Shizotipni poremećaj osobnosti karakterizira prožimajući obrazac intenzivne nelagode i smanjene sposobnosti za bliske odnose, iskrivljenih načina razmišljanja i opažanja te ekscentričnog (čudnog) ponašanja.
-
Osobe sa shizotipnim poremećajem osobnosti možda ne žele komunicirati s ljudima jer se osjećaju kao da su različite i ne pripadaju.
-
Liječnici dijagnosticiraju shizotipski poremećaj osobnosti na temelju specifičnih simptoma, uključujući intenzivnu nelagodu vezanu uz bliske odnose, iskrivljene načine razmišljanja i opažanja i čudno ponašanje.
-
Liječenje uključuje antipsihotike, antidepresive i kognitivno-bihevioralnu terapiju.
Poremećaji osobnosti su dugotrajni, prožimajući obrasci mišljenja, opažanja, reagiranja i povezivanja koji uzrokuju značajnu uznemirenost i / ili ometaju sposobnost osobe da funkcionira.
Osobe sa shizotipnim poremećajem osobnosti manje su u dodiru sa stvarnošću, a njihove misli i govor su neorganiziraniji nego kod drugih poremećaja osobnosti. Međutim, misli i ponašanje nisu tako neobični i izvan dosega sa stvarnošću kao u shizofreniji.
Shizotipni poremećaj osobnosti javlja se u gotovo 4% opće populacije u SAD-u. Moguće da je nešto češći među muškarcima. Shizotipni poremećaje osobnosti se rjeđe ustaljuje ili smanjuje kako ljudi stare od većine poremećaja osobnosti.
Ostali poremećaji su također često prisutni. Više od polovice osoba sa shizotipnim poremećajem osobnosti imalo je barem jednu epizodu velikog depresivnog poremećaja, a 30 do 50% njih ima veliki depresivni poremećaj kada se dijagnosticira shizotipni poremećaj osobnosti. Te osobe također često imaju poremećaj uporabe tvari.
Uzroci
Smatra se da geni imaju važnu ulogu u razvoju shizotipnog poremećaja osobnosti. Češći je među rođacima prvog stupnja (roditelji, braća i sestre, i djeca) osoba koje imaju shizofreniju ili neki drugi psihotični poremećaj.
Simptomi
Utjecaj na odnose
Osobe sa shizotipnim poremećajem osobnosti nemaju bliske prijatelje ili osobe od povjerenja, osim rođaka prvog stupnja. Vrlo im je neugodno u odnosima s ljudima. Komuniciraju s ljudima ako moraju, ali ne žele, jer se osjećaju kao da su različiti i ne pripadaju. Međutim, mogu reći da ih nedostatak odnosa čini nesretnima. Vrlo su tjeskobni u društvenim situacijama, osobito nepoznatim. Provođenje više vremena u situaciji ne olakšava njihovu tjeskobu.
Osobe s ovim poremećajem mogu ignorirati uobičajene društvene konvencije (na primjer, ne uspostavljati kontakt očima), a budući da ne razumiju uobičajene društvene znakove, mogu neprikladno ili ukočeno komunicirati s drugima.
Čudno razmišljanje i ponašanje
Osobe sa shizotipnim poremećajem osobnosti imaju čudne načine razmišljanja, opažanja i komuniciranja. Slijede primjeri:
-
Ideje odnosa: Osobe s tim idejama misle da obične pojave imaju posebno značenje samo za njih.
-
Magično mišljenje: Misle da imaju magičnu kontrolu nad drugima. Na primjer, mogu misliti da uzrokuju da drugi ljudi rade obične stvari (kao što je hranjenje psa) ili da mogu izvesti čarobne rituale kako bi spriječili štetu (kao što je pranje ruku 3 puta kako bi se spriječila bolest).
-
Paranoja: Sumnjičavi su i nepovjerljivi te pogrešno misle da ih drugi ljudi žele pronaći ili im namjeravaju nauditi.
-
Paranormalne moći: Misle da imaju paranormalne moći, omogućujući im da osjete događaje prije nego što se dogode ili da čitaju tuđe misli.
Govor može biti čudan. Može biti pretjerano apstraktan ili konkretan ili sadržavati neobične fraze ili koristiti fraze ili riječi na neobične načine. Često se odijevaju čudno ili na neugledan način (na primjer, nose loše ili prljavo odijelo) i imaju čudne manire.
Percepcija stvarnosti
Kod ljudi sa shizotipnim poremećajem, percepcije (ono što vide, čuju ili osjećaju) mogu biti iskrivljene. Na primjer, mogu čuti glas koji šapće njihovo ime.
Dijagnoza
Liječnici obično dijagnosticiraju poremećaje osobnosti na temelju kriterija u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Peto izdanje (DSM-5), objavljenim od strane Američke Psihijatrijske Udruge.
Da bi liječnici dijagnosticirali shizotipni poremećaj osobnosti, osobama mora biti jako neugodno u odnosima i moraju imati vrlo malo bliskih odnosa te imati neobično razmišljanje i ponašanje Također moraju imati najmanje pet od sljedećeg:
-
Ideje odnosa
-
Čudna uvjerenja ili magično mišljenje
-
Iskrivljene percepcije
-
Čudne misli i govor
-
Sumnje ili paranoidne misli
-
Neprikladano ili ograničeno izražavanje emocija
-
Čudno, ekscentrično, ili osebujno ponašanje i / ili izgled
-
Nedostatak bliskih prijatelja ili osoba od povjerenja, osim rođaka prvog stupnja
-
Prekomjerna društvena anksioznost koja se ne smanjuje poznavanjem i povezana je uglavnom s paranoidnim strahovima
Također, simptomi moraju započeti u ranoj odrasloj dobi.
Liječnici moraju razlikovati schizotipni poremećaj osobnosti od shizofrenije, koja uzrokuje slične, ali ozbiljnije simptome.
Liječenje
Opći tretman shizotipnog poremećaja osobnosti isti je kao za sve poremećaje osobnosti.
Glavni tretman za shizotipni poremećaj ličnosti su lijekovi. Antipsihotici (koriste se za liječenje shizofrenije) smanjuju tjeskobu i druge simptome. Noviji (druga generacija) antidepresivi također mogu pomoći smanjiti anksioznost u osoba sa shizotipnim poremećajem osobnosti.
Kognitivno-bihevioralna terapija koja se usredotočuje na stjecanje socijalnih vještina i upravljanje tjeskobom može pomoći. Takva terapija također može osvijestiti osobe o tome kako se njihovo vlastito ponašanje može percipirati.
Liječnici pokušavaju uspostaviti emocionalni, ohrabrujući, podržavajući odnos s osobama koji imaju ovaj poremećaj osobnosti i tako im pomoći da se nauče odnositi prema drugima na prikladniji način.