Bolesti povezane s onečišćenjem zraka ubrajaju se u bolesti pluća izazvane vanjskim čimbenicima. (Vidi također Pregled bolesti pluća izazvanih vanjskim čimbenicima.)
Glavni onečišćivači zraka u razvijenim zemljama su:
-
dušični dioksid (uslijed izgaranja fosilnih goriva, kao što su ugljen, nafta i prirodni plin)
-
ozon (zbog utjecaja sunčeve svjetlosti na dušični dioksid i ugljikovodike)
-
krute ili tekuće čestice u obliku suspenzija
Izgaranje goriva dobivenog iz biomase (kao što su drvo, životinjski otpad i usjevi) važan je izvor čestica u zatvorenim prostorima u zemljama u razvoju. Pasivno pušenje također je važan izvor onečišćenja zraka u zatvorenim prostorima.
Jako onečišćenje zraka može izazvati napade (pogoršanja) kod ljudi koji imaju astmu ili kroničnu opstruktivnu plućnu bolest. Bolest pluća povezana s onečišćenjem zraka povećava rizik od bolesti srca i krvnih žila te može povećati rizik od raka pluća. Ljudi koji žive u područjima s velikim prometom su u posebnom riziku.
Većina onečišćivača zraka uzrokuje stezanje (kontrakciju) mišića u dišnim putevima, sužavajući dišne putove (hiperreaktivnost dišnih putova).
Među pripadnicima opće populacije, osobito djecom, dugotrajna izloženost onečišćenju zraka može povećati respiratorne infekcije i pojačati simptome respiratornih bolesti (kao što su kašalj i otežano disanje) i smanjiti plućnu funkciju.
Ozon, koji je glavna sastavnica smoga, jako nadražuje pluća. Razine su ljeti veće u odnosu na druga godišnja doba i relativno veće u kasnim jutarnjim i ranim poslijepodnevnim satima u odnosu na ostala doba dana. Kratkotrajna izloženost može uzrokovati poteškoće s disanjem, bol u prsima i hiperreaktivnost dišnih putova. Djeca koja sudjeluju u aktivnostima na otvorenom u danima kada je zagađenje ozonom visoko, češće će razviti astmu. Dugotrajna izloženost ozonu uzrokuje malo, trajno smanjenje plućne funkcije.
Izgaranjem fosilnih goriva s visokim sadržajem sumpora mogu se stvoriti čestice kiseline koje se lako talože u gornjim dišnim putevima. Te čestice, nazvane sumporni oksidi, mogu izazvati upalu i suženje dišnih putova, uzrokujući simptome kao što su otežano disanje i povećati rizik od kroničnog bronhitisa.
Zrak onečišćen česticama nastalim izgaranjem fosilnih goriva (posebno dizelskog goriva) je složena smjesa. Čestice mogu izazvati upalu dišnih putova ili utjecati na druge dijelove tijela, kao što je srce. Podaci nekih studija pokazuju da zrak onečišćen česticama povećava stopu smrtnosti od svih uzroka, osobito od bolesti srca i pluća.
Čestice različito utječu na pluća, ovisno o tome od koje su tvari načinjene. Čestice od istog materijala također mogu imati različite učinke, ovisno o njihovoj veličini i obliku. Nanotehnologija stvara izuzetno male čestice različitih tvari, kao što je ugljik, za različite namjene. Nanočestice su manje od 100 nanometara. Ultrafine čestice su još manje. Za usporedbu, promjer ljudske dlake je oko 100.000 nanometara, pa bi bilo potrebno 1000 nanočestica da postignu debljinu jedne dlake. Ispitivanja na životinjama kao i laboratorijska ispitivanja pokazuju da visoka koncentracija nanočestica ili ultrafinih čestica može biti opasna. Kod nekih radnika slučajno izloženih vrlo velikim količinama nanočestica pojavila se tekućina oko pluća ili oštećenje malih dišnih puteva. No, liječnici ne znaju sa sigurnošću kakvi su učinci nanočestica kojima su radnici izloženi u industriji nanotehnologije što se tiče njihove količine i vrste. Kako bi se procijenili rizici i osigurala zaštita radnika provode se studije.
Razina onečišćivača u zraku varira ovisno o mjestu i uvjetima u okolišu. Na primjer, ozon se zadržava u zraku u toplim, vlažnim danima, osobito u poslijepodnevnim i ranim večernjim satima. Koncentracija ugljičnog monoksida je visoka tijekom razdoblja kad se brojni radnici voze na posao ili odlaze s posla. Indeks kakvoće zraka pokazuje koliko je zrak onečišćen u određenom trenutku. Ljudi, osobito oni s bolestima srca ili pluća, mogu prema Indeksu kakvoće zraka planirati aktivnosti na otvorenom u danima kad su razine onečišćenja visoke.
Indeks kakvoće zraka*
|
Vrijednosti AQI
|
Razina zdravstvene zaštite (stanje kakvoće zraka)
|
|
*AQI se temelji na koncentracijama 5 zagađivača koje regulira SAD Agencija za zaštitu okoliša prema Zakonu o čistom zraku. Zagađivači su ozon, krute čestice, ugljični monoksid, sumporni dioksid i dušični dioksid.
|
|
†Članovi osjetljivih skupina uključuju ljude s bolestima pluća ili srca, djecu i starije odrasle osobe.
|
|
AQI = indeks kakvoće zraka.
|
|
Prilagođeno od strane američke Agencije za zaštitu okoliša: Indeks kakvoće zraka: Vodič za kakvoću zraka i vaše zdravlje. Istraživački Triangle Park, NC, 2009.
|
|
0–50
|
dobra
|
|
51–100
|
umjerena
|
|
101–150
|
nezdravo za članove osjetljivih skupina†
|
|
151–200
|
nezdravo
|
|
201–300
|
vrlo nezdravo
|
|
301–500
|
opasno
|
Dijagnoza
Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju anamnestičkih podataka o izloženosti osobe, simptoma, testova za ispitivanje plućne funkcije i izloženosti visokim koncentracijama poznatih onečišćivača u zraku na poslu i kod kuće. Liječnici pitaju ljude koji imaju plućne bolesti kao što su astma i kronična opstruktivna plućna bolest da li se njihovi simptomi pogoršavaju kada su izloženi onečišćenom zraku.
Testovi često ne pomažu u razlučivanju bolesti povezanih s onečišćenjem zraka od drugih plućnih bolesti. Dijagnoza može postati jasna ako veći broj radnika istog zanimanja i slične izloženosti razvije istu bolest pluća, uključujući i stanja nakon nagle, vrlo jake izloženosti.
Prevencija
Radnici koji su izloženi onečišćenom zraka trebaju se pridržavati preporuka glavnih vladinih agencija koje ograničavaju izloženost plinovima, prašini i dimu. Djeca, stariji ljudi i osobe s astmom, kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću i drugim plućnim bolestima trebaju izbjegavati rad i tjelovježbu na otvorenom kad se u zraku nalazi visoka koncentracija onečišćivača.
Liječenje
Cilj liječenja je ublažiti simptome. Na primjer, lijekovi za astmu (kao što su bronhodilatatori, koji šire dišne putove) mogu ublažiti neke simptome. Ako su simptomi jaki, bolesnicima će možda trebati dodatni kisik ili strojna ventilacija.