Lijekovi omogućavaju većini astmatičara da vode relativno normalan život. Većina lijekova koji se koriste za liječenje astmatskog napada može se koristiti (često u nižim dozama) i za sprječavanje napada. (Vidi također Astma.)
Terapija se temelji na dvjema farmakoterapijskim skupinama:
-
protuupalni lijekovi
-
bronhodilatatori
Protuupalni lijekovi suzbijaju upalu koja sužava dišne putove (smanjuje promjer bronha). U protuupalne lijekove ubrajaju se kortikosteroidi (koji se mogu udahnuti, uzimati na usta ili primjenjivati intravenski), modifikatori leukotrijena i stabilizatori mastocita.
Bronhodilatatori opuštaju (relaksiraju) stegnute mišiće bronha i šire (dilatiraju) dišne putove. U bronhodilatatore se ubrajaju beta-adrenergički lijekovi (kako oni za brzo olakšanje simptoma, tako i oni za dugotrajnu kontrolu), antikolinergici i metilksantini.
Druge vrste lijekova koji izravno utječu na imunološki sustav, tj. mijenjaju imunološki odgovor (tzv. imunomodulatori) ponekad se primjenjuju kod osoba s teškom astmom, ali većini astmatičara imunomodulatori nisu potrebni.
Beta-adrenergički lijekovi
Beta-adrenergički lijekovi kratkog djelovanja
Beta-adrenergički lijekovi kratkog djelovanja (kratkodjelujući beta-adrenergici) obično su najbolji za ublažavanje astmatskih napada. Također se koriste i za sprječavanje astme izazvane fizičkim naporom. Ovi se lijekovi nazivaju bronhodilatatorima jer potiču (stimuliraju) beta-adrenergičke receptore, što dovodi do širenja (dilatacije) dišnih putova. Bronhodilatatori koji djeluju na sve beta-adrenergičke receptore u cijelom tijelu (npr. adrenalin) mogu izazvati nuspojave kao što su ubrzan rad (lupanje) srca, nemir, glavobolja i podrhtavanje mišića (mišićni tremor). Bronhodilatatori (kao što je salbutamol) djeluju prvenstveno na beta-2-adrenergičke receptore, koji se nalaze prvenstveno na stanicama u plućima, pa imaju slabiji učinak na druge organe i stoga uzrokuju manje nuspojava. Većina beta-adrenergičkih lijekova kratkog djelovanja, osobito inhalacijskih (koji se udišu), počinje djelovati unutar nekoliko minuta, ali njihov učinak traje samo 2 do 6 sati.
Ako astmatičar osjeti potrebu koristiti beta-adrenergički lijek više puta nego što je propisano (preporučeno ili dopušteno), potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć. Potreba za dodatnom primjenom, osobito ako je kontinuirana, ukazuje na pogoršanje bronhoopstrukcije, što može biti opasno i dovesti čak do zatajenja disanja i smrti.
Beta-adrenergički lijekovi dugog djelovanja
Postoje i beta-adrenergički lijekovi dugog djelovanja (dugodjelujući beta-adrenergici), ali se primjenjuju za prevenciju (sprječavanje), a ne za liječenje astmatskih napada. Učinak dugodjelujućih beta-adrenergičkih lijekova traje oko 12 sati, pa bolesnicima obično trebaju dvije doze dnevno.
Dugodjelujući beta-adrenergički lijekovi ne primjenjuju se samostalno (kao monoterapija) jer bolesnici koji koriste samo dugodjelujuće beta-adrenergičke lijekove mogu imati nešto veći rizik od smrtnog ishoda. Stoga se ti lijekovi uvijek propisuju zajedno s inhalacijskim kortikosteroidima.
Beta-adrenergički lijekovi vrlo dugog djelovanja
Beta-adrenergički lijekovi vrlo dugog djelovanja učinkoviti su do 24 sata, pa je bolesnicima potrebna samo jedna doza dnevno.
Beta-adrenergički lijekovi vrlo dugog djelovanja također se ne primjenjuju samostalno (kao monoterapija) jer mogu povećati rizik od smrtnog ishoda, jednako kao i lijekovi dugog djelovanja. Stoga se ti lijekovi uvijek primjenjuju zajedno s kortikosteroidima koji se udišu (u kombinaciji s inhalacijskim kortikosteroidima).
Načini uzimanja inhalacijskih beta-adrenergičkih lijekova
Raspršivač fiksnih doza (engl. Metered-dose inhaler, MDI), odnosno inhalator s odmjerenom dozom (ručni uložak koji sadrži stlačeni plin), najčešća je metoda koja se koristi za primjenu inhalacijskih beta-adrenergičkih lijekova. Tlak pretvara lijek u finu raspršenu maglicu (aerosol) koja sadrži točno odmjerenu (fiksnu) dozu lijeka. Nakon udisanja lijek se odlaže direktno u dišne putove, pa djeluje brzo, ali lijek ne može dospjeti do dišnih puteva koji su jako suženi. Bolesnici koji imaju poteškoće s korištenjem inhalatora fiksnih (odmjerenih) doza mogu koristiti komoru za zadržavanje i udisanje lijeka (spejser) ili komoru za zadržavanje i udisanje lijeka s ventilom. Spomenuti uređaji povećavaju količinu lijeka u obliku aerosola koja dospijeva u pluća. Bez obzira na vrstu inhalatora, pravilna tehnika primjene je od presudne važnosti. Ako se uređaj ne upotrebljava na ispravan način, lijek neće dospjeti u dišne putove.
Inhalator s odmjerenom dozom
Inhalator suhog praha, formulacija u obliku suhog praha, također je dostupna za brojne bronhodilatatore. Praškaste pripravke nekim je bolesnicima lakše koristiti, dijelom zato što zahtijevaju manju usklađenost s disanjem nego što je potrebno pri uporabi inhalatora s odmjerenom (fiksnom) dozom.
Kako upotrebljavati inhalator odmjerenih dozaNakon što uklonite poklopac, protresite inhalator. Izdahnite do kraja (potpuno) u 1 do 2 sekunde. Stavite inhalator u usta ili ga držite 3 do 5 cm ispred njih te počnite polako udisati, kao kad pijuckate vruću juhu. Duboko udahnite i istovremeno pritisnite inhalator prema dolje Udišite polako dok vam se pluća potpuno ne ispune zrakom. (To bi trebalo trajati oko 5 ili 6 sekundi.) Zadržite dah 10 sekundi (ili koliko god možete). Izdahnite i, ako je potrebna druga doza, ponovite postupak nakon 1 minute. Ako vam je teško uskladiti disanje i opisani postupak rukovanja s inhalatorom, možte koristiti spejser (komoru za zadržavanje lijeka).
 |
Kako koristiti inhalator odmjerenih doza
Da biste koristili inhalator s odmjerenom dozom, osoba protrese inhalator i ukloni poklopac. Osoba u potpunosti izdahne, zatim približi inhalator ustima ili ga stavi u usta te polako udahne pritiskujući gornji dio inhalatora. Osoba nastavlja udisati dok god se lijek ispušta. Osoba zatim zadrži dah, a potom ponovno izdahne. Potpunim izdahom izbacuje se zrak iz pluća, tako da se pri sljedećoj inhalaciji može udahnuti više zraka. Što se više zraka udahne, to se veća količina lijeka može udahnuti i tako dospjeti do udaljenijih, manjih dišnih putova.
(Videozapis iz Medijskog centra klinike Lahey.)
Nebulizator (elektroraspršivač) se može koristiti za isporuku beta-adrenergičkih lijekova izravno u pluća. Nebulizator koristi stlačeni zrak ili ultrazvučne valove kako bi neprekidno od lijeka u obliku otopine stvarao maglicu koja se udiše bez potrebe za usklađivanjem doziranja s disanjem. Elektroraspršivači su često prijenosni, a neke se jedinice mogu čak priključiti u utičnicu u automobilu. Nebulizatori i inhalatori s odmjerenom dozom često isporučuju različitu količinu lijeka u jednoj dozi, ali oba uređaja mogu isporučiti dovoljnu količinu lijeka u pluća. Kad se koristi nebulizator, manja je vjerojatnost da će lijek doprijeti do udaljenijih (malih) dišnih putova kod osoba koje dišu mirno i plitko, pa je terapija primijenjena pomoću nebulizatora manje učinkovita od terapije ispravno primijenjene inhalatorom s odmjerenom dozom ili inhalatorom sa suhim prahom.
Elektroraspršivač s usnikom
Drugi bronhodilatatori, uključujući antikolinergički lijek ipratropij koji se primjenjuje pomoću nebulizatora, mogu se kombinirati s beta-adrenergičkim lijekovima kod akutnih napada. Kombinacija ipratropija i salbutamola u obliku inhalatora s odmjerenom dozom također je dostupna na tržištu.
Drugi oblici beta-adrenergičkih lijekova također su dostupni. Beta-adrenergički lijekovi mogu se primjenjivati u obliku otopine ili tableta, ili putem injekcije. Međutim, lijekovi koji se uzimaju na usta (peroralno) djeluju sporije od inhalacijskih ili ubrizganih (injiciranih) te je veća vjerojatnost da će izazvati nuspojave, pa ih liječnici rjeđe koriste. Nuspojave uključuju nenormalni srčani ritam (aritmiju), osobito u slučaju pretjerane primjene.
Antikolinergički lijekovi
Antikolinergički lijekovi, kao što su ipratropij i tiotropij, blokiraju djelovanje acetilkolina, odnosno kontrakcije glatkih mišića i stvaranje prekomjerne količine sluzi u bronhima. Ti se lijekovi inhaliraju. Navedeni lijekovi dodatno proširuju (dilatiraju) dišne putove kod osoba koje su već dobile beta-adrenergičke lijekove ili inhalacijski kortikosteroid.
Modifikatori leukotrijena
Modifikatori leukotrijena, kao što su montelukast, zafirlukast i zileuton, također pomažu u kontroli astme. To su protuupalni lijekovi koji sprječavaju djelovanje ili sintezu (stvaranje) leukotrijena. Leukotrijeni su kemijski spojevi koje stvara organizam (tijelo) i koji uzrokuju bronhokonstrikciju (suženje dišnih putova). Ti se lijekovi, koji se uzimaju na usta (oralno), više koriste za sprječavanje astmatskih napada nego za njihovo liječenje.
Stabilizatori mastocita
Stabilizatori mastocita, koji se udišu (inhaliraju), su kromolin i nedokromil. Smatra se da ti lijekovi sprječavaju otpuštanje upalnih kemijskih spojeva iz mastocita (medijatora) i smanjuju vjerojatnost sužavanja dišnih putova. Dakle, oni su također protuupalni lijekovi. Korisni su za sprječavanje (prevenciju), ali ne i za liječenje napada. Stabilizatori mastocita mogu pomoći djeci koja imaju astmu i osobama koje razviju astmu u naporu. Ti su lijekovi vrlo sigurni i moraju se uzimati redovito čak i kada osoba nema simptome.
Kortikosteroidi
Kortikosteroidi blokiraju upalni odgovor tijela i iznimno učinkovito smanjuju simptome astme. Oni su najsnažnija vrsta protuupalnih lijekova i desetljećima su važna sastavnica u liječenju astme.
Kortikosteroidi se mogu primjenjivati u nekoliko različitih oblika. Često su inhalacijske inačice najbolje jer isporučuju lijek izravno u dišne putove i svode na najmanju mjeru količinu lijeka koja se krvlju prenosi čitavim tijelom. Inhalacijski oblik koristi se za sprječavanje napada i poboljšanje plućne funkcije. Inhalacijski kortikosteroidi dolaze u nekoliko različitih jačina i obično se uzimaju dva puta dnevno. Nakon primjene ljudi trebaju isprati usta kako bi smanjili vjerojatnost pojave gljivične infekcije usne šupljine (mliječica). Kortikosteroidi koji se uzimaju na usta (oralni) ili ubrizgavaju (injiciraju u mišić ili venu) mogu se dati u visokim dozama za ublažavanje teškog astmatskog napada i obično se nastavljaju davati još 1 do 2 tjedna. Oralni kortikosteroidi mogu se davati nekoliko dana nakon astmatskog napada, a dugoročno se propisuju samo ako nijedan drugi način liječenja ne može kontrolirati simptome.
Ako se uzimaju dulje vrijeme, kortikosteroidi postupno smanjuju vjerojatnost astmatskog napada tako što smanjuju osjetljivost dišnih putova na brojne provokacijske podražaje. Dugotrajna primjena kortikosteroida, osobito većih doza koje se uzimaju na usta, može izazvati nuspojave uključujući pretilost, osteoporozu, mrenu (kataraktu), lako nastajanje modrica, stanjivanje kože, nesanicu, povišenu razinu glukoze u krvi i, vrlo rijetko, psihozu. Neka istraživanja pokazuju da primjena kortikosteroida kroz dulje vrijeme može usporiti rast u djece. Međutim, većina djece koja uzima inhalacijske kortikosteroide na kraju dostigne očekivanu visinu u odrasloj dobi.
Imunomodulatori
Omalizumab je lijek, odnosno protutijelo usmjereno protiv skupine drugih protutijela koja se nazivaju imunoglobulin E (IgE). Omalizumab se primjenjuje kod astmatičara koji također imaju teške alergije i visoku razinu IgE u krvi. Omalizumab sprječava vezanje IgE na mastocite i na taj način sprječava oslobađanje upalnih kemijskih spojeva koji mogu suziti dišne putove. Može smanjiti potrebu za oralnim kortikosteroidima i ublažiti simptome. Lijek se ubrizgava potkožno (supkutano) svaka 2 do 4 tjedna.
Benralizumab, dupilumab, mepolizumab i reslizumab su protutijela koja se vežu za molekule koje uzrokuju upalu dišnih putova (interleukine). Primjenjuju se za liječenje teške astme koju izazivaju (aktiviraju) alergeni. Mepolizumab smanjuje broj astmatskih napada, ublažava simptome astme i smanjuje potrebu za kortikosteroidima. Mepolizumab se ubrizgava potkožno svaka 4 tjedna. Reslizumab smanjuje broj astmatskih napada i ublažava simptome astme. Daje se u venu (intravenski) svaka 4 tjedna. Benralizumab i dupilumab mogu se davati zajedno s drugim lijekovima protiv astme (antiastmaticima) osobama koje imaju velik broj eozinofila (vrsta bijelih krvnih stanica) u svom krvotoku.
Teške alergijske reakcije (anafilaksija) ponekad se javljaju nakon primjene ovih lijekova; stoga se ovi lijekovi daju pod nadzorom u zdravstvenim ustanovama, kao što su dnevne bolnice ili liječničke ordinacije.
Metilksantini
Teofilin, metilksantin, još je jedan lijek koji širi bronhe (izaziva bronhodilataciju). Danas se primjenjuje rjeđe nego u prošlosti. Teofilin se obično uzima na usta (oralno). Oralni teofilin dolazi u brojnim oblicima, od tableta i sirupa kratkog djelovanja do kapsula i tableta s produljenim oslobađanjem (dugog djelovanja). Teofilin se uglavnom koristi za sprječavanje (prevenciju) astme.
Količina (koncentracija) teofilina u krvi može se izmjeriti u laboratoriju, a liječnik mora pomno pratiti kretanje koncentracije. Preniska koncentracija lijeka u krvi može imati slab terapijski učinak, dok previsoka koncentracija lijeka može izazvati poremećaje srčanog ritma (aritmije) opasne po život ili epileptičke napadaje. Prilikom prvog uzimanja teofilina, astmatičar može osjetiti lagano drhtanje (uznemirenost) i može se tužiti na glavobolju. Ove nuspojave obično nestaju kako se tijelo navikava na lijek. Veće doze mogu uzrokovati ubrzan rad srca, mučninu ili lupanje srca (palpitacije - pacijent osjeća nepravilne udare srca). Pacijent također može imati nesanicu, uznemirenost, povraćanje i epileptičke napadaje. Pojava ovih nuspojava jedan je od razloga zašto se teofilin primjenjuje rjeđe nego drugi lijekovi.
Lijekovi koji se najčešće primjenjuju kod astmeLijek | Neke nuspojave | Komentari |
|---|
Antikolinergici (inhalacijski) |
|---|
ipratropij tiotropij | Suhoća usta Ubrzan rad srca (ubrzan puls) | Obično se koristi u kombinaciji s beta-adrenergičkim lijekom |
Kratkodjelujući beta-adrenergički lijekovi (inhalacijski) |
|---|
salbutamol levsalbutamol | Povećan broj otkucaja srca Uznemirenost | Za trenutno olakšanje akutnog napada Salbutamol postoji i u oralnom obliku |
Dugodjelujući beta-adrenergički lijekovi (inhalacijski) |
|---|
arformoterol formoterol salmeterol | Povećan broj otkucaja srca Uznemirenost | Za trajno liječenje, a ne za akutno olakšanje Ne preporučuje se davati sam (bez drugih lijekova za astmu) |
Beta-adrenergički lijekovi vrlo dugog djelovanja (inhalacijski) |
|---|
indakaterol olodaterol vilanterol | Curenje iz nosa i kihanje Visoki krvni tlak Kašalj Glavobolja | Ne preporučuje se davati sam (bez drugih lijekova za astmu). Vilanterol je dostupan samo u kombinaciji s flutikazonom |
Kortikosteroidi (inhalacijski) |
|---|
beklometazon budezonid ciklezonid flunizolid flutikazon furoat flutikazon propionat mometazon triamcinolon | Gljivična infekcija usne šupljine (mliječica) Promjena glasa | Udisati za prevenciju (dugoročnu kontrolu) astme |
Kortikosteroidi (na usta ili u injekciji) |
|---|
metilprednizolon prednizolon prednizon | Debljanje (povećanje tjelesne težine) Povišena razina šećera u krvi Rijetko psihoza Osteoporoza Mrena (katarakta) Stanjivanje kože i lako nastajanje modrica Nesanica | Koristi se za akutne napade astme te za astmu koja se ne može kontrolirati inhalacijskom terapijom |
Imunomodulatori (injekcija) |
|---|
benralizumab dupilumab mepolizumab omalizumab reslizumab | Bol na mjestu ubrizgavanja Rijetko, anafilaktičke reakcije | Koristi se kod osoba s teškom astmom kako bi se smanjila primjena oralnih kortikosteroida |
Modifikatori leukotrijena (oralni) |
|---|
montelukast zafirlukast zileuton | Eozinofilna granulomatoza s poliangiitisom Uz zileuton, povišene vrijednosti jetrenih enzima | Više se koristi za prevenciju (dugotrajna kontrola) nego za liječenje |
Stabilizatori mastocita (inhalacijski) |
|---|
kromolin nedokromil | Kašalj ili piskanje (zviždanje) u plućima | Korisni za sprječavanje napada, često izazvanih fizičkim opterećenjem (naporom), ali ne i za liječenje akutnog napada Nedokromil nije dostupan u SAD-u |
Metilksantin (na usta) |
|---|
teofilin | Povećan broj otkucaja srca Uznemirenost Želučane tegobe Epileptički napadi (ako je koncentracija lijeka u krvi visoka) Ozbiljne nepravilnosti u radu srca (ako je koncentracija lijeka u krvi visoka) | Može se koristiti za prevenciju i liječenje Uzima se na usta (oralno), ali u bolnici se može davati u venu (intravenski) |
Ostali lijekovi za sprječavanje i liječenje astme
Povremeno se za liječenje astme koriste i drugi lijekovi. Ti se lijekovi mogu koristiti u posebnim okolnostima, odnosno stanjima. Magnezij se često daje u venu (intravenski) na odjelu za hitne slučajeve kod akutnih napada astme.
Drugi lijekovi koji se mogu davati za kroničnu astmu su lidokain ili heparin koji se primjenjuju pomoću nebulizatora (elektroraspršivača), kolhicin te intravenski imunoglobulini. Dokazi koji podupiru uporabu bilo koje od ovih terapija ograničeni su, pa se ovi lijekovi primjenjuju znatno rjeđe.
Bolesnici koji uzimaju inhalacijske kortikosteroide i koji imaju faktore rizika za osteoporozu, kao što su starija životna dob, slučajevi osteoporoze unutar obitelji, prehrana siromašna kalcijem i vitaminom D ili slabija građa kostiju, možda će trebati uzimati pripravke kalcija i vitamina D te bifosfonate kako bi očuvali gustoću kostiju.
Dodatne informacije
Niže su navedeni neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti od koristi. Napominjemo da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
Allergy and Asthma Network: Asthma Medication and Treatment: Informacije o lijekovima za astmu i savjeti za sprječavanje astmatskih napada
American Academy of Allergy, Asthma and Immunology: Asthma Overview: Opće informacije o astmi, uključujući podatke o izbjegavanju okidača astme i liječenju simptoma
Asthma & Allergy Foundation of America: Asthma Treatment: Informacije za bolje razumijevanje različitih vrsta lijekova koji se koriste za liječenje astme