Sindrom zdjelične kongestije

Autor: JoAnn V. Pinkerton, MD
Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Josipa Paić, dr. med.

Sindrom zdjelične kongestije je dugotrajna (kronična) bol u najnižem dijelu torza (zdjelici) uzrokovana nakupljanjem krvi u venama zdjelice, koje su se proširile (dilatirale) i postale izvijugane.

Čini se da je sindrom zdjelične kongestije čest uzrok kronične boli u zdjelici (bol u zdjelici koja traje više od 6 mjeseci). Bol se javlja zato što se krv nakuplja u venama zdjelice, koje su proširene i postaju izvijugane (nazvane varikozne vene). Nastala bol ponekad je iscrpljujuća. Estrogen može doprinijeti razvoju ovih vena.

Mnogo žena u reproduktivnoj dobi ima proširene vene u zdjelici, ali nemaju sve od njih izražene simptome.

Simptomi

Kod žena koje imaju sindrom zdjelične kongestije bol se često javlja tijekom ili nakon trudnoće i obično je sve gora nakon svake trudnoće.

Tipično, bol je tupa, ali može biti i oštra ili pulsirajuća. Pogoršava se na kraju dana (nakon što su žene dugo sjedile ili stajale), a ublažava ju ležeći položaj. Bol se također pogoršava tijekom ili nakon spolnog odnosa. Često ju prate bolovi u donjem dijelu leđa, bolovi u nogama i abnormalno vaginalno krvarenje.

Neke žene povremeno imaju bistar ili vodenast iscjedak iz rodnice.

Ostali simptomi mogu uključivati umor, promjene raspoloženja, glavobolje i nadutost.

Dijagnoza

  • Ultrazvuk ili druge slikovne pretrage

  • Ponekad laparoskopija

Liječnici mogu posumnjati na sindrom zdjelične kongestije kada žene imaju bol u zdjelici, ali pregled zdjelice ne otkriva niti upalu niti neku drugu abnormalnost. Da bi liječnici dijagnosticirali sindrom zdjelične kongestije, bol mora biti prisutna više od 6 mjeseci, a jajnici moraju biti osjetljivi na dodir prilikom pregleda.

Ultrazvukom se mogu prikazati proširene vene u zdjelici, što može pomoći liječnicima u postavljanju dijagnoze sindroma zdjelične kongestije. Međutim, za potvrdu dijagnoze može biti potrebna druga slikovna pretraga. Te pretrage mogu uključivati venografiju (rendgenske snimke vena nakon ubrizgavanja radiološkog kontrastnog sredstva u venu u preponama), kompjutorsku tomografiju (CT), magnetsku rezonanciju (MR) i venografiju pomoću magnetske rezonancije.

Ako je bol zabrinjavajuća, a uzrok nije identificiran, radi se laparoskopija. Tijekom tog postupka liječnici prave mali rez odmah ispod pupka te kroz njega umetnu optičku cijev kako bi izravno pregledali strukture zdjelice.

Liječenje

Medroksiprogesteron se obično koristi kao prva linija terapije za olakšavanje boli. To je progestin (sintetski oblik ženskog spolnog hormona progesterona). Nesteroidni protuupalni lijekovi mogu također ublažiti bol.

Ako su navedeni lijekovi neučinkoviti, liječnici mogu pokušati blokirati dotok krvi u proširene vene i tako spriječiti nakupljanje krvi. To je moguće učiniti na dva načina:

  • Embolizacija vene: Nakon aplikacije anestetika, kako bi otupio mali dio bedra, na tom mjestu se napravi mali rez. Zatim se kroz taj rez umetne tanka, fleksibilna cjevčica (kateter) u venu, te se kateter provuče sve do proširenih vena. U vene se, kroz kateter, umeću sićušne spirale, spužve ili tekućina nalik ljepilu, kako bi ih se začepilo.

  • Skleroterapija: Slično kao što je gore navedeno, postavlja se kateter te se kroz njega, u proširene vene, injicira otopina. Otopina blokira vene.

Kada krv više ne može doprijeti do proširenih vena u zdjelici, bol se obično smanjuje.