Kronična upala srednjeg uha posljedica je ponavljajućih infekcija koje oštećuju bubnjić ili dovode do nastanka kolesteatoma.
-
Kronične upale srednjeg uha mogu biti posljedica akutnih upala srednjeg uha, začepljenja Eustahijeve cijevi, ozljeda, opeklina ili postavljanja cjevčica kroz bubnjić.
-
Djeca obično imaju gubitak sluha i iscjedak iz uha.
-
Dijagnoza se obično postavlja na temelju pregleda.
-
Liječenje obično uključuje antibiotske kapi za uši, a ponekad i antibiotike na usta, postavljanje ventilacijskih cjevčica ili oboje.
(Vidi također Pregled upala srednjeg uha u male djece i Kronična upala srednjeg uha u odraslih.)
Pogled u unutrašnjost uha
Uzroci
Kronične infekcije srednjeg uha mogu biti uzrokovane akutnom infekcijom srednjeg uha, obično ponavljajućom, začepljenjem Eustahijeve cijevi, odnosno cijevi koja povezuje srednje uho s nosnim prolazima, mehaničkim ozljedama, toplinskim ili kemijskim opeklinama te ozljedama uzrokovanima eksplozijom. Povećan rizik imaju i djeca s anomalijama glave i lica nastalima zbog kromosomskih poremećaja, kao što su Downov sindrom ili sindrom mačjeg plača, te djeca s rascjepom nepca.
Kronične upale srednjeg uha mogu se pogoršati zbog infekcije nosa i grla, kao što je prehlada, ili ako tijekom kupanja ili plivanja voda uđe u srednje uho djeteta koje ima perforirani bubnjić ili ventilacijske cjevčice. Pogoršanje obično uzrokuje bezbolan gnojni iscjedak iz uha (vidi Iscjedak iz uha). Iscjedak može imati vrlo neugodan miris. Dugotrajna izloženost onečišćenom zraku i loši higijenski uvjeti povezani sa životom u zajednicama s ograničenim resursima također mogu povećati rizik od kroničnih infekcija srednjeg uha.
Komplikacije
Trajna kronična upala srednjeg uha može uzrokovati:
Polipi su benigne, glatke tvorbe koje rastu u srednjem uhu i mogu se kroz perforaciju bubnjića izbočiti u zvukovod.
Trajna infekcija može razoriti dijelove slušnih koščica, malih kostiju u srednjem uhu koje prenose zvuk iz vanjskog u unutarnje uho, te tako uzrokovati provodni gubitak sluha.
Kolesteatom je nekancerozno nakupljanje materijala nalik koži u srednjem uhu. Može uništiti okolne kosti i meka tkiva te uzrokovati komplikacije kao što su paraliza lica i apscesi u mozgu ili lubanji.
Kolesteatom
Na slici je prikazan veliki kolesteatom (crna strelica) koji je uzrokovao perforaciju bubnjića.
PROFESSOR TONY WRIGHT, INSTITUTE OF LARYNGOLOGY AND OTOLOGY/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Simptomi
U djece se upala obično očituje gubitkom sluha i iscjetkom iz uha. Bol obično nije prisutna, osim ako se razviju komplikacije.
Djeca s kolesteatomom mogu imati komadiće bjelkastog materijala u zvukovodu.
Dijagnoza
Liječnik dijagnosticira kroničnu upalu srednjeg uha na temelju nalaza pregleda, primjerice kada se iz otvora na bubnjiću cijedi gnoj ili se oko bubnjića nakuplja materijal nalik koži. Uzorak gnoja može se uzeti za bakteriološku analizu (bakteriološku kulturu).
Ako liječnik posumnja na kolesteatom ili komplikaciju, provode se slikovne pretrage, kao što su kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MR).
Liječenje
Liječnik najprije očisti zvukovod i srednje uho usisavanjem i brisanjem suhom vatom. Zatim se primjenjuju kapi za uši koje sadržavaju antibiotik, a ponekad i kortikosteroid. Djeca s težim infekcijama liječe se antibioticima na usta.
Kod dugotrajnih i ponavljajućih infekcija koje ne prolaze unatoč antibiotskoj terapiji liječnici mogu učiniti miringotomiju i postaviti ventilacijske cjevčice. Ako je bubnjić oštećen, može se učiniti operacija njegova popravka (timpanoplastika).
Kolesteatomi se uklanjaju kirurški.
Miringotomija: liječenje ponavljajućih infekcija uha
|
Tijekom miringotomije liječnik napravi mali otvor u bubnjiću kako bi tekućina mogla istjecati iz srednjeg uha. Zatim kroz otvor u bubnjić postavi malu šuplju plastičnu ili metalnu cjevčicu, koja se naziva timpanostomska ili ventilacijska cjevčica. Te cjevčice izjednačuju tlak u okolini s tlakom u srednjem uhu. Liječnici ih preporučuju nekoj djeci s ponavljajućim infekcijama uha, odnosno akutnim upalama srednjeg uha, ili s ponavljajućim odnosno trajnim nakupljanjem tekućine u srednjem uhu, odnosno kroničnom sekretornom upalom srednjeg uha.
Postavljanje ventilacijskih cjevčica uobičajen je kirurški zahvat koji se izvodi u bolnici ili ordinaciji. U djece je obično potrebna opća anestezija ili sedacija, a u odraslih i starije djece lokalna anestezija. Djeca nakon zahvata obično odlaze kući u roku od nekoliko sati. Nakon zahvata ponekad se tijekom približno tjedan dana primjenjuju antibiotske kapi za uši. Cjevčice obično same ispadnu nakon 6 do 12 mjeseci, ali neke vrste ostaju dulje. Cjevčice koje ne ispadnu same liječnik uklanja, ponekad u općoj anesteziji ili sedaciji. Ako se otvor na bubnjiću ne zatvori spontano, potrebno ga je kirurški zatvoriti.
Djeca s ventilacijskim cjevčicama mogu prati kosu i plivati, ali neki liječnici preporučuju da ne uranjaju glavu duboko u vodu bez čepića za uši.
Istjecanje tekućine iz uha može upućivati na infekciju te se treba obratiti liječniku.
 |
Cjevčice za uši
Kada zvučni valovi dosegnu uho, ušna ih školjka prikuplja i usmjerava kroz zvukovod prema srednjem uhu. Na ulazu u srednje uho zvučni valovi udaraju u bubnjić. Nastale vibracije prenose se kroz srednje uho do unutarnjeg uha ispunjenog tekućinom, gdje se pretvaraju u signale koji se šalju u mozak.
Srednje uho ponekad se može začepiti i inficirati. Djeca su tome osobito podložna jer imaju kraće i uže Eustahijeve cijevi, koje omogućuju drenažu srednjeg uha. Kako se u srednjem uhu nakupljaju tekućina i tlak, dijete može osjećati bol i imati oštećenje sluha. Ako infekcije postanu dugotrajne ili se ponavljaju, može biti potrebno postavljanje timpanostomskih cjevčica.
Tijekom tog postupka napravi se mali rez na bubnjiću i ukloni nakupljena tekućina. Zatim se u otvor postavi mala cjevčica kako bi se omogućila kontinuirana drenaža tijekom nekoliko mjeseci. S vremenom otvor počinje zacjeljivati, a cjevčica spontano ispada kako se bubnjić zatvara.
Postoji nekoliko mogućih komplikacija povezanih s ovim postupkom, o kojima treba razgovarati s liječnikom prije operacije.