Postupno sužavanje (stenoza) ili iznenadna, potpuna blokada (okluzija) može zahvatiti arterije koje opskrbljuju desni ili lijevi bubreg, njihove grane ili kombinacije.
-
Može doći do zatajenja bubrega ili do pojave visokog krvnog tlaka.
-
Slikovne metode mogu pokazati sužavanje ili potpunu blokadu.
-
Moguće je i može biti korisno učiniti postupak uklanjanjanja blokade ili proširiti suženu arteriju.
(Vidi također Pregled poremećaja krvnih žila bubrega.)
Postoje dvije renalne arterije - jedna opskrbljuje krvlju desni bubreg, a drugi lijevi bubreg. Ove se arterije razgranavaju u mnoge manje arterije.
Postupno sužavanje jedne ili obje renalne arterije može dovesti do pojave visokog krvnog tlaka ili pogoršanja prethodno reguliranog povišenog krvnog tlaka. Krvni tlak može ostati visok usprkos liječenju s višestrukim antihipertenzivnim lijekovima. Kod osoba sa stenozom renalne arterije kojima se daje inhibitor angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE), blokator angiotenzin II receptora (ARB) ili inhibitor renina za liječenje visokog krvnog tlaka, može doći do brzog pada bubrežne funkcije. Učinak je reverzibilan ako se lijek odmah prekine uzimati.
Uzroci
Uzroci opstrukcije bubrežnih arterija
Pojava začepljenja bubrežne arterije ili jedne od njezinih velikih ili srednje velikih grana relativno je rijetka. Uzroci uključuju
Pomicanje krvnog ugruška iz drugog dijela tijela u bubrežnu arteriju
Stvaranje krvnog ugruška unutar bubrežne arterije
Razderotinu u sluznici aorte ili bubrežne arterije
Zadebljanje zidova bubrežne arterije
Najčešće se takve blokade javljaju kada se ugrušak kreće kroz krvotok s drugog mjesta u tijelu (postajući embolusem) i odlazi u bubrežnu arteriju. Obično takvi ugrušci nastaju raspadanjem velikog ugruška u srcu ili nastaju tijekom raspadanja masnih nakupina (ateroma) u aorti (vidi Ateroembolijska bubrežna bolesti).
Opstrukcija također može nastati kao rezultat formiranja krvnog ugruška u samoj renalnoj arteriji, većinom na mjestu ozljede iste. Iznenadna ozljeda žile može biti uzrokovana medicinskim postupkom, kao što je operacija, angiografija ili angioplastika. Ugrušak se može razviti i na mjestu postupnog oštećenja arterije tijekom ozljede ili u procesu ateroskleroze, arteritisa (upale arterija), ili aneurizme (sporoformirajuća izbočina u zidu arterije).
Razderotina u ovojnici aorte ili bubrežne arterije može uzrokovati iznenadnu opstrukciju protoka krvi. Također može dovesti do rupture arterije. Bolesti koje uzrokuju zadebljanje stijenki arterija i smanjenje elastičnosti stijenki zbog naslaga masnog materijala (ateroskleroza) ili stvaranja vlaknastog materijala (fibromuskularna displazija) mogu dovesti do pucanja žila. Ti poremećaji mogu dovesti do značajnog sužavanja i djelomične blokade bubrežnih arterija čak i bez postojanja krvnog ugruška. Kada se desi sužavanje ili opstrukcija, ali bez postojanja krvnog ugruška, takvo stanje se naziva stenoza renalne arterije.
Fibromuskularna displazija
Fibromuskularna displazija jedan je od uzroka opstrukcije renalne arterije. To je poremećaj koji se javlja prvenstveno u žena u dobi između 15 i 50 godina. Uzrok je nepoznat. U ovom poremećaju, vlaknasti materijal sužava bubrežnu arteriju (stenoza renalne arterije), obično na nekoliko mjesta.
Oko 10% svih slučajeva stenoze renalne arterije kod odraslih javlja se zbog fibromuskularne displazije. Stenoza renalne arterije uzrokovana fibromuskularnom displazijom često uzrokuje visoki krvni tlak.
Simptomi
Simptomi okluzije bubrežnih arterija
Djelomična blokada bubrežnih arterija obično ne uzrokuje nikakve simptome. Ako je začepljenje naglo i potpuno, osoba može imati konstantnu bol u donjem dijelu leđa ili povremeno u donjem dijelu trbuha. Potpuna blokada može uzrokovati vrućicu, mučninu, povraćanje i bol u leđima. Rijetko, blokada uzrokuje krvarenje koje dovodi do promjene boje mokraće u crvenu ili tamno smeđu. Potpuno začepljenje obje renalne arterije - ili jedne renalne arterije kod ljudi koji imaju samo jedan bubreg - potpuno zaustavlja proizvodnju urina te dovodi do prestanka rada bubrega (stanje koje se naziva akutna bubrežna ozljeda).
Ako je začepljenje rezultat ugruška koji se pomaknuo i uglavio u jednu od grana bubrežne arterije, moguće je očekivati pojavu krvnih ugrušaka i drugdje u tijelu, kao u crijevima, mozgu ili koži prstiju ruku i nogu. Ovi ugrušci mogu uzrokovati bol u tim područjima, kao i pojavu malih čireva ili gangrene te čak i blaži moždani udar.
Ukoliko se opstrukcija razvija postupno, simptomi se također postupno pojavljuju. Osoba može razviti visoki krvni tlak koji je teško kontrolirati unatoč optimalnom liječenju. Mogu se pojaviti i različiti simptomi kronične bolesti bubrega, počevši od umora, mučnine, gubitka apetita, svrbeža i poteškoća s koncentracijom. Simptomi odražavaju poremećaje u mišićima, mozgu, živcima, srcu, probavnom traktu i koži.
Dijagnoza
Dijagnoza opstrukcije bubrežnih arterija
Liječnici mogu posumnjati na opstrukciju zbog simptoma. Rutinski laboratorijski testovi, kao što su kompletna krvna slika, krvne pretrage bubrežne funkcije i analiza mokraće (mikroskopski pregled mokraće), mogu dovesti do dijagnoze.
Bubrežni testoviAnaliza mokraće
Budući da nijedan od simptoma ili laboratorijskih testova nije specifičan za opstrukciju, potrebno je učiniti slikovne metode prikaza bubrega. Kompjutorizirana tomografska (CT) angiografija, magnetska rezonantna (MR) angiografija, Doppler ultrazvuk, te izotopno perfuzijsko snimanje mogu pokazati nedostatak ili smanjenje protoka krvi u zahvaćenom bubregu. Svi ovi testovi imaju svoje prednosti i nedostatke. Na primjer, CT angiografija i MR angiografija su vrlo točne metode. Međutim, CT angiografija uključuje korištenje intravenoznog radiokontrastnog sredstva, čime se povećava rizik od oštećenja bubrega kod bolesnika sa od ranije smanjenom bubrežnom funkcijom. MR angiografija uključuje uporabu intravenskog kontrastnog sredstva (gadolinij), što povećava rizik od nefrogene sistemske fibroze u osoba s smanjenom funkcijom bubrega. Nefrogena sistemska fibroza uzrokuje stvaranje ožiljkastog tkiva u cijelom tijelu, promjenu koja je teško reverzibilna i teško izlječiva.
Arteriografija je najtočnija metoda potvrde dijagnoze. Prilikom izvođenja arteriografije potrebno je uvesti kateter u arteriju što ponekad može dovesti do ozljede arterije. Osim toga, kao i kod CT angiografije, arteriografija uključuje uporabu radiokontrastnog sredstva koje povećava rizik od oštećenja bubrega. Arteriografija se provodi samo kada se planira operacija ili angioplastika radi ukljanjanja opstrukcije. Liječnici mogu pratiti oporavak funkcije bubrega ponavljanjem krvnih testova kojima se u češćim intervalima prati stupanj oporavka bubrežne funkcije.
Ponekad su potrebni dodatni testovi, poput ehokardiografije kako bi se odredio uzrok nastajanja krvnih ugrušaka.
Liječenje
Liječenje okluzije bubrežnih arterija
Liječenje je usmjereno na sprječavanje daljnjeg pogoršanja protoka krvi te na obnavljanje ranije opstruiranog protoka. Kod pojave krnih ugrušaka, uobičajna terapija je liječenje antikoagulantnom terapijom (vidi Lijekovi i krvni ugrušci). Ovi se lijekovi prvo daju intravenozno, a zatim peroralno kroz duži vremenski period, ponekad i kroz nekoliko mjeseci pa i duže. Antikoagulansi sprječavaju stvaranje početnog ugruška i stvaranje dodatnih ugrušaka. Lijekovi koji otapaju ugrušak, (fibrinolitici ili trombolitici - vidi Lijekovi i krvni ugrušci) mogu biti učinkovitiji od antikoagulansa. Međutim, fibrinolitički lijekovi poboljšavaju funkciju bubrega samo u slučaju nepotpune blokade arterije te u slučaju kada je moguće brzo otopiti ugrušak. Već nakon 30 do 60 minuta potpune blokade, najvjerojatnije će doći do trajnog oštećenja. Fibrinolitički lijekovi mogu biti korisni samo ako se daju u roku od 3 sata od nastanka ugruška.
Ponekad je potrebno kirurški otvoriti arteriju koja je začepljena ugruškom, ali takvi postupci sa sobom nose veći rizik komplikacija i smrti i ne poboljšavaju bubrežnu funkciju više od same primjene antikoagulansa i fibrinolitičkih lijekova. Tretman lijekovima obično ima prednost pred kirurškim liječenjem. Međutim, kada je uzrok ozljeda, arterija se mora kirurški popraviti.
Kako bi se riješila blokada uzrokovana aterosklerozom ili fibromuskularnom displazijom renalne arterije, liječnici mogu učiniti angioplastiku. Tijekom postupka angioplastike, liječnici uvode kateter s balonom na kraju kroz femoralnu arteriju u preponi sve do renalne arterije. Zatim se balon napuše kako bi se otvorilo začepljeno područje. Ova procedura se naziva perkutana transluminalna angioplastika. Također je moguće tijekom ovog postupka postaviti kratku šuplju cijev (stent) u arteriju kako bi se spriječilo ponovna opstrukcija. U slučaju neuspjeha angioplastike, može se razmotriti operacija koja uklanja ili zaobilazi blokadu uzrokovanu aterosklerozom ili fibromuskularnom displazijom.
Iako se funkcija bubrega može poboljšati, ona se obično ne vraća u potpunosti. Ishod je loš kada je arterija blokirana ugrušcima koji su nastali u drugim dijelovima tijela (kao što je srce). Ugrušci iz tog izvora vjerojatno će završiti i u drugim dijelovima tijela (kao što su mozak ili crijevo) i tamo uzrokovati probleme.
Bubrežne arterijeArterijski stent
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
American Association of Kidney Patients (AAKP): AAKP poboljšava živote pacijenata kroz edukaciju, zagovaranje i promicanje osjećaja zajedništva među pacijentima s bolestima bubrega.
American Kidney Fund (AKF): AKF pruža informacije o bolestima bubrega i transplantaciji bubrega, financijskoj pomoći temeljenoj na potrebama za pomoć u upravljanju medicinskim troškovima, webinarima za medicinske stručnjake i mogućnosti zagovaranja.
National Kidney Foundation (NKF): Ova klirinška kuća pruža sve, od informacija o osnovama bubrežne funkcije do pristupa liječenju i potpori za osobe s bubrežnom bolešću, tečajevima kontinuirane medicinske edukacije te mogućnostima istraživanja i potpore za medicinske stručnjake.
National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK): Opće informacije o bolestima bubrega, uključujući istraživačka otkrića, statistiku i zdravlje zajednice i programe pomoći.