Sindromi multiple endokrine neoplazije su rijetki, nasljedni poremećaji u kojima nekoliko endokrinih žlijezda razvija nekancerozne (benigne) ili kancerozne (maligne) tumore ili prekomjerno rastu bez stvaranja tumora.
-
Sindromi multiple endokrine neoplazije uzrokovani su mutacijama gena, tako da se javljaju unutar obitelji.
-
Postoji nekoliko vrsta sindroma multiple endokrine neoplazije, uključujući tip 1, tip 2A i tip 2B.
-
Simptomi se razlikuju ovisno o tome koje su žlijezde pogođene.
-
Genetski testovi probira mogu se provesti kako bi se otkrilo oboljenje kod članova obitelji osoba s multiplim sindromima endokrinih neoplazija.
-
Nema dostupnog lijeka, ali liječnici tretiraju promjene u svakoj žlijezdi kirurškim zahvatom ili lijekovima za kontrolu prekomjerne proizvodnje hormona.
Sindromi multiplih endokrinih neoplazija mogu se pojaviti kod dojenčadi kao i kod osoba u dobi od 70 godina. Ovi sindromi se obično nasljeđuju.
Tumori i abnormalno velike žlijezde često proizvode višak hormona. Iako se tumori ili abnormalni rast mogu pojaviti u više od jedne žlijezde u isto vrijeme, promjene se često događaju postupno tijekom vremena.
Sindromi multiple endokrine neoplazije uzrokovani su nasljednim genetskim mutacijama. Identificiran je jedan gen odgovoran za bolest tipa 1. Abnormalnosti u različitim genima identificirane su kod osoba s tipom 2A i 2B.
Tipovi
Vrste MEN sindroma
Sindromi multiplih endokrinih neoplazija javljaju se u tri oblika, nazivaju se tipovi 1, 2A i 2B, iako se tipovi povremeno preklapaju.
MEN tipa 1
Osobe s multiplom endokrinom neoplazijom tipa 1 razvijaju tumore, ili prekomjerni rast i aktivnost, dviju ili više sljedećih žlijezda:
Gotovo svi ljudi s multiplom endokrinom neoplazijom tipa 1 imaju tumore paratireoidnih žlijezda. Većina tumora je nekancerozna, ali uzrokuje da žlijezde proizvode previše paratiroidnog hormona (primarni hiperparatiroidizam). Višak paratiroidnog hormona obično povećava razinu kalcija u krvi, ponekad uzrokuje bubrežne kamence.
Mnogi bolesnici s bolešću tipa 1 (30 do 80%) također razvijaju tumore stanica koje proizvode hormone (stanice otočića) gušterače (tzv. neuroendokrini tumori gušterače).
Više od polovice tumora stanica otočića prekomjerno proizvodi gastrin koji stimulira želudac na pretjeranu proizvodnju kiseline. Bolesnici s tumorima koji proizvode gastrin razvijaju peptičke ulkuse koji često krvare, razvijaju rupe (perforiraju) i propuštaju sadržaj želuca u trbuh ili blokiraju želudac. Visoke razine kiseline obično utječu na aktivnost enzima iz gušterače što rezultira proljevom i masnom, smrdljivom stolicom (steatoreja). Neki od ovih tumora proizvode visoke razine inzulina što posljedično dovodi do vrlo niske razine šećera u krvi (hipoglikemije) osobito ako osoba nije jela nekoliko sati. Preostali tumori stanica otočića mogu proizvesti druge hormone, kao što je vazoaktivni intestinalni polipeptid koji može uzrokovati teški proljev i dovesti do dehidracije. Neki tumori stanica otočića uopće ne proizvode hormone.
Neki od tumora stanica otočića su kancerogeni i sposobni su proširiti se (metastazirati) na druga područja tijela. Kod ljudi koji boluju od tipa 1, tumori stanica otočića imaju tendenciju sporijeg rasta od tumora stanica otočića koji se razvijaju kod ljudi koji nemaju bolest tipa 1.
Neki ljudi s tipom 1 razvijaju tumore hipofize. Neki od tih tumora proizvode hormon prolaktin, uzrokujući menstrualne abnormalnosti i često sekreciju iz dojki (galaktoreja) kod žena koje nisu dojilje te smanjenje seksualne želje i erektilnu disfunkciju (impotenciju) kod muškaraca. Drugi tumori proizvode hormon rasta uzrokujući akromegaliju. Mali postotak tumora hipofize proizvodi kortikotropin koji pretjerano stimulira nadbubrežne žlijezde na stvaranje visokih razina kortikosteroidnih hormona uzrokujući Cushingov sindrom. Manji dio tumora hipofize uopće ne proizvodi hormone. Zbog pritska na okolno tkivo mozga neki tumori hipofize uzrokuju glavobolju, oslabljen vid i smanjenu funkciju hipofize.
Kod nekih osoba s bolešću tipa 1 razvijaju se tumori ili prekomjerni rast i aktivnost štitnjače i nadbubrežne žlijezde. Mali postotak ljudi razvija drugačiji tip tumora, poznat kao karcinoidni tumor. Neki ljudi također razvijaju nekancerozne izrasline odmah ispod kože.
Žene s bolešću tipa 1 imaju veći rizik za razvoj karcinoma dojke
MEN tip 2A
Osobe s multiplom endokrinom neoplazijom tipa 2A razvijaju tumore ili prekomjerni rast i aktivnost u dvije ili tri sljedeće žlijezde:
Ponekad se kod osoba s bolešću tipa 2A pojavljuje svrbež kože koi se naziva kutana lihen amiloidoza. Hirschsprungova bolest prisutna je u 2-5% osoba s tipom 2A bolesti.
Kutana lihen amiloidoza (CLA)
Gornja ploča prikazuje CLA između lopatica. Donja ploča je izbliza pogled na zgusnutu, podignutu i ljuskastu kožu koja se pojavljuje u CLA.
© Springer Science + poslovni mediji
Kutana lihen amiloidoza (CLA)
Ova slika prikazuje zadebljanu, uzdignutu, ljuskavu kožu tipičnu za kutanu lihen amiloidozu.
Fotografija je zasluga Karen McKoy, MD.
Gotovo svi bolesnici s bolešću tipa 2A razviju medularni karcinom štitnjače. Oko 40 do 50% osoba razvija određene tumore nadbubrežnih žlijezda (feokromocitome) koji obično povisuju arterijski tlak zbog adrenalina i drugih tvari koje proizvode. Visoki arterijski tlak može biti povremen ili stalan i često je vrlo ozbiljan.
Neki ljudi s bolešću tipa 2A imaju pojačano aktivne paratiroidne žlijezde. Visoke razine paratiroidnog hormona uzrokuje povećanu razinu kalcija u krvi. Povećani kalcij često ne uzrokuje simptome, ali dovodi do bubrežnih kamenaca u oko 25% ljudi.
MEN tip 2B
Multipla endokrina neoplazija tipa 2B može se sastojati od sljedećeg:
Mnogi ljudi s bolešću tipa 2B nemaju pozitivnu obiteljsku anamnezu bolesti. Kod tih ljudi, bolest je posljedica novog defekta gena (genetske mutacije).
Medularni karcinom štitnjače koji se javlja u bolesti tipa 2B obično se razvija u ranoj dobi i nađen je u dojenčadi u dobi od samo 3 mjeseca. Medularni tumori štitnjače u bolesti tipa 2B rastu brže i šire se brže od onih u bolesti tipa 2A.
Većina osoba s bolešću tipa 2B razvija neurome u sluznicama. Neuromi se pojavljuju kao blistave kvrge oko usana, jezika i sluznice usta. Neuromi se također mogu pojaviti na očnim kapcima i površinama očiju uključujući konjunktivu i rožnicu. Kapci i usne mogu zadebljati, a usne se mogu okrenuti iznutra prema van.
Neuromi sluznice
Male, blistave izbočine na jeziku ove osobe karakteristične su za mukozne neurome.
© Springer Science + poslovni mediji
Abnormalnosti probavnog trakta uzrokuju zatvor i proljev. Povremeno, debelo crijevo razvija velike, proširene petlje (megakolon). Ove abnormalnosti vjerojatno su rezultat neuroma koje rastu na živcima crijeva.
Osobe s bolešću tipa 2B često razvijaju abnormalnosti kralježnice, osobito zakrivljenost kralježnice. Mogu imati i abnormalnosti kostiju lubanje, stopala i bedara. Mnogi ljudi imaju duge udove i labave zglobove. Neke od ovih abnormalnosti slične su onima koje se pojavljuju u Marfanovom sindromu.
Stanja koja se pojavljaju kod određenih sindroma multiple endokrine neoplazijeStanje | MEN 1 | MEN 2A | MEN 2B |
|---|
MEN = multipla endokrina neoplazija |
Hiperparatireoidizam (visoke razine paratiroidnog hormona) | 95% ili više | 10–20% | — |
Tumori gušterače | 30–80% | — | — |
Tumori hipofize | 15–42% | — | — |
Tumori štitnjače (osobito medularni karcinom) | — | Više od 95% | Više od 95% |
Feokromocitom (tumor nadbubrežnih žlijezda) | — | 40–50% | 50% |
Neuromi (izrasline oko živaca) na sluznicama | — | — | Gotovo 100% |
Tjelesne karakteristike slične onima kod ljudi s Marfanovim sindromom | — | — | Gotovo 100% |
Dijagnoza
Dijagnostika MEN sindroma
Dostupni su testovi za identifikaciju genetske abnormalnosti prisutne u svakom od sindroma multiple endokrine neoplazije. Liječnici obično obavljaju ove genetske testove kod ljudi koji imaju jedan od tumora tipičnih za multiple endokrine neoplazije kao i kod članova obitelji kojima je već dijagnosticiran sindrom. Posebno je važan probir članova obitelji, ponekad čak i prije rođenja jer oko polovice djece oboljelih od sindroma multiple endokrine neoplazije nasljeđuje bolest.
Povišene razine hormona detektiraju se u urinu i krvi.
Slikovne metode, kao što su ultrazvuk, kompjuterizirana tomografija (CT), magnetska rezonanca (MRI) i pozitronska emisijska tomografija (PET), također su potrebne kako bi liječnicima pomogle odrediti lokalizaciju tumora.
Liječenje
Liječenje MEN sindroma
Nije poznat lijek za bilo koji sindrom multiple endokrine neoplazije. Liječnici tretiraju promjene svake žlijezde individualno.
Tumor se liječi kirurškim odstranjivanjem kada je to moguće. Neki maleni tumori stanica otočića pankreasa se ne uklanjaju odmah već se prati rast te se liječe ako postanu dovoljno veliki da uzrokuju probleme. Prije uklanjanja tumora ili ako odstranjivanje nije moguće, liječnici daju lijekove za ispravljanje hormonske neravnoteže uzrokovane prekomjernom aktivnošću žlijezde. Pretjerano velika i preaktivna žlijezda bez tumora liječi se lijekovima kako bi se spriječili učinci prekomjerne aktivnosti žlijezde.
Budući da je medularni karcinom štitnjače u konačnici fatalan ako se ne liječi, liječnici će najvjerojatnije preporučiti preventivno kirurško uklanjanje štitne žlijezde ako genetsko testiranje otkrije dokaz multiple endokrine neoplazije tipa 2A ili tipa 2B. Ova preventivna operacija se obavlja čak i ako dijagnoza medularnog karcinoma štitnjače nije postavljena prije operacije. Za razliku od drugih vrsta karcinoma štitnjače, ovaj agresivni tip karcinoma štitnjače ne može se liječiti radioaktivnim jodom. Nakon što se ukloni štitnjača, bolesnici moraju uzimati hormone štitnjače do kraja života. Ako se karcinom štitnjače proširio, drugi tretmani (kao što su kemoterapija ili drugi lijekovi) ponekad mogu pomoći osobi da živi duže. Feokromocitome treba kirurški ukloniti nakon što se arterijski tlak normalizira odgovarajućim lijekovima.
Budući da se tumori ne razvijaju u isto vrijeme, osobe s multiplom endokrinom neoplazijom mogu postati uznemirene i zabrinute glede mogućnosti razvoja još jednog tumora. Psihološko savjetovanje može biti korisno kako bi se pomoglo tjeskobnim bolesnicima.