Glomerulonefritis je poremećaj glomerula, nakupina mikroskopskih krvnih žila u bubrezima sa sitnim porama kroz koje se filtrira krv. Obilježen je oticanjem tkiva (edemima), visokim krvnim tlakom i prisutnošću crvenih krvnih stanica u mokraći.
-
Glomerulonefritis mogu uzrokovati različiti poremećaji, poput infekcija, nasljednih genskih poremećaja i autoimunih bolesti.
-
Dijagnoza se postavlja na temelju pretraga krvi i mokraće, a ponekad i slikovnih pretraga, biopsije bubrega ili oboje.
-
Često je potrebno ograničiti unos soli i bjelančevina te primjenjivati diuretike ili antibiotike dok se bubrežna funkcija ne poboljša.
(Vidi također Pregled poremećaja filtracijske funkcije bubrega.)
Glomerulonefritis može biti:
-
akutni, koji se razvija brzo
-
kronični, koji se razvija i napreduje polako.
U oko 1% djece i 10% odraslih osoba s akutnim glomerulonefritisom razvije se brzoprogresivni glomerulonefritis, pri kojem propada većina glomerula, što dovodi do zatajenja bubrega.
Uzroci
Glomerulonefritis može biti:
-
primarni, kada bolest započinje u bubrezima
-
sekundarni, kada je uzrokovan nekim drugim poremećajem.
Poremećaji koji uzrokuju sekundarni glomerulonefritis mogu osim bubrega zahvatiti i druge dijelove tijela.
Akutni glomerulonefritis
Akutni glomerulonefritis najčešće nastaje kao komplikacija streptokokne infekcije grla ili kože. Akutni glomerulonefritis koji se razvije nakon streptokokne infekcije (poststreptokokni glomerulonefritis) obično se pojavljuje u djece u dobi od 2 do 10 godina nakon oporavka od infekcije. Akutni glomerulonefritis mogu uzrokovati i infekcije drugim bakterijama, poput stafilokoka i pneumokoka, virusne infekcije, poput vodenih kozica, te parazitarne infekcije, poput malarije. Akutni glomerulonefritis koji se razvije nakon bilo koje od tih infekcija naziva se postinfektivnim glomerulonefritisom.
Akutni glomerulonefritis mogu uzrokovati i neinfektivni poremećaji, uključujući membranoproliferativni glomerulonefritis, IgA nefropatiju, IgA vaskulitis, sistemski eritemski lupus (SLE), krioglobulinemiju, Goodpastureov sindrom i granulomatozu s poliangitisom. Akutni glomerulonefritis koji napreduje u brzoprogresivni glomerulonefritis najčešće je posljedica poremećaja koji uključuju abnormalnu imunološku reakciju.
Kronični glomerulonefritis
Kronični glomerulonefritis često je posljedica istih poremećaja koji uzrokuju akutni glomerulonefritis, poput IgA nefropatije ili membranoproliferativnog glomerulonefritisa. Ponekad se akutni glomerulonefritis ne povuče i postane kroničan (dugotrajan). Kronični glomerulonefritis ponekad je uzrokovan nasljednim nefritisom, koji je nasljedna genska bolest. U mnogih osoba s kroničnim glomerulonefritisom uzrok se ne može utvrditi.
Neki uzroci glomerulonefritisa
|
HIV = virus humane imunodeficijencije
|
|
|
Simptomi
Oko polovice osoba s akutnim glomerulonefritisom nema simptome. Ako se simptomi pojave, najprije se obično javljaju oticanje tkiva (edemi) zbog zadržavanja tekućine, stvaranje male količine mokraće i tamna mokraća zbog prisutnosti krvi. U početku mogu biti natečeni lice i kapci, dok se poslije pojavljuju izraženije otekline nogu. Kako bubrežna funkcija slabi, krvni se tlak povisuje (vidi Regulacija krvnog tlaka). Neke osobe postaju pospane ili zbunjene. U starijih osoba češći su nespecifični simptomi poput mučnine i opće slabosti.
Kada se razvije brzoprogresivni glomerulonefritis, najčešći rani simptomi jesu slabost, umor i vrućica. Često se pojavljuju i gubitak teka, mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu i zglobovima. Oko polovice osoba u mjesecu prije razvoja zatajenja bubrega ima bolest nalik gripi. Pojavljuju se edemi i smanjeno stvaranje mokraće. Visoki krvni tlak javlja se rijetko, a kada se pojavi, obično nije izrazito povišen.
Budući da kronični glomerulonefritis obično uzrokuje vrlo blage ili teško uočljive simptome, u većine osoba dugo ostaje neotkriven. Mogu se pojaviti edemi. Često se razvija visoki krvni tlak (hipertenzija). Bolest može napredovati do zatajenja bubrega, koje može uzrokovati svrbež, gubitak teka, mučninu, povraćanje, umor i otežano disanje.
Dijagnoza
-
pretrage krvi
-
pretrage mokraće
-
biopsija bubrega.
Na akutni glomerulonefritis posumnja se u osoba koje razviju simptome karakteristične za taj poremećaj. Na njega se može posumnjati i kada laboratorijske pretrage, učinjene zbog nespecifičnih simptoma ili u sklopu rutinskog pregleda, pokažu poremećenu bubrežnu funkciju ili krv u mokraći. Laboratorijskim pretragama mogu se otkriti različite količine bjelančevina i krvnih stanica u mokraći te često poremećena bubrežna funkcija, na koju upućuju visoke razine ureje i kreatinina u krvi.
Kreatinin
U osoba s brzoprogresivnim glomerulonefritisom mikroskopskim pregledom mokraće često se otkrivaju cilindri crvenih krvnih stanica (eritrocitni cilindri) ili bijelih krvnih stanica (leukocitni cilindri). Krvne pretrage obično pokazuju anemiju.
Analiza mokraće
Kada se posumnja na glomerulonefritis, obično se radi biopsija bubrega kako bi se potvrdila dijagnoza, utvrdio uzrok, procijenila količina ožiljnog tkiva i mogućnost oporavka. Biopsija bubrega provodi se uvođenjem igle u jedan bubreg pod kontrolom ultrazvuka ili računalne tomografije (CT) kako bi se dobio mali uzorak bubrežnog tkiva. Iako je riječ o invazivnom postupku pri kojem se povremeno mogu pojaviti komplikacije, biopsija je obično sigurna.
Kronični glomerulonefritis razvija se postupno pa ni liječnik možda neće moći utvrditi kada je bolest započela. Može se otkriti kada se analizom mokraće, učinjenom u sklopu rutinskog pregleda, pronađu bjelančevine i krvne stanice u mokraći osobe koja se dobro osjeća, ima očuvanu bubrežnu funkciju i nema simptome. Obično se rade i slikovne pretrage bubrega, poput ultrazvuka ili CT-a.
Biopsija bubrega najpouzdaniji je način razlikovanja kroničnog glomerulonefritisa od drugih bubrežnih poremećaja. Međutim, rijetko se radi u uznapredovalim stadijima. Tada su bubrezi smanjeni i ispunjeni ožiljnim tkivom pa je vjerojatnost dobivanja korisnih podataka o uzroku poremećaja mala. Liječnici posumnjaju na smanjene i ožiljno promijenjene bubrege ako je bubrežna funkcija dugo oslabljena, a bubrezi na slikovnim pretragama neuobičajeno mali.
Utvrđivanje uzroka glomerulonefritisa
Dodatne pretrage ponekad pomažu u otkrivanju uzroka. Primjerice, pri postavljanju dijagnoze postinfektivnog glomerulonefritisa bris i kultura grla mogu pružiti dokaz o streptokoknoj infekciji. Razina protutijela protiv streptokoka u krvi može biti povišena ili se tijekom nekoliko tjedana postupno povećavati. Akutni glomerulonefritis koji je posljedica infekcije nekim drugim uzročnikom obično je lakše dijagnosticirati jer se simptomi glomerulonefritisa pojavljuju dok infekcija još traje. Za potvrđivanje dijagnoze ponekad su potrebne kulture i krvne pretrage kojima se mogu identificirati uzročnici infekcije.
Kada se sumnja na autoimuni uzrok glomerulonefritisa, rade se krvne pretrage kojima se traže protutijela usmjerena protiv vlastitih tjelesnih tkiva (autoantitijela) te pretrage kojima se procjenjuje sustav komplementa, odnosno skupina bjelančevina koje sudjeluju u radu imunosnog sustava.
Prognoza
U većine osoba s akutnim poststreptokoknim glomerulonefritisom dolazi do potpunog oporavka, osobito u djece. U oko 1% djece i 10% odraslih razvije se kronična bubrežna bolest.
Prognoza brzoprogresivnog glomerulonefritisa ovisi o opsegu ožiljkavanja glomerula i o tome može li se liječiti osnovna bolest koja je uzrokovala glomerulonefritis, primjerice infekcija. U nekih osoba koje rano započnu liječenje, tijekom nekoliko dana ili tjedana od početka bolesti, bubrežna funkcija ostaje očuvana i dijaliza nije potrebna. Međutim, budući da rani simptomi mogu biti blagi i nejasni, većina osoba s brzoprogresivnim glomerulonefritisom nije svjesna bolesti i ne javlja se liječniku sve dok se ne razvije zatajenje bubrega, odnosno teško oštećenje bubrežne funkcije.
Ako se liječenje započne kasno, veća je vjerojatnost da će se razviti kronična bubrežna bolest sa zatajenjem bubrega. Budući da se zatajenje bubrega često razvije prije nego što osoba primijeti simptome, od 80 do 90% osoba s brzoprogresivnim glomerulonefritisom treba dijalizu. Prognoza ovisi i o uzroku bolesti, dobi osobe i drugim bolestima koje ima. Kada je uzrok nepoznat ili je osoba starija, prognoza je lošija.
U neke djece i odraslih koji se ne oporave potpuno od akutnog glomerulonefritisa razviju se drugi bubrežni poremećaji, poput sindroma asimptomatske proteinurije i hematurije ili nefrotskog sindroma. U drugih osoba s akutnim glomerulonefritisom, osobito starijih, često se razvije kronični glomerulonefritis.
Primarni glomerularni poremećaji koji mogu uzrokovati glomerulonefritis
|
Bolest
|
Opis
|
Prognoza
|
|---|
|
fibrilarni glomerulonefritis
|
U ovoj rijetkoj bolesti abnormalne se bjelančevine talože oko glomerula. Može se razviti i nefrotski sindrom.
|
Prognoza je loša. U polovice osoba unutar četiri godine dolazi do teškog slabljenja bubrežne funkcije i završnog stadija zatajenja bubrega. Nije jasno pomaže li liječenje kortikosteroidima i imunosupresivima.
|
|
IgA nefropatija
|
Najčešći je oblik glomerulonefritisa u svijetu, a uzrokuje ga taloženje imunokompleksa, odnosno spojeva antigena i protutijela, u bubrezima.
|
Bolest obično napreduje polako. Završni stadij zatajenja bubrega razvije se u oko 25% osoba nakon 20 godina. U djece bolest napreduje sporije.
|
|
membranoproliferativni glomerulonefritis
|
Ovaj rijedak oblik glomerulonefritisa najčešće se pojavljuje između 8. i 30. godine života. Uzrokovan je taloženjem imunokompleksa, odnosno spojeva antigena i protutijela, u bubrezima, ali se uzrok njihova nastanka ponekad ne može utvrditi.
|
Ako je uzrok poznat i može se liječiti, može doći do djelomične remisije, odnosno povlačenja bolesti. Ishod je lošiji u osoba u kojih uzrok ostane nepoznat. U približno polovice oboljelih bolest napreduje do završnog stadija zatajenja bubrega unutar 10 godina, a u oko 90% unutar 20 godina.
|
|
primarni brzoprogresivni glomerulonefritis
|
Ova skupina poremećaja uzrokuje mikroskopsko oštećenje glomerula i brzo napreduje. Ponekad je uzrok infekcija ili drugi poremećaj koji se može liječiti. Za postavljanje dijagnoze potrebna je biopsija bubrega.
|
Prognoza je loša. Najmanje 80% neliječenih osoba razvije završni stadij zatajenja bubrega unutar šest mjeseci. Prognoza je bolja u osoba mlađih od 60 godina i kada osnovni poremećaj koji uzrokuje glomerulonefritis reagira na liječenje. Čak i uz liječenje, 43% osoba razvije završni stadij zatajenja bubrega unutar 12 mjeseci.
|
Liječenje
-
liječenje uzroka
-
kod brzoprogresivnog glomerulonefritisa, potiskivanje imunološkog odgovora organizma
-
kod kroničnog glomerulonefritisa, liječenje inhibitorima angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE inhibitorima) ili blokatorima receptora angiotenzina II te smanjenje unosa natrija (soli).
Akutni glomerulonefritis
U većini slučajeva akutnog glomerulonefritisa ne postoji specifično liječenje. Poremećaj koji je uzrokovao glomerulonefritis liječi se kada je to moguće. Dok se bubrežna funkcija ne oporavi, može biti potrebno ograničiti unos bjelančevina i natrija. Za izlučivanje viška natrija i vode mogu se propisati diuretici. Visoki krvni tlak mora se liječiti.
Kada se sumnja da je akutni glomerulonefritis uzrokovan bakterijskom infekcijom, antibiotici su obično neučinkoviti jer nefritis počinje od 1 do 6 tjedana, prosječno oko 2 tjedna, nakon infekcije, koja je do tada najčešće prošla. Međutim, ako je bakterijska infekcija još prisutna kada se otkrije akutni glomerulonefritis, započinje se liječenje antibioticima. Ako je glomerulonefritis uzrokovan malarijom, primjenjuju se antimalarici.
Neki autoimuni poremećaji koji uzrokuju glomerulonefritis liječe se kortikosteroidima, drugim lijekovima koji potiskuju imunosni sustav ili njihovom kombinacijom.
Brzoprogresivni glomerulonefritis
U slučaju brzoprogresivnog glomerulonefritisa odmah se započinje liječenje lijekovima koji potiskuju imunosni sustav. Visoke doze kortikosteroida obično se primjenjuju intravenski tijekom približno tjedan dana, nakon čega se određeno vrijeme uzimaju kroz usta, ovisno o odgovoru na liječenje. Može se primijeniti i ciklofosfamid, imunosupresivni lijek. Uz to se ponekad provodi plazmafereza (izmjena plazme) kako bi se iz krvi uklonila protutijela. Što se liječenje ranije započne, to je manja vjerojatnost zatajenja bubrega i potrebe za dijalizom. Transplantacija bubrega ponekad se razmatra u osoba koje razviju kroničnu bubrežnu bolest i zatajenje bubrega, ali brzoprogresivni glomerulonefritis može se ponovno pojaviti i u transplantiranom bubregu.
Kronični glomerulonefritis
Primjena inhibitora angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE inhibitora) ili blokatora receptora angiotenzina II često usporava napredovanje kroničnog glomerulonefritisa, snižava krvni tlak i smanjuje izlučivanje bjelančevina mokraćom. Korisnima se smatraju snižavanje krvnog tlaka i smanjenje unosa natrija. Ograničavanje količine bjelančevina u prehrani može imati skroman učinak na usporavanje pogoršavanja bubrežne funkcije. U završnom stadiju zatajenja bubrega provodi se dijaliza ili transplantacija bubrega.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj tih izvora.
-
American Kidney Fund, Glomerulonephritis: Opće informacije o glomerulonefritisu, uključujući odgovore na često postavljana pitanja
-
National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK), Glomerular Diseases: Opće informacije o bolestima glomerula, uključujući ulogu glomerula u normalnom funkcioniranju bubrega, kroničnoj bubrežnoj bolesti i nefrotskom sindromu