Poremećaji oksidacije masnih kiselina poremećaji su metabolizma lipida uzrokovani nedostatkom enzima potrebnih za razgradnju masti, što rezultira usporenim psihičkim i fizičkim razvojem. Nasljedni poremećaji nastaju kada roditelji prenesu na potomstvo mutirani gen koji uzrokuju ove poremećaje.
Postoji nekoliko vrsta nasljednih bolesti. Kod poremećaja oksidacije masnih kiselina, oba roditelja oboljelog djeteta nose kopiju mutiranog gena. Budući da su za pojavu poremećaja potrebne dvije kopije mutiranog gena, obično su roitelji zdravi nosioci. (Vidi također Pregled nasljednih metaboličkih bolesti.)
Masnoće (lipidi) su važan izvor energije u tijelu. Zaliha masti u tijelu neprestano se razgrađuje i ponovo pohranjuje da bi se uravnotežile energetske potrebe tijela s dostupnom hranom. Nekoliko enzima sudjeluje u razgradnji masti kako bi se mogle pretvoriti u energiju.
Djeca koja imaju poremećaj oksidacije masnih kiselina, enzim ili nedostaje ili mu je poremećena funkcija za metabolizam masti. Nedostatak ovih enzima rezultira da tijelo nema dovoljno energije te se u tijelu nakupljaju nusproizvodi poput acil-CoA. Najčešće nedostaje enzima acil-CoA dehidrogenaza za srednje lančane kiseline (MCAD). Ostali enzimi koji mogu nedostajati su acil-CoA dehidrogenaza kratkih lanaca (SCAD), acil-CoA dehidrogenaza dugih lanaca (LCHAD) , acil-CoA dehidrogenaza vrlo dugih lanaca (VLCAD) , glutarična acidemija tip II, i nedostatak mitohondrijskog trifunkcionalnog proteina (TFP) . Većina tih poremećaja počinje u djetinjstvu.
Liječenje poremećaja oksidacije masnih kiselina ovisi o tipu masnih tvari koje se nakupljaju u krvi i tkivima.
Nedostatak acil-CoA dehidrogenaze srednjih lanaca (MCAD)
Ovaj poremećaj je jedan od najčešćih nasljednih poremećaja metabolizma, osobito među ljudima sjeverne Europe.
Simptomi nedostatka MCAD-a obično se razviju nakon drugog do trećeg mjeseca života. Djeca će najvjerojatnije razviti simptome kad ne jedu (što troši druge izvore energije) ili imaju povećanu potrebu za kalorijama zbog vježbanja ili bolesti. Razina šećera (glukoze) u krvi značajno pada (hipoglikemija), uzrokućuji konfuziju ili komu. Djeca postaju slaba i mogu povraćati ili imati napadaje. Dugoročno, djeca zaostaju u psihićkom i fizičkom rastu i razvoju, imaju povećanu jetru, slabost srčanog mišića i nepravilne srčane otkucaje. Može doći do iznenadne smrti.
Od 2007. sve države u Sjedinjenim Američkim Državama provode novorođenački probir za nedostatak MCAD analizom krvi. Mogu se obaviti testovi urina i drugih tkiva. Dijagnoza se može potvrditi DNK testovima.
Hitno liječenje metaboličke krize djece s nedostatkom MCAD je intravenska primjena glukoze. U dugoročnoj terapiji, djeca moraju jesti učestalo, ne preskakati obroke, te konzumirati prehranu bogatu ugljikohidratima, a siromašnu mastima. Dodaci aminokiseline karnitina mogu biti korisni. Kukuruzni škrob se uzima kao večernji obrok kakko bi spriječili pad šećera u krvi. Dugoročni ishod je općenito dobar.
Nedostatak 3-hidroksiacil-CoA dehidrogenaze dugog lanca (LCHAD)
Ovaj nedostatak je drugi najčešći poremećaj oksidacije masnih kiselina. Uzrokuje simptome slične onima uzrokovanim nedostatkom MCAD-a. Bolesnici mogu također razviti progresivnu slabost strukture i funkcije mišića srčanih komora (kardiomiopatija), oštećenje živaca ruku i nogu te poremećaj jetrene funkcije. Kad su djeca pod naporom, npr. prilikom vježbanja, dolazi do razaranja mišićnog tkiva (rabdomioliza) te se iz oštećenih mišića otpušta bjelančevina mioglobin, zbog čega je mokraća smeđe boje ili krvava (mioglobinurija).
Žene čiji fetusi imaju nedostatak LCHAD često tijekom trudnoće razviju hemolizu (razaranje crvenih krvnih zrnaca), povišene jetrene enzime (znak oštećenja jetre) i nizak broj trombocita (tzv. HELLP sindrom).
Liječnici dijagnosticiraju nedostatak LCHAD testiranjem krvi za određene kiseline. Testiraju se stanice kože kako bi se odredile razine određenih enzima. Dostupno je i genetsko testiranje, za utvrđivanje povećanog rizika od rađanja djeteta s nasljednim genetskim poremećajem. Sve države u Sjedinjenim američkim državama provode novorođenački probir za nedostatak LCHAD testom iz krvi.
Neposredno liječenje nedostatka LCHAD vrši se hidratacijom i glukozom koja se daje venskim putem, odmorom u krevetu i dodatcima aminokiseline karnitin. Za dugotrajno liječenje, djeca moraju često jesti, izbjegavati naporno vježbanje i jesti prehranu bogatu ugljikohidratima. Djeca također dobivaju dodatke triglicerida.
Nedostatak acil-CoA dehidrogenaze vrlo dugog lanca (VLCAD)
Nedostatak ovog enzima sličan je nedostatku LCHAD ali oboljeli tipično imaju tešku kardiomiopatiju.
Glutarična acidemija tip II
Djeca s ovim poremećajem imaju nizak šećer u krvi natašte(hipoglikemija tijekom posta), teške nakupine kiseline u krvi (metabolička acidoza)i porast amonijaka u krvi (hiperamonemija).
Liječnici dijagnosticiraju glutaričnu acidemiju tipa II analizirajući krv i povišenjem razina određenih molekula. Testiraju se stanice kože kako bi se odredile razine određenih enzima. Genetičko testiranje je također dostupno.
Liječenje glutarične acidemije tipa II slično je liječenju nedostatka MCAD-a, osim što liječnici mogu propisati dodatke prehrani riboflavin (vitamin B2).
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
National Organization for Rare Disorders (NORD): Ovaj izvor pruža informacije roditeljima i obiteljima o rijetkim bolestima, uključujući popis rijetkih bolesti, grupe za podršku i izvore kliničkih ispitivanja.
Genetic and Rare Diseases Information Center (GARD): Ovaj izvor pruža lako razumljive informacije o rijetkim ili genetskim bolestima.