Shizotipni poremećaj ličnosti karakterizira pervazivni obrazac intenzivne nelagode i smanjene sposobnosti za bliske odnose, iskrivljenih načina razmišljanja i opažanja te ekscentričnog (čudnog) ponašanja.
-
Osobe sa shizotipnim poremećajem ličnosti mogu ne željeti komunicirati s ljudima jer se osjećaju kao da su različite i ne pripadaju.
-
Liječnici dijagnosticiraju shizotipni poremećaj ličnosti na temelju specifičnih simptoma, uključujući intenzivnu nelagodu vezanu uz bliske odnose, iskrivljene načine razmišljanja i opažanja i čudno ponašanje.
-
Liječenje uključuje antipsihotike, antidepresive i kognitivno-bihevioralnu terapiju.
Poremećaji ličnosti su dugotrajni, pervazivni obrasci razmišljanja, doživljavanja, reagiranja i odnosa s drugima koji uzrokuju značajan distres i / ili ometaju sposobnost osobe da funkcionira.
Osobe sa shizotipnim poremećajem ličnosti manje su u dodiru sa stvarnošću, a njihove misli i govor su dezorganiziraniji nego kod drugih poremećaja ličnosti. Međutim, misli i ponašanje nisu tako neobični i izvan dosega sa stvarnošću kao u shizofreniji.
Shizotipni poremećaj ličnosti javlja se u gotovo 4% opće populacije u SAD-u. Moguće da je nešto češći među muškarcima. Manje je vjerojatno da će se shizotipni poremećaj ličnosti povući ili smanjiti kako ljudi stare od većine poremećaja ličnosti.
Ostali poremećaji su također često prisutni. Više od polovice osoba sa shizotipnim poremećajem ličnosti imalo je barem jednu epizodu velikog depresivnog poremećaja, a 30 do 50% njih ima veliki depresivni poremećaj kada se dijagnosticira shizotipni poremećaj ličnosti. Te osobe također često imaju poremećaj ovisnosti.
Uzroci
Uzroci shizotipnog poremećaja ličnosti
Smatra se da geni imaju važnu ulogu u razvoju shizotipnog poremećaja ličnosti. Češći je među rođacima u prvom koljenju (roditelji, braća, sestre i djeca) osoba koje imaju shizofreniju ili neki drugi psihotični poremećaj.
Simptomi
Simptomi shizotipnog poremećaja ličnostiUtjecaj na odnose
Osobe sa shizotipnim poremećajem ličnosti nemaju bliske prijatelje ili osobe od povjerenja, osim rođaka u prvom koljenu. Vrlo im je neugodno u odnosima s ljudima. Komuniciraju s drugima ako moraju, ali radije ne jer se osjećaju kao da su drugačiji i da ne pripadaju. Međutim, mogu reći da ih nedostatak odnosa čini nesretnima. Vrlo su tjeskobni u društvenim situacijama, osobito nepoznatim. Provođenje više vremena u određenoj situaciji ne smanjuje njihovu tjeskobu.
Osobe s ovim poremećajem mogu ignorirati uobičajene društvene konvencije (na primjer, ne uspostavljati kontakt očima), a budući da ne razumiju uobičajene društvene znakove, mogu s drugima komunicirati neprikladno ili ukočeno.
Čudno razmišljanje i ponašanje
Osobe sa shizotipnim poremećajem ličnosti imaju čudne načine razmišljanja, doživljavanja i komuniciranja. Slijede primjeri:
Ideje odnosa: Osobe s tim idejama misle da obične pojave imaju posebno značenje samo za njih.
Magično mišljenje: Misle da imaju magičnu kontrolu nad drugima. Na primjer, mogu misliti da potiču druge ljude na uobičajene stvari (kao što je hranjenje psa) ili da mogu izvoditi magične rituale kako bi spriječili štetu (kao što je pranje ruku 3 puta kako bi spriječili bolest).
Paranoja: Sumnjičavi su i nepovjerljivi te pogrešno misle da ih drugi ljudi žele pronaći ili im namjeravaju nauditi.
Paranormalne moći: Misle da imaju paranormalne moći koje im omogućuju da osjete događaje prije nego što se dogode ili da čitaju tuđe misli.
Govor može biti čudan. Može biti pretjerano apstraktan ili konkretan ili sadržavati neobične fraze ili koristiti fraze i riječi na neobične načine. Često se odijevaju čudno ili neuredno (na primjer, nose neprikladnu ili prljavu odjeću) i imaju čudne manire.
Percepcija stvarnosti
Kod ljudi sa shizotipnim poremećajem, percepcije (ono što vide, čuju ili osjećaju) mogu biti iskrivljene. Na primjer, mogu čuti glas koji šapće njihovo ime.
Dijagnoza
Dijagnoza shizotipnog poremećaja ličnosti
Liječnici obično dijagnosticiraju poremećaje ličnosti na temelju kriterija u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Peto izdanje (DSM-5), objavljenim od strane Američke Psihijatrijske Asocijacije.
Da bi liječnici dijagnosticirali shizotipni poremećaj ličnosti, osobama mora biti jako neugodno u odnosima i moraju imati vrlo malo bliskih odnosa te imati čudno razmišljanje i ponašanje Također moraju imati najmanje pet od sljedećeg:
Ideje odnosa
Čudna uvjerenja ili magično mišljenje
Iskrivljene percepcije
Čudne misli i govor
Sumnjičavost ili paranoidne misli
Neprikladno ili ograničeno izražavanje emocija
Čudno, ekscentrično, ili osebujno ponašanje i / ili izgled
Nedostatak bliskih prijatelja ili osoba od povjerenja, osim rođaka u prvom koljenu
Prekomjerna društvena anksioznost koja se ne smanjuje poznavanjem i povezana je uglavnom s paranoidnim strahovima
Također, simptomi moraju započeti u ranoj odrasloj dobi.
Liječnici moraju razlikovati schizotipni poremećaj ličnosti od shizofrenije, koja uzrokuje slične, ali ozbiljnije simptome.
Liječenje
Liječenje shizotipnog poremećaja ličnosti
Opći tretman shizotipnog poremećaja ličnosti isti je kao za sve poremećaje ličnosti.
Glavni tretman za shizotipni poremećaj ličnosti su lijekovi. Antipsihotici (koriste se za liječenje shizofrenije) smanjuju tjeskobu i druge simptome. Noviji antidepresivi (druge generacije) također mogu pomoći u smanjenju anksioznosti kod osoba sa shizotipnim poremećajem ličnosti.
Kognitivno-bihevioralna terapija koja se usredotočuje na stjecanje socijalnih vještina i upravljanje tjeskobom može pomoći. Takva terapija također može učiniti ljude svjesnijima kako se njihovo ponašanje može percipirati.
Liječnici pokušavaju uspostaviti emocionalni, ohrabrujući, podržavajući odnos s osobama koji imaju ovaj poremećaj ličnosti i tako im pomoći da se nauče odnositi prema drugima na prikladniji način.