Liječenje raka jedan je od najsloženijih dijelova medicinske skrbi. Obično ga provodi multidisciplinarni tim koji može uključivati liječnika obiteljske medicine, internističkog onkologa, radioterapijskog onkologa, kirurga, patologa, radiologa i druge specijaliste, ovisno o vrsti raka. U skrbi sudjeluju i medicinske sestre, radiološki tehnolozi, farmaceuti, fizioterapeuti, nutricionisti, psiholozi, socijalni radnici i drugi zdravstveni djelatnici.
Plan liječenja temelji se na vrsti raka, njegovu mjestu, stadiju, biološkim i molekularnim osobinama tumora te općem zdravstvenom stanju i osobnim značajkama bolesnika.
Pri donošenju odluke uzimaju se u obzir:
-
vjerojatnost izlječenja
-
mogućnost produljenja života ako izlječenje nije moguće
-
utjecaj liječenja na simptome i kvalitetu života
-
moguće kratkoročne i dugoročne nuspojave
-
druge bolesti i funkcionalna sposobnost bolesnika
-
želje, vrijednosti i ciljevi bolesnika
Bolesnici se obično nadaju najboljem mogućem ishodu i najduljem preživljenju uz očuvanu kvalitetu života. Međutim, važno je razumjeti očekivanu korist, rizike i moguća opterećenja liječenja.
Odluke bi se trebale donositi zajednički, razgovorom bolesnika i medicinskog tima. Bolesnici bi trebali jasno iznijeti svoje želje u vezi s liječenjem i budućom zdravstvenom skrbi te, prema potrebi, unaprijed sastaviti pisane upute. (Vidi također Unaprijed izražene odluke o zdravstvenoj skrbi.)
Ciljevi liječenja
Kada se rak prvi put dijagnosticira, cilj je, ako je moguće, potpuno ukloniti ili uništiti sve stanice raka i postići izlječenje.
Liječenje može uključivati jednu ili više metoda:
Liječenje usmjereno na potpuno uklanjanje raka naziva se kurativnim liječenjem. Ponekad se najprije uklanja vidljivi tumor, a zatim se dodatnom terapijom nastoje uništiti mikroskopske stanice raka koje se ne mogu otkriti pretragama.
Adjuvantno liječenje primjenjuje se nakon glavnog oblika liječenja, najčešće nakon operacije, kako bi se smanjio rizik od povrata bolesti.
Neoadjuvantno liječenje primjenjuje se prije glavnog liječenja, primjerice prije operacije, kako bi se tumor smanjio i povećala mogućnost njegova potpunog uklanjanja.
Ako izlječenje nije moguće, liječenje može usporiti napredovanje bolesti, produljiti život i ublažiti simptome.
Palijativno liječenje usmjereno je na ublažavanje boli, zaduhe, mučnine, krvarenja, pritiska tumora i drugih tegoba te na poboljšanje kvalitete života. Može se primjenjivati istodobno s aktivnim onkološkim liječenjem i nije ograničeno samo na završnu fazu bolesti.
Primjerice, radioterapija može smanjiti tumor koji nije moguće kirurški odstraniti te ublažiti bol, krvarenje ili pritisak na okolna tkiva.
Protokoli liječenja i klinička ispitivanja
Zbog složenosti liječenja razvijeni su protokoli i stručne smjernice koji određuju najsigurniji i najučinkovitiji pristup za određenu vrstu i stadij raka.
Protokoli se temelje na rezultatima kliničkih ispitivanja i redovito se mijenjaju kada se pojave novi dokazi.
Klinička ispitivanja uspoređuju nove lijekove, kombinacije ili načine liječenja sa standardnim pristupima kako bi se utvrdilo jesu li učinkovitiji, sigurniji ili podnošljiviji.
Nekim se bolesnicima ponudi sudjelovanje u kliničkom ispitivanju. Sudjelovanje je dobrovoljno i zahtijeva informirani pristanak. Nisu svi bolesnici prikladni za svako ispitivanje jer svako ima unaprijed određene kriterije uključivanja i isključivanja.
Procjena odgovora na liječenje
Odgovor na liječenje procjenjuje se kliničkim pregledom, slikovnim pretragama, laboratorijskim nalazima i, pri nekim vrstama raka, tumorskim biljezima.
Učestalost praćenja ovisi o vrsti raka, primijenjenom liječenju i riziku od napredovanja ili povrata bolesti.
Potpuni odgovor
Potpuni odgovor znači da nakon liječenja nema mjerljivih ili vidljivih znakova raka primjenom dostupnih pretraga. To se naziva i potpunom remisijom.
Potpuni odgovor ne znači uvijek da je rak sigurno izliječen jer u tijelu mogu ostati mikroskopske stanice koje se ne mogu otkriti.
Djelomični odgovor
Djelomični odgovor znači da se mjerljivi opseg tumorske bolesti znatno smanjio, ali rak nije potpuno nestao.
U mnogim standardiziranim sustavima procjene solidnih tumora djelomični odgovor znači smanjenje zbroja promjera ciljnih tumorskih promjena za najmanje 30%, a ne nužno za više od polovice.
Djelomični odgovor može ublažiti simptome i produljiti vrijeme do napredovanja bolesti, ali se rak poslije može ponovno povećati.
Stabilna bolest
Stabilna bolest znači da se rak nije dovoljno smanjio da bi se proglasio djelomičnim odgovorom, ali se nije ni dovoljno povećao da bi se smatralo da napreduje.
Stabilna bolest može biti zadovoljavajući ishod, osobito ako traje dulje vrijeme i bolesnik nema nove simptome.
Progresija bolesti
Progresija znači da tumor raste, pojavljuju se nove tumorske promjene ili se bolest širi unatoč liječenju.
Kada bolest napreduje, liječnici procjenjuju treba li promijeniti liječenje, uključiti drugi oblik terapije ili se usredotočiti na kontrolu simptoma.
Tumorski biljezi
Neki tumori proizvode tvari koje se mogu izmjeriti u krvi, mokraći ili drugim tjelesnim tekućinama. Te se tvari nazivaju tumorskim biljezima.
Primjeri uključuju prostatični specifični antigen (PSA), CA-125, karcinoembrionalni antigen (CEA), alfa-fetoprotein i humani korionski gonadotropin.
Većina tumorskih biljega nije dovoljno specifična ni osjetljiva da bi se samostalno upotrebljavala za probir ili postavljanje dijagnoze. Njihove vrijednosti mogu biti povišene i pri dobroćudnim bolestima, a neke osobe s rakom mogu imati normalne vrijednosti.
Tumorski biljezi najkorisniji su kada su bili povišeni prije početka liječenja. Njihovo snižavanje može upućivati na odgovor na terapiju, dok ponovno povećanje može pobuditi sumnju na povrat ili napredovanje bolesti.
Promjena tumorskog biljega uvijek se tumači zajedno sa simptomima, pregledom i slikovnim pretragama.
Izlječenje, remisija i povrat bolesti
Izlječenje znači da je rak uklonjen i da se ne očekuje njegov povrat. Međutim, liječnici često ne mogu sa sigurnošću odmah potvrditi izlječenje.
Vjerojatnost povrata općenito se smanjuje što dulje nema znakova bolesti, ali razdoblje nakon kojega se osoba smatra izliječenom razlikuje se ovisno o vrsti raka.
Pravilo od pet godina nije primjenjivo na sve vrste raka. Neki se tumori rijetko vraćaju nakon nekoliko godina, dok se drugi, primjerice određeni hormonski ovisni rakovi dojke, mogu vratiti i mnogo kasnije.
Recidiv ili povrat bolesti znači da se rak ponovno pojavio nakon razdoblja potpune remisije.
Recidiv može biti:
-
lokalan, na mjestu izvornog tumora
-
regionalan, u obližnjim limfnim čvorovima ili tkivima
-
udaljen, odnosno metastatski
Mjere ishoda liječenja
Preživljenje bez bolesti razdoblje je nakon liječenja tijekom kojega nema znakova raka.
Preživljenje bez progresije razdoblje je tijekom kojega se bolest ne pogoršava.
Trajanje odgovora vrijeme je od postizanja odgovora do ponovnog napredovanja bolesti.
Ukupno preživljenje vrijeme je od unaprijed određene početne točke, najčešće postavljanja dijagnoze ili početka liječenja, do smrti od bilo kojeg uzroka.
Preživljenje specifično za rak uzima u obzir samo smrt povezanu s određenim rakom.
Osjetljivost i otpornost na liječenje
Neki tumori vrlo dobro reagiraju na određeno liječenje. Takvi se tumori mogu opisati kao osjetljivi na kemoterapiju, radioterapiju, hormonsko liječenje ili drugi oblik terapije.
Primjerice, neki limfomi, leukemije, tumori zametnih stanica i određeni drugi tumori mogu biti izrazito osjetljivi na liječenje i izliječiti se čak i kada su prošireni.
Drugi tumori slabije reagiraju na pojedine oblike liječenja ili s vremenom razviju otpornost. Otpornost može postojati od početka ili nastati tijekom terapije zbog novih promjena u tumorskim stanicama.
Tvrdnja da su svi metastatski karcinomi neizlječivi nije potpuno točna. Većina proširenih solidnih tumora doista se ne može izliječiti, ali se neki mogu dugotrajno nadzirati, a određeni metastatski tumori ipak se mogu izliječiti, primjerice neki tumori testisa, limfomi i tumori s ograničenim brojem metastaza u odabranih bolesnika.
Čak i kada izlječenje nije moguće, suvremeno liječenje kod mnogih osoba može godinama držati bolest pod nadzorom uz prihvatljivu kvalitetu života.