Okluzivna bolest perifernih arterija je začepljenje ili sužavanje arterije u nogama (ili rijetko u rukama), obično zbog ateroskleroze što rezultira smanjenim protokom krvi.
-
Simptomi ovise o tome koja je arterija začepljena i koliko je teška blokada.
-
Da bi postavili dijagnozu, liječnici mjere protok krvi u zahvaćenom području.
-
Lijekovi, angioplastika ili operativni zahvat koriste se za ublažavanje začepljenja i smanjivanje simptoma.
Okluzivna bolest perifernih arterija je uobičajena kod starijih osoba, jer je često rezultat ateroskleroze (naslaga ili nakupljanje u zidu krvne žile), što je sve češće pri starenju.
Okluzivna bolest perifernih arterija također je česta kod
Svaki od ovih čimbenika pridonosi ne samo razvoju okluzivne bolesti perifernih arterija, već i pogoršanju bolesti.
Okluzivna bolest perifernih arterija najčešće se razvija u arterijama nogu, uključujući dva ogranka aorte (ilijačne arterije) i glavne arterije bedara (femoralne arterije), koljena (poplitealne arterije) i potkoljenica (tibijalne i peronealne arterije). Mnogo rjeđe, bolest se može razviti u arterijama ramena ili ruku.
Okluzivna bolest perifernih arterija se također može razviti u dijelu aorte koja prolazi kroz trbuh (abdominalnu aortu) ili u njenim granama (vidi okluzija grana trbušne aortne).
Do okluzivne bolesti perifernih arterija može doći zbog
Kada se arterija sužava, dijelovi tijela koje ona opskrbljuje možda neće primiti dovoljno krvi. Neadekvatna opskrba krvlju dovodi do nedovoljne razine kisika u tkivu, što se naziva ishemija. Do ishemije može doći iznenada ili postupno. Kada se arterija iznenada ili potpuno začepi, tkivo koje opskrbljuje krvlju može umrijeti.
Postupno sužavanje arterija
Postupno sužavanje arterija obično je posljedica ateroskleroze, u kojoj dolazi do odlaganja kolesterola i ostalih masnih tvari (ateroma i aterosklerotskih plakova) u stijenke arterija. Ateromi mogu postupno suziti unutrašnjost (lumen) arterije i smanjiti protok krvi. U stijenkama krvnih žila može se akumulirati i kalcij, koji čini arterije krutima.
Rijetko se arterije postupno sužavaju zbog abnormalnog rasta mišića u stijenci arterije (fibromuskularna displazija), upale (vaskulitis), ili pritiska izvan krvne žile zbog rastuće mase u blizini, kao što je tumor ili vrećica ispunjena tekućinom (cista).
Iznenadno začepljenje arterije
Iznenadno, potpuno začepljenje arterije može se pojaviti kada se krvni ugrušak (tromb) formira u arteriji koja je već sužena. Iznenadno začepljenje također nastati kada se ugrušak razbije (postajući embolus) s mjesta kao što je srce ili aorta, putuje kroz krvotok i odlazi u arteriju nizvodno. Neki poremećaji povećavaju rizik od stvaranja krvnih ugrušaka. Oni uključuju fibrilaciju atrija, druge poremećaja srca, i poremećaje zgrušavanja. Iznenadno začepljenje arterije također može uzrokovati upala krvne žile (vaskulitis), koji može biti posljedica autoimunog poremećaja.
Ponekad aterom može puknuti u krvnoj žili i pokrenuti stvaranje krvnog ugruška koji iznenada začepi arteriju. U drugim slučajevima, komadić masnog materijala izbija iz ateroma i iznenada začepi arteriju. Iznenadno začepljenje također može biti posljedica disekcije aorte, u kojoj se unutarnji sloj aorte kida, omogućujući krvi da se probije kroz taj dio i razdvoji unutarnji sloj od srednjeg sloja aorte. Kako se disekcija povećava, može blokirati jednu ili više arterija povezanih s aortom.
Simptomi
Simptomi okluzivne bolesti perifernih arterija variraju ovisno o
Koja je arterija zahvaćena
Koliko je arterija začepljena
tome da li je arterija postupno sužena ili iznenada začepljena
Obično se oko 70% arterije mora začepiti prije pojave simptoma. Postupno sužavanje arterije može rezultirati manjim simptomima od iznenadnog začepljenja - čak i ako arterija na kraju postane potpuno blokirana. Simptomi mogu biti manje izraženi, jer postupno sužavanje omogućuje da se obližnje krvne žile prošire ili da se stvore nove krvne žile (kolateralne žile). Dakle, zahvaćeno tkivo se još uvijek može opskrbiti krvlju. Ako se arterija iznenada začepi, nema vremena za razvoj kolateralnih žila, pa su simptomi obično izraženiji.
Iznenadno, potpuno začepljenje arterije u nozi ili ruci može uzrokovati jake bolove, hladnoću i utrnulost u zahvaćenom ekstremitetu. Noga ili ruka osobe je ili blijeda ili plavkasta (cijanotična). Ispod začepljenja se ne može osjetiti nikakav puls. Iznenadno, drastično smanjenje protoka krvi u ekstremitet je hitan slučaj. Odsustvo protoka krvi može brzo rezultirati gubitkom osjetila ili paralizom udova. Ako je protok krvi odsutan predugo, tkivo može umrijeti, a može biti potrebno i amputirati udove.
Intermitentne klaudikacije, najčešći simptom periferne arterijske bolesti, rezultat su postupnog sužavanja arterije nogu. To je bolan grč ili osjećaj umora u mišićima noge - ne u zglobovima. Klaudikacije se javljaju redovito i predvidivo tijekom tjelesne aktivnosti, ali uvijek brzo prestaju nakon odmora. Bolovi u mišićima javljaju se kad osoba hoda, a izraženiji su i jači kada osoba brzo hoda ili uzbrdo. Obično, nakon 1 do 5 minuta odmora (sjedenje nije potrebno), osoba može prošetati istom udaljenosti, iako će nastavak hodanja opet izazvati bol na sličnoj udaljenosti. Najčešće se bol javlja u potkoljenici, ali se može pojaviti i u bedru, kuku ili stražnjici, ovisno o mjestu blokade. Vrlo rijetko se javlja bol u stopalu.
Kako se arterija noge i dalje sužava, udaljenost koju osoba može prehodati bez bolova se smanjuje. Na kraju, kako bolest postaje vrlo teška, mišići nogu mogu boljeti čak i u mirovanju, osobito kad osoba leži. Takva bol obično počinje u donjem dijelu noge ili prednjem dijelu stopala, teška je i neumoljiva te se pogoršava kada je noga povišena. Bol često ometa san. Za olakšanje, osoba može objesiti noge sa strane kreveta ili sjediti na povišenom kako bi noge visile.
Velika začepljenja arterija na rukama, koje su rijetke, mogu uzrokovati umor, grčeve ili bolove u mišićima ruke kada se ruka koristi.
Kada je dotok krvi samo blago ili umjereno smanjen, noga ili ruka mogu izgledati gotovo normalno. Kada je dotok krvi u stopalo jako smanjen, stopalo može biti hladno, a liječnici će možda trebati posebnu opremu za otkrivanje pulsa u stopalu. Koža stopala ili nogu može biti suha, ljuskava, sjajna ili napuknuta. Nokti možda neće rasti normalno, a dlake na nozi mogu potpuno prestati rasti. Kako se arterija još više sužava, osoba može razviti rane koje teško cijele, karakteristično na prstima ili peti i povremeno na potkoljenici, osobito nakon ozljede. Infekcije se javljaju lako i brzo postaju ozbiljne. Kod osoba s teškom okluzivnom bolesti perifernih arterija, rane na koži mogu potrajati tjednima ili mjesecima prije nego zarastu ili zacijele. Mogu se razviti čirevi stopala. Mišići nogu se obično smanjuju (atrofiraju). Veliko začepljenje može uzrokovati gangrenu.
Kod nekih ljudi koji su imali predvidljivu, stabilnu klaudikaciju, klaudikacije se mogu naglo pogoršati. Na primjer, bolovi u potkoljenicama koji su se javljali nakon što je osoba prehodala 10 blokova mogu se iznenada pojaviti nakon jednog bloka. Ova promjena može ukazivati na to da se u arteriji nogu formira novi ugrušak. TU tom slučaju potrebno je odmah potražiti medicinsku pomoć.
Dijagnoza
Fizikalni pregled
Dijagnoza okluzivne bolesti perifernih arteija temelji se na simptomima i fizikalnom pregledu. Liječnici pregledavaju kožu nogu ili ruku, prateći boju i temperaturu i lagano pritiskajući kako bi vidjeli kako se boja brzo vraća nakon uklanjanja pritiska. Ova opažanja mogu pomoći liječnicima da utvrde da li je cirkulacija adekvatna. Također se provode postupci koji izravno mjere krvni tlak ili protok krvi.
Mjerenje krvnog tlaka se obavlja pomoću standardne manžete za krvni tlak i posebnog elektronskog stetoskopa. Sistolički krvni tlak mjeri se na obje ruke i obje noge. Tlak bi trebao biti isti u rukama i nogama. Ako je krvni tlak na gležnjevima manji od onog na rukama (manje od 90% tlaka ruke), protok krvi u nogama je neadekvatan, a dijagnosticira se okluzivna bolest perifernih arterija. Ako liječnici sumnjaju na začepljenje u arteriji ruke, mjere sistolički krvni tlak na obje ruke. Krvni tlak koji je stalno viši u jednoj ruci upućuje na blokadu u ruci s nižim krvnim tlakom i dijagnosticira se okluzivna bolest perifernih arterija.
Procjena pulsa je također korisna za procjenu protoka krvi. Liječnik ili medicinska sestra procjenjuju svaki puls, uključujući i one na pazuhu, laktovima, zapešćima, preponama, gležnjevima i stopalima, i onima iza koljena. Puls u arterijama dalje od začepljenja može biti slab ili odsutan. Na primjer, ako liječnici sumnjaju na začepljenje u arteriji noge, provjeravaju puls ispod određene točke u nozi. Za arterije u kojima je puls nedostupan, kao što su bubrežne arterije, obavljaju se pretrage kojima se vidi protok krvi. Stetoskop služi za slušanje abnormalnih zvukova uzrokovanih turbulentnim protokom krvi kroz suženu arteriju (šum).
Mjerenja
kisika u tkivu
Transkutano testiranje kisika mjeri razinu kisika u tkivu ispod kože. Budući da se kisik krvlju prenosi u tkiva, ovaj test je neizravna mjera protoka krvi. Ovaj bezbolan test se vrši postavljanjem senzora na kožu zahvaćene noge ili ruke i na gornji dio grudi. Elektrode u senzorima zagrijavaju prostor ispod kože kako bi privremeno proširile krvne žile tako da se razina kisika može lako izmjeriti senzorom.
Slikovne metode
Doppler ultrazvuk može se koristiti za izravno mjerenje protoka krvi i može potvrditi dijagnozu okluzivne bolesti periferne arterije. Ovaj postupak može točno otkriti suženje ili začepljenje krvnih žila. Doppler ultrazvuk za mjerenje protoka krvi također može biti učinjen tijekom stres testa, jer se neki problemi pojavljuju samo tijekom vježbanja.
Angiografija, invazivni postupak u kojem je fleksibilni plastični kateter umetnut u jednu od velikih arterija u gornjem dijelu bedra, obavlja se samo kada je potrebna operacija ili angioplastika (otvaranje začepljenja napuhavanjem malog balona unutar arterije). Svrha je pružiti liječnicima jasnu slike zahvaćenih arterija prije operacije ili angioplastike. Rijetko je angiografija potrebna kako bi se utvrdilo je li operacija ili angioplastika moguća. U angiografiji se preko fleksibilnog plastičnog katetera u arteriju ubrizga kontrastno sredstvo (boja), koje se može vidjeti radiološkim snimanjem. Radiološkim slikanjem kontrastno sredstvo pokazuje obrise unutrašnjosti arterije. Tako angiografija može pokazati točan promjer arterije i točnija je od Doppler ultrazvuka u otkrivanju nekih začepljenja.
U novije vrijeme, većina medicinskih centara radi angiografiju koristeći manje invazivnu metodu kao što je kompjutorizirana tomografija (CT angiografija) ili magnetska rezonancija što se naziva magnetska angiografija, ili MRA). Umjesto umetanja fleksibilnog katetera u glavnu arteriju, ovi testovi koriste male količine kontrastnog sredstva koje se ubrizgava u krvotok pomoću standardnog intravenskog katetera u ruci.
Ostali testovi za dijagnosticiranje okluzivne bolesti perifernih arterija:
Za osobe s aterosklerozom, liječnici pokušavaju identificirati čimbenike rizika, često provodeći krvne testove za mjerenje razine kolesterola, šećera (glukoze) i, ponekad, homocisteina. Krvni tlak mjeri se više puta kako bi se utvrdilo je li konzistentno visok.
Krvni testovi se također mogu obaviti kako bi se identificirali drugi uzroci suženih ili začepljenih arterija, kao što je upala krvnih žila zbog autoimunog poremećaja. Takvi krvni testovi uključuju mjerenje brzine taloženja eritrocita (ESR) i razine C-reaktivnog proteina, koji se proizvodi samo kada je prisutna upala. Kod začepljenja arterija ruku, liječnici pokušavaju utvrditi je li uzrok ateroskleroza, sindrom gornjeg torakalnog otvora, ili upala arterije (arteritis).
Liječnici koriste magnetsku rezonancu (MRI) kako bi isključili spinalnu stenozu (sužavanje spinalnog kanala), koja također može uzrokovati bol tijekom tjelesne aktivnosti. Međutim, kod ovih bolova je za olakšanje potrebno sjediti, a ne samo odmor kao kod intermitentnih klaudikacija.
Prevencija
Najbolji način da se spriječi okluzivna bolest perifernih arterija je modificiranje ili uklanjanje faktora rizika za aterosklerozu. Prevencija uključuje sljedeće mjere:
Dobra kontrola dijabetesa pomaže u odgađanju ili sprječavanju razvoja okluzivne periferne arterijske bolesti i smanjuje rizik od drugih komplikacija.
Liječenje
Kontrola čimbenica rizika
Tjelovježba
Lijekovi
Angioplastika
Operacija za ublažavanje ili zaobilaženje začepljenja
Amputacija udova ako tkivo umre
Ciljevi liječenja su sljedeći:
Sprečavanje napredovanja bolesti
Smanjivanje rizika od srčanog udara, moždanog udara i smrti zbog proširene ateroskleroze
Sprečavanje amputacija
Poboljšanje kvalitete života olakšavajući simptome (kao što su intermitentne klaudikacije)
Tretmani uključuju lijekove, poput onih koji ublažavaju klaudikacije i onih koji uzrokuju otapanje ugrušaka (trombolitiči, ili fibrinolitički lijekovi), angioplastiku, kirurške zahvate i druge mjere, kao što su vježbanje i njega stopala. Koji tretmani se upotrebljavaju ovisi o
Bez obzira na specifične tretmane, i dalje je potrebno liječiti poremećaje koji su faktori rizika za aterosklerozu (kao što su visoki krvni tlak, dijabetes, pušenje i visoki kolesterol) kako bi se poboljšala ukupna prognoza. Angioplastika i kirurški zahvat samo su mehaničke mjere za ispravljanje neposrednog problema. Oni ne kontroliraju niti mijenjaju proces koji je uzrokovao bolest.
Tjelovježba
Redovita tjelovježba može olakšati bol kod većine ljudi s intermitentnim klaudikacijama. Tjelovježba je najučinkovitiji tretman i može biti prikladna za motivirane ljude koji mogu slijediti propisani dnevni program vježbanja. Kako točno tjelovježba ublažava klaudikaciju nije dobro razjašnjeno, ali vježbanje vjerojatno poboljšava mišićnu funkciju, poboljšava protok krvi ili uzrokuje rast novih (kolateralnih) krvnih žila. Osobe s klaudikacijom trebaju hodati najmanje 30 minuta dnevno najmanje 3 puta tjedno, ako je moguće. Za većinu ljudi, nakon ove rutine povećava se udaljenost koju mogu prehodati. Nelagoda koja se osjeća tijekom hodanja nije opasna. Kada osjeti nelagodu, osoba treba prestati hodati dok se ne smiri, a zatim nastaviti hodati. Ukupno vrijeme hodanja (bez razdoblja odmora) mora biti najmanje 30 minuta kako bi se poboljšala pješačka udaljenost.
Vježba je obično najučinkovitija kada je pod nadzorom treniranog terapeuta u rehabilitacijskom programu. Liječnici preporučuju da osobe s klaudikacijom izvrše stres test prije nego što počnu program rehabilitacije kako bi osigurali da je dotok krvi u srčani mišić adekvatan.
Njega stopala
Dobra njega stopala je važna. Pomaže u sprečavanju infekcije rana ili čireva na stopalu te gangrene. Dobra njega stopala također sprečava amputaciju. Mjere za samopomoć uključuju
Svakodnevno pregledavanje stopala zbog pukotina, rana, kurjih očiju i žuljeva
Svakodnevno pranje nogu u mlakoj vodi s blagim sapunom i nježno sušenje
Korištenje lubrikanta za suhu kožu, kao što je lanolin
Korištenje pudera bez lijekova kako bi noge bile suhe
Rezanje noktiju ravno i ne prekratko (možda će biti potreban posjet podijatru koji treba znati da osoba ima perifernu arterijsku bolest)
Liječenje kurjih očiju ili žuljeva kod podijatra
Izbjegavanje ljepljivih ili agresivnih kemikalija za uklanjanje kurjih očiju ili žuljeva
Često mijenjati čarape i cipele
Nositi labave vunene čarape kako bi noge bile tople
Ne nositi čarape s uskim elastičnim vrhovima
Nošenje cipela koje su odgovarajuče veličine sa širokim prostorom kod prstiju
Izbjegavati otvorene cipele ili hodanje bosih nogu
Pitati podijatra o receptu za posebne cipele ako su stopala deformirana
Ne koristitti boce s toplom vodom ili zagrijavajuče jastučiće
Ne namakati stopala u vrućoj vodi ili kemijskim otopinama
Za čireve stopala potrebna je pomna njega. Takva je skrb potrebna za liječenje infekcije, za zaštitu kože od daljnjih oštećenja i za omogućavanje osobi da nastavi hodati.
Čir na stopalu mora se održavati čistim. Stopalo bi trebalo svakodnevno oprati blagim sapunom ili antibakterijskom otopinom i pokriti čistim, suhim zavojima. Noge treba držati ispod razine srca kako bi se poboljšao protok krvi. Osobe s dijabetesom moraju kontrolirati razinu šećera u krvi što je više moguće. U pravilu, svatko sa slabom cirkulacijom ili s dijabetesom treba kod liječnika provjeriti ranu na stopalu koja nije zarasla nakon 7 dana. Često liječnici propisuju antibiotsku mast.
Ako se čirevi na stopalu ne liječe, možda će biti potreban boravak u krevetu. Ako je potrebno ležanje u krevetu, potrebno je nositi zavoje s jastučićima za pete ili čizmama od pjenaste gume kako bi se spriječilo da se na stopalima pojave oštećenja od pritiska. Glava kreveta treba podići za 6 do 8 inča (oko 15 do 20 centimetara), a noge držati na ili ispod razine srca, tako da gravitacija pomaže u protoku krvi kroz arterije. Ako je čir inficiran, liječnici obično propisuju antibiotike koji se uzimaju na usta, a osoba može biti i hospitalizirana.
Lijekovi
Mogu se dati lijekovi za liječenje bolesti koje uzrokuju bolest perifernih arterija, kao što su visoki krvni tlak, dijabetes i visoki kolesterol. Mogu se dati i drugi lijekovi za otapanje krvnih ugrušaka ili sprječavanje stvaranja novih ugrušaka. Najčešće korišteni lijekovi su aspirin i klopidogrel, koji smanjuju rizik od stvaranja krvnih ugrušaka.
Aspirin ili klopidogrel se obično daju jer ovi lijekovi pomažu u sprečavanju stvaranja ugruška i smanjenju rizik od srčanog ili moždanog udara. Oni modificiraju trombocite tako da se ne lijepe za stijenke krvnih žila. Normalno, trombociti, koji cirkuliraju u krvi, skupljaju se i tvore ugrušak kako bi zaustavili krvarenje kada je krvna žila ozlijeđena.
Lijekovi kao što su pentoksifilin ili cilostazol uzimaju se na usta radi liječenja klaudikacija. Ovi lijekovi mogu povećati protok krvi, a time i opskrbu mišića kisikom. Da bi se utvrdilo da li je djelotvoran, lijek se mora uzimati 2 do 3 mjeseca. Međutim, sumnja se u korisnost pentoksifilina, a mnogi stručnjaci više ne preporučuju njegovu uporabu. Nasuprot tome, cilostazol može rezultirati povećanjem udaljenosti od 50 do 100% koje se može hodati bez boli. Cilostazol ne smije koristiti osoba koja ima srčano zatajenje.
Studije također pokazuju da ramipril, koji spada u skupinu lijekova koji se nazivaju inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima, a koji pomažu u širenju krvnih žila i poboljšavaju protok krvi, povećava udaljenost koju osoba može prehodati bez boli.
Angioplastika
Angioplastika za proširenje krvne žile ponekad se obavlja odmah nakon angiografije. Kada dođe do iznenadnog začepljenja, angioplastika se mora obaviti što je prije moguće kako bi se spriječio ireverzibilni gubitak funkcije ekstremiteta ili amputacija. Angioplastika se može učiniti kako bi se ublažili simptomi i time odgodila ili izbjegla operacija. Ponekad se koristi u kombinaciji s operativnim zahvatom ili procedurom uklanjanja krvnog ugruška. Angioplastika se sastoji od umetanja katetera s balonom na svom vrhu u suženi dio arterije, a zatim napuhavanje balona kako bi se očistilo začepljenje. Da bi arterija ostala otvorena, liječnici mogu umetnuti trajnu žičanu mrežu (stent) u arteriju. Neki stentovi sad sadrže lijekove koji se polako oslobađaju (stentovi koji oslobađaju lijek) i sprječavaju ponovni rast blokade.
Angioplastika se obično obavlja kao ambulantni postupak. Angioplastika je rijetko bolna, ali može biti pomalo neugodna jer osoba mora mirno ležati na čvrstom stolu. Daje se blagi sedativ, ali ne i opća anestezija.
Uspjeh angioplastike varira, ovisno o mjestu začepljenja i ozbiljnosti periferne arterijske bolesti. Nakon toga, osobi se daje lijek (kao što je aspirin ili klopidogrel) koji sprečava formiranje ugrušaka u arterijama udova i kasniji srčani i moždani udar. Također, Doppler ultrazvuk se redovito provodi kako bi se pratio protok krvi kroz arteriju i na taj način otkrilo da li se arterija ponovno sužava.
Angioplastika se ne može uspješno obaviti ako je suženo previše područja arterije, ako je suženi dio predugačak, ili ako je arterija izrazito i opsežno stvrdnuta. Nakon angioplastike može biti potrebna operacija ako se u suženom području formira krvni ugrušak (tromb), ako se komad ugruška (embolus) odlomi i blokira arteriju nizvodno, ako se krv probije u sltijenku arterije te izazove izbočenje koje blokira protok krvi (poremećaj koji se zove disekcija), ili ako dođe do ozbiljnog krvarenja.
Umjesto balonskog katetera tijekom angioplastike mogu se upotrijebiti i drugi uređaji, uključujući lasere, mehaničke rezače, ultrazvučne katetere i rotacione brusilice.
Kirurgija
Ako se drugim postupcima ne mogu izlječiti klaudikacije može se učiniti kirurški zahvat uklanjanja začepljenja ili premosnica. Operacija se obično radi kako bi se izbjegla amputacija noge kada je protok krvi znatno smanjen - to jest, kada klaudikacija onesposobljava ili se javlja tijekom odmora, kada rane ne zacijele ili kada se razvija gangrena.
Kirurški zahvat uklanjanja krvnih ugrušaka (tromboendarterektomija) može se provesti kada su trombolitički lijekovi nedjelotvorni ili preopasni. Može se obaviti i operacija uklanjanja ateroma (endarterektomija) ili drugih blokada.
Premosnica u noziKirurški zahvat-premoštenje se može učiniti za liječenje arterija koje su sužene ili začepljenje. U ovom postupku, krv se preusmjerava oko zahvaćene arterije - na primjer, oko dijela femoralne arterije u bedru ili dijela poplitealne arterije u koljenu. Graft koji se sastoji od cijevi od sintetskog materijala ili dijela vene iz drugog dijela tijela spojen je s začepljenom arterijom iznad i ispod blokade. |
Alternativno, može se obaviti operacija premoštenja. U operaciji premoštenja, graft koji se sastoji od cijevi od sintetskog materijala ili dijela vene iz drugog dijela tijela spojen je s začepljenom arterijom iznad i ispod blokade. Tako se krv preusmjerava oko blokirane arterije.
Drugi pristup je uklanjanje suženog ili začepljenog dijela i umetanje presatka na njegovo mjesto. Obično prije operacije, liječnici procjenjuju rad srca i protok krvi kroz srce kako bi odredili relativnu sigurnost operacije, jer mnogi ljudi s okluzivnom bolesti perifernij arterija također imaju bolest koronarnih arterija.
Rijetko je potrebna amputacija nogu, ako je dio uda odumro ili ako ne postoji dobar način za vraćanje dotoka krvi u to područje. Amputacija se izvodi kako bi se uklonilo zaraženo tkivo, kako bi prestali neizdrživi bolovi ili da bi se prestala pogoršavati gangrena. Kirurzi uklanjaju što je moguće manje noge. Očuvanje koljena je posebno važno ako osoba planira nositi umjetnu nogu. Poslije amputacije noge važna je fizička rehabilitacija.
Drugi tretman
Izlaganje hladnoći, koja uzrokuje sužavanje krvnih žila i ograničava krv da dođe do tkiva, treba svesti na minimum.
Izbjegavanje lijekova koji uzrokuju sužavanje krvnih žila također je važno. Ti lijekovi uključuju efedrin, pseudoefedrin i fenilefrin, koji su sastavni dijelovi nekih lijekova za sinuse i za prehladu.
ITrenutno se proučava injekcija matičnih stanica u noge ljudi s teškim nedostatkom protoka krvi. Matične stanice mogu stimulirati rast novih krvnih žila, čime se smanjuje potreba za amputacijom.
Više informacija