Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Vagić, dr. med.
Prijevod: Filip Matovinović, dr. med.
Velofaringealna insuficijencija je nepotpuno zatvaranje velofaringealnog sfinktera između usne i nosne šupljine, što izaziva hipernazalni glas.
Velofaringealni sfinkter (koji uključuje meko nepce i bočne i stražnje stijenke grla) odvaja usnu i nosnu šupljinu tijekom gutanja i govora. Tijekom govora zrak se usmjerava kroz usta, a ne kroz nos. Kod velofaringealne insuficijencije brtva nije potpuno zatvorena, što omogućuje istjecanje zraka kroz nos te uzrokuje hipernazalni rezonantni glas (zvuči nazalno).
Velofaringealna insuficijencija može se pojaviti kod ljudi rođenih s rascjepom nepca ili s prekratkim nepcem. Ponekad se može razviti nakon operacije krajnika ili adenoida ili kao rezultat slabosti mišića kod ljudi s neurološkim poremećajima poput cerebralne paralize, moždanog udara, ili tumora mozga. Ostali uzroci uključuju genetske sindrome kao što su neurofibromatoza i tumori nepca.
Simptomi velofaringealne insuficijencije uključuju hipernazalni glas s nemogućnošću ispravnog oblikovanja određenih zvukova. Teška velofaringealna insuficijencija može uzrokovati povraćanje krute hrane i tekućine kroz nos.
Liječnici sumnjaju na velofaringealnu insuficijenciju kod osoba koje imaju tipične poremećaja govora. Da bi potvrdili dijagnozu, liječnici pregledavaju velofaringealni sfinkter fiberoptičnim nazoendoskopom (fleksibilna cijev koja se provlači kroz nos) ili rendgenom snimljenim tijekom gutanja različite hrane (videofluroskopija).
Liječi se logopedskom terapijom, a ponekad posebnim aparatom koji se nosi u ustima ili kirurgijom.