Plinska gangrena je životno ugrožavajuća infekcija mišićnog tkiva uzrokovana poglavito anaerobnim bakterijama poput Clostridium perfringens i nekoliko drugih vrsta klostridija.
-
plinska gangrena može se razviti nakon određenih vrsta kirurških zahvata ili ozljeda.
-
mjehuri s mjehurićima plina stvaraju se u blizini inficiranog područja, praćeni vrućicom, ubrzanim otkucajima srca i ubrzanim disanjem te često uz bolnost na mjestu infekcije
-
simptomi upućuju na dijagnozu, a obično se rade i slikovne pretrage ili kultura uzorka uzetog iz inficiranog tkiva.
-
liječenje uključuje visoke doze antibiotika i kirurško uklanjanje mrtvog i inficiranog tkiva.
Plinska gangrena je brzo šireća klostridijska infekcija mišićnog tkiva koja, ako se ne liječi, brzo dovodi do smrti.
Svake godine se u Sjedinjenim Američkim Državama pojavljuje nekoliko tisuća slučajeva gangrene.
Klostridije uspijevaju u uvjetima bez kisika. Dakle, radi se o anaerobima. Stoga, dobro se razmnožavaju u mekim tkivima koja su teško oštećena i u vrlo dubokim ranama. U takvim tkivima je slab protok krvi, a time i niska razina kisika.
Većinu klostridijskih infekcija mekih tkiva, uključujući gangrenu, uzrokuje vrsta Clostridium perfringens. Klostridijske infekcije mekih tkiva obično se razvijaju u satima ili prvim danima nakon ozljede, no ponekad treba i nekoliko dana da bi se manifestirale.
Druge klostridijske infekcije mekih tkiva uključuju
-
pliće infekcije kože (celulitis), koje ne moraju biti izraženo bolne
-
dublje infekcije vezivnih tkiva oko mišića koja se zovu fascije (fasciitis) ili samih mišića (miozitis), koje su obično bolne
Infekcije kože rijetko se šire i postaju ozbiljne.
Ponekad bakterije u mekim tkivima proizvode velike količine plina kao otpadni proizvod. Plin može stvoriti mjehuriće i mjehure u tkivu. Infekcija često blokira male krvne žile. Kao rezultat toga, inficirano tkivo umire, što dovodi do gangrene. Mrtvo tkivo omogućuje još brže širenje klostridijske infekcije. Gangrena se češće razvija kada je mišić zahvaćen, nego kada je zahvaćena samo koža.
Uzroci
Plinska gangrena obično se razvija nakon ozljeda ili kirurških zahvata. Ozljede visokog rizika uključuju rane
-
koje su duboke i teške
-
koje uključuju mišiće
-
koje su onečišćene prljavštinom, raspadajućom biljnom materijom ili stolicom
-
koje sadrže zdrobljeno ili mrtvo tkivo
Visoko rizični kirurški zahvati uključuju
Plinska gangrena se rijetko javlja bez prisutnosti ozljede ili kirurškog zahvata - obično u osoba s rakom debelog crijeva, divertikulitisom ili poremećajima koji smanjuju protok krvi kroz crijevo ili rezultiraju curenjem sadržaja kroz crijevni zid. Gangrena se može razviti kada bakterije koje žive u crijevu procure izvan crijeva. Mogu se široko proširiti.
Simptomi
Plinska gangrena uzrokuje jake bolove u inficiranom području. U početku, područje je otečeno i blijedo, ali potom postaje crveno, zatim brončano, i na kraju crnkasto zeleno. Zahvaćeno područje je tvrdo i bolno osjetljivo na dodir. Često se stvaraju veliki mjehuri. U mjehurima mogu biti vidljivi mjehurići plina ili se oni mogu osjetiti ispod kože, obično nakon što infekcija napreduje. Tekućina koja curi iz rane ima miris truleži.
Ljudi brzo postaju zimičavi, znojni i vrlo nemirni. Ponekad povraćaju. Otkucaji srca i disanje često postaju ubrzani. Kod nekih osoba koža postaje žuta što ukazuje na žuticu. Ove učinke uzrokuju toksini koje proizvode bakterije.
Bolesnici obično ostaju budni i bistre svijesti do kasne faze bolesti, kada se razvijaju opasno niski krvni tlak (šok) i koma. Ubrzo slijede zatajenje bubrega i smrt.
Bez liječenja, smrt nastupa u 100% zaraženih bolesnika, obično u roku od 48 sati. Čak i uz liječenje, oko jedan od četiri bolesnika umire.
Dijagnoza
Na plinsku gangrenu se posumnja na temelju simptoma i fizikalnog pregleda.
Rade se rentgenske snimke u potrazi za mjehurićima plina u mišićnom tkivu i kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI) radi traganja za područjima mrtvog mišićnog tkiva. Ovi nalazi potvrđuju dijagnozu. Međutim, mjehurići plina mogu se pojaviti i kod drugih anaerobnih infekcija.
Tekućine iz rane pregledavaju se pod mikroskopom kako bi se provjerilo ima li klostridija u uzorku i šalju se u laboratorij gdje se bakterije, ako su prisutne, mogu uzgajati (kultivirati) i testirati. Kulture mogu potvrditi prisutnost klostridija. Međutim, nemaju svi bolesnici s klostridijama plinsku gangrenu.
Potvrda dijagnoze često zahtijeva eksplorativni kirurški zahvat ili uklanjanje uzorka tkiva za pregled pod mikroskopom (biopsija) radi traganja za karakterističnim promjenama u mišićima.
Prevencija
Liječnici provode sljedeće postupke kako bi spriječili plinsku gangrenu:
-
temeljito čiste rane
-
uklanjaju strana tijela i mrtvo tkivo iz rana
-
daju antibiotike intravenski prije, tijekom i nakon operacija u trbuhu kako bi spriječili infekciju
Nema cjepiva koje može spriječiti klostridijsku infekciju.
Liječenje
Ako se sumnja na plinsku gangrenu, liječenje mora započeti odmah.
Daju se visoke doze antibiotika, obično penicilina i klindamicina, a svo mrtvo i inficirano tkivo kirurški se uklanja. Oko jednog od pet bolesnika s plinskom gangrenom u području ekstremiteta zahtijeva amputaciju.
Liječenje u komori s visokim tlakom kisika (hiperbarična komora) također može biti od pomoći, ali takve komore nisu uvijek dostupne.