Što je akutna upala srčane ovojnice (akutni perikarditis)?
Naziv perikarditis potječe od riječi peri, što znači oko, kardia, što znači srce, i nastavka -itis, koji označava upalu. Perikarditis je upala srčane ovojnice (perikarda).
Perikard se sastoji od vanjskog fibroznog sloja i unutarnjeg seroznog perikarda s dva lista. Između listova nalazi se mala količina tekućine koja smanjuje trenje i omogućuje njihovo glatko klizanje tijekom srčanih otkucaja.
Akutni perikarditis naglo je nastala upala srčane ovojnice koja obično traje kraće od 4 do 6 tjedana. Može nastati s perikardijalnim izljevom, odnosno nakupljanjem tekućine oko srca, ili bez njega.
-
Infekcije, srčani udar, operacija srca, autoimunosne bolesti i zloćudni tumori mogu uzrokovati akutni perikarditis.
-
Najčešći je simptom oštra bol u prsnom košu koja se pojačava pri dubokom udisanju i ležanju, a ublažava pri sjedenju i naginjanju prema naprijed.
-
Neke osobe imaju povišenu tjelesnu temperaturu, nedostatak zraka ili osjećaj opće slabosti, dok druge mogu imati vrlo blage simptome.
-
Dijagnoza se ne postavlja samo ultrazvukom srca, nego na temelju simptoma, liječničkog pregleda, elektrokardiograma, ehokardiografije i laboratorijskih pretraga.
-
Većina osoba liječi se acetilsalicilatnom kiselinom ili nesteroidnim protuupalnim lijekom uz kolhicin i privremeno ograničenje tjelesne aktivnosti.
-
Osobe s povećanim rizikom od komplikacija liječe se i nadziru u bolnici.
Što uzrokuje akutni perikarditis?
U mnogih se osoba ne može pouzdano utvrditi uzrok akutnog perikarditisa. Takav se perikarditis naziva idiopatskim, a često se pretpostavlja da je povezan s virusnom infekcijom.
Uzroci akutnog perikarditisa uključuju:
-
virusne infekcije
-
bakterijske infekcije, osobito tuberkulozu, a rijetko i gnojnu bakterijsku infekciju
-
infekciju virusom humane imunodeficijencije (HIV) i druge infekcije u osoba s oslabljenim imunološkim sustavom
-
srčani udar, nakon kojega se perikarditis može pojaviti rano ili nekoliko tjedana poslije
-
operaciju srca i druge zahvate ili ozljede koje oštećuju srce ili perikard
-
zatajenje bubrega, osobito uz izrazito nakupljanje otpadnih tvari u krvi
-
ozljede prsnog koša
-
autoimunosne i upalne bolesti kao što su sistemski eritemski lupus i reumatoidni artritis
-
zloćudne tumore, osobito tumore pluća i dojke te limfome i leukemije
-
radioterapiju prsnog koša
-
određene lijekove, primjerice neke lijekove za liječenje poremećaja srčanog ritma, povišenog krvnog tlaka, tuberkuloze ili zloćudnih tumora
Antikoagulansi, odnosno lijekovi koji sprječavaju zgrušavanje krvi, sami po sebi nisu uobičajen uzrok perikarditisa. Međutim, mogu povećati opasnost od krvarenja u perikardijalnu šupljinu, osobito nakon ozljede ili medicinskog zahvata.
Koji su simptomi akutnog perikarditisa?
Najčešći je simptom akutnog perikarditisa bol u prsnom košu.
Bol je obično:
-
oštra ili probadajuća
-
smještena iza prsne kosti ili na lijevoj strani prsnog koša
-
jača pri dubokom udisanju, kašljanju, gutanju ili ležanju na leđima
-
slabija pri sjedenju i naginjanju prema naprijed
-
ponekad proširena prema jednom ili obama ramenima, vratu ili leđima
Ostali simptomi mogu uključivati:
-
povišenu tjelesnu temperaturu
-
osjećaj slabosti i umora
-
nedostatak zraka, osobito pri ležanju
-
suhi kašalj
-
ubrzan ili nepravilan rad srca
Bol u prsnom košu može nalikovati boli kod srčanog udara. Zbog toga osoba s novom, jakom ili neobjašnjivom boli u prsnom košu treba odmah zatražiti liječničku pomoć.
Ako se oko srca brzo nakupi veća količina tekućine, može nastati tamponada srca. Mogu se pojaviti izražen nedostatak zraka, ubrzan rad srca, pad krvnog tlaka, omaglica, nesvjestica i znakovi šoka. Tamponada srca životno je ugrožavajuće stanje koje zahtijeva hitno liječenje.
Kako liječnici mogu znati imam li akutni perikarditis?
Liječnici postavljaju dijagnozu akutnog perikarditisa kada su prisutna najmanje dva od sljedećih obilježja:
-
karakteristična bol u prsnom košu
-
zvuk trenja upaljenih listova perikarda koji se čuje stetoskopom
-
karakteristične promjene na elektrokardiogramu (EKG-u)
-
novonastali ili povećani perikardijalni izljev
Dijagnostička obrada obično uključuje:
-
elektrokardiografiju (EKG), kojom se bilježi električna aktivnost srca
-
rendgensku snimku srca i pluća
-
ehokardiografiju odnosno ultrazvuk srca, kojom se utvrđuje postoji li perikardijalni izljev i ometa li tekućina punjenje srca
-
krvne pretrage, uključujući pokazatelje upale kao što su C-reaktivni protein i brzina sedimentacije eritrocita
-
određivanje srčanog troponina kako bi se utvrdilo je li upalom zahvaćen i srčani mišić
-
krvnu sliku te procjenu funkcije bubrega i drugih mogućih uzroka bolesti
Računalna tomografija ili magnetska rezonancija srca mogu se učiniti ako dijagnoza nije jasna, ako se sumnja na upalu srčanog mišića ili ako je potrebno detaljnije prikazati perikard i okolne strukture.
Uzorak perikardijalne tekućine ili tkiva ne uzima se rutinski svim osobama s akutnim perikarditisom. Takvi uzorci mogu biti potrebni ako se sumnja na gnojnu bakterijsku infekciju, tuberkulozu ili zloćudnu bolest, ako postoji tamponada srca ili ako se velik perikardijalni izljev ponavlja ili ne reagira na liječenje.
Kako liječnici liječe akutni perikarditis?
Liječenje ovisi o uzroku bolesti, izraženosti simptoma i riziku od komplikacija. Ako se utvrdi specifičan uzrok, primjerice bakterijska infekcija, tuberkuloza, zatajenje bubrega ili autoimunosna bolest, liječnici će liječiti i osnovni poremećaj.
Osobama bez čimbenika povećanog rizika najčešće se preporučuju:
-
acetilsalicilatna kiselina ili nesteroidni protuupalni lijek, primjerice ibuprofen, radi ublažavanja boli i upale
-
lijek za zaštitu želuca tijekom primjene protuupalnih lijekova
-
kolhicin, koji se dodaje protuupalnom lijeku kako bi ubrzao povlačenje simptoma i smanjio vjerojatnost ponovne pojave perikarditisa
-
izbjegavanje naporne tjelesne aktivnosti dok se simptomi i znakovi upale ne povuku
Trajanje liječenja određuje se prema simptomima i rezultatima kontrolnih pretraga, osobito vrijednosti C-reaktivnog proteina.
Kortikosteroidi se obično ne primjenjuju kao prvi izbor jer mogu povećati vjerojatnost ponovne pojave perikarditisa. Mogu se primijeniti u manjim dozama ako acetilsalicilatna kiselina, nesteroidni protuupalni lijekovi i kolhicin nisu djelotvorni ili ih osoba ne smije uzimati, odnosno ako postoji poseban razlog za njihovu primjenu, primjerice određena autoimunosna bolest. Prije njihove primjene potrebno je isključiti bakterijsku infekciju, osobito tuberkulozu.
Opioidni analgetici mogu se kratkotrajno primijeniti kod izrazito jake boli koja se ne može dovoljno ublažiti drugim lijekovima, ali ne liječe samu upalu.
Liječenje u bolnici obično je potrebno ako postoji jedan ili više čimbenika povećanog rizika, kao što su:
-
tjelesna temperatura viša od 38 °C
-
postupan, odnosno subakutan razvoj simptoma
-
velik perikardijalni izljev ili tamponada srca
-
izostanak poboljšanja nakon približno tjedan dana liječenja protuupalnim lijekom
-
sumnja na bakterijsku, tuberkuloznu, autoimunosnu ili zloćudnu bolest
-
istodobna upala srčanog mišića
-
ozljeda prsnog koša
-
oslabljen imunološki sustav
-
uzimanje antikoagulansa
Perikardiocenteza je postupak kojim se iglom i kateterom uklanja tekućina iz perikardijalne šupljine. Ne provodi se samo zato što lijekovi nisu odmah ublažili bol. Najčešće je potrebna: