Okluzivna bolest perifernih arterija suženje je ili začepljenje arterija nogu, a rjeđe ruku, najčešće uzrokovano aterosklerozom, što dovodi do smanjenog protoka krvi.
-
Simptomi ovise o tome koja je arterija začepljena i koliko je teško začepljenje.
-
Za postavljanje dijagnoze, liječnici mjere protok krvi u zahvaćenom području.
-
Lijekovi, angioplastika ili kirurški zahvat koriste se za ublažavanje začepljenja i ublažavanje simptoma.
Okluzivna bolest perifernih arterija je uobičajena kod starijih osoba, jer je često rezultat ateroskleroze (plak ili nagomilavanje patološkog sadržaja u stijenci krvne žile), što je sve češće pri starenju.
Okluzivna bolest perifernih arterija također je česta kod
Svaki od ovih čimbenika pridonosi ne samo razvoju okluzivne bolesti perifernih arterija, već i pogoršanju bolesti.
Okluzivna bolest perifernih arterija najčešće se razvija u arterijama nogu, uključujući dva ogranka aorte (ilijačne arterije) i glavne arterije bedara (femoralne arterije), koljena (poplitealne arterije) i potkoljenica (tibijalne i peronealne arterije). Mnogo rjeđe, bolest se može razviti u arterijama ramena ili ruku.
Okluzivna bolest perifernih arterija se također može razviti u dijelu aorte koja prolazi kroz trbuh (abdominalnu aortu) ili u njezinim ograncima (vidi okluzija ogranaka trbušne aorte).
Do okluzivne bolesti perifernih arterija može doći zbog
Kada se arterija sužava, dijelovi tijela koje ona opskrbljuje možda neće primiti dovoljno krvi. Nedostatna opskrba krvlju dovodi do nedostatne količine kisika u tkivu, što se naziva ishemija. Do ishemije može doći iznenada ili postupno. Kada se arterija iznenada ili potpuno začepi, tkivo koje opskrbljuje krvlju može umrijeti.
Postupno sužavanje arterija
Postupno sužavanje arterija obično je posljedica ateroskleroze, u kojoj dolazi do nakupljanja kolesterola i ostalih masnih tvari (ateroma i aterosklerotskih plakova) u stijenkama arterija. Ateromi mogu postupno suziti unutrašnjost (lumen) arterije i smanjiti protok krvi. U stijenkama krvnih žila može se nakupljati i kalcij, koji čini arterije krutima.
Rijetko se arterije postupno sužavaju zbog abnormalnog rasta mišića u stijenci arterije (fibromuskularna displazija), upale (vaskulitis), ili pritiska izvan krvne žile zbog rastuće mase u blizini, kao što je tumor ili vrećica ispunjena tekućinom (cista).
Iznenadno začepljenje arterije
Iznenadno, potpuno začepljenje arterije može se pojaviti kada se krvni ugrušak (tromb) formira u arteriji koja je već sužena. Iznenadno začepljenje može nastati i kada se ugrušak odvoji (te postane embolus) s mjesta kao što je srce ili aorta, putuje kroz krvotok i dospije u udaljeniju arteriju i ondje se zaglavi. Neki poremećaji povećavaju rizik od stvaranja krvnih ugrušaka. Oni uključuju fibrilaciju atrija, druge srčane poremećaje, i poremećaje zgrušavanja. Iznenadno začepljenje arterije također može uzrokovati upala krvnih žila (vaskulitis), koji može biti posljedica autoimunog poremećaja.
Ponekad aterom može puknuti u krvnoj žili i pokrenuti stvaranje krvnog ugruška koji iznenada začepi arteriju. U drugim slučajevima, komadić masne naslage odvoji se od ateroma i iznenada začepi arteriju. Iznenadno začepljenje također može biti posljedica disekcije aorte, u kojoj se unutarnji sloj aorte kida, omogućujući krvi da se probije kroz taj dio i razdvoji unutarnji sloj od srednjeg sloja aorte. Kako se disekcija povećava, može blokirati jednu ili više arterija povezanih s aortom.
Simptomi
Simptomi okluzivne bolesti perifernih arterija variraju ovisno o
-
Tome koja je arterija zahvaćena
-
Stupnju začepljenja arterije
-
Tome je li je arterija postupno sužena ili iznenada začepljena
Obično se oko 70% arterije mora začepiti prije pojave simptoma. Postupno sužavanje arterije može rezultirati blažim simptomima od iznenadnog začepljenja - čak i ako arterija na kraju postane potpuno blokirana. Simptomi mogu biti manje izraženi, jer postupno sužavanje omogućuje da se obližnje krvne žile prošire ili da se stvore nove krvne žile (kolateralne žile). Stoga, zahvaćeno tkivo se još uvijek može opskrbiti krvlju. Ako se arterija iznenada začepi, nema vremena za razvoj kolateralnih žila, pa su simptomi obično izraženiji.
Iznenadno, potpuno začepljenje arterije u nozi ili ruci može uzrokovati jake bolove, hladnoću i utrnulost u zahvaćenom ekstremitetu. Zahvaćena noga ili ruka blijeda je ili plavkasta (cijanotična). Ispod začepljenja se ne može osjetiti nikakav puls. Iznenadno, drastično smanjenje protoka krvi kroz ekstremitet je hitno stanje. Odsustvo protoka krvi može brzo rezultirati gubitkom osjeta ili paralizom udova. Ako je protok krvi odsutan predugo, tkivo može umrijeti, a može biti potrebno i amputirati ekstremitet.
Intermitentna klaudikacija, najčešći simptom periferne arterijske bolesti, posljedica je postupnog sužavanja arterije nogu. To je bolan grč ili osjećaj umora u mišićima noge, a ne u zglobovima. Klaudikacija se javlja redovito i predvidivo tijekom tjelesne aktivnosti, ali uvijek brzo prestaju nakon odmora. Bol u mišićima javljaju se kad osoba hoda, a izraženiji su i jači kada osoba brzo hoda ili uzbrdo. Obično, nakon 1 do 5 minuta odmora (sjedenje nije potrebno), osoba može prošetati istom udaljenosti, iako će nastavak hodanja opet izazvati bol na sličnoj udaljenosti. Najčešće se bol javlja u potkoljenici, ali se može pojaviti i u bedru, kuku ili stražnjici, ovisno o mjestu blokade. Vrlo rijetko se javlja bol u stopalu.
Periferna arterijska bolest
Kardiovaskularni sustav obuhvaća srce, krvne žile i krv. Krv ima mnoge funkcije, uključujući prijenos kisika, hranjivih tvari i hormona u cijelom tijelu. Kolesterol je voskasta tvar koja također cirkulira u krvotoku.
Ateroskleroza je stvaranje žućkastih naslaga kolesterola i drugih masnoća, koje se nazivaju lipidi, duž arterija. Plak se tijekom vremena može povećati, uzrokujući stvrdnjavanje i sužavanje inače glatkih zidova arterija. Kada se to dogodi u rukama ili nogama, naziva se bolešću perifernih arterija.
Djelomična blokada u arteriji nogu može dovesti do bolova u nogama i grčeva. Lokalizacija boli ovisi o tome koja je arterija blokirana, pri čemu je najčešća bol u listu.
Ovi simptomi nazivaju se intermitentna klaudikacija, a mogu biti povezani s pušenjem ili dijabetesom. Neke od mogućnosti liječenja putem promjene načina života uključuju prestanak pušenja i vježbanje. Liječnik ili drugi medicinski djelatnik može preporučiti druge načine liječenja bolesti perifernih arterija.
Kako se arterija noge i dalje sužava, udaljenost koju osoba može prehodati bez bolova se smanjuje. Na kraju, kako bolest postaje vrlo teška, mišići nogu mogu boljeti čak i u mirovanju, osobito kad osoba leži. Takva bol često počinje u donjem dijelu noge ili prednjem dijelu stopala, jaka je i trajna te se pogoršava kada je noga povišena. Bol često ometa san. Za olakšanje, osoba može spustiti noge preko ruba kreveta ili sjediti na povišenom kako bi noge visile.
Velika začepljenja arterija na rukama, koje su rijetke, mogu uzrokovati umor, grčeve ili bolove u mišićima ruke kada se ruka ponavljano koristi.
Periferna arterijska bolest (promjene kože)
Četvrti prst je blijed i hladan kod osobe koja boluje od perifernih arterija.
DR P. MARAZZI / ZNANOST FOTO KNJIŽNICA
Kada je dotok krvi samo blago ili umjereno smanjen, noga ili ruka mogu izgledati gotovo normalno. Kada je dotok krvi u stopalo znatno smanjen, stopalo može biti hladno, a liječnici će možda trebati posebnu opremu za otkrivanje pulsa u stopalu. Koža stopala ili nogu može biti suha, ljuskava, sjajna ili napuknuta. Nokti mogu prestati rasti pravilno, a dlake na nozi mogu potpuno prestati rasti. Kako se arterija još više sužava, osoba može razviti rane koje teško cijele, osobito na prstima ili peti i povremeno na potkoljenici, osobito nakon ozljede. Infekcije se javljaju lako i brzo postaju ozbiljne. Kod osoba s teškom okluzivnom bolesti perifernih arterija, rane na koži mogu cijeliti tjednima ili mjesecima. Mogu se razviti ulkusi na stopalima. Mišići nogu se obično smanjuju (atrofiraju). Veliko začepljenje može uzrokovati gangrenu (odumiranje tkiva zbog nedostatne opskrbe krvlju).
Kod nekih osobe koji su imali predvidljivu, stabilnu klaudikaciju, klaudikacije se mogu naglo pogoršati. Na primjer, bolovi u potkoljenicama koji su se javljali nakon što je osoba prehodala deset uličnih blokova mogu se iznenada pojaviti nakon prehodanog jednog uličnog bloka. Ova promjena može ukazivati na to da se u arteriji nogu formirao novi ugrušak. U tom slučaju potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.
Dijagnoza
Fizikalni pregled
Dijagnoza okluzivne bolesti perifernih arterija temelji se na simptomima i fizikalnom pregledu. Liječnici pregledavaju kožu nogu ili ruku, prateći boju i temperaturu i lagano pritiskajući kako bi vidjeli koliko se brzo boja vraća nakon uklanjanja pritiska. Ova opažanja mogu pomoći liječnicima da utvrde je li cirkulacija primjerena. Također se provode postupci koji izravno mjere krvni tlak ili protok krvi.
Arterijski valni zapis
Za mjerenje krvnog tlaka u obje ruke i obje noge može se koristiti standardna manžeta za krvni tlak i specijalni elektronski stetoskop kako bi se otkrile blokade arterija.
Mjerenje krvnog tlaka se obavlja pomoću standardne manžete za krvni tlak i posebnog elektronskog stetoskopa. Sistolički krvni tlak mjeri se na obje ruke i obje noge. Tlak bi trebao biti isti u rukama i nogama. Ako je krvni tlak na gležnjevima manji od onog na rukama (manje od 90% tlaka ruke), protok krvi u nogama je neadekvatan, a potvrđuje se dijagnoza okluzivne bolesti perifernih arterija. Ako liječnici sumnjaju na začepljenje u arteriji ruke, mjere sistolički krvni tlak na obje ruke. Trajno niži krvni tlak u jednoj ruci upućuje na začepljenje arterije te ruke i može potvrditi okluzivna bolest perifernih arterija.
Turbulentni protok krvi
Kada se čuje na stetoskop, turbulentni protok krvi stvara šum dok krv prelazi preko abnormalnog srčanog zaliska. Sličan zvuk koji se naziva šum čuje se kada krv prolazi kroz suženu ili nepravilnu arteriju. Šum pokazuje da je ateroskleroza, koja je glavni čimbenik rizika za prolazni ishemijski napad ili moždani udar, prisutna unutar krvne žile.
Audiozapis autora dr. Morton Tavel.
Procjena pulsa također je također korisna za procjenu protoka krvi. Liječnik ili medicinska sestra procjenjuju svaki puls, uključujući i one u pazuhu, laktovima, zapešćima, preponama, gležnjevima i stopalima, te iza koljena. Puls u arterijama dalje od začepljenja može biti slab ili odsutan. Na primjer, ako liječnici sumnjaju na začepljenje u arteriji noge, provjeravaju puls ispod određene točke u nozi. Za arterije koje se ne mogu palpirati, kao što su bubrežne arterije, obavljaju se pretrage kojima se prikaže protok krvi. Stetoskop služi za slušanje abnormalnih zvukova uzrokovanih turbulentnim protokom krvi kroz suženu arteriju (šum).
Mjerenja
kisikau tkivu
Transkutano testiranje kisika mjeri razinu kisika u tkivu ispod kože. Budući da se kisik krvlju prenosi u tkiva, ovaj test je neizravna mjera protoka krvi. Ova bezbolna pretraga provodi se postavljanjem senzora na kožu zahvaćene noge ili ruke i na gornji dio prsnog koša. Elektrode u senzorima zagrijavaju prostor ispod kože kako bi privremeno proširile krvne žile tako da se razina kisika može lako izmjeriti senzorom.
Slikovne metode
Doplerski ultrazvuk može se koristiti za izravno mjerenje protoka krvi i može potvrditi dijagnozu okluzivne bolesti periferne arterije. Ovaj postupak može točno otkriti suženje ili začepljenje krvnih žila. Doplerski ultrazvuk za mjerenje protoka krvi također može biti učinjen tijekom testa opterećenja, jer se neki problemi pojavljuju samo tijekom vježbanja.
Angiografija, invazivni postupak u kojem se fleksibilni plastični kateter uvodi u jednu od velikih arterija u gornjem dijelu bedra, obavlja se samo kada je potrebna kirurški zahvat ili angioplastika (otvaranje začepljenja napuhavanjem malog balona unutar arterije). Svrha je liječnicima pružiti jasnu sliku zahvaćenih arterija prije kirurškog zahvata ili angioplastike. Rijetko je angiografija potrebna kako bi se utvrdilo je li kirurški zahvat ili angioplastika moguća. U angiografiji se preko fleksibilnog plastičnog katetera u arteriju ubrizga kontrastno sredstvo (boja), koje se može vidjeti rendgenskim snimanjem. Na rendgenskoj snimci kontrastno sredstvo pokazuje obrise unutrašnjosti arterije. Tako angiografija može pokazati točan promjer arterije i točnija je od Doplerski ultrazvuka u otkrivanju nekih začepljenja.
U novije vrijeme, većina medicinskih centara radi angiografiju koristeći manje invazivnu metodu kao što je kompjutorizirana tomografija (CT angiografija) ili magnetska rezonancija, odnosno MR angiografija, ili MRA). Umjesto umetanja fleksibilnog katetera u glavnu arteriju, ovi testovi koriste male količine kontrastnog sredstva koje se ubrizgava u krvotok pomoću standardnog intravenskog katetera u ruci.
Ostali testovi za dijagnosticiranje okluzivne bolesti perifernih arterija:
Za osobe s aterosklerozom, liječnici pokušavaju identificirati čimbenike rizika, često provodeći laboratorijske pretrage za mjerenje razine kolesterola, šećera (glukoze) i, ponekad, homocisteina. Krvni tlak mjeri se više puta kako bi se utvrdilo je li trajno povišen.
Krvni testovi se također mogu obaviti kako bi se identificirali drugi uzroci suženih ili začepljenih arterija, kao što je upala krvnih žila zbog autoimunog poremećaja. Takvi krvni testovi uključuju mjerenje brzine taloženja eritrocita (sedimentacija eritrocita) i razine CRP-a koji se proizvodi samo kada je prisutna upala. Kod začepljenja arterija ruku, liječnici pokušavaju utvrditi je li uzrok ateroskleroza, sindrom torakalnog izlaza, ili upala arterije (arteritis).
Liječnici koriste magnetsku rezonancu (MR) kako bi isključili stenozu spinalnog kanala (sužavanje spinalnog kanala), koja također može uzrokovati bol tijekom tjelesne aktivnosti. Međutim, kod ovih bolova je za olakšanje potrebno sjesti, a ne samo odmor kao kod intermitentnih klaudikacija.
Prevencija
Najbolji način da se spriječi okluzivna bolest perifernih arterija je modificiranje ili uklanjanje čimbenika rizika za aterosklerozu. Prevencija uključuje sljedeće mjere:
Dobra kontrola dijabetesa pomaže u odgađanju ili sprječavanju razvoja okluzivne periferne arterijske bolesti i smanjuje rizik od drugih komplikacija.
Liječenje
-
Kontrola čimbenica rizika
-
Tjelovježba
-
Lijekovi
-
Angioplastika
-
Operacija radi razrješenja ili premoštenja začepljenja
-
Amputacija udova ako tkivo umre
Ciljevi liječenja su sljedeći:
-
Sprječavanje napredovanja bolesti
-
Smanjenje rizika od srčanog udara, moždanog udara i smrti zbog proširene ateroskleroze
-
Sprječavanje amputacija
-
Poboljšanje kvalitete života olakšavajući simptome (kao što su intermitentne klaudikacije)
Tretmani uključuju lijekove, poput onih koji ublažavaju klaudikacije i onih koji uzrokuju otapanje ugrušaka (trombolitiči, ili fibrinolitički lijekovi), angioplastiku, kirurške zahvate i druge mjere, kao što su vježbanje i njega stopala. Odabir liječenja ovisi o
Bez obzira na specifično liječenje, i dalje je potrebno liječiti poremećaje koji su čimbenici rizika za aterosklerozu (kao što su povišeni krvni tlak, dijabetes i povišeni kolesterol) i prestati pušiti kako bi se poboljšala ukupna prognoza. Angioplastika i kirurški zahvat samo su mehaničke mjere za ispravljanje neposrednog problema. Oni ne kontroliraju niti mijenjaju proces koji je uzrokovao bolest.
Tjelovježba
Redovita tjelovježba može olakšati bol kod većine osobe s intermitentnim klaudikacijama. Tjelovježba je najučinkovitiji način ublažavanja klaudikacije i može biti prikladna za motivirane osobe koji mogu slijediti propisani dnevni program vježbanja. Kako točno tjelovježba ublažava klaudikaciju nije dobro razjašnjeno, ali vježbanje vjerojatno poboljšava mišićnu funkciju, poboljšava protok krvi ili uzrokuje rast novih (kolateralnih) krvnih žila. Osobe s klaudikacijom trebaju hodati najmanje 30 minuta dnevno najmanje 3 puta tjedno, ako je moguće. Za većinu osobe, nakon ove rutine povećava se udaljenost koju mogu prehodati. Nelagoda koja se osjeća tijekom hodanja nije opasna. Kada osjeti nelagodu, osoba treba prestati hodati dok se ne smiri, a zatim nastaviti hodati. Ukupno vrijeme hodanja (bez razdoblja odmora) mora biti najmanje 30 minuta kako bi se poboljšala honda pruga.
Vježba je obično najučinkovitija kada je pod nadzorom osposobljenog terapeuta u rehabilitacijskom programu. Liječnici preporučuju da osobe s klaudikacijom izvrše test opterećenja prije nego što počnu program rehabilitacije kako bi osigurali da je dotok krvi u srčani mišić adekvatan.
Njega stopala
Dobra njega stopala je važna. Pomaže u sprječavanju infekcije rana ili ulkusa na stopalu te gangrene. Dobra njega stopala također sprječava amputaciju. Mjere za samopomoć uključuju
-
Svakodnevno pregledavanje stopala zbog pukotina, rana, kurjih očiju i žuljeva
-
Svakodnevno pranje nogu u mlakoj vodi s blagim sapunom i nježno te detaljno sušenje
-
Nanošenje hidratantne kreme na suhu kožu, kao što je lanolin
-
Korištenje pudera bez lijekova kako bi noge bile suhe
-
Rezanje noktiju ravno i ne prekratko (možda će biti potreban posjet podijatru koji treba znati da osoba ima perifernu arterijsku bolest)
-
Liječenje kurjih očiju ili žuljeva kod podijatra
-
Izbjegavanje ljepljivih ili agresivnih kemikalija za uklanjanje kurjih očiju ili žuljeva
-
Redovito mijenjanje čarapa i obuće
-
Nositi labave vunene čarape kako bi noge bile tople
-
Ne nositi čarape s uskim elastičnim vrhovima
-
Nošenje cipela koje su odgovarajuće veličine sa širokim prostorom za prste
-
Izbjegavati otvorene cipele ili hodanje bosih nogu
-
Pitati podijatra o receptu za posebne cipele ako su stopala deformirana
-
Ne koristiti boce s toplom vodom ili grijaće jastučiće
-
Ne namakati stopala u vrućoj vodi ili kemijskim otopinama
Za čireve stopala potrebna je pomna njega. Takva je njega potrebna za liječenje infekcije, za zaštitu kože od daljnjih oštećenja i za omogućavanje osobi da nastavi hodati.
Čir na stopalu mora se održavati čistim. Stopalo treba svakodnevno oprati blagim sapunom ili antibakterijskom otopinom i pokriti čistim, suhim zavojima. Noge treba držati ispod razine srca kako bi se poboljšao protok krvi. Osobe s dijabetesom moraju kontrolirati razinu šećera u krvi što je više moguće. U pravilu, svatko sa slabom cirkulacijom ili s dijabetesom treba kod liječnika provjeriti ranu na stopalu koja nije zarasla nakon 7 dana. Antibiotska mast primjenjuje se samo kada je za to postavljena medicinska indikacija.
Ako se čirevi na stopalu ne liječe, možda će biti potreban mirovanje u krevetu. Ako je potrebno ležanje u krevetu, potrebno je nositi zaštitne podloške za pete ili čizme od pjenaste gume kako bi se spriječilo da se na stopalima pojavi dekubitus. Glava kreveta treba podići za 6 do 8 inča (oko 15 do 20 centimetara), a noge držati na ili ispod razine srca, tako da gravitacija pomaže u protoku krvi kroz arterije. Ako je čir inficiran, liječnici obično propisuju antibiotike koji se uzimaju na usta, a osoba može biti i hospitalizirana.
Lijekovi
Mogu se primjenjivati lijekovi za liječenje bolesti koje uzrokuju bolest perifernih arterija, kao što su povišeni krvni tlak, dijabetes i povišeni kolesterol. Mogu se dati i drugi lijekovi za otapanje krvnih ugrušaka ili sprječavanje stvaranja novih ugrušaka. Najčešće korišteni lijekovi su aspirin i klopidogrel, koji smanjuju rizik od stvaranja krvnih ugrušaka.
Aspirin ili klopidogrel se obično daju jer ovi lijekovi pomažu u sprječavanju stvaranja ugruška i smanjenju rizika od srčanog ili moždanog udara. Ti lijekovi smanjuju sljepljivanje trombocita tako da se ne lijepe za stijenke krvnih žila. Normalno, trombociti, koji cirkuliraju u krvi, skupljaju se i tvore ugrušak kako bi zaustavili krvarenje kada je krvna žila ozlijeđena.
Lijekovi kao što su pentoksifilin ili cilostazol uzimaju se peroralno radi liječenja klaudikacija. Ovi lijekovi mogu povećati protok krvi, a time i opskrbu mišića kisikom. Da bi se procijenila djelotvornost, lijek se mora uzimati 2 do 3 mjeseca. Međutim, sumnja se u korisnost pentoksifilina, a mnogi stručnjaci više ne preporučuju njegovu uporabu. Nasuprot tome, cilostazol može rezultirati povećanjem udaljenosti koja se može prehodati bez boli od 50 do 100%. Cilostazol se ne smije primjenjivati u osoba koja ima srčano zatajenje.
Studije također pokazuju da ramipril, koji spada u skupinu lijekova koji se nazivaju inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima, a koji pomažu u širenju krvnih žila i poboljšavaju protok krvi, povećava udaljenost koju osoba može prehodati bez boli.
Angioplastika
Angioplastika za proširenje krvne žile ponekad se obavlja odmah nakon angiografije. Kada dođe do iznenadnog začepljenja, angioplastika se mora obaviti što je prije moguće kako bi se spriječio ireverzibilni gubitak funkcije ekstremiteta ili amputacija. Angioplastika se može učiniti kako bi se ublažili simptomi i time odgodila ili izbjegla kirurški zahvat. Ponekad se koristi u kombinaciji s kirurškim zahvatom ili procedurom uklanjanja krvnog ugruška. Angioplastika se sastoji od umetanja katetera sa balonom na njegovom vrhu u suženi dio arterije. Potom se balon napuše kako bi proširio suženi dio arterije. Da bi arterija ostala otvorena, liječnici mogu umetnuti trajnu žičanu mrežu (stent) u arteriju. Neki stentovi sada sadržavaju lijekove koji se polako oslobađaju (stentovi koji oslobađaju lijek) i sprječavaju ponovni rast blokade.
Angioplastika se obično obavlja kao ambulantni postupak. Angioplastika je rijetko bolna, ali može biti pomalo neugodna jer osoba mora mirno ležati na čvrstom stolu. Daje se blagi sedativ, ali ne i opća anestezija.
Uspjeh angioplastike varira, ovisno o mjestu začepljenja i ozbiljnosti periferne arterijske bolesti. Nakon toga, osobi se daje lijek (kao što je aspirin ili klopidogrel) koji sprječava formiranje ugrušaka u arterijama udova i kasniji srčani i moždani udar. Također, Doplerski ultrazvuk se redovito provodi kako bi se pratio protok krvi kroz arteriju i na taj način otkrilo je li se arterija ponovno sužava.
Angioplastika se ne može uspješno obaviti ako je suženo previše područja arterije, ako je suženi dio predugačak, ili ako je arterija izrazito i opsežno stvrdnuta. Nakon angioplastike može biti potrebna kirurški zahvat ako se u suženom području formira krvni ugrušak (tromb), ako se komad ugruška (embolus) odlomi i blokira arteriju nizvodno, ako se krv probije u stijenku arterije te izazove izbočenje koje blokira protok krvi (poremećaj koji se zove disekcija), ili ako dođe do ozbiljnog krvarenja.
Umjesto balonskog katetera tijekom angioplastike mogu se upotrijebiti i drugi uređaji, uključujući lasere, mehaničke rezače, ultrazvučne katetere i rotacione brusilice, iako se nijedan od njih nije pokazao više uspješan od kateterske metode.
Kirurgija
Ako se drugim postupcima ne mogu ublažiti klaudikacija može se učiniti kirurški zahvat uklanjanja začepljenja ili premosnica. Operacija se obično radi kako bi se izbjegla amputacija noge kada je protok krvi znatno smanjen - to jest, kada klaudikacija onesposobljava ili se javlja tijekom odmora, kada rane ne cijele ili kada se razvije gangrena.
Kirurški zahvat uklanjanja krvnih ugrušaka (tromboendarterektomija) može se provesti kada su trombolitički lijekovi nedjelotvorni ili preopasni. Može se obaviti i kirurški zahvat uklanjanja ateroma (endarterektomija) ili drugih blokada.
Premosnica u nozi
|
Kirurško premoštavanje se može učiniti za liječenje arterija koje su sužene ili začepljene. U ovom postupku, krv se preusmjerava oko zahvaćene arterije - na primjer, oko dijela femoralne arterije u bedru ili dijela poplitealne arterije u koljenu. Graft koji se sastoji od cijevi od sintetskog materijala ili dijela vene iz drugog dijela tijela spaja se sa zahvaćenom arterijom iznad i ispod blokade.
|
Alternativno, može se obaviti kirurški zahvat premoštenja. U operaciji premoštenja, graft koji se sastoji od cijevi od sintetskog materijala ili dijela vene iz drugog dijela tijela spaja se sa zahvaćenom arterijom iznad i ispod blokade. Tako se krv preusmjerava oko blokirane arterije.
Drugi pristup je uklanjanje suženog ili začepljenog dijela i umetanje presatka na njegovo mjesto. Obično prije kirurškog zahvata, liječnici procjenjuju rad srca i protok krvi kroz srce kako bi odredili relativnu sigurnost kirurškog zahvata, jer mnogi osobe s okluzivnom bolesti perifernih arterija također imaju bolest koronarnih arterija.
Rijetko je potrebna amputacija dijela noge, ako je dio uda odumro ili ako ne postoji dobar način za vraćanje dotoka krvi u to područje. Amputacija se izvodi kako bi se uklonilo inficirano tkivo, kako bi prestali neizdrživi bolovi ili da bi se prestala pogoršavati gangrena. Kirurzi uklanjaju što je moguće manje noge. Očuvanje koljena je posebno važno ako osoba planira nositi protezu. Poslije amputacije noge važna je fizička rehabilitacija.
Drugi tretman
Izlaganje hladnoći, koja uzrokuje sužavanje krvnih žila i smanjuje dotok krvi u tkiva, treba svesti na minimum.
Izbjegavanje lijekova koji uzrokuju sužavanje krvnih žila također je važno. Ti lijekovi uključuju efedrin, pseudoefedrin i fenilefrin, koji su sastavni dijelovi nekih lijekova za sinuse i za prehladu.
Trenutačno se proučava injekcija matičnih stanica u noge osobe s teškim nedostatkom protoka krvi. Matične stanice mogu stimulirati rast novih krvnih žila, čime se smanjuje potreba za amputacijom.
Više informacija
Slijedi izvor na engleskom jeziku koji bi mogao biti koristan. Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.