Imunizacija omogućuje tijelu da se bolje brani od bolesti uzrokovanih određenim bakterijama ili virusima. Imunost (sposobnost obrane tijela od bolesti uzrokovanih određenim bakterijama ili virusima) može se pojaviti prirodno (kada su ljudi izloženi bakterijama ili virusima), ili ju liječnici mogu primijeniti putem cijepljenja. Kada se ljudi imuniziraju protiv bolesti, obično ne dobiju bolest ili dobiju samo blagi oblik bolesti. Međutim, budući da nijedno cjepivo nije 100% djelotvorno, neki ljudi koji su imunizirani ipak mogu razviti bolest.
U zemljama i zajednicama gdje se cjepiva široko koriste, mnoge bolesti koje su nekada bile učestale i/ili smrtonosne (kao što je polio i difterija) danas su rijetke ili pod kontrolom. Jedna bolest, velike boginje, potpuno je iskorjenjena cijepljenjem. Cjepiva su bila vrlo učinkovita u sprječavanju ozbiljnih bolesti i poboljšanju zdravlja širom svijeta. Međutim, učinkovita cjepiva još nisu dostupna za mnoge važne infekcije, uključujući i infekciju virusom ebole, većinu spolno prenosivih bolesti (npr. HIV infekcija, sifilis, gonoreja, i klamidijske infekcije) i mnoge tropske bolesti (kao što je malarija).
Pridržavanje preporuka za cijepljenje vrlo je važno za osobno zdravlje ljudi i njihovih obitelji te ljudi u njihovoj zajednici. Mnoge bolesti spriječive cijepljenjem lako se šire od osobe do osobe. Mnoge od njih su još uvijek prisutne u Sjedinjenim Državama i ostaju uobičajene u drugim dijelovima svijeta. Te se bolesti mogu vrlo brzo širiti među necijepljenom djecom koja, zbog jednostavnosti modernih putovanja, mogu biti izložena čak i ako žive u područjima gdje bolest nije uobičajena.
Danas dostupna cjepiva vrlo su pouzdana i većina ih se dobro podnosi. Rijetko imaju nuspojave.
Vrste imunizacije
Postoje dvije vrste imunizacije:
-
Aktivna imunizacija
-
Pasivna imunizacija
Aktivna imunizacija
U aktivnoj imunizaciji cjepiva se koriste za stimuliranje prirodnih obrambenih mehanizama tijela ( imunološki sustav). Cjepiva su pripravci koji sadrže jedno od sljedećeg:
-
Neinfektivne fragmente bakterija ili virusa
-
Štetnu tvar (toksin) koju proizvodi bakterija, ali modificiranu tako da bude bezopasna - naziva se toksoid
-
Oslabljeni (atenuirani), živi cijeli organizmi koji ne uzrokuju bolest
Imunološki sustav tijela reagira na cjepivo proizvodnjom tvari (kao što su antitijela i bijele krvne stanice) koje prepoznaju i napadaju određene bakterije ili viruse sadržane u cjepivu. Potom kada osoba bude izložena određenoj bakteriji ili virusu, tijelo automatski proizvodi ta antitijela i druge tvari kako bi spriječilo ili umanjilo bolest. Proces davanja cjepiva naziva se cijepljenjem, iako mnogi liječnici koriste opći pojam imunizacija.
Cjepiva koja sadrže žive, ali oslabljene organizme virusa uključuju
Pasivna imunizacija
U pasivnoj imunizaciji, osobi se izravno daju antitijela protiv određenog infektivnog organizma. Ta su antitijela dobivena iz nekoliko izvora:
-
Krv (serum) životinja (obično konja) koje su bile izložene određenom organizmu ili toksinu i razvile imunost
-
Krvni pripravci prikupljeni od velike skupine ljudi - nazivaju se skupni ("pool-irani") ljudski imunoglobulini
-
Ljudi za koje je poznato da imaju protutijela za određenu bolest (tj. osobe koje su imunizirane ili se oporavljaju od bolesti) - naziva se hiperimuni globulin - jer te osobe imaju višu razinu antitijela u krvi
-
Stanice koje proizvode antitijela (obično porijeklom od miševa) uzgojene u laboratoriju
Pasivna imunizacija se koristi za osobe čiji imunološki sustav ne reagira adekvatno na infekciju ili za ljude koji dobiju infekciju prije nego se mogu cijepiti (na primjer, nakon što ih je ugrizla životinja s bjesnoćom).
Pasivna imunizacija može se također koristiti za sprječavanje razvoja bolesti kada postoji vjerojatnost da su ljudi bili izloženi i kada nemaju vremena za dobivanje ili dovršavanje serije cijepljenja. Na primjer, otopina koja sadrži gama globulin aktivan protiv virusa boginja može se dati trudnoj ženi koja nema imunitet na virus, a bila mu je izložena. Virus vodenih kozica može oštetiti fetus i uzrokovati ozbiljne komplikacije (kao što je upala pluća) kod žene.
Pasivna imunizacija traje samo nekoliko tjedana, sve dok tijelo ne ukloni unesena antitijela.
Primjena cjepiva
Cjepiva i antitijela se obično daju injekcijom u mišić (intramuskularno) ili pod kožu (potkožno). Antitijela se ponekad ubrizgavaju u venu (intravenski). Jedna vrsta cjepiva protiv gripe se raspršuje u nos.
Odjednom se može primijeniti više od jednog cjepiva - u jednom kombiniranom cjepivu ili u odvojenim injekcijama na različitim mjestima injiciranja (vidi Upotreba nekoliko cjepiva u isto vrijeme).
Neka se cjepiva daju rutinski - na primjer, toksoid tetanusa daje se odraslima, preporučljivo svakih 10 godina. Neka cjepiva se rutinski daju djeci (vidi sliku Cijepljenje dojenčadi i djece).
Ostala cjepiva obično se daju uglavnom određenim skupinama ljudi. Na primjer, cjepivo protiv žute groznice daje se samo osobama koje putuju u određene dijelove Afrike i Južne Amerike. Ostala cjepiva se daju nakon moguće izloženosti određenoj bolesti. Na primjer, cjepivo protiv bjesnoće može se dati osobi koju je ugrizao pas.
Ograničenja i mjere opreza za cijepljenje
Za mnoga cjepiva jedini razlog protiv cijepljenja je
Alergija na jaja je uobičajena u SAD-u. Neka cjepiva, uključujući većinu cjepiva protiv influence, sadrže vrlo male količine materijala iz jaja. Dakle, postoji zabrinutost oko korištenja takvih cjepiva kod ljudi koji su alergični na jaja. Unatoč tomu, američki Centar za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) navodi kako, iako može doći do blagih reakcija, ozbiljne alergijske reakcije (anafilaksija) nisu vjerojatne. Preporuke za cjepivo protiv influence razlikuju se ovisno o težini alergijske reakcije na jaja i cjepivo. Ako osobe koje su imale tešku, životno ugrožavajuću alergijsku reakciju nakon što su primile cjepivo protiv influence ili jaja, ne bi smjele dobiti cjepivo protiv influence. Ako su osobe imale samo osip nakon izlaganja jajima ili cjepivu, smije im se dati cjepivo. Ako su osobe imale ozbiljnije reakcije kao što su oticanje lica, poteškoće s disanjem, vrtoglavica ili reakcije koje su zahtijevale epinefrin ili drugo hitno zbrinjavanje, trebale bi dobiti cjepivo unutar zdravstvene ustanove pod nadzorom liječnika koji ima iskustvo u prepoznavanju i zbrinjavanju alergijskih reakcija.
Cjepiva koja sadrže žive organizme ne smiju se koristiti ili bi se trebala odgoditi kod osoba s određenim stanjima, kao što su
Ako osobe prestanu uzimati lijekove koji potiskuju imunološki sustav ili se njihov oslabljeni imunološki sustav dovoljno oporavi, primjena cjepiva koja sadrže živi virus može biti sigurna.
Česta cjepiva u djece
Djeci se uobičajeno daje određen broj cjepiva prema standardnom rasporedu (vidi sliku Cijepljenje dojenčadi i djece i Centers for Disease Control and Prevention: Immunization Schedules). Ako je propuštena primjena cjepiva, većina se može dati kasnije, prema rasporedu nadoknade.
Zaštita djece putem cjepiva
Česta cjepiva u odraslih
Odraslima se također može savjetovati primjena određenih cjepiva (vidjeti također Centers for Disease Control and Prevention: Immunization Schedule for Adults). Pri savjetovanju odraslih o cijepljenju, liječnik razmatra dob osobe, povijest bolesti, cijepljenje u djetinjstvu, zanimanje, zemljopisni položaj, planove putovanja i druge čimbenike.
Zaštita odraslih kroz cjepiva
|
Bolest*
|
Tko bi trebao biti cijepljen
|
|---|
|
* Cjepiva su dostupna u SAD-u za ove bolesti.
|
|
HIV = virus ljudske imunodeficijencije.
|
|
Antraks
|
Osobe koje su mogle biti izložene antraksu, kao što su:
|
|
Vodene kozice (varičela)
|
Sve odrasle osobe koje nisu primile cjepivo ili preboljele bolest
|
|
Difterija
|
Svi odrasli
|
|
Infekcije bakterijom Haemophilus influenzae tipa b (kao što je meningitis)
|
Odrasli koji nisu primili cjepivo i koji su pod povećanim rizikom, kao što su:
-
Osobe koje nemaju funkcionalnu slezenu
-
Osobe koje imaju oslabljen imunološki sustav (poput onih sa AIDS-om)
-
Osobe koji su primale kemoterapiju za rak
-
Osobe koje su imale presađivanje matičnih stanica
|
|
Hepatitis A
|
Odrasli koji nisu primili cjepivo i koji su pod povećanim rizikom, kao što su:
-
Putnici u područja u kojima je bolest česta
-
Osobe koji ubrizgavaju ilegalne droge
-
Muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima
-
Osobe koje imaju kronični poremećaj rada jetre ili poremećaj zgrušavanja krvi
-
Zdrave odrasle osobe koje su nedavno bile izložene virusu hepatitisa A
-
Osobe kod kojih se očekuje bliski kontakt s posvojenim djetetom tijekom prvih 60 dana nakon što dijete stigne u Sjedinjene Države iz područja gdje je hepatitis A čest
-
Osobe koje su pretile
|
|
Hepatitis B
|
Odrasli koji nisu primili cjepivo i koji su pod povećanim rizikom, kao što su:
-
Zdravstveni radnici
-
Putnici u područja u kojima je bolest česta
-
Osobe s kroničnim poremećajem rada jetre ili poremećajem zgrušavanja krvi
-
Osobe sa zatajenjem bubrega, uključujući i one kojima je potrebna dijaliza
-
Osobe koje ubrizgavaju ilegalne droge
-
Osobe koje imaju nekoliko seksualnih partnera
-
Osobe koje treba evaluirati ili liječiti zbog spolno prenosivih bolesti
-
Muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima
-
Spolni partneri i kućni kontakti osoba za koje je poznato da su nositelji hepatitisa B
-
Osobe s HIV infekcijom
-
Osobe koje su mlađe od 60 godina i imaju dijabetes
-
Osobe koje su provele neko vrijeme (kao pacijenti, stanovnici ili zaposlenici) u kazneno-popravnim ustanovama ili u ustanovama koje pružaju usluge za osobe s visokim rizikom od hepatitisa B (kao što su one ustanove u kojima se liječe osobe sa spolno prenosivim bolestima ili HIV infekcijom)
|
|
Humani papiloma virus (HPV)
|
Sve muške i ženske osobe u dobi od 11 do 12 godina (može se započeti u dobi od 9 godina) i osobe koje prethodno nisu cijepljene do dobi od 26 godina
Svi odrasli u dobi od 27 do 45 godina trebali bi se savjetovati s liječnikom o potrebi cijepljenja
Svi muškarci u dobi od 22 do 26 godina koji nisu prethodno cijepljeni i imaju jedan od sljedećih čimbenika:
|
|
influenca
|
Sve osobe starije od 6 mjeseci
|
|
Ospice
|
Sve odrasle osobe rođene u ili nakon 1957., osim ako imaju dokumentaciju o cijepljenju s jednom ili više doza cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR) ili laboratorijski dokaz o imunosti protiv ospica
Zdravstveni radnici ako laboratorijski testovi ne detektiraju dokaz o imunosti protiv ospica
Uvijek se primjenjuje kao kombinirano cjepivo sa zaušnjacima i rubeolom (nije dostupno kao pojedinačno cjepivo)
|
|
Meningokokni meningitis
|
Osobe s povećanim rizikom, kao što su sljedeće:
-
Osobe koje nemaju funkcionalnu slezenu
-
Osobe s HIV infekcijom
-
Osobe s određenim poremećajima imunodeficijencije
-
Osobe koje primaju ekulizumab (lijek koji blokira komplementarni sustav)
-
Mikrobiolozi koji su rutinski izloženi bakterijama
-
Adolescenti ako nisu prethodno cijepljeni
-
Studenti prve godine koji žive u studentskim domovima
-
Vojni novaci
-
Putnici ili stanovnici područja u kojima je bolest česta
|
|
Zaušnjaci
|
Sve odrasle osobe rođene u ili nakon 1957., osim ako imaju dokumentaciju o cijepljenju s jednom ili više doza MMR cjepiva ili laboratorijski dokaz o imunosti protiv zaušnjaka
Zdravstveni radnici ako laboratorijski testovi ne detektiraju dokaz o imunosti protiv ospica
Uvijek se daje kao kombinirano cjepivo s ospicama i rubeolom (nije dostupno kao pojedinačno cjepivo)
|
|
Hripavac (hripajući kašalj)
|
Sve odrasle osobe (obično se daje kao kombinirano cjepivo s tetanusom i difterijom kao Tdap) ako nisu prethodno cijepljene
Trudnice tijekom svake trudnoće
|
|
Pneumokokne infekcije (kao što su meningitis i upala pluća)
|
Odrasli s povećanim rizikom, kao što su sljedeći:
-
Osobe starije od 65 godina
-
Osobe s kroničnim srčanim poremećajima, poremećajima pluća (uključujući astmu i emfizem), ili poremećajima jetre
-
Osobe s dijabetesom
-
Osobe sa sindromom curenja cerebrospinalne tekućine
-
Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom
-
Osobe koje nemaju funkcionalnu slezenu
-
Osobe koje imaju kohlearni implantat
-
Alkoholičari
-
Pušači
|
|
Dječja paraliza
|
Odrasli s povećanim rizikom, kao što su putnici u područja gdje je dječja paraliza česta i laboratorijski radnici koji rade s virusom dječje paralize
|
|
Bjesnoća
|
Osobe nakon ugriza određenih životinja
Osobe koje mogu biti izložene zaraženim životinjama (kao što su veterinari)
|
|
Rubeola (njemačke ospice)
|
Sve odrasle osobe rođene u ili nakon 1957., osim ako imaju dokumentaciju o cijepljenju s jednom ili više doza MMR cjepiva ili laboratorijski dokaz o imunosti protiv rubeole
Zdravstveni radnici ako laboratorijski test ne detektira dokaz o imunosti na rubeolu
Žene koje planiraju trudnoću i nemaju imunost na rubeolu
Uvijek se daje kao kombinirano cjepivo s ospicama i zaušnjacima (nije dostupno kao pojedinačno cjepivo)
|
|
Herpes zoster
|
Osobe starije od 50 godina
|
|
Velike boginje
|
Trenutno nije preporučljivo osim za osobe s visokim rizikom izloženosti virusu velikih boginja, kao što su laboratorijski djelatnici koji izravno rukuju virusom i srodnim materijalima
|
|
Tetanus
|
Sve odrasle osobe (doze pojačivači - "boosteri" svakih 10 godina nakon primarnog cijepljenja, koje se uobičajeno daje u djetinjstvu kao kombinirano cjepivo s difterijom i pertusisom)
|
|
Tifoid
|
Osobe koje putuju u područja u kojima je bolest česta
Osobe u bliskom kontaktu s kliconošom tifoida
Laboratorijski djelatnici koji rade s bakterijama koje uzrokuju tifoidnu vrućicu
|
|
Žuta groznica
|
Osobe koje putuju u određene dijelove Afrike i Južne Amerike, gdje je bolest česta
|
Sigurnost cjepiva
U Sjedinjenim Američkim Državama, Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) nadziru sigurnost cjepiva. Liječnici moraju izvijestiti o određenim problemima koji se javljaju nakon rutinskog cijepljenja u Sustav za prijavljivanje neželjenih događaja povezanih s cjepivom (VAERS) i u Poveznicu za sigurnost cjepiva (VSD). Ako se nakon cijepljenja dogodi neki zdravstveni problem, svatko - liječnici, medicinske sestre ili bilo koji drugi predstavnik javnosti - može podnijeti izvješće VAERS-u. VAERS izvješća ne mogu utvrditi je li cjepivo uzrokovalo zdravstveni problem.
Cjepiva uobičajeno ne uzrokuju probleme, iako se mogu pojaviti blage nuspojave, kao što su nelagoda ili crvenilo na mjestu injiciranja. Ipak, mnogi roditelji su i dalje zabrinuti za sigurnost cjepiva u djetinjstvu i njihove moguće nuspojave.
Jedna od glavnih briga roditelja bila je
Mnoge različite skupine znanstvenika proučavale su ova pitanja i potpuno su opovrgnule pretpostavljeni odnos između cjepiva i autizma (vidi Pitanja cijepljenja u djetinjstvu u Priručniku (THE MANUAL) i FAQs About Vaccine Safety na web stranici CDC-a).
Ipak, većina proizvođača razvila je cjepiva koja ne sadrže timerosal za primjenu u dojenčadi i odraslih. Informacije o cjepivima koje trenutno sadrže niske razine žive ili timerosala dostupne su na internetskoj stranici Institute for Vaccine Safety.
Cijepljenje prije putovanja u inozemstvo
Stanovnici Sjedinjenih Država možda će morati primiti određena cjepiva prije putovanja u područja u kojima su prisutne zarazne bolesti kojih inače nema u SAD-u (vidi tablicu Cjepiva za međunarodna putovanja). Preporuke se učestalo mijenjaju kao odgovor na izbijanje bolesti.
CDC nudi najsuvremenije informacije o potrebama za cijepljenje u sekciji Travelers’ Health. Također, CDC ima 24-satnu telefonsku uslugu (1-800-232-4636 [CDC-INFO]) koja pruža informacije.
Više informacija
-
Centers for Disease Control and Prevention: Immunization Schedules
-
Centers for Disease Control and Prevention: Immunization Schedule for Adults
-
Sustav za prijavljivanje neželjenih događaja povezanih s cjepivom (VAERS)
-
Poveznica za sigurnost cjepiva (VSD)
-
Centers for Disease Control and Prevention: FAQs About Vaccine Safety
-
Institute for Vaccine Safety
-
Centers for Disease Control and Prevention: Travelers’ Health