Aneurizme abdominalne aorte izbočenja su (proširenja) stijenke dijela aorte koji prolazi kroz abdomen.
-
Aneurizme abdominalne aorte promjera manjeg od 5 centimetara vrlo rijetko pucaju.
-
Aneurizme mogu uzrokovati osjećaj pulsiranja u abdomenu, a nakon puknuća duboku, izrazito jaku bol, snižen krvni tlak i smrt.
-
Liječnici aneurizmu često otkriju tijekom pregleda ili slikovne pretrage učinjene iz drugog razloga.
-
Primjenjuju se lijekovi za snižavanje krvnog tlaka, a ako je aneurizma velika ili se povećava, preporučuje se kirurški zahvat ili postavljanje endovaskularnog stent-grafta.
(Vidi također Pregled aneurizmi i disekcije aorte.)
Aorta je najveća arterija u tijelu. Prima krv bogatu kisikom iz srca i raspodjeljuje je po tijelu manjim arterijama koje se od nje odvajaju. Abdominalna aorta dio je aorte koji prolazi kroz trbušnu šupljinu.
Aneurizma abdominalne aorte
Aneurizme abdominalne aorte nastaju u dijelu aorte koji prolazi kroz abdomen.
Aneurizme aorte mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali aneurizme abdominalne aorte najčešće se pojavljuju u muškaraca u dobi od 50 do 80 godina. Postoji obiteljska sklonost njihovu nastanku, a češće se pojavljuju u osoba s povišenim arterijskim tlakom, osobito u pušača. Oko 20% aneurizmi abdominalne aorte naposljetku pukne.
Pušenje je glavni čimbenik rizika za razvoj aneurizme abdominalne aorte, osobito u muškaraca.
Aneurizma abdominalne aorte često nastaje zbog slabljenja arterijske stijenke povezanog s aterosklerozom. Slabljenje stijenke mogu uzrokovati i infekcija aorte, koja može biti komplikacija infekcije srčanih zalistaka (endokarditisa) ili sepse, te upala krvnih žila (vaskulitis).
Gdje se javljaju aneurizme aorte?
|
Aneurizme se mogu razviti bilo gdje duž aorte. Većina nastaje u abdominalnoj aorti. Ostale se razvijaju u torakalnoj aorti, najčešće u uzlaznoj aorti.
 |
Simptomi
Aneurizma abdominalne aorte
Osobe s aneurizmom abdominalne aorte često nemaju simptome, ali neke osjećaju pulsiranje u abdomenu. Aneurizma može uzrokovati bol, obično duboku i prodornu, najčešće u leđima. Bol može biti jaka i obično ne popušta ako aneurizma propušta krv.
Kada aneurizma pukne, prvi je simptom obično jaka bol u donjem dijelu abdomena i leđima, uz osjetljivost iznad mjesta aneurizme. Ako je unutarnje krvarenje obilno, osoba može brzo razviti šok. Puknuće aneurizme abdominalne aorte često je smrtonosno, a bez liječenja uvijek dovodi do smrti.
Dijagnoza
Aneurizma abdominalne aorte
Bol može biti koristan dijagnostički znak, ali se često pojavljuje tek kada aneurizma znatno naraste ili pukne. Mnoge osobe s aneurizmom nemaju simptome, pa se aneurizma slučajno otkrije tijekom rutinskog pregleda ili slikovne pretrage abdomena, kao što su rendgensko snimanje, kompjutorizirana tomografija (CT) ili ultrazvuk, učinjene iz drugog razloga.
Liječnik može napipati pulsirajuću masu u središnjem dijelu abdomena. Pri auskultaciji sredine abdomena može se čuti šum uzrokovan turbulentnim protokom krvi kroz aneurizmu. Međutim, u pretilih osoba čak ni velike aneurizme ponekad se ne mogu otkriti pregledom. Aneurizma koja se brzo povećava i prijeti puknućem može biti bolna i osjetljiva pri pregledu abdomena.
Rendgenska snimka abdomena ponekad može prikazati aneurizmu ako se u njezinoj stijenci nalaze naslage kalcija, ali ta pretraga pruža malo drugih podataka. Druge su slikovne pretrage korisnije za otkrivanje aneurizme i određivanje njezine veličine. Ultrazvukom se veličina aneurizme može jasno prikazati. Nakon otkrivanja aneurizme ultrazvuk se može ponavljati u određenim razmacima kako bi se utvrdilo povećava li se aneurizma i kojom brzinom.
CT abdomena, osobito nakon intravenske primjene kontrastnog sredstva, može preciznije od ultrazvuka prikazati veličinu i oblik aneurizme abdominalne aorte, ali osobu izlaže ionizirajućem zračenju. Magnetska rezonancija (MR) također je precizna, ali često nije dostupna jednako brzo kao ultrazvuk ili CT.
Ultrazvučni probir na aneurizmu abdominalne aorte može se preporučiti određenim osobama starijima od 65 godina i bez simptoma, osobito starijim muškarcima koji puše ili su ranije pušili.
Liječenje
Aneurizma abdominalne aorte
Aneurizme abdominalne aorte promjera manjeg od 5 centimetara vrlo rijetko pucaju. Liječenje se ponekad sastoji samo od primjene antihipertenzivnih lijekova radi snižavanja krvnog tlaka, lijekova za snižavanje razine lipida i acetilsalicilne kiseline radi smanjenja rizika povezanog s aterosklerozom te prestanka pušenja. Prestanak pušenja osobito je važan.
Slikovne pretrage ponavljaju se kako bi se pratila brzina povećavanja aneurizme i procijenila potreba za zahvatom. U početku se kontrole mogu provoditi svakih tri do šest mjeseci, a zatim u različitim razmacima, ovisno o veličini aneurizme i brzini njezina rasta.
Aneurizme promjera od približno 5 do 5,5 centimetara ili veće imaju veći rizik od puknuća, pa liječnici obično preporučuju zahvat, osim ako je njegov rizik za određenu osobu previsok. U osoba s Marfanovim sindromom aneurizme mogu puknuti i pri manjem promjeru, pa se zahvat može preporučiti ranije. To se osobito odnosi na aneurizme korijena aorte, odnosno dijela aorte najbližeg srcu.
Popravak aneurizme izvodi se postavljanjem sintetičkog presatka (grafta). Postoje dva pristupa:
Tijekom otvorenoga kirurškog zahvata osoba je u općoj anesteziji, a rez se izvodi od područja ispod prsne kosti do ispod pupka. Sintetički presadak ušiva se u aortu, stijenke aneurizme omotaju se oko presatka, a rez se zatvara. Zahvat traje približno tri do šest sati, a boravak u bolnici obično pet do osam dana. Rizik od smrti tijekom planiranog zahvata iznosi približno 2 do 5%, ali može biti veći u osoba s drugim ozbiljnim bolestima.
Endovaskularno postavljanje stent-grafta manje je invazivan postupak i primjenjuje se u velikom broju slučajeva. Može se izvesti u regionalnoj ili općoj anesteziji. Kroz femoralnu arteriju uvodi se žica vodilica koja se provodi do aneurizme. Preko nje se uvodi kateter sa stent-graftom, koji nalikuje cjevastoj mrežastoj potpori obloženoj sintetičkim materijalom. Stent-graft se otvara unutar aneurizme i stvara novi kanal kojim krv protječe bez izravnog pritiska na oslabljenu stijenku aneurizme. Postupak traje približno dva do pet sati, a boravak u bolnici obično jedan do dva dana.
Izbor načina popravka aneurizme ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući dob osobe, opće zdravstveno stanje te anatomiju aorte i aneurizme. Otvoreni zahvat može biti prikladniji za mlađe i općenito zdravije osobe jer njegovi rezultati mogu biti dugotrajniji. Endovaskularno postavljanje stent-grafta češće se primjenjuje u starijih osoba, osoba lošijega općeg stanja ili onih u kojih bi otvoreni kirurški zahvat bio previše rizičan.
Liječenje puknuća aneurizme abdominalne aorte
Puknuće ili prijeteće puknuće aneurizme abdominalne aorte zahtijeva hitan otvoreni kirurški zahvat ili endovaskularno postavljanje stent-grafta. Rizik od smrti tijekom hitnog liječenja puknute aneurizme vrlo je visok i iznosi približno 50%. Pri endovaskularnom zahvatu može biti niži, približno 20 do 30%, ovisno o stanju osobe i anatomskim uvjetima.
Nakon puknuća aneurizme može doći do oštećenja bubrega zbog smanjene opskrbe krvlju ili velikog gubitka krvi tijekom šoka. Ako se nakon popravka puknute aneurizme razvije zatajenje bubrega, vjerojatnost preživljenja znatno je manja.