Transplantacija je uklanjanje živih, funkcionalnih stanica, tkiva ili organa iz tijela i zatim njihov povratak u isto tijelo ili u drugo tijelo.
Najčešći oblik transplantacije je transfuzija krvi. Transfuzija krvi se koristi za liječenje milijuna ljudi svake godine. Tipičnije, transplantacija se odnosi na prijenos organa (transplantacija solidnih organa) ili tkiva.
Transplantati se mogu sastojati od
-
Osobnog tkiva
-
Tkiva identičnog blizanca, čiji se geni točno poklapaju s genima osobe
-
Tkiva od nekoga čiji se geni ne podudaraju s genima osobe
-
Rijetko, tkiva iz različitih vrsta (kao što je svinja)
Transplantirana tkiva mogu biti
Transplantacija organa, za razliku od transfuzije krvi, podrazumijeva veliku operaciju, upotrebu lijekova za suzbijanje imunološkog sustava (imunosupresivi, uključujući kortikosteroide), te mogućnost infekcije, odbacivanje transplantata i druge ozbiljne komplikacije, uključujući smrt. Međutim, za osobe čiji su vitalni organi propali, presađivanje organa može pružiti jedinu priliku za preživljavanje.
Neki postupci, kao što je transplantacija ruku ili lica, mogu uvelike poboljšati kvalitetu života osobe, ali nisu učinjeni kako bi spasili život. Ti postupci imaju većinom isti rizik kao i transplantacija organa. Oni su još uvijek eksperimentalni.
Darivatelj
Darivatelj tkiva ili organa može biti
Tkiva i organi živih davatelja su poželjnija jer su obično zdravija. Matične stanice (iz koštane srži ili krvi) i bubrezi su tkiva koja najčešće daruju živi darivatelji. Obično se bubreg može sigurno darovati jer tijelo ima dva bubrega i može dobro funkcionirati samo s jednim. Živi darivatelji također mogu darovati dio jetre, pluća ili gušterače. Organi živih darivatelja obično se presađuju u roku od nekoliko minuta nakon uklanjanja. U Sjedinjenim Državama plaćanje za darivanje organa je protuzakonito, ali je dopuštena naknada za stanice i tkiva.
Neki organi, kao što je srce, očito se ne mogu uzeti od živih darivitelja.
Organi preminulih darivatelja obično dolaze od ljudi koji su prethodno pristali darovati organe. U mnogim državama ljudi mogu navesti svoju spremnost da daraju organe na svojoj vozačkoj dozvoli, iako se članovi obitelji također savjetuju čak i kada je na dozvoli naveden status darivatelja. Dozvola za donaciju se može dobiti i od člana najbliže obitelji pokojnika kada su želje pokojnika nepoznate. Umrli darivatelji mogu biti inače zdravi ljudi koji su bili u velikoj nesreći, kao i oni koji su umrli od medicinskog poremećaja koji ne utječe na donirani organ. Liječnici ne uzimaju u obzir mogućnost za darivanje organa prilikom odlučivanja o tome hoće li preporučiti povlačenje životne podrške od osoba koje su terminalno bolesne ili kojima je mrtav mozak.
Jedan umrli darivatelj može dati transplantate na nekoliko osoba. Na primjer, jedan darivatelj mogao je osigurati dvije rožnice, gušteraču, dva bubrega, dva segmenta jetre, dva pluća, tanko crijevo i srce. Kada ljudi umru, organi brzo propadaju. Neki organi traju samo nekoliko sati izvan tijela. Ostali organi, ako se čuvaju hladni, mogu trajati nekoliko dana.
Jeste li znali...
-
Jedan umrli donor može osigurati dvije rožnice, gušteraču, dva bubrega, dva segmenta jetre, tanko crijevo, dva pluća i srce.
|
Distribucija organa
U Sjedinjenim Državama, nacionalna organizacija (Ujedinjena mreža za dijeljenje organa, prema engl. United Network for Organ Sharing) spaja darivatelje i primatelje za presađivanje putem računalne baze podataka. Baza podataka uključuje sve ljude koji su na listi čekanja za transplantaciju, zajedno s tipom tkiva i drugim informacijama. Kada organi postanu dostupni, unose se informacije i izvodi se podudarnost.
Organi se dodjeljuju prvo između 12 geografskih regija, zatim među lokalnim organizacijama za nabavu organa. U tijeku je cilj da se prilagodi broj regija i način na koji se dodjeljuju organi kako bi se pravednije raspodijelili dostupni organi. Ako nijedan primatelj u prvoj regiji nije prikladan, organi se preusmjeravaju na primatelje u drugim regijama. Za neke organe (jetra ili srce), primatelj se bira na temelju toga koliko je ozbiljan poremećaj primatelja. Za druge organe (bubrege, pluća ili crijeva), primatelj se bira na temelju toga koliko je ozbiljan poremećaj, koliko dugo je osoba na listi čekanja ili oboje.
Pretransplantacijski probir
Budući da je transplantacija donekle rizična i donorski organi su rijetki, potencijalni primatelji prolaze probir na čimbenike koji mogu utjecati na vjerojatnost uspjeha.
Podudaranje tkiva
Imunološki sustav obično napada strano tkivo, uključujući transplantate. Ova reakcija se naziva odbacivanje. Odbacivanje se pokreće kada imunološki sustav prepoznaje određene molekule na površini stanice kao strane. Ove molekule na staničnoj površini nazivaju se antigeni.
Kod transfuzije krvi, odbacivanje je relativno lako izbjeći jer crvene krvne stanice imaju samo tri glavna antigena na svojoj površini. Ti antigeni određuju krvnu skupinu i nazivaju se A, B i Rh. Liječnici rade testove kako bi se uvjerili da su antigeni u krvi darivatelja i krvi primatelja u potpunosti podudarni.
Za presađivanje organa, međutim, uključeni su mnogi antigeni. Ti se antigeni nazivaju humani leukocitni antigeni (HLA) ili glavni kompleks histokompatibilnosti (MHC, prema engl. major histocompatibility complex). Pojavljuju se na površini svake stanice u tijelu. Svaka osoba ima jedinstveni HLA koji određuje tip tkiva. Idealno je da tip tkiva darivatelja točno odgovara tipu tkiva primatelja. Međutim, savršeno HLA podudaranje je iznimno rijetko i neki ljudi su previše bolesni da bi čekali vrlo kompatibilnog darivatelja. U tim slučajevima, liječnici ponekad koriste tkivo darivatelja koje nije točno podudarano, ali je blisko podudarano. Bliska podudarnost HLA između darivatelja i primatelja smanjuje vjerojatnost i ozbiljnost odbacivanja i poboljšava dugoročni ishod. Međutim, pošto je terapija imunosupresivima postala učinkovitija, uspjeh transplantacije manje je pod utjecajem stupnja podudarnosti.
Prije transplantacije, krv primatelja se pregledava na protutijela protiv tkiva darivatelja. Tijelo je možda proizvelo takva protutijela kao odgovor na transfuziju krvi, prethodnu transplantaciju ili trudnoću. Ako su ta protutijela prisutna, transplantacija možda neće biti moguća jer će doći do trenutnog, ozbiljnog odbacivanja. Razmjena plazme i intravenozni imunoglobulin (IVIG) su korišteni za uklanjanje ili suzbijanje protutijela i tako omogućavaju transplantaciju kada nije dostupna bliska podudarnost. (IVIG su protutijela dobivena iz krvi koja se prikuplja od ljudi s normalnim imunološkim sustavom.) Ovi tretmani su skupi, ali izgledaju obećavajuće.
Probir darivatelja
Darivatelji se pregledavaju na rak i infekcije koje se mogu prenijeti tijekom transplantacije. Liječnici pregledavaju darivatelje za rak temeljitim pregledom povijesti bolesti i pažljivim pregledom organa u operacijskoj dvorani u vrijeme uzimanja organa. Organi koji sadrže rak očito se ne koriste za transplantaciju. Hoće li se ili ne koristiti organi od darivatelja koji su ranije imali rak u nekom drugom organu temelji se na vjerojatnosti da su stanice raka još uvijek prisutne ili su se proširile na organ koji se transplantira.
Većina bakterijskih infekcija je vidljiva liječnicima na temelju cjelokupnog zdravlja darivatelja i često su dijagnosticirani i liječeni čak i prije odluke o donaciji. Ako je liječenje primjereno, presađivanje organa je sigurno, iako primatelj može dobiti dodatno liječenje antibioticima.
Da bi se spriječio prijenos virusnih infekcija, koje često nisu tako očite, liječnici obično testiraju krv darivatelja za određene virusne infekcije. Ove infekcije uključuju one uzrokovane citomegalovirusom (CMV), Epstein-Barrovom virusom (EBV), virusima hepatitisa B i C, virusom humane imunodeficijencije (HIV) i humanim limfotropnim virusom T stanica (HTLV). Neke virusne infekcije u darivatelju, kao što je infekcija HIV-om, znače da se transplantacija ne može obaviti ako se infekcija ne može kontrolirati. Ostale virusne infekcije, kao što su CMV i EBV infekcije, ne sprječavaju transplantaciju, ali primatelj nakon toga mora uzeti antivirusne lijekove.
Provjera primatelja
Primatelji se također pregledavaju na rak i infekcije i procjenjuje se njihovo opće zdravlje. Budući da se primateljima presađenih organa daju imunosupresivi u visokim dozama u vrijeme transplantacije, primatelji koji imaju aktivne infekcije ili rak ne mogu biti podvrgnuti presađivanju dok se ti uvjeti ne iskontroliraju ili izliječe. Uzimanje imunosupresiva može pogoršati infekciju ili rak.
Za osobe sa slabim općim zdravljem, određenim virusnim infekcijama ili drugim medicinskim problemima osim neispravnosti organa koji zahtijeva transplantaciju manje je vjerojatno da će biti uspješna transplantacija. Odluka o presađivanju temelji se na specifičnim okolnostima osobe, uključujući dob.
Psihosocijalni probir se radi zato što je cjeloživotni režim lijekova, liječenja i naknadnih posjeta potrebno za održavanje funkcioniranja transplantiranih organa prilično zahtjevno, a nisu svi ljudi voljni ili sposobni pristati. Osim medicinskih sestara i liječnika, uključeni su i psihijatri i socijalni radnici koji pomažu ljudima i njihovim obiteljima da shvate dugoročnu predanost i poteškoće uključene u prihvaćanju transplantacije. Važan je doprinos svih u određivanju je li transplantacija organa dobar izbor za osobu.
Suzbijanje imunološkog sustava
Čak i ako se tipovi tkiva dobro podudaraju, transplantirani organi, za razliku od transfuzije krvi, obično se odbacuju ako se ne poduzmu mjere za sprečavanje odbacivanja. Odbacivanje je posljedica napada imunološkog sustava primatelja na transplantirani organ. Odbacivanje može biti blago i lako kontrolirano ili ozbiljno, što dovodi do uništenja transplantiranog organa.
Odbacivanje se obično može kontrolirati lijekovima koji se nazivaju imunosupresivi, koji potiskuju imunološki sustav i sposobnost tijela da prepozna i uništi strane tvari. Primjenom imunosupresiva vjerojatnije je da će transplantirani organ preživjeti.
Imunosupresivi se moraju uzimati na neodređeno vrijeme. Visoke doze obično su potrebne samo tijekom prvih nekoliko tjedana nakon transplantacije ili tijekom epizode odbacivanja. Nakon toga, manje doze obično mogu spriječiti odbacivanje (to se zove održavanje imunosupresije). Doze imunosupresiva možda će se morati dodatno smanjiti ako primatelji razviju ozbiljne infekcije ili ako lijek ima štetne nuspojave, ali smanjenje doze imunosupresiva povećava rizik od odbacivanja.
Na prvi znak odbacivanja, liječnici povećavaju dozu imunosupresiva, mijenjaju vrstu imunosupresiva ili dodaju drugi imunosupresiv.
Različite vrste imunosupresiva djeluju na različite dijelove imunološkog sustava. Prema tome, nekoliko lijekova se može koristiti zajedno. Neki lijekovi, kao što su kortikosteroidi, potiskuju cjelokupni imunološki sustav. Drugi imaju drugačije načine inhibiranja proizvodnje i aktivnosti bijelih krvnih stanica. Bijele krvne stanice pomažu tijelu da prepozna i uništi strane stanice, poput onih u transplantiranom organu.
Lijekovi koji se koriste za sprečavanje odbacivanja transplantataLijek | Moguće nuspojave* | Komentari |
|---|
*Svi ovi lijekovi povećavaju rizik od infekcija. Također, svi oni mogu uzrokovati alergijske reakcije, ali je rizik veći kod nekih od njih. |
†Bijele krvne stanice pomažu tijelu da prepozna i uništi strane stanice. |
Kortikosteroidi (jaki protuupalni lijekovi koji potiskuju cjelokupni imunološki sustav) |
|---|
deksametazon prednizolon prednizon | Ateroskleroza Višak kose na licu Podbulost lica Krhka koža Visoki krvni tlak Visoka razina šećera u krvi (kao kod dijabetesa melitusa) Slabost mišića Osteoporoza Čirevi želudca Zadržavanje vode | Primijenjeno venom u visokim dozama u vrijeme transplantacije Postupno smanjenje doze na dozu održavanja koja se uzima na usta, obično na neodređeno vrijeme |
Poliklonalni imunoglobulini (protuijela usmjerena prema određenim stanicama imunološkog sustava) |
|---|
Antilimfocitni globulin Antitimocitni globulin | Jake alergijske reakcije (anafilaktičke reakcije) s vrućicom i zimicom, uobičajeno se pojave samo nakon prve ili druge doze. Ponekad reakcija na strane bjelančevine u lijeku, što uzrokuje vrućicu, osip i bol u zglobovima (serumska bolest) Ponekad problemi s bubrezima | Primijenjeno venom Koristi se u vrijeme transplantacije s drugim imunosupresivima tako da se ti lijekovi mogu koristiti u nižim, sigurnijim dozama Također se koristi za epizode odbacivanja |
Monoklonska protutijela (protutijela koja ciljaju i potiskuju bijele krvne stanice†) |
|---|
Basiliksimab | Teške alergijske (anafilaktičke) reakcije | Primijenjeno venom Koristi se u vrijeme transplantacije ili za epizode odbacivanja |
Inhibitori kalcineurina (lijekovi koji inhibiraju proizvodnju i aktivaciju bijelih krvnih stanica†) |
|---|
Ciklosporin | Dijabetes Pretjerana dlakavost (hirzutizam) Giht Povećanje desni Visoki krvni tlak Povećana razina kolesterola i drugih masnoća Povećan rizik od limfoma Oštećenje bubrega Oštećenje jetre Oštećenje živaca Tremor | Primijenjeno na usta Koristi se u vrijeme transplantacije i za održavanje imunosupresije kod osoba koje su primile transplantat organa Može se koristiti samo, ali se obično daje s drugim lijekovima koji sprječavaju odbacivanje |
Takrolimus | Dijabetes Proljev Giht Gubitak kose Glavobolja Visoki krvni tlak Povećana razina kolesterola i drugih masnoća Povećan rizik od limfoma Nesanica Oštećenje bubrega Oštećenje jetre Mučnina Oštećenje živaca Tremor | Primijenjeno na usta Koristi se u vrijeme transplantacije i za održavanje imunosupresije kod osoba koje su primile transplantat organa Koristi se za epizode odbacivanja |
Rapamicini (lijekovi koji inhibiraju proizvodnju i aktivnost bijelih krvnih stanica†) |
|---|
Everolimus Sirolimus | Nakupljanje tekućine (edem) u nogama Anemija Visoki krvni tlak Povećana razina kolesterola i drugih masnoća Oštećenje pluća Osip Sporo zacjeljivanje rana | Primijenjeno na usta Koristi se s kortikosteroidima ili ciklosporinom za održavanje kod osoba koje su primile transplantat bubrega ili jetre Everolimus: Koristi se za sprečavanje odbacivanja transplantata bubrega ili jetre |
Mitotički inhibitori (lijekovi koji suprimiraju staničnu diobu i time proizvodnju bijelih krvnih stanica†) |
|---|
Azatioprin | Umor Vrućica i osip (reakcija preosjetljivosti) Hepatitis (rijetko) Nizak broj bijelih krvnih stanica | Primijenjeno na usta Koristi se u vrijeme transplantacije i za održavanje imunosupresije kod osoba koje su primile transplantat organa Često se koristi s niskim dozama inhibitora kalcineurina |
Mofetilmikofenolat | Proljev Povećan rizik od limfoma Nizak broj bijelih krvnih stanica Mučnina Povraćanje | Primijenjeno na usta Koristi se za održavanje imunosupresije kod osoba koje su primile transplantat organa Koristi se s kortikosteroidima i ciklosporinom ili takrolimusom |
Kostimulatorni blokator OT stanice |
|---|
Belatacept | Zatvor Vrtoglavica Glavobolja Povećana glad Povećan rizik od limfoma Povećano mokrenje | Primijenjeno injekcijom Koristi se za sprečavanje odbacivanja transplantata bubrega |
Trudnoća i transplantacija
Mnogi imunosupresivi nisu sigurni za fetuse, pa se transplantacija ne može obaviti tijekom trudnoće. Međutim, neke žene koje su primile transplantat mogu zatrudnjeti i imati zdrave bebe kada se stabilizira funkciju njihovog transplantiranog organa. Imunosupresivi koje se uzimaju mogu se posebno prilagoditi ili promijeniti ako je potrebno.
Komplikacije nakon transplantacije
Komplikacije koje se mogu pojaviti nakon transplantacije uključuju
Upotreba imunosupresiva može dovesti do nekih komplikacija. Uz potiskivanje reakcije imunološkog sustava na transplantirani organ, ovi lijekovi također smanjuju sposobnost imunološkog sustava za borbu protiv infekcija i uništavanje stanica raka. Stoga su primatelji transplantata pod povećanim rizikom od razvoja infekcija i određenih vrsta raka.
Odbacivanje
Odbacivanje, ako se dogodi, često počinje ubrzo nakon transplantacije, ali se može dogoditi nakon nekoliko tjedana, mjeseci ili čak godina.
Simptomi odbacivanja se razlikuju ovisno o tome koji je organ transplantiran i kada dolazi do odbacivanja. Ako se odbacivanje dogodi ubrzo nakon transplantacije, simptomi mogu uključivati vrućicu, zimicu, mučninu, umor i iznenadne promjene krvnog tlaka.
Infekcije
Nekoliko čimbenika povećava rizik od infekcija za primatelje transplantata:
Infekcije koje se mogu pojaviti kod primatelja transplantata uključuju iste one koje bi se mogle razvijati kod bilo koje osobe koja se oporavlja od operacije. Takve infekcije uključuju infekciju kirurškog mjesta ili transplantiranog organa, upalu pluća i infekcije mokraćnog trakta.
Primatelji transplantata također su izloženi riziku od neuobičajenih (oportunističkih) infekcija koje pogađaju uglavnom osobe s oslabljenim imunološkim sustavom. Oportunističke infekcije mogu biti uzrokovane
Bakterijom (kao [to su Listeria ili Nocardia)
Virusom (kao što su citomegalovirus, virus BK ili Epstein-Barrov virus)
Gljivicama (kao što su Pneumocystis jirovecii ili Aspergillus)
Parazitima (kao što je Toxoplasma)
Nakon transplantacije, većini ljudi se daju antimikrobni lijekovi koji pomažu u sprečavanju infekcija. Nakon 6 mjeseci, rizik od infekcija pada do onoga što je bio prije transplantacije u oko 80% ljudi.
Rak
Neke vrste raka se češće razvijaju kada se imunosupresivi uzimaju dugo vremena, kao što se događa nakon transplantacije. Takvi rakovi uključuju određene vrste raka kože, limfom, rak grlića maternice i Kaposijev sarkom..
Liječenje je slično onome za osobe koje nemaju transplantate. Ali ponekad tijekom liječenja raka, imunosupresivi se zaustavljaju ili se doze smanjuju.
Ateroskleroza
Ateroskleroza (naslage masnog materijala u arterijama) može se razvijati jer neki imunosupresivi uzrokuju povećanje razine kolesterola i drugih masti (lipida). Te se masti mogu nakupiti u zidovima arterija i smanjiti ili blokirati protok krvi, uzrokujući srčani ili moždani udar.
Ateroskleroza se obično razvija oko 15 godina nakon transplantacije bubrega.
Problemi s bubrezima
Problemi s bubrezima razvijaju se u oko 15 do 20% osoba s transplantiranim organom, osobito tankim crijevom. Bubrezi postaju manje sposobni ukloniti otpadne proizvode, koji se zatim nakupljaju u krvi.
Čimbenici koji mogu doprinijeti razvoju bubrežnih problema uključuju
Giht
Giht je čest, osobito nakon presađivanja srca ili bubrega. Može biti ozbiljan i brzo napredovati, osobito ako su ljudi imali giht prije transplantacije ili ako uzimaju ciklosporin ili takrolimus.
Bolest presatka protiv domaćina
Bolest presatka protiv domaćina se javlja kada bijele krvne stanice (presadak) darivatelja napadaju tkivo primatelja (domaćina). Ovaj poremećaj najčešće se javlja kod primatelja transplantata matičnih stanica, ali se može pojaviti kod primatelja transplantata jetre ili tankog crijeva.
Simptomi mogu uključivati vrućicu, osip, žuticu, povraćanje, proljev, bol u trbuhu, gubitak težine i povećan rizik od infekcija. Ove reakcije mogu biti smrtonosne. Međutim, određeni lijekovi kao što je metilprednizolon mogu eliminirati ili smanjiti ozbiljnost bolesti presatka protiv domaćina kod primatelja.
Osteoporoza i usporavanje rasta
Primjena imunosupresiva (osobito kortikosteroida) može dovesti do osteoporoze kod osoba kod kojih postoji rizik od razvoja osteoporoze prije transplantacije. Ti ljudi uključuju one koji imaju sjedeći način života, koji koriste duhan i alkohol ili koji imaju bolest bubrega.
U djece uporaba imunosupresiva može dovesti do usporavanja rasta.
Liječnici većinu ljudi testiraju na osteoporozu prije nego što se izvrši transplantacije. Ponekad liječnici daju primateljima transplantata vitamin D ili lijekove koji sprječavaju gubitak kostiju (kao što su bisfosfonati) kako bi se spriječio gubitak kosti.
Komplikacije darivatelja
Živi darivatelji također su u opasnosti od komplikacija. Neke od tih komplikacija su one koje se mogu pojaviti nakon svake operacije, poput infekcije i krvarenja. Neke dodatne komplikacije ovise o tome koji je organ uklonjen. Darivatelji također mogu biti izloženi riziku emocionalnih i mentalnih komplikacija, tako da timovi za transplantaciju pažljivo procjenjuju potencijalne darivatelje prije nego što osoba bude odabrana kao darivatelj.
Više informacija