Infektivni artritis je infekcija zglobne tekućine i tkiva oko zgloba koju obično uzrokuju bakterije, ali povremeno i virusi ili gljivice.
-
Bakterije, virusi ili gljivice mogu se širiti hematogenim putem, ili iz obližnjeg mjesta infekcije u zglob, uzrokujući infekciju.
-
Bol, oteklina i povišena tjelesna temperatura se obično razvijaju u roku od nekoliko sati ili nekoliko dana.
-
Zglobna tekućina se aspirira (izvlači iglom) te se potom analizira.
-
Odmah se može započeti sa primjenom antibiotika.
Postoje dvije vrste infektivnog artritisa:
Akutni infektivni artritis
Akutni infektivni artritis uzrokovan bakterijama počinje brzo. Infektivni artritis je u većini slučajeva akutnog tijeka. Akutni infektivni artirits može se javiti u zdravih ljudi, kao i u ljudi koji imaju rizične faktore. Zglobna hrskavica koja je neophodna za normalnu funkciju zglobova, može biti razorena ili oštećena unutar nekoliko sati ili dana.
Ponekad se artritis razvije u ljudi koji imaju infekcije drugih sijela koja ne uključuju kosti ili zglobove, kao što su infekcije urogenitalnog ili probavnog sustava. Ova vrsta artritisa javlja se kao reakcija na tu infekciju i zove se reaktivni artritis. U reaktivnom artritisu, zglob je upalno podražen, ali zapravo nije inficiran.
Kronični infektivni artritis
Kronični infektivni artritis počinje postupno tijekom nekoliko tjedana. Vrlo malo slučajeva infektivnog artritisa je kronično. Kronični infektivni artritis najčešće pogađa ljude koji imaju rizične faktore.
Najčešće inficirani zglobovi su koljeno, rame, kuk, lakat i mali zglobovi šaka. Većina bakterijskih, gljivičnih i mikobakterijskih infekcija zahvaća samo jedan zglob ili, povremeno, nekoliko zglobova. Na primjer, bakterije koje uzrokuju lajmsku bolest najčešće inficiraju koljena. Gonokokne bakterije (gonokoki), koje uzrokuju gonoreju, virusi (kao što je hepatitis), a ponekad i neke druge bakterije, mogu inficirati nekoliko ili više zglobova u isto vrijeme.
Uzroci
Akutni infektivni artritis
Organizmi koji uzrokuju infekciju, uglavnom bakterije, najčešće se šire u zglob sa mjesta obližnje infekcije (kao što je npr. osteomijelitis ili inficirana rana) ili hematogeno, putem krvotoka. Zglob se može izravno inficirati ako je kontaminiran tijekom operacije ili prilikom davanja injekcije ili ozljedom (kao što je ugrizna rana od čovjeka ili ugriz psa, mačke ili štakora).
Akutni infektivni artritis
Akutni infektivni artritis obično uzrokuju bakterije i virusi.
Različite bakterije mogu inficirati zglob, ali bakterijski uzročnici koji najčešće uzrokuju akutni infektivni artritis ovisni su o dobi osobe:
Spirohete (vrsta bakterija), poput onih koje uzrokuju Lajmsku bolest i sifilis, mogu inficirati zglobove.
Virusi, kao što su HIV, parvovirusi i oni koji uzrokuju rubeolu, zaušnjake te hepatitis B i hepatitis C, mogu inficirati zglobove kod ljudi bilo koje dobi.
Postoje mnogi čimbenici rizika za infektivni artritis. Većina djece koja razvijaju infektivni artritis nemaju identificirane čimbenike rizika.
Čimbenici rizika za akutni infektivni artritis uključuju
Na primjer, bakterija se može deponirati u jednom ili više zglobova kod osoba koje imaju upalu pluća (infekciju u plućima) ili sepsu (bakterijemija), što rezultira infektivnim artritisom.
Akutni infektivni artritis može se pojaviti u djece koja nemaju čimbenike rizika. Oko 50% djece sa infekcijom zgloba mlađe je od 3 godine. Međutim, rutinsko cijepljenje u djetinjstvu za Haemophilus influenzae i Streptococcus pneumoniae smanjuje učestalost u ovoj dobnoj skupini.
Kronični infektivni artritis
Kronični infektivni artritis obično uzrokuju Mycobacterium tuberculosis (glavni uzročnik tuberkuloze), gljive i bakterije.
Čimbenici rizika za kronični infektivni artritis uključuju
Jeste li znali...Osobe koje imaju kronični artritis, kao što je reumatoidni artritis, i iznenada razviju bol i oteklinu jednog zgloba, trebaju se odmah obratiti svom liječniku jer mogu imati infekciju, čak i ako nemaju povišenu temperaturu.
|
Simptomi
Koji su simptomi infektivnog artritisa?
Kod akutnog infektivnog artritisa simptomi obično počinju tijekom nekoliko sati do nekoliko dana. Inficirani zglob obično postaje jako bolan, a ponekad i crven i topao. Pomicanje ili dodirivanje vrlo je bolno. Dolazi do nakupljanja zglobne tekućine u inficiranom zglobu, što uzrokuje oticanje i ukočenost zgloba. Simptomi također, ponekad, uključuju povišenu tjelesnu temperaturu i zimicu. Jako rijetko, može se razviti i septički šok.
Gonokokni artritis obično uzrokuje blage simptome. Ljudi obično imaju povišenu tjelesnu temperaturu kroz pet do sedam dana. Mogu imati mjehure na koži, kvrge, rane ili osip i rane na ustima, ili genitalijama, te na trupu, rukama ili nogama. Bol može migrirati iz jednog zgloba u drugi prije nego što zglob postane otečen i osjetljiv. Tetive se, također, mogu upaliti.
Dojenčad i djeca koji su premali da bi mogli izreći svoje smetnje, izbjegavaju pomicati zahvaćeni zglob, razdražljivi su, mogu odbijati hranu, te mogu imati povišenu temperaturu, iako nekad ni nemaju. Mala djeca s infekcijom koljena ili kuka mogu odbijati hodati.
Kod kroničnog infektivnog artritisa zglob obično postupno otiče, nešto je topliji, uz minimalno, a nekad niti nimalo izraženo crvenilo iznad zgloba, i bol koja je blaga i slabija nego kod akutnog infektivnog artritisa. Obično je zahvaćen jedan zglob.
Pacijenti mogu imati i druge simptome, ovisno o uzroku infektivnog artritisa, kao što su simptomi lajmske bolesti ili otečeni limfni čvorovi ukoliko je uzrok inficirana ugrizna rana.
Dijagnoza
Dijagnoza infektivne bolesti
Analiza i kultura zglobne tekućine
Krvni testovi
Ponekad sputum, spinalna tekućina i testovi urina
Ponekad rendgenski snimci, magnetska rezonanca (MRI) ili ultrazvuk
Liječnici obično posumnjaju na dijagnozu infektivnog artritisa kod ljudi koji imaju ozbiljan ili neobjašnjen artritis i kod ljudi koji imaju druge kombinacije simptoma za koje se zna da se javljaju kod ljudi koji imaju infektivni artritis.
Obično se iglom uzima uzorak zglobne tekućine( što se naziva zglobna aspiracija ili artrocenteza) što je prije moguće. Zglobna tekućina se analizira na povećan broj bijelih krvnih stanica i testira se mikrobiološki na prisutnost bakterija i drugih organizama. U laboratoriju je obično moguće uzgojiti i identificirati bakteriju iz zglobne tekućine (nazvano kultura), osim ako je osoba nedavno uzimala antibiotike. Međutim, bakterije koje uzrokuju gonoreju, lajmsku bolest i sifilis -teško se mogu izolirati iz zglobne tekućine. Ukoliko u kulturi rastu bakterije, laboratorij testira koji su antibiotici djelotvorni protiv utvrđenog uzročnika.
Liječnik obično radi krvne pretrage, jer se bakterije koje uzrokuju infekciju zglobova često pojavljuju i u krvotoku. Sputum, spinalna tekućina i urin, također se mogu testirati na bakterije kako bi se odredili ishodište infekcije i utvrdilo je li infekcija prisutna i negdje drugdje.
Ukoliko liječnici posumnjaju na infektivni artritis prouzrokovangonokokima, uzorci se mogu uzrokovati iz mokraćne cijevi, grlila maternice, reklama i iz ždrijeba. Testovi za infekciju klamidijom genitalni organe ( između ostalog spolno prenosivie infekcije) mogu se također činiti, jer mnogo ljudi koji imaju gonoreju mogu biti inficirani i klamidijom.
Kako bi bakterije bile lakše detektirane i identificirane, liječnici mogu analizirati zglobnu tekućinu koristeći tehniku lančane reakcije polimeraze (tip testa amplifikacije nukleinske kiseline [NAAT]) kako bi otkrili DNA gonokoka i mikobakterija.
Liječnici mogu napraviti rendgenske snimke oštećenog zgloba kako bi se isključili drugi uzroci. Također se može učiniti magnetska rezonanca (MRI) ukoliko se zglob ne može lako ispitati ili se ne može izvršiti aspiracija. MRI ili ultrazvuk čine se i kako bi se identificirale nakupine tekućine ili kolekcije gnoja (apscesi).
Prognoza
Infektivni artritis umjetnih zglobova
Infektivni artritis uzrokovan negonokoknim bakterijama može trajno uništiti zglobnu hrskavicu vrć unutar nekoliko sati ili dana.
Infektivni artritis koji je uzrokovan negonokoknim bakterijama obično trajno ne oštećuje zglobove.
U osoba s reumatoidnim artritisom, inficirani zglob obično se ne oporavi u potpunosti, te je povećan rizik od smrtnog ishoda.
Liječenje
Infektivni artritis umjetnih zglobova
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR) mogu pomoći u smanjenju boli, upale i povišene tjelesne temperature.
Antibiotici
Važno je započeti s primjenom antibiotika čim se posumnja na infekciju, čak i prije mikrobiološke identifikacije uzročnika. Daju se antibiotici koji uništavaju bakterije koji su najvjerojatniji uzročnici infekcije sve dok se ne identificira točan uzročnik, obično u roku od 48 sati nakon analize zglobne tekućine. Antibiotici se najprije daju intravenskim putem kako bi se osiguralo da dovoljno lijeka može doprijeti do inficiranog zgloba.
Ako su antibiotici učinkoviti protiv uzročnika, poboljšanje se obično događa unutar 48 sati. Čim liječnik dobije laboratorijske nalaze, antibiotik se može mijenjati ovisno o osjetljivosti određene bakterije na određeni antibiotik. Intravenski antibiotici nastavljaju se primjenjivati kroz 2 do 4 tjedna. Zatim se antibiotici nastavljaju davati peroralnim putem u visokim dozama još 2 do 6 tjedana.
Infekcija koja traje dugo i koja ne regredira na terapiju konvencionalnim antibioticima, može biti uzrokovana mikobakterijama ili gljivama. Infekcije uzrokovane gljivama liječe se antifungalnim lijekovima. Infekcije uzrokovane mikobakterijama liječe se kombinacijom antibiotika. Infekcije uzrokovane gljivama i mikobakterijama zahtijevaju dugotrajno liječenje.
Infekcije uzrokovane virusima obično se poboljšavaju bez liječenja antibioticima.
Uklanjanje gnoja
Liječnik često uklanja gnoj s iglom (aspiracija) kako bi spriječio njegovo nakupljanje, jer nakupljeni gnoj može oštetiti zglob i zbog njegova prisutstva može biti teže liječiti infekciju antibioticima. Ako je drenaža iglom otežana, (kao kod zgloba kuka) ili je neuspješna, može biti potrebna artroskopija (postupak kod kojeg se koristi mala kamera kako bi se vidjela unutrašnjost zgloba) ili operacija kako bi se učinila drenaža. Aspiracija se često radi više puta. Ponekad se pusti dren kako bi se drenirao gnoj.
Imobilizacija i fizikalna terapija
Imobilizacija zgloba (kako bi se spriječilo njegovo pomicanje) prvih nekoliko dana infekcije, poželjna je kako bi se smanjila bolnost, ali potom se započinje s fizikalnom terapijomi jačanjem mišića kako bi se prevenirala zakočenost i trajni gubitak funkcije zgloba.
Više informacija
Slijedeći izvor na engleskom jeziku može biti koristan. Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.