Prekomjerno znojenje

Autor: Shinjita Das, MD
Urednica sekcije: akademkinja prof. dr. sc. Mirna Šitum, dr. med.
Prijevod: Maja Kovačević, dr. med.

Osobe sa pretjeranim znojenjem (hiperhidroza) obilno se znoje, a neki se gotovo stalno znoje.

  • Prekomjerno znojenje obično nema jasan uzrok, ali ponekad je uzrokovano infekcijama, metaboličkim problemima ili rakom.

  • Koža koja je stalno vlažna može postati crvena i upaljena ili blijeda, naborana i ispucala te može imati neugodan miris.

  • Dijagnoza se postavlja liječničkim pregledom, ponekad se potvrđuje genetskim testiranjem.

  • Liječenje može uključivati antiperspirante od aluminij-klorida, glikopironijeve maramice, antikolinergičke lijekove, iontoforezu vodom iz slavine, botulin-toksin, a ponekad i kirurško liječenje.

Iako je znojenje učestalo u pacijenata koji imaju vrućicu ili u vrlo toplim uvjetima, pacijenti s hiperhidrozom se pretjerano znoje i inače.

(Vidi također Uvod u poremećaje znojenja.)

Fokalna hiperhidroza

Prekomjerno znojenje može zahvaćati cijelu površinu kože, ali je često ograničeno na određene dijelove tijela (tzv. fokalno prekomjerno znojenje). Najčešće zahvaćeni dijelovi su dlanovi, tabani, čelo i pazusi. Znojenje u tim područjima obično je uzrokovano tjeskobom, uzbuđenjem, ljutnjom ili strahom. Iako je takvo znojenje normalan odgovor na stres, pacijenti s hiperhidrozom se obilno znoje i situacijama koje ne uzrokuju znojenje kod većine ljudi.

Kod nekih ljudi može doći do pojave znojenja na koži oko usana, nosa i čela prilikom konzumacije začinjene i ljute hrane (gustatorno znojenje). Gustatorno znojenje je normalno, ali određeni ga poremećaji mogu povećati, kao što su dijabetes koji utječe na živce, herpes zoster koji zahvaća lice, neurološki poremećaji i poremećaji koji utječu na autonomni živčani sustav vrata te neke ozljede koje zahvaćaju živce na žlijezdi slinovnici ispred uha (parotidna žlijezda).

Generalizirano prekomjerno znojenje

Prekomjerno znojenje koje zahvaća veću površinu tijela se naziva generalizirano prekomjerno znojenje. Obično nam nije poznat uzrok. Međutim, brojni ga poremećaji mogu uzrokovati, uključujući izlaganje toplini i vrućicu.

Neki uzroci prekomjernog znojenja

Uzrok

Primjeri

* Uzrokuje ponajprije noćno znojenje.

Neki stupanj znojenja uzrokovan tim stanjima može biti normalan.

Rak*

Limfom, leukemija, karcinoidni tumori, neki tumori nadbubrežne žlijezde

Lijekovi

Antidepresivi, aspirin i drugi nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), neki lijekovi za dijabetes, kofein i teofilin

Prestanak uzimanja opijata

Hormonalni (endokrini) poremećaji

Pretjerana aktivnost štitnjače (hipertiroidizam),snižene razine šećera u krvi (hipoglikemija), dijabetička neuropatija poremećaji hipofize ili lijekovi koji utječu na hipofizu.

infekcije

Tuberkuloza, infekcija srca (endokarditis), i opsežne gljivične infekcije koje zahvaćaju cijelo tijelo

Poremećaji živčanog sustava

Ozljede, disfunkcija autonomnog živčanog sustava i oštećenje određenih moždanih živaca

Ostali

Trudnoća

Menopauza

Anksioznost, uzbuđenje, ljutnja, ili strah

Vrućica

Izlaganje toplini

Znojenje oko usana, nosa i čela tijekom konzumacije ljute, začinjene hrane (naziva se gustatorno znojenje).

Nepoznato

Simptomi

Ponekad zahvaćeno područje postaje crveno i upaljeno. Moguće je širenje neugodnog mirisa (bromhidroza) zbog razgradnje znoja od strane bakterija i kvasnica koji normalno žive na koži. Zbog kroničnog vlaženja, zahvaćeno područje biti bjelkaste boje, naborane i ispucane kože. Odjeća se također može natopiti znojem.

Ljudi koji se prekomjerno znoje često su zabrinuti za svoje stanje što može dovesti do socijalnog distanciranja. Osjećaj anksioznosti koji se zbog toga razvija može pogoršati znojenje.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

  • Ponekad neki testovi

Liječnici obično postavljaju dijagnozu prekomjernog znojenja temeljem anamneze i fizikalnog pregleda.

Ponekad se u dijagnostičke svrhe mogu na kožu nanositi tvari koje čine male količine znoja vidljivima. Liječnici također mogu preporučiti krvne pretrage i analizu hormona kako bi otkrili druge poremećaje.

Liječenje

  • Otopina aluminij-klorida nanesena na kožu

  • Glikopironijske maramice

  • Antikoligenrični lijekovi uzimani na usta

  • Iontoforeza vodom iz slavine

  • Injekcije botulinum toksina tipa A

  • Kirurški postupci

Otopina aluminijevog klorida koja se propisuje na recept koja se nanosi na kožu jača od komercijalnog antiperspiranta i često je potrebna za liječenje prekomjernog znojenja, posebno dlanova, stopala, pazuha ili genitalija. Aplicira se noću, a prije nanošenja otopine je nužno osušiti tretirano područje. Ujutro se tretirano područje opere. Na početku liječenja potrebno je primijeniti otopinu nekoliko puta dok se uspostavi kontrola nad znojenjem. Nakon toga je dovoljno otopinu nanijeti jednom ili dva puta tjedno kako bi se održao postignuti učinak. Otopina se ne smije nanositi na upaljenu, traumatiziranu, vlažnu ili nedavno obrijanu kožu. Ponekad liječnici propisuju antikolinergički lijek koji se uzima na usta (vidi dolje), što može izazvati antikolinergičke nuspojave.

Maramice natopljene glikopironijem se mogu koristiti za smanjenje prekomjernog znojenja u pazusima. Jednom dnevno se uzima samo jedna maramica kojom se jedan pazuh obriše. Glikopironij može izazvati antikolinergičke učinke (vidjeti dolje).

Antikolinergički lijekovi uzeti na usta su također terapija izbora u liječenju ovog poremećaja. Ponekad se propisuje antikolinergički lijek (kao što je glikopirolat ili oksibutinin) prije primjene otopine s aluminij kloridom kako bi se spriječilo da znoj ispere aluminijev klorid. Međutim, ovi lijekovi uzrokuju nuspojave koje ograničavaju njihovu uporabu. Antikolinergički učinci uključuju zamagljen vid, suha usta i poteškoće s mokrenjem. Zbog ovih nuspojava ljudi mogu prestati koristiti antikolinergičke lijekove ().

Iontoforezom vodom iz slavine, se slaba električna struja aplicira na područja koja se znoje (najčešće dlanovi i tabani) tijekom 10-20 minuta. Aplicira se svaki dan tijekom 1 tjedna, a zatim se ponavlja jednom tjedno ili dvaput mjesečno.

Botulinum toksin tip A se može direktno injicirati u pazuhe, dlanove ili u čelo kako bi se inaktivirali živci koji potiču znojenje. Ovisno o dozi, znojenje je spriječeno u trajanju od oko 5 mjeseci. Ove injekcije su učinkovite, ali mogu uzrokovati slabost mišića i glavobolju te su dosta skupe. Budući da je Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila botulinum toksin tipa A samo za pretjerano znojenje pazuha, troškove apliciranja na druga mjesta ne pokriva osiguranje.

Kirurškom terapijom obilnog znojenja se može pokušati ukoliko drugi tretmani nisu učinkoviti. Pretjerano znojenje pazuha ponekad se liječi kirurškom ili liposukcijskom metodom uklanjanja žlijezda znojnica. Prekomjerno znojenje ograničeno na dlanove može se liječiti prostupkom koji se zove endoskopska transtorakalna simpatektomija, u kojoj se prerežu živci koji vode do znojnih žlijezda. Međutim, ovaj zahvat može uzrokovati trajne komplikacije kao što su fantomsko znojenje (osjećaj znojenja, ali nema znoja), kompenzatorno znojenje (povećano znojenje u netretiranim dijelovima tijela), gustatorno znojenje, bolove u živcima i Hornerov sindrom. Do kompenzatorne hiperhidroza najčešća dolazi nakon endoskopske transtorakalne simpatektomije; razvija se u do 80% pacijenata i može biti onesposobljavajuća i daleko teža od izvornog problema.

Ponekad hiperhidroza može dovesti do pojave neugodnog tjelesnog mirisa (bromhidroze) koja se može liječiti pranjem sapunom i vodom dva puta dnevno ili, ako je to nedjelotvorno, drugim mjerama koje se koriste za liječenje bromhidroze.