prodati kao "pouzdan" lijek. Alkohol, kokain, marihuana i opijum bili su sastojci nekih bezreceptnih lijekova, bez obaviještavanja korisnika. Zakon o hrani, lijekovima i kozmetici (The Food, Drug, and Cosmetic Act, FD&C), donesen 1938. godine, ovlastio je FDA za izdavanje propisa i regulativa, ali zakon nije pružio jasne smjernice o tome koji se lijekovi mogu prodavati samo na recept, a koji u slobodnoj prodaji.
Izmjene i dopune istog zakona iz 1951. pokušavaju razjasniti razliku između lijekova koji se izdaju na recept i bez recepta te se bave pitanjima sigurnosti lijekova. Lijekovi na recept definirani su kao spojevi koji mogu dovesti do navikavanja, mogu biti toksični ili nesigurni za uporabu osim pod nadzorom liječnika. Svi ostali lijekovi mogli su biti dostupni u slobodnoj prodaji.
Kao što je navedeno u amandmanu istog zakona iz 1962., bezreceptni lijekovi morali su biti učinkoviti i sigurni. Međutim, određivanje učinkovitosti i sigurnosti može biti zahtjevno. Ono što je učinkovito za jednu osobu ne mora biti za drugu, a bilo koji lijek može izazvati neželjene reakcije (koje se nazivaju i neželjeni događaji, štetni događaji ili nuspojave lijekova). U SAD-u nije bilo organiziranog sustava za prijavljivanje nuspojava bezreceptnih lijekova do 2007. godine, kada je novi zakon stupio na snagu i zahtijevao da tvrtke prijave ozbiljne štetne događaje povezane s takvim lijekovima (vidi OTC Products and Dietary Supplements).
Razmatranje sigurnosti
Sigurnost je glavna briga u slučaju da FDA razmatra lijek na recept reklasificirati kao bezreceptni lijek. Većina bezreceptnih lijekova - za razliku od zdrave hrane, dodataka prehrani (uključujući i ljekovito bilje) i komplementarne terapije - znanstveno su vrlo opsežno proučeni. Međutim, svi lijekovi imaju i koristi i rizike, a određeni stupanj rizika mora se tolerirati ako se želi koristiti lijek. Definiranje prihvatljivog stupnja rizika je složeno i zahtjeva donošenje odluke.
Reklasificiranje lijekova u bezreceptne lijekove
Sljedeća pitanja mogu pomoći u određivanju je li lijek dovoljno siguran da bude dostupan bez recepta:
Je li lijek korišten dovoljno dugo kako bi se u potpunosti razumjeli mogući štetni učinci?
Koje štetne učinke (uključujući one od zlouporabe) lijek može uzrokovati?
Izaziva li lijek ovisnost?
Nadmašuje li korist od dostupnosti lijeka u slobodnoj prodaji rizike?
Ostala pitanja pomažu u određivanju lakoće s kojom se bolest može dijagnosticirati, a zatim liječiti izvan zdravstvenih ustanova:
Naposljetku, ljudi moraju razumjeti kako koristiti lijek, tako da je važno razmotriti označavanje na vanjskoj strani i unutar paketa:
Mogu li biti napisana odgovarajuća uputstva za uporabu?
Mogu li se napisati upozorenja protiv rizične uporabe?
Može li prosječna osoba razumjeti navedene podatke?
Odabir i uporaba lijekova u slobodnoj prodaji
Sigurnost ovisi o pravilnom korištenju lijeka. Za bezreceptne lijekove, pravilna uporaba često se oslanja na samodijagnostiku potrošača, što ostavlja prostora za pogreške. Na primjer, većina glavobolja nije opasna, ali u rijetkim slučajevima, glavobolja je rano upozorenje o tumoru na mozgu ili krvarenju. Slično tome, ono što se čini kao ozbiljna žgaravica može biti znak predstojećeg srčanog udara. U konačnici, ljudi moraju koristiti zdrav razum u određivanju kada je simptom ili bolest jednostavna, a kada zahtijeva liječničku pomoć te konzultirati liječnika ako nisu sigurni.
Smjernice za odabir i korištenje bezreceptnih lijekova:
Osigurajte da je samodijagnoza što preciznija. Nemojte pretpostavljati da je problem koji imate beznačajan.
Odaberite proizvod zbog prikladnog sastava, a ne zato što proizvod nosi poznato ime.
Odaberite proizvod s najmanjim brojem odgovarajućih sastojaka. Proizvodi koji pokušavaju ublažiti svaki mogući simptom vjerojatno će ljude izložiti nepotrebnim lijekovima, predstavljati dodatne rizike i koštati više.
Pažljivo pročitajte uputstvo kako biste odredili točnu dozu, upoznali se s mjerama opreza te uvjetima pod kojima lijek nije prikladan.
Ako ste u nedoumici, upitajte ljekarnika ili liječnika koji je najprikladniji sastojak ili proizvod.
Zatražite od ljekarnika da provjeri moguću interakciju s drugim lijekovima koje koristite.
Zamolite ljekarnika da navede moguće nuspojave.
Nemojte uzimati više od preporučene doze.
Nemojte uzimati lijek koji se izdaje bez recepta dulje od maksimalnog vremena predloženog u uputstvu. Prestanite uzimati lijek ako se simptomi pogoršaju.
Držite sve lijekove, uključujući bezreceptne lijekove, izvan dohvata djece.
Čitanje uputstava bezreceptnih lijekova
Osobe koje kupuju bezreceptne lijekove trebaju pažljivo pročitati i slijediti upute. Budući da različite formulacije - kao što su formulacije s trenutnim oslobađanjem i formulacije s kontroliranim otpuštanjem (s produljenim oslobađanjem) - mogu imati isti naziv, uputu treba provjeriti svaki put kada se proizvod kupi, a doziranje treba zabilježiti. Pretpostavka da je doza ista nije sigurna. Također, različite formulacije s istim zaštićenim nazivom mogu imati različite sastojke, tako da je važno provjeriti sastojke proizvoda. Na primjer, postoji nekoliko desetaka različitih formulacija Tylenola (zaštićeno ime za paracetamol, op. prev.) s velikim brojem sastojaka. Neki Maalox (zaštićeno ime za antacid, op. prev.) proizvodi sadrže aluminij i magnezij hidroksid, dok drugi sadrže kalcijev karbonat. Prilikom odabira proizvoda, ljudi bi trebali pažljivo pročitati naljepnicu kako bi utvrdili koji je proizvod najprikladniji za određeni problem. Oznake na bezreceptnim lijekovima koje zahtijeva FDA, mogu pomoći ljudima da shvate prednosti i rizike lijeka te razumiju kako pravilno upotrijebiti lijek. U slučaju da imaju pitanja o bezreceptnom lijeku, korisnici se mogu obratiti ljekarniku.
Često uputstva ne navode cijeli niz mogućih nuspojava. Zbog toga mnogi ljudi pretpostavljaju da pojedini lijekovi imaju malo ili nimalo nuspojava. Na primjer, uputstvo jednog analgetika upozorava ljude da ne uzimaju lijek za tretiranje boli dulje od 10 dana. Međutim, moguće su ozbiljne nuspojave koje se mogu pojaviti kod dugotrajne primjene (kao što su životno ugrožavajuće krvarenje iz probavnog trakta), a na pakiranju ili uputstvu nisu navedene. Prema tome, osobe s kroničnim bolovima ili upalom mogu uzimati lijek dugo vremena ne shvaćajući da takva uporaba može dovesti do ozbiljnih problema.
Čitanje oznake (naljepnice) lijekaLijekovi u slobodnoj prodaji moraju imati navedene koristi i rizike lijeka te kako pravilno koristiti lijek. U SAD-u svaki lijek ima naljepnicu koja nosi naziv "Činjenice o lijeku". Na vrhu su navedeni aktivni sastojci, a slijedi svrha upotrebe, upozorenja, upute, ostali podaci i neaktivni sastojci. Aktivni sastojak: Sam lijek je aktivni sastojak. Kombinirani proizvodi imaju više od jednog aktivnog sastojka. Generičko ime lijeka navodi se s količinom lijeka koja je prisutna u svakoj tableti, kapsuli ili jedinici doze. Isti generički lijek može se prodavati pod nekoliko različitih zaštićenih imena. Upotreba: Navedeni su simptomi ili poremećaji za koje se preporuča upotreba lijeka. Upozorenja: Kada se lijek ne smije primjenjivati, kada se treba konzultirati s liječnikom ili ljekarnikom (i nakon koliko vremena) te čimbenici koji mogu promijeniti očekivani odgovor na lijek, obično u četiri odjeljka. "Pitajte liječnika prije uporabe ako imate" navodi stanja koja mogu učiniti uzimanje lijeka problematičnim ili nesigurnijim. Ovaj se odjeljak odnosi na interakcije lijek-bolest. “Pitajte liječnika ili ljekarnika prije upotrebe ako uzimate” navodi druge lijekove koji mogu utjecati na učinkovitost ili sigurnost lijeka. Ovaj se odjeljak odnosi na interakcije lijek-lijek. “Kada koristite ovaj proizvod” uključuje uobičajene nuspojave, namirnice koje mogu utjecati na učinkovitost ili sigurnost lijeka (interakcije lijek-hrana), i posebne mjere opreza koje treba poduzeti (na primjer, ne vozite dok uzimate lijek). U posljednjem odjeljku navode se posebna upozorenja za trudnice i dojilje te za djecu, s uputama o tome što učiniti u slučaju predoziranja.
Upute: Koliko lijeka i koliko često uzimati lijek daju se za različite dobne skupine, jer težina i dob, među ostalim čimbenicima, utječu na to kako osoba reagira na lijek. Ostali podaci: Navedene su posebne upute, primjerice kako pohraniti lijek. Neaktivni sastojci: Osim aktivnog sastojka, lijekovi - tablete, kapsule ili druge formulacije koje kupci kupuju - sadrže tvari koje se dodaju kako bi se olakšala primjena lijeka, primjerice sastojke koji daju masu ili ugodan okus i boju. Proizvodi s istim aktivnim sastojkom mogu sadržavati različite neaktivne sastojke. Neaktivni sastojci su obično bezopasni, ali neki od njih uzrokuju alergijsku reakciju kod manjeg broja ljudi. U tom slučaju, potrebno je primijeniti lijekove bez takvih neaktivnih sastojaka. |
Više informacija