Aktinomikoza je kronična infekcija poglavito uzrokovana anaerobnom bakterijom Actinomyces israelii. Ova vrsta bakterija normalno naseljava sitne prostore između zuba i desni, krajnike i sluznice crijeva i vagine.
-
infekcija se događa samo prilikom oštećenja tkiva (sluznice), što omogućuje bakterijama prodor u dublja tkiva.
-
apscesi se formiraju u raznim područjima, kao što su crijevo ili područje lica, pritom uzrokujući bol, vrućicu i druge simptome.
-
simptomi upućuju na dijagnozu, a liječnici ju potvrđuju identifikacijom bakterija iz uzorka zaraženog tkiva.
-
apscesi se dreniraju i propisuju se antibiotici.
-
uz pravovremenu dijagnozu i odgovarajuće liječenje, većina ljudi se potpuno oporavi.
Bakterije iz roda Actinomyces ne trebaju kisik za život. To jest, ove bakterije su anaerobi.
Bakterije iz roda Actinomyces uzrokuju infekcije samo kada je površinska barijera tkiva na kojem obitavaju oštećena, što im omogućuje da uđu u druga, dublja tkiva, koja nemaju adekvatnu obranu protiv njih. Kako se infekcija širi, formira se ožiljaksto tkivo i abnormalni kanali (koji se nazivaju fistule ili trakti). Nakon nekoliko mjeseci do godina, fistule mogu naposlijetku dosegnuti površinu kože. što omogućuje istjecanje gnojnog sadržaja. Džepovi gnoja (apscesi) mogu se razviti u prsima, trbuhu, na licu ili vratu.
Muškarci su najčešće zahvaćeni, ali se aktinomikoza povremeno javlja i kod žena koje rabe intrauterini uložak (IUD).
Simptomi
Aktinomikoza se javlja u nekoliko oblika. Svi uzrokuju apscese, ožiljaksto tkivo i fistule.
Abdominalna aktinomikoza
bakterije roda Actinomyces inficiraju crijevo, obično u području u blizini crvuljka, ili seroznu membranu koja prekriva unutrašnju stranu trbušne šupljine (potrbušnica ili peritoneum).
Kronični bolovi u trbuhu, vrućica, povraćanje, proljev ili konstipacija i ozbiljan gubitak težine su uobičajeni simptomi. Mogu se formirati fistule između trbušne šupljine i površine kože iznad nje ili između crijeva i drugih organa u trbuhu.
Zdjelična aktinomikoza
bakterije zahvaćaju maternicu, obično iz IUD-a koji je implantiran već godinama. Abscesi i ožiljno tkivo mogu se formirati u jajovodima, jajnicima i obližnjim organima poput mjehura i mokraćovoda (uretera). Između navedenih organa mogu se formirati i fistule.
Simptomi uključuju kroničnu bol u trbuhu ili zdjelici, vrućicu, gubitak težine i vaginalno krvarenje i iscjedak.
Cervikofacijalna aktinomikoza
obično se u ustima i na licu, vratu ili koži ispod čeljusti (kvrgava čeljust) razvijaju male, tvrde, ponekad bolne otekline. Te otekline mogu omekšati te dolazi do ispuštanja gnoja koji sadrži male, okrugle, žućkaste granule.
Infekcija se može proširiti na obraze, jezik, grlo, žlijezde slinovnice, lubanju, kosti vrata (vratne kralješke) i lice, mozak ili prostor između ovojnica koje pokrivaju mozak (moždane ovojnice).
Torakalna aktinomikoza
ovaj oblik zahvaća prsište (prsni koš). Ljudi imaju kronične bolove u prsima i vrućicu. Gube na težini i kašlju, ponekad uz iskašljavanje. Do infekcije dolazi vjerojatno udisanjem tekućine koja sadrži bakterije iz njihove usne šupljine.
Apscesi se mogu formirati u plućima s posljedičnim mogućim širenjem na ovojnice koje se nalaze između pluća i stijenke prsnog koša (pleura - porebrica/poplućnica). Tamo apscesi uzrokuju iritaciju (pleuritis) i nakupljanje gnojnog izljeva (empijema). Mogu se formirati fistule koje omogućuju širenje infekcije na rebra, kožu prsa i kralježnicu.
Infekcija se može opsežno proširiti prije nego se pojave ikakvi simptomi. Simptomi uključuju bol u prsima, vrućicu i produktivni kašalj.
Generalizirana aktinomikoza
rijetko, bakterije se probiju u krvotok te tako inficiraju druge organe, kao što su mozak, kralježnica, pluća, jetra, bubrezi i srčani zalisci. U žena mogu biti zahvaćeni reproduktivni organi.
Simptomi se razlikuju ovisno o tome koji su organi zahvaćeni. Na primjer, ljudi mogu imati glavobolju, bol u leđima ili bol u trbuhu.
Dijagnoza
Liječnici posumnjaju na aktinomikozu u osoba koje imaju tipične simptome. Potom se uzimaju uzorci sputuma, gnojni sadržaj ili tkivo u kojem se traže uzročnici iz roda Actinomyces, poput vrste Actinomyces israelii. Često se radi punkcija iglom kako bi se uzeo uzorak iz apscesa ili zaraženog tkiva koji se nalaze pod kožom. Ponekad se koristi kompjutorska tomografija (CT) ili ultrazvuk kao pomoć liječniku pri navođenju igle u zahvaćeno tkivo. Katkad je potreban i operativni zahvat kako bi se došlo do uzorka. Uzorak se pregledava pod mikroskopom i šalje u laboratorij gdje se mogu kultivirati bakterije, ako su prisutne u uzorku.
Identifikacija bakterija u uzorku sputuma, gnoja ili tkiva potvrđuje dijagnozu.
Ponekad se koriste slikovne tehnike (rentgen ili CT) kako bi se odredio broj, veličina i točni položaj apscesa.
Liječenje
-
drenaža apscesa
-
antibiotici
Liječenje aktinomikoze sastoji se od
Antibiotici kao što su penicilin ili tetraciklin moraju se uzimati najmanje 2 mjeseca i mogu biti potrebni više od 12 mjeseci.
CT ili magnetska rezonancija (MRI) mogu se koristiti za određivanje povlače li se apscesi na primjenu terapije. Kirurški zahvat može biti potreban, osobito ako infekcija zahvaća kritična područja kao što je kralježnica.
Ženama oboljelima od zdjelične aktinomikoze uklanja se intrauterini uložak (IUD) i daje im se penicilin. Opsežna zdjelična infekcija može zahtijevati dodatnu drenažu apscesa. Ponekad je potrebno ukloniti maternicu, jajovode i jajnike.
Ako se aktinomikoza rano dijagnosticira i na odgovarajući način liječi, većina ljudi se potpuno oporavi. Oporavak ovisi o zahvaćenom dijelu tijela. Najbolji oporavak postiže se kada je zahvaćeno samo lice i vrat, a najgori rezultati su kada je infekcija generalizirana, osobito ako zahvaća mozak.