Pregled tumora kostiju

Autori: Michael J. Joyce, MD
Hakan Ilaslan, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Mia Prebeg, dr. med.

Tumori kostiju su izrasline abnormalnih stanica u kostima.

  • Tumori kostiju mogu biti kancerogeni (maligni) ili nekancerogeni (benigni).

  • Maligni tumori mogu započeti u kosti (primarni rak) ili drugim organima (kao što su dojke ili prostata) i proširiti se na kost (metastatski rak).

  • Tumori mogu uzrokovati neobjašnjivo, progresivno pogoršanje boli u kostima, oticanje ili lako pucanje kosti.

  • Dijagnoza se ponekad temelji na rezultatima slikovnim pretraga( kao što je rendgenska snimka, kompjutorska tomografija ili magnetska rezonanca), ali često zahtijeva uklanjanje uzorka tkiva tumora ili kosti za pregled pod mikroskopom (biopsija).

Tumori kostiju mogu biti benigni ili maligni te primarni ili metastatski.

Primarni tumori kostiju izvorno počinju u kosti. Primarni tumori kostiju mogu biti benigni ili maligni.

Metastatski tumori kostiju su tumori koji su se proširili na (metastazirali) kost s drugih područja u tijelu (na primjer, iz dojke ili prostate) vidi i Razvoj i širenje raka). Metastatski tumori kostiju uvijek su maligni.

Kod djece, većina tumora kostiju su primarni i benigni. Neki tumori kostiju (kao što su osteosarkom i Ewingov sarkom) su primarni i maligni. Vrlo malo je metastatskih (kao što su neuroblastom i Wilmsov tumor).

Kod odraslih, većina malignih tumora kostiju su metastatski. Sveukupno, benigni tumori kostiju su relativno česti, ali maligni primarni tumori kostiju su rijetki, pojavljuju se u samo oko 2.500 ljudi godišnje u SAD-u. Ovaj broj ne uključuje multipli mijelom, rak koji se razvija u koštanoj srži unutar kosti, a ne u tvrdom koštanom tkivu koje čini kost.

Iako benigni tumori kostiju ne metastaziraju, neke vrste brzo rastu i uništavaju obližnja tkiva.

Simptomi

Osoba može ponekad imati bezbolnu kvržicu, koja na kraju može postati bolna, ali često je prvi simptom tumora kosti bol u kostima. Bol može biti jaka. Bol se može pojaviti u mirovanju ili noću i ima tendenciju progresivno se pogoršavati. Ponekad tumor, osobito ako je maligni, postupno slabi kost. Zbog slabosti kost se lakše lomi ( frakturira) za vrijeme obavljanja rutinskih aktivnosti (ovaj tip frakture se naziva patološka fraktura).

Dijagnoza

  • Rendgenske snimke

  • Često magnetska rezonanca (MRI) i ponekad kompjutorska tomografija (CT)

  • Ponekad scintigrafija kostiju

  • Biopsija

Kada ljudi imaju zglob ili ud koji su stalno bolni, čak i kada ga ne koriste, liječnici obično rade rendgenske snimke. One mogu pokazati da kost ima abnormalan izgled ili mogu pokazati izraslinu ili rupu u kosti. Međutim, iako liječnici mogu vidjeti takve abnormalnosti na rendgenskim snimkama, oni obično ne znaju je li tumor benigan ili maligan. Međutim, neki tumori mogu se identificirati kao benigni pomoću rendgenskog snimanja. Na primjer, ova identifikacija je često moguća kod Pagetove bolesti kostiju, enhondroma, koštanih cisti, neosificirajućih fibroma i fibrozne displazije.

Ako rendgenske snimke ne pruže dovoljno informacija radi se računalna tomografija (CT) i magnetska rezonanca MRI koji često pomažu u određivanju točnog položaja i veličine tumora te daju dodatne informacije o prirodi tumora. Međutim, ovi testovi obično ne pružaju specifičnu dijagnozu.

Liječnici mogu učiniti scintigrafiju kostiju kako bi odjednom identificirali lokacije mnogih tumora, jer se scintigrafijom kostiju prikazuje cijeli skelet.

Liječnici također mogu raditi pozitronsku emisijsku tomografiju (PET ili PET skeniranje), obično kao PET u kombinaciji sa CT skeniranjem (PET-CT). PET i PET-CT su druge vrste slikovnih testova koje mogu pokazati gdje je rak, gdje se proširio i kako reagira na liječenje.

Ako je rak vjerojatna mogućnost, obično je potrebna biopsija za postavljanje dijagnoze. Mogu se raditi tri vrste biopsije ovisno o tumoru:

  • Aspiracijska biopsija

  • Core biopsija

  • Otvorena biopsija

Mnogi tumori se mogu bioptirati.

Kod aspiracijske biopsije, liječnici umeću iglu u tumor i povlače( aspiriraju) stanice. Nije potreban rez. Međutim, budući da je igla vrlo mala, ponekad se mogu uzorkovati normalne stanice, a stanice tumora propustiti, čak i kada se stanice tumora nalaze odmah uz normalne stanice.

Core biopsija radi se sa većom iglom i često tako da se može povući i ispitati više stanica. Ponekad je potrebna otvorena biopsija. Budući da se i aspiracija i core biopsija obavljaju pomoću igala, one se smatraju iglenim biopsijama.

Otvorena biopsija (također se naziva incizijska biopsija) je kirurški postupak. U tom postupku, kirurg izrezuje kožu i ulazi u dublje tkivo kako bi dobio odgovarajući uzorak za dijagnozu. Ovaj postupak se ponekad može obaviti u isto vrijeme kada se obavlja operacija za liječenje tumora. Ako se ukloni cijeli tumor, postupak se naziva ekscizijska biopsija.