Tumori koji počinju negdje drugdje u tijelu mogu se proširiti (metastazirati) na kosti.
-
Konkretno, rak dojke, pluća, prostate, bubrega, štitnjače i debelog crijeva mogu metastazirati u kosti.
-
Glavni simptom je bol u kostima.
-
Slikovne pretrage, kao što su rendgenske snimke, magnetska rezonanca (MRI) ili kompjutorska tomografija, mogu pokazati abnormalnosti kostiju ili je potrebno ukloniti uzorak tkiva i analizirati ga (biopsija).
-
Terapijske opcije su radioterapija, kemoterapija ili operativno liječenje ovisno o vrsti raka koji se proširio.
Metastatski tumori kosti su tumori koji su se proširili na kosti s njihovog izvornog (primarnog) mjesta drugdje u tijelu (vidi Razvoj i širenje raka).
Tumori koji se najčešće šire u kosti uključuju one čije je primarno sjelo:
Karcinom dojke je najčešći rak koji se širi na kosti. Međutim, bilo koji rak se može proširiti na kost. Može se proširiti na svaku kost, iako se obično ne širi na kosti ispod sredine podlaktice ili potkoljenice.
(Vidi također Pregled tumora kostiju i Pregled raka.)
Simptomi
Metastatski tumori kostiju uzrokuju bolove u kostima, ali nekad određeno vrijeme ne stvaraju nikakve smetnje. Bol može biti jaka. Može biti prisutna u mirovanju ili noću te ima tendenciju progresivno se pogoršavati.
Maligni tumori postupno slabe kost. Zbog slabosti, kost se lakše lomi pri obavljanju rutinskih aktivnosti (tzv. patološki prijelom).
Dijagnoza
-
Rendgenske snimke
-
Scintigrafija kostiju
-
Ostale slikovne pretrage
-
Ponekad biopsija
Osoba koja ima ili je imala rak u anamnezi te razvija bol u kostima ili oteklinu zahtjeva obradu kako bi se iskjučila prisutnost koštanih metastaza.
Ponekad liječnici najprije rade obične rendgenske snimke. Međutim, scintigraifijom kostiju pomoću radioaktivno obilježenih izotopa može se procijeniti cijeli skelet odjednom te ona može pomoći locirati tumore koji se možda neće vidjeti na običnim rendgenskim snimkama.
Za procjenu određenog područja kosti rade se druge slikovne pretrage kao što su magnetska rezonanca (MRI), kompjuterizirana tomografija (CT) ili pozitronska emisijska tomografija (PET). Kada se koristi za procjenu tumora PET se obično kombinira s kompjutorskom tomografijom (PET-CT).
Povremeno, metastatski tumori kostiju uzrokuju simptome prije nego se otkrije primarni tumor. Simptomi mogu biti bol u kostima (osobito bol koja pogađa više od jednog područja zbog višestrukih metastaza) ili prijelom na mjestu gdje je tumor oslabio kost (patološki prijelom). U takvim situacijama se vrši biopsija koja obično imigućuje utvrđivanje primarnog sjela tumora, jer se tip tumora često može prepoznati pod mikroskopom. Ova informacija može uputiti liječnika na mjesto nastanka primarnog tumora (na primjer, u plućima, dojkama, prostati, bubrezima, štitnjači ili debelom crijevu).
Kada se dijagnosticira metastatski tumor kostiju, liječnici rade druge testove kako bi utvrdili gdje je primarno sjelo tumora. Na primjer, mogu se napraviti rendgenski snimci ili CT prsnog koša kako bi se otkrili tumori u plućima ili mamografija za tumore dojki.
Liječenje
-
Terapija zračenjem( radioterapija)
-
Operacija za stabilizaciju kosti
-
Kirurgija za uklanjanje tumora
-
Mjere za smanjenje gubitka kostiju
Liječenje metastatskih tumora kosti ovisi o tipu tumora koji se proširio na kost. Neke vrste reagiraju na kemoterapiju, neke na zračenje, neke na oboje, a neke na nijedno. Radioterapija je obično najučinkovitija.
Kirurgija za stabilizaciju kosti često se radi za liječenje prijeloma, a ponekad i preventivno kako bi se spriječili. Kirurgija za patološke prijelome može uključivati postavljanje šipke unutar kosti, stavljanje ploče i vijaka za stabilizaciju kosti ili se zahvaćena kost može ukloniti te rekonstruirati ud ili zglob.
Kada se ukloni izvorni (primarni) tumor te ostane samo izolirana presadnica( metastaza) u kosti, posebno ako se ona razvila godinama nakon primarnog tumora, pojedinačna metastaza se kirurški uklanja te se obnavlja kost. Ponekad se ova procedura kombinira s radioterapijom, kemoterapijom ili oboje. Ova kombinacija liječenja rijetko liječi tumor, ali može značajno poboljšati kvalitetu života osobe, kao i funkciju ili izgled tijela.
Jedan od ciljeva liječenja je smanjiti gubitak koštanog tkiva i ublažiti bol.
Gubitak koštanog tkiva može uzrokovati bol i učiniti kosti sklonima frakturi, što može zahtijevati operaciju. Gubitak kosti se može minimizirati upotrebom radioterapije i lijekova koji sprječavaju gubitak koštane mase (kao što su bisfosfonati ili denosumab) prije negoli gubitak koštane mase postane značajan te se javi bol.
Za ublažavanje boli u kralježnici može se napraviti kifoplastika ili vertebroplastika. Oba postupka se mogu obaviti ako tumori uzrokuju kolaps kralježaka, ali ne vrše pritisak na leđnu moždinu. U kifoplastici se u kralježak stavlja balon koji se potom ekspandira kako bi kost ponovno poprimila normalni oblik te kako bi se spriječilo daljnje urušavanje kosti. Zatim se ubrizgava koštani cement (metil metakrilat). Vertebroplastika je slična kifoplastici osim što nije umetnut balon. Ako zbog tumora postoji rizik da dođe do kolapsa kralježka koji bi posljedično mogao vršiti pritisak na kralježničnu moždinu i uzrokovati njezino oštećenje (kao što je slabost ili paraliza nogu), može se preporučiti liječenje čiji je cilj smanjenja pritiska i stabilizacija kralježnice.