Kronična upala srednjeg uha rezultat je ponavljajućih infekcija koje oštećuju bubnjić ili dovode do stvaranja kolestatoma.
-
Kronične upale srednjeg uha mogu biti uzrokovane akutnim upalama srednjeg uha, začepljenjem Eustahijeve cijevi, ozljedama, opeklinama ili postavljanjem cijevi kroz bubnjić.
-
Djeca obično imaju gubitak sluha i iscjedak iz uha.
-
Dijagnoza se obično postavlja klinički, na temelju pregleda.
-
Liječenje obično uključuje antibiotske kapi, a ponekad i uzimanje antibiotika na usta, postavljanje ventilacijskih cjevčica, ili oboje
(Vidi također Pregled upala srednjeg uha u male djece i Kronična upala srednjeg uha u odraslih.)
Uzroci
Kronične infekcije srednjeg uha mogu biti uzrokovane akutnom infekcijom srednjeg uha (obično nekoliko njih), začepljenjem Eustahijeve cijevi (cijev koja spaja srednje uho s nosnim prolazima), mehaničkim oštećenjima, toplinskim ili kemijskim opeklinama te eksplozivnim (blast) ozljedama. Osim toga, djeca koja imaju anomalije glave i lica, koje su posljedica kromosomskih poremećaja, kao što su Downov sindrom ili cri du chat sindrom, ili koja imaju rascjep nepca imaju povećan rizik od nastanka kroničnih upala srednjeg uha.
Kronične upale srednjeg uha mogu se pojačati uslijed infekcije nosa i grla, poput prehlade, ili ako tijekom kupanja ili plivanja voda uđe u srednje uho djeteta, koje ima perforirani bubnjić ili cjevčice. Obično, pogoršanja rezultiraju pojavom bezbolnog gnojnog iscjetka iz uha (vidi Iscjedak iz uha). Iscjedak može biti vrlo neugodnog mirisa.
Komplikacije
Trajna kronična upala srednjeg uha uzrokovati:
Polipi su benigne, glatke tvorbe koje rastu u srednjem uhu i mogu se izbočiti u slušni kanal kroz perforaciju na bubnjiću.
Stalna infekcija može razoriti dijelove košćica, malih kostiju u srednjemu uhu, što provode zvukove iz vanjskoga uha u unutarnje uho, uzrokujući provodni gubitak sluha.
Kolesteatom označava benigno nakupljanje bijelog materijala, sličnoga koži u srednjem uhu. Kolesteatom može uništiti okolne kosti i meko tkivo te uzrokovati komplikacije kao što su paraliza lica i apscesi mozga ili lubanje.
Simptomi
Kod djece se upala obično očituje gubitkom sluha i pojavom iscjetka iz uha. Obično nema bolova, ako nisu nastale komplikacije. Djeca koja imaju kolesteatom mogu imati komadiće bjelkastog materijala u ušnom kanalu.
Dijagnoza
Liječnik dijagnosticira kroničnu upalu srednjeg uha na temelju nalaza pregleda (na primjer, kad se iz otvora na bubnjiću cijedi gnoj ili se materijal poput kože nakuplja oko bubnjića). Uzorci gnoja se mogu uzeti za bakteriološku analizu (bakteriološke kulture).
Ukoliko liječnik posumnja na kolesteatom ili na komplikaciju, provode se radiološke pretrage poput kompjutorizirane tomografije (CT) ili magnetske rezonancije (MRI).
Liječenje
Liječnik najprije očisti zvukovod i srednje uho isisavanjem i brisanjem suhom vatom. Potom se primjenjuju kapi za uši koje sadrže antibiotik, ponekad i kortikosteroid. Djeca s težim infekcijama se liječe antibioticima na usta.
Kod dugotrajnih i ponavljajućih infekcija, unatoč antibiotskoj terapiji, liječnici mogu napraviti miringotomiju s umetanjem ventilacijskih cjevčica. Ukoliko je nastalo oštećenje bubnjića, može se učiniti operacija za popravak bubnjića (timpanoplastika).
Kolesteatomi se uklanjaju kirurški.
Miringotomija: Liječenje ponavljajućih infekcija uhaTijekom miringotomije, napravi se mali otvor u bubnjiću da se omogući tekućini iscjeđivanje iz srednjeg uha. U otvor na bubnjiću može se postaviti sićušna cijev (ventilacijska cjevčica) kako bi se tekućina mogla cijediti van, a zrak ulaziti u srednje uho. Pomoću tih cjevčica tlak zraka u srednjem uhu se izjednačava s tlakom zraka iz okoline. Postavljanje ventilacijskih cjevčica je indicirano u neke djece s ponavljajućim infekcijama srednjeg uha (akutni otitis media) te u djece s ponavljajućim ili dugotrajnim nakupljanjem tekućine u srednjem uhu (kronični sekretorni otitis media). Postavljanje ventilacijskih cjevčica je uobičajen kirurški postupak koji se obavlja u bolnici ili ambulantno. Miringotomija se kod djece izvodi u općoj anesteziji ili sedaciji. Nakon zahvata djeca obično odu kući u roku od nekoliko sati. Nakon zahvata, obično se koriste antibiotske kapi za uho kroz tjedan dana. Cjevčice najčešće izađu same nakon 6 do 12 mjeseci, ali neke vrste cjevčica ostaju duže. Cjevčice koje ne izađu same od sebe uklanja liječnik. Ako se otvor na bubnjiću ne zatvori sam od sebe, potrebno ga je zatvoriti kirurškim putem. Djeca s ventilacijskim cijevima mogu prati kosu i plivati, ali neki liječnici ne preporučuju uranjanje u duboku vodu bez upotrebe čepova za uši. Drenaža tekućine iz ušiju ukazuje na infekciju te zahtijeva posjet liječniku.  |