Pregled tumora mozga

Autori: Steven A. Goldman, MD, PhD
Nimish A. Mohile, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Tena Sučić-Radovanović, dr. med.

Tumor mozga je nekancerozni (dobroćudni) ili kancerozni (zloćudni) rast u mozgu. Može potjecati iz mozga ili se proširiti (metastazirati) u mozak s drugog dijela tijela.

  • Simptomi mogu uključivati glavobolje, promjene osobnosti (kao što je iznenadno postajanje depresivnim, tjeskobnim ili nesputanim), gubitak ravnoteže, problemi s koncentracijom, napadi i nekoordiniranost.

  • Slikovne metode mogu često otkriti tumore mozga, ali ponekad je potrebna biopsija tumora.

  • Liječenje može uključivati operaciju, zračenje, kemoterapiju ili kombinaciju.

(Vidi također Pregled tumora živčanog sustava i Neki specifični tumori mozga.)

Tumori mozga su nešto češći kod muškaraca nego kod žena. Samo meningeomi, koje su nekancerozni, su češći među ženama. Tumori mozga obično se razvijaju tijekom rane ili srednje odrasle dobi, ali se mogu razviti u bilo kojoj dobi. Oni postaju sve češći među starijim osobama.

Tumori mozga, bilo da su kancerozni ili ne, mogu uzrokovati ozbiljne probleme jer je lubanja kruta i ne ostavlja prostor za širenje tumora. Također, ako se tumori razvijaju u blizini dijelova mozga koji kontroliraju vitalne funkcije, oni mogu uzrokovati probleme, kao što su slabost, poteškoće u hodu, gubitak ravnoteže, djelomični ili potpuni gubitak vida, poteškoće u razumijevanju ili korištenju jezika i probleme s pamćenjem.

Tumori mozga mogu uzrokovati probleme na sljedeće načine:

  • Direktnim napadanjem i uništavanjem moždanog tkiva

  • Izravnim pritiskom na susjedno tkivo

  • Povećanjem tlaka unutar lubanje (intrakranijski tlak) jer tumor zauzima prostor i lubanja se ne može proširiti kako bi se prilagodila

  • Tako što se tekućine nakupljaju u mozgu

  • Blokirajući normalnu cirkulaciju cerebrospinalne tekućine kroz prostore unutar mozga

  • Uzrokujući krvarenje

Klasifikacija tumora mozga

Postoje dva glavna tipa tumora mozga:

  • Primarni: Ovi tumori potječu iz stanica unutar ili pored mozga. Oni mogu biti kancerozni ili nekancerozni.

  • Sekundarni: Ovi tumori su metastaze. To znači da potječu iz drugog dijela tijela i šire se u mozak. Dakle, oni su uvijek kancerozni.

Primarni tumori

Primarni tumori uključuju

Gliomi čine 65% svih primarnih tumora mozga.

Jesi si znao...

  • Tumori koji se šire (metastaziraju) u mozak iz drugih dijelova tijela su oko 10 puta češći od tumora koji počinju u mozgu.

Nekancerozni tumori nazvani su po specifičnim stanicama ili tkivima iz kojih potječu. Na primjer, hemangioblastomi potječu iz krvnih žila ("hema" se odnosi na krvne žile, a hemangioblasti su stanice koje se razvijaju u tkivo krvnih žila). Neki nekancerozni tumori nastaju u stanicama embrija (embrionalne stanice), rano u razvoju fetusa. Takvi tumori mogu biti prisutni pri rođenju.

Sekundarni tumori

Metastaze mozga su oko 10 puta češće od primarnih tumora. Više od 80% ljudi s moždanim metastazama ima više od jedne metastaze.

Metastaze iz drugih dijelova tijela mogu rasti u jednom dijelu mozga ili u nekoliko različitih dijelova. Mnoge vrste raka mogu se proširiti na mozak. Oni uključuju

Limfomi mozga postaju sve češći među ljudima koji imaju oslabljen imunološki sustav (poput onih koji imaju AIDS), među starijim osobama i, iz nepoznatih razloga, među ljudima koji imaju normalan imunološki sustav.

Neki tumori koji potječu iz mozga ili blizu njega *

Vrsta tumora

Podrijetlo

Status raka

Postotak svih primarnih tumora mozga†

Ljudi pogođeni

*Vidi također Neki specifični tumori mozga.

†Dat je postotak svih primarnih tumora mozga ako nije drugačije naznačeno.

‡Astrocitomi, ependimomi, multiformni glioblastomi, meduloblastomi i oligodendrogliomi su gliomi, koji čine 65% svih primarnih tumora mozga.

Astrocitom (vrsta glioma)

Stanice tkiva koje podržavaju živčane stanice (glijalne stanice)

Kancerozni ili nekancerozni (neki u početku nekancerozni astrocitomi postaju kancerozni)

(†Pogledajte napomenu.)

Djeca i odrasli

Kordom

Stanice embrija (embrionalne stanice) koje se razvijaju u kralješničnu moždinu

Nekancerozna, ali invazivna

Manje od 1%

Djeca i odrasli

Može biti prisutan pri rođenju

Kraniofaringeom

Embrionalne stanice iz hipofize

Uglavnom nekancerozan

Manje od 1%

Djeca i odrasli

Može biti prisutan pri rođenju

Dermoidne ciste i epidermoidni tumori

Embrionalne stanice kože

Nekancerozni

Manje od 1%

Djeca i odrasli

Dermoidne ciste: Mogu biti prisutne pri rođenju

Ependimom

Stanice tkiva koje oblažu prostore unutar mozga (klijetke)

Uglavnom nekancerozni

Oko 2-3% (gotovo 10% tumora mozga u djece)‡

Djeca

Manje često u odraslih

Tumori zametnih stanica (uključujući germinome)

Embrionalne stanice u blizini epifize

Kancerozni ili nekancerozni

1%

Djeca

Germinomi: Mogu biti prisutni pri rođenju

Glioblastom (vrsta glioma)

Nezrele glijalne stanice (nazivaju se matične stanice)

Kancerozan

Oko 15%†

Odrasli

Hemangioblastom

Embrionalne stanice koje se razvijaju u krvne žile

Nekancerozan

1‒2%

Djeca i odrasli

Meduloblastom

Embrionalne stanice malog mozga

Kancerozan

Gotovo 20% tumora mozga u djetinjstvu†

Djeca i, rijetko, odrasli

Meningeom

Stanice slojeva tkiva koje pokrivaju mozak (meninge)

Nekancerozni, ali se može ponovno vratiti

Oko 35%

Odrasli

Oligodendrogliom (vrsta glioma)

Stanice (nazvane oligodendrociti) koje omataju živčana vlakna u mozgu, tvore mijelinsku ovojnicu i stanice iz kojih potječu

Kancerozni, ali sporo rastući (u konačnici često postaje anaplastični oligodendrogliom)

2–10%†

Djeca i odrasli

Tumori pinealne žlijezde

Stanice pinealne žljezde ili obližnjih tkiva

Nekancerozni ili kancerozni

Manje od 1%

Djeca

Adenom hipofize

Stanice hipofize

Nekancerozni

10%

Djeca i odrasli

Primitivni neuroektodermalni tumor

Nezrele stanice koje oblažu prostore unutar mozga (klijetke)

Obično su nekancerozni, ali ponekad postaju kancerozni

Manje od 1%

Djeca i mladi

Neurocitom

Nezrele stanice oblažu prostore unutar mozga

Obično su nekancerozni, ali ponekad postaju kancerozni

Manje od 1%

Djeca i mladi

Simptomi

Simptomi se javljaju bez obzira je li tumor na mozgu nekancerozan ili kancerozan. Nekancerozni tumori rastu sporo i mogu postati prilično veliki prije izazivanja simptoma.

Tumor mozga može uzrokovati mnoge različite simptome, a simptomi se mogu pojaviti iznenada ili se postupno razvijaju. Koji se simptomi prvo razvijaju i kako se razvijaju ovise o veličini tumora, brzini rasta i lokalizaciji. U nekim dijelovima mozga čak i mali tumor može imati razoran učinak. U drugim dijelovima mozga tumori mogu narasti relativno veliki prije nego se pojave simptomi. Kako tumor raste, on gura i rasteže, ali obično ne uništava živčano tkivo, koje može vrlo dobro kompenzirati te promjene. Dakle, simptomi se možda neće razviti u početku.

Mnogi simptomi nastaju zbog povećanog tlaka u lubanji:

  • Glavobolja

  • Pogoršanje mentalnih funkcija

  • Problemi zbog pritiska na specifične strukture u mozgu ili blizu njega, kao što je očni živac (optički živac)

Glavobolja je najčešći i često prvi simptom. Međutim, neki ljudi s tumorom mozga ne dobiju glavobolju, a većina glavobolja nije uzrokovana tumorom mozga. Glavobolja zbog tumora na mozgu obično se ponavlja sve češće kako vrijeme prolazi. Često je gore kad ljudi legnu. Glavobolja može biti najintenzivnija kada se ljudi probude iz sna, a kasnije kroz dan se smanji. Ako glavobolje s tim karakteristikama počnu kod ljudi koji prije nisu imali glavobolje, uzrok može biti tumor na mozgu.

Često povećani tlak unutar lubanje također uzrokuje pogoršanje mentalnih funkcija i pogoršanje raspoloženja. Osobnost se može promijeniti. Na primjer, ljudi mogu postati povučeni, ćudljivi i, često, neučinkoviti na poslu. Mogu se osjećati pospano, zbunjeno i nesposobni misliti. Takvi simptomi su često očitiji članovima obitelji i suradnicima nego pogođenoj osobi. Depresija i anksioznost, osobito ako se razvijaju iznenada, mogu biti rani simptomi tumora na mozgu. Ljudi se mogu ponašati bizarno. Oni mogu postati nesputani ili se ponašati kao nikada do sada. Kod starijih ljudi, određeni tumori mozga uzrokuju simptome koji se mogu zamijeniti sa simptomima demencije.

Kasnije, kako se tlak unutar lubanje povećava, mogu se pojaviti mučnina, povraćanje, letargija, povećana pospanost, povremena vrućica, pa čak i koma. Vid se može iznenada zamagliti kad ljudi promijene položaj.

Ovisno o tome koje je područje mozga zahvaćeno (vidi str Disfunkcija po lokalizaciji), tumor može učiniti bilo što od sljedećeg:

  • Prouzročiti slabost ili paralizu ruke, noge ili jedne strane tijela

  • Umanjiti sposobnost osjećanja topline, hladnoće, pritiska, laganog dodira ili oštrih predmeta

  • Učiniti da se ljudi ne mogu izraziti ili razumjeti jezik

  • Povećati ili smanjiti puls i frekvenciju disanja ako tumor komprimira moždano deblo

  • Smanjiti budnost

  • Umanjiti sposobnost sluha, njuha ili vida (uzrokujući takve simptome kao što su dvoslike i gubitak vida)

Na primjer, tumor hipofize može pritisnuti obližnje optičke živce (2. kranijalni živci), koji su uključeni u vid, i time narušiti periferni vid. Bilo koji od gore navedenih simptoma ukazuje na ozbiljan poremećaj i zahtijeva hitnu liječničku pomoć.

Ostali uobičajeni simptomi tumora mozga uključuju vrtoglavicu, gubitak ravnoteže i nekoordiniranost. Neki tumori mozga, obično primarni tumori, uzrokuju napadaje.

Ako tumor blokira protok cerebrospinalne tekućine kroz prostore unutar mozga (klijetke), tekućina se može akumulirati u klijetkama, uzrokujući da se povećaju (stanje koje se naziva hidrocefalus). Kao rezultat, povećava se tlak unutar lubanje. Uz ostale simptome povišenog tlaka, hidrocefalus otežava okretanje očiju prema gore. Kod dojenčadi i vrlo male djece, glava se povećava.

Ako se tlak unutar lubanje uvelike poveća, mozak se može pogurati prema dolje jer se lubanja ne može proširiti. Hernijacija mozga može rezultirati. Postoje dva uobičajena tipa

  • Transtentorijska hernijacija: Gornji dio mozga (veliki mozak) prolazi kroz uski otvor (tentorijski otvor) u relativno krutom tkivu koje razdvaja veliki mozak od donjih dijelova mozga (mali mozak i moždano deblo). Kod ljudi s ovom vrstom hernijacije, svijest je smanjena. Strana tijela nasuprot tumoru može biti paralizirana.

  • Tonzilarna hernijacija: Tumor koji potječe iz donjeg dijela mozga potiskuje najniži dio malog mozga (cerebelarne tonzile) kroz otvor na dnu lubanje (foramen magnum). Kao rezultat toga, moždano deblo, koje kontrolira disanje, otkucaje srca i krvni tlak, je komprimirano i neispravno funkcionira. Ako se ne dijagnosticira i ne liječi odmah, tonzilarna hernijacija brzo rezultira komom i smrću.

Osobe s metastazama u mozgu također mogu imati simptome povezane s primarnim rakom. Na primjer, ako rak nastane u plućima, ljudi mogu iskašljati krvavu sluz. Kod metastaza je čest gubitak težine.

Simptomi se s vremenom pogoršavaju ako se tumor ne liječi. Uz liječenje, osobito za dobroćudne tumore, neki se ljudi potpuno oporave. Za druge se životni vijek skraćuje, ponekad uvelike. Ishod ovisi o vrsti i mjestu tumora.

Pregled mozga
 

Dijagnoza

  • Magnetna rezonancija ili kompjuterizirana tomografija

  • Ponekad lumbalna punkcija

  • Ponekad biopsija

Liječnici razmatraju mogućnost tumora na mozgu kod ljudi koji su prvi put imali napadaj ili koji imaju karakteristične simptome. Iako liječnici često mogu otkriti disfunkciju mozga tijekom pregleda, potrebne su druge procedure za dijagnosticiranje tumora na mozgu.

Magnetna rezonancija (MR) je najbolja pretraga za identificiranje tumora mozga. Kompjuterizirana tomografija (CT) je dobra alternativa. Može identificirati većinu tumora mozga. Prije ovih pretraga, tvar koja čini tumor lakše vidljivim (kontrastno sredstvo za MR ili radiopakno kontrastno sredstvo za CT) se ubrizgava u venu. Ove pretrage mogu detaljno prikazati veličinu i točan položaj tumora. Kada se otkrije tumor na mozgu, obavlja se još dijagnostičkih postupaka kako bi se odredila točna vrsta.

Ponekad se lumbalna punkcija (lumbalna punkcija) vrši kako bi se dobila cerebrospinalna tekućina za pregled pod mikroskopom. Ovaj se postupak obavlja kada liječnici sumnjaju da je tumor zahvatio slojeve tkiva koji pokrivaju mozak (meninge). Takvi tumori mogu blokirati apsorpciju cerebrospinalne tekućine. Lumbalna punkcija također može pomoći kada je dijagnoza ili vrsta tumora nejasna. Cerebrospinalna tekućina može sadržavati stanice raka. Međutim, lumbalna punkcija se ne može napraviti kod ljudi koji imaju veliki tumor koji povećava tlak unutar lubanje. Kod tih ljudi, uklanjanje cerebrospinalne tekućine tijekom lumbalne punkcije može uzrokovati pomicanje tumora, što rezultira hernijacijom mozga.

Specijalizirani testovi ponekad mogu pomoći u postavljanju dijagnoze. Na primjer, krv i cerebrospinalna tekućina također se mogu testirati da se provjere tvari koje luče tumori (nazivaju se tumorski markeri) i za abnormalnosti gena koje su karakteristične za određene tumore. Identificiranje određenih abnormalnosti gena može pomoći u predviđanju koje će liječenje biti najučinkovitije.

Biopsija tumora (uklanjanje uzorka tumora za pregled pod mikroskopom) je ponekad potrebna da bi se identificirala vrsta tumora, uključujući i to je li kancerozan. Biopsija se može obaviti tijekom operacije u kojoj je uklonjen cijeli tumor ili dio tumora. Ako je teško doći do tumora, može se napraviti stereotaktička biopsija. Za ovaj postupak, okvir je pričvršćen na lubanju. Okvir sadrži referentne točke koje se mogu identificirati na MR ili CT snimanju. Ove referentne točke omogućuju liječnicima da precizno usmjere iglu za biopsiju u tumor.

Liječenje

  • Kirurgija, radioterapija, kemoterapija ili kombinacija

  • Ponekad lijekovi koji smanjuju tlak unutar lubanje

Liječenje tumora mozga ovisi o njegovom položaju i tipu.

Specifično liječenje za tumore mozga

Liječenje za tumore mozga uključuje sljedeće:

  • Kraniotomija (operacija mozga)

  • Radiokirurgija

  • Implantati

  • Premosnice

  • Stereotaktičke tehnike

Kraniotomija (kirurško uklanjanje tumora) se radi kada je to moguće. Ovaj postupak uključuje otvaranje lubanje. Neki tumori mozga mogu se ukloniti s malo ili bez oštećenja mozga. Međutim, mnogi rastu u područjima koja čine uklanjanje tradicionalnom operacijom otežano ili nemoguće bez uništavanja bitnih struktura.

Za ovaj se postupak obrije se dio vlasišta. Zatim se napravi rez kroz kožu. Brza bušilica i posebna pila koriste se za uklanjanje malog dijela kosti iznad tumora. Tumor se nalazi i uklanja pomoću sljedećeg:

  • Skalpel se može koristiti za izrezivanje tumora.

  • Laser se može koristiti za uklanjanje tumora.

  • Uređaj koji emitira ultrazvučne valove može se koristiti za razbijanje tumora, tako da se dijelovi mogu usisati (usisati).

Laseri i ultrazvučni uređaji koriste se za uklanjanje tumora koje je teško izrezati. Obično se kost zamijeni, a incizija zatvori šavovima.

Tradicionalna kirurgija ponekad uzrokuje oštećenje mozga koje može dovesti do simptoma kao što su djelomična paraliza, promjene osjeta, slabost i oštećenje mentalnh funkcija. Ipak, uklanjanje tumora - bilo kanceroznih ili nekanceroznih - neophodno je ako njegov rast ugrožava važne moždane strukture. Čak i kada je izlječenje nemoguće, kirurški zahvat može biti koristan za smanjenje veličine tumora, ublažavanje simptoma i pomaže liječnicima odrediti jesu li drugi načini liječenja, kao što su radijacijska terapija ili kemoterapija, opravdani.

Radiokirurgija nije zapravo operacija jer nije potreban rez. Fokusirano zračenje se koristi za uništavanje tumora. Nekoliko strojeva, uključujući gama nož i linearni akcelerator, mogu proizvesti ovu vrstu zračenja.

  • Kad se koristi gama nož, okvir za snimanje je pričvršćen za lubanju osobe. Osoba leži na kliznom krevetu, a iznad okvira je postavljena velika kaciga s rupama. Zaglavlje kreveta se zatim uvlači u kuglu koja sadrži radioaktivni kobalt. Zračenje prolazi kroz rupe u kacigi i precizno je usmjereno na tumor.

  • Linearni akcelerator kruži oko glave osobe koja leži na kliznom krevetu. Linearni akcelerator okreće se oko osobe i cilja zračenje precizno na tumor iz različitih kutova.

Implantati su povremeno umetnuti u mozak.

Jedna vrsta implantata sastoji se od jastučića natopljenih lijekom za kemoterapiju. Nakon što je tumor uklonjen i prije nego što su lubanja i rez zatvoreni, ti jastučići mogu biti smješteni u prostor gdje je bio tumor. Kako se jastučići postupno razgrađuju, oslobađaju lijek da bi uništili sve preostale stanice raka.

Druga vrsta je radioaktivna. Radioaktivni implantati stavljaju se izravno u tumor kroz tanku cjevčicu (kateter) koja ulazi kroz rez. Implantati se mogu ukloniti nakon nekoliko dana ili mjeseci ili mogu ostati na mjestu. Za razliku od ljudi koji imaju terapiju vanjskim zračenjem, ljudi koji imaju radioaktivne implantate su neko vrijeme radioaktivni (tj. ispuštaju zračenje). Stoga moraju poduzeti mjere opreza kako im je savjetovao liječnik. Nakon ovog postupka, operacija može biti potrebna za uklanjanje mrtvih stanica raka.

Šant može se kirurški postaviti ako tumor uzrokuje povećanje tlaka unutar lubanje. Šant je tanak komad cijevi koji se ubacuje u jedan od prostora mozga (klijetke) ili ponekad u prostor oko leđne moždine koji sadrži cerebrospinalnu tekućinu (subarahnoidalni prostor). Drugi kraj cijevi je navučen ispod kože od glave obično u trbuh. Višak cerebrospinalne tekućine odvodi se iz mozga u trbuh, gdje se apsorbira. Šant sadrži jednosmjerni ventil koji se otvara kada ima previše tekućine u mozgu. Šantovi mogu biti privremeni (dok se tumor ne ukloni) ili trajni.

Stereotaktičke tehnike su načini za precizno lokaliziranje tumora. Računala se koriste za izradu trodimenzionalne slike. Trodimenzionalna slika može se dobiti pričvršćivanjem lakog metalnog okvira za snimanje s nizom šipki na lubanju osobe. Lokalni anestetik se daje kako bi obamrili područje, a igle su pričvršćene za lubanju, probijajući kožu. Snimanje kompjuteriziranom tomografijom (CT) pokazuje šipke kao točke, koje pružaju referentne točke, koje pomažu u lociranju tumora. U sličnom postupku koristi se plastični okvir i snimanje magnetnom rezonancijom (MRI) kako bi se pokazalo gdje je tumor.

Umjesto toga, mogu se koristiti tehnike koje ne uključuju pričvršćivanje okvira. Na primjer, posebni markeri se mogu zalijepiti na lubanju kako bi se dobile referentne točke. Položaj tih markera unosi se u računalo koje sadrži slike tumora mozga.

Stereotaktičke tehnike se mogu koristiti za

  • Lokaliziranje mjesta za biopsiju

  • Lokaliziranje tumora tijekom operacije

  • Određivanje mjesta umetanja implantata ili lasera kako bi se uništile tumorske stanice

Stereotaktičke tehnike također se mogu koristiti za pomoć kod dijagnosticiranja.

Nekancerozni tumori

Kirurško uklanjanje je često sigurno i liječi osobu. Međutim, vrlo mali tumori i tumori kod starijih osoba mogu ostati na mjestu sve dok ne uzrokuju simptome. Ponekad se primjenjuje terapija zračenjem nakon operacije kako bi se uništile sve preostale tumorske stanice.

Radiokirurgija je učinkovita u liječenju nekanceroznih tumora kao što su meningeomi i akustički neurinomi. Stoga se radiokirurgija često koristi umjesto tradicionalnih operacija za ove tumore. Radiokirurgija usmjerava visoko fokusirane zrake zračenja upravo na tumor. To ne uključuje rez. Za preciznije fokusiranje zračenja, liječnici često koriste stereotaktičke tehnike, što ponekad uključuje pričvršćivanje okvira na glavu kako bi se osigurale referentne točke.

Kancerozni tumori mozga

Obično se koristi kombinacija operacije, radioterapije i kemoterapije. Uklanja se što veći dio tumora koji se može sigurno ukloniti, a zatim počinje terapija zračenjem. Radioterapija se provodi tijekom nekoliko tjedana. Radiokirurgija se koristi kada se tradicionalna operacija ne može koristiti, osobito za liječenje metastaza.

Kod vrlo agresivnih tumora kemoterapija se daje sa radioterapijom. Radijacijska terapija i kemoterapija rijetko liječe, ali mogu smanjiti tumor dovoljno da ga drže pod kontrolom mnogo mjeseci ili čak godina.

Nakon radioterapije, stalna kemoterapija se koristi za liječenje nekih vrsta kanceroznih tumora mozga. Čini se da je kemoterapija posebno učinkovita u liječenju anaplastičnih oligodendroglioma.

Povećan tlak unutar lubanje

Ovo iznimno ozbiljno stanje zahtijeva hitnu liječničku pomoć. Ako su ljudi u komi ili imaju poteškoće s disanjem, moguće je da se razvija hernijacija. Kako bi pomogli takvim ljudima disati, liječnici ubacuju plastičnu cijev kroz nos ili usta u dušnik (traheju) i pričvršćuju je na respirator (postupak nazvan endotrahealna intubacija). Ovaj postupak također pomaže smanjiti tlak unutar lubanje dok se ne mogu primjeniti drugi tretmani. Lijekovi kao što su manitol i kortikosteroidi se obično daju injekcijama kako bi se smanjio tlak i spriječila hernijacija. Oni smanjuju oticanje oko tumora. Unutar dana ili ponekad sati, kortikosteroidi mogu često vratiti funkcije izgubljene zbog tumora i mogu smanjiti glavobolju, čak i ako je tumor velik.

Ako tumor blokira protok cerebrospinalne tekućine kroz prostore unutar mozga, uređaj se može koristiti za ispuštanje cerebrospinalne tekućine i tako smanjiti rizik od hernijacije. Uređaj se sastoji od male cijevi (katetera) spojene na mjerač koji mjeri tlak unutar lubanje. Cijev je umetnuta kroz mali otvor koji je izbušen u lubanji. Može se koristiti lokalni anestetik (obično plus sedativ) ili opća anestezija. Cijev se uklanja ili pretvara u trajni ispust (šant) nakon nekoliko dana. Tijekom tog vremena, liječnici kirurški uklanjaju cijeli ili dio tumora ili koriste radiokirurgiju ili radioterapiju kako bi smanjili veličinu tumora i tako ublažili blokadu.

Metastaze

Liječenje uvelike ovisi o mjestu nastanka raka. Radijacijska terapija usmjerena na metastaze u mozgu se često koristi. Kirurško uklanjanje prije terapije zračenjem može koristiti osobama koje imaju samo jednu metastazu. Ponekad se koristi radiokirurgija.

Problemi na kraju života

Osobe s kanceroznim tumorima mozga imaju ograničen životni vijek i vjerojatno će postati nesposobne donositi odluke o medicinskoj skrbi. Prema tome, uspostavljanje naprednih smjernica je preporučljivo. Napredne smjernice mogu pomoći liječniku da odredi kakvu vrstu skrbi ljudi žele ako postanu nesposobni donositi odluke o medicinskoj skrbi. Liječenje koje je usredotočeno na što potpunije ublažavanje simptoma (palijativna skrb), a ne liječenje osobe, može biti prikladnije.

Mnogi centri za rak, osobito oni s hospicijskim ustanovama, pružaju usluge savjetovanja i kućnih zdravstvenih usluga.

Politika privatnosti