Chagasova bolest

Autor: Richard D. Pearson, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Karlo Jeličić, dr. med.

Chagasova bolest je infekcija koju uzrokuje praživotinja Trypanosoma cruzi, koja se prenosi ugrizom stjenice ubojice (kukac Triatominae).

  • Praživotinje mogu ući u tijelo kroz ranu od ugriza, kroz tkivo oko oka, rijetko i konzumiranjem zaražene hrane.

  • Područje oko mjesta ulaska (rana od ugriza ili oko) može nabreknuti, a ljudi mogu imati groznicu.

  • Zatim, nakon dugog razdoblja bez simptoma, ozbiljne se komplikacije mogu razviti godinama kasnije, uglavnom srčani ili probavni problemi.

  • Liječnici potvrđuju dijagnozu identificirajući praživotinje u uzorku krvi ili tekućine uzetoj iz zaraženog organa, ili krvnim pretragama.

  • Lijek (benznidazol ili nifurtimox) se koristi za ubijanje praživotinja.

(Vidi također Pregled parazitskih infekcija.)

Chagasova bolest pogađa ljude u Meksiku, Srednjoj i Južnoj Americi, uglavnom u ruralnim područjima gdje je siromaštvo jako prisutno. Ta područja pružaju povoljno okruženje za stjenice ubojice, koji prenose Trypanosoma cruzi. Stjenica se razvija u pukotinama i napuklinama zidova od blata, u slamnatim krovovima kuća i gospodarskih zgrada, u hrpama stijena ili drva, kokošinjcima i uzgajivačnicama pasa.

U Americi je oko 8 milijuna ljudi zaraženo sa Trypanosoma cruzi. Ovaj broj uključuje više od 300.000 ljudi koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama nakon što su se doselili iz regija Latinske Amerike gdje su dobili infekciju. Imigranti u Europu su također donijeli bolest s njima. Međutim, mjere za kontrolu infekcija smanjuju broj infekcija u Latinskoj Americi.

Prijenos Chagasove bolesti

Kada zaražene stjenice ugrizu osobu, odlažu izmet koji sadrži praživotinje. Praživotinje ulaze u tijelo kroz ugriznu ranu. Praživotinje mogu također ući u tijelo kroz sluznicu, kao što je bistra membrana koja pokriva oko (konjunktiva). Praživotinje zatim ulaze u kožu ili tkivo oko točke ulaska i putem krvotoka zaraze mnoge vrste stanica, uključujući stanice imunološkog sustava, srca, mišića i živčanog sustava.

Psi, mačke, oposumi, štakori i mnoge druge životinje također mogu biti ugrizeni i zaraženi. Infekcija se širi kada stjenica ubojica ugrize zaraženu osobu (ili životinju), a zatim ugrize drugu osobu.

Ljudi se također mogu zaraziti transfuzijom krvi ili transplantacijom organa od zaraženog davatelja. Rijetko, ljudi se zaraze konzumiranjem nekuhane hrane ili pijenjem tekućine onečišćene zaraženim stjenicama ili njihovim izmetom.

Praživotinje također mogu prijeći posteljicu trudnice i zaraziti fetus, što rezultira pobačajem, mrtvorođenjem ili ozbiljnim, ponekad fatalnim problemima u novorođenčadi.

Simptomi

Chagasova bolest se sastoji od tri stadija. Simptomi se mogu pojaviti u prvom i trećem stadiju.

Prvi stadij

Simptomi Chagasove bolesti obično počinju 1 do 2 tjedna nakon ulaska praživotinja u tijelo, obično kroz ugriznu ranu ili tkivo oko oka. Na ugriznoj rani može se pojaviti otečena, crvena kvrga. Ako je praživotinja ušala kroz tkivo oko oka, područje oko oka može postati otečeno (Romanin znak). Može se pojaviti vrućica. Neki ljudi nemaju simptome, ali se paraziti mogu identificirati u njihovoj krvi.

Kod većine ljudi simptomi Chagasove bolesti nestaju sami. Međutim, nekolicina ljudi, obično djeca, umiru tijekom ove faze. Smrt je rezultat teške infekcije srčanog mišića koja uzrokuje srčani zastoj, ili infekcije mozga i tkiva koja pokrivaju mozak i kralježničnu moždinu (meningoencefalitis).

Ako ljudi imaju oslabljen imunološki sustav (npr. kao što imaju osobe sa AIDS-om), ova faza može biti teška, a može se pojaviti osip ili, rijetko, apsces mozga.

Drugi stadij (latentno razdoblje)

Ljudi nemaju simptome Chagasove bolesti, te su rezultati elektrokardiografije (EKG) i slikovnih pretraga srca i probavnog sustava uredni. Međutim, praživotinje su prisutne u njihovoj krvi.

Mnogi ljudi ostaju u ovom stadiju, bez ikakvih simptoma do kraja života.

Treći stadij

Godinama kasnije, kronična Chagasova bolest se razvija u 20 do 40% ljudi.

Glavna područja koja su pogođena su

  • Srce

  • Probavni sustav

Srce može postati uvećano i slabo, pa se posljedično ljudi lako umaraju i imaju kratak dah. Električni sustav srca može biti pogođen, uzrokujući nesvjesticu, nepravilan srčani ritam ili iznenadni srčani zastoj.

Mišići probavnog trakta (poput onih u jednjaku) mogu neispravno funkcionirati, uzrokujući poteškoće s gutanjem i/ili teškim zatvorom. Ako je zahvaćeno gutanje, ljudi mogu udahnuti (aspirirati) hranu, tekućinu ili slinu, što može uzrokovati upalu pluća, ili mogu postati teško pothranjeni. Debelo crijevo može postati uvećano, a može se razviti i ozbiljan zatvor.

Dijagnoza

  • Tijekom prvog stadija, pregled uzorka krvi pomoću mikroskopa ili krvnih pretraga

  • Tijekom drugog stadija, krvne pretrage

  • Tijekom trećeg stadija, krvne pretrage, elektrokardiografija i slikovne pretrage srca ili probavnog sustava

Liječnici obično mogu dijagnosticirati Chagasovu bolest tijekom prvog stadija, tražeći praživotinje u uzorku krvi pregledanom pomoću mikroskopa. Uzorak krvi također se može testirati na prisutnost genetskog materijala praživotinja (DNA).

Tijekom drugog i trećeg stadija, praživotinje se rijetko identificiraju mikroskopskim pregledom uzorka krvi. Stoga liječnici provode dvije ili više različitih krvnih pretraga kako bi pretražili antitijela na praživotinje. (Antitijela su bjelančevine koje proizvodi imunološki sustav kako bi pomogle u obrani tijela od određenih napada, uključujući i one od parazita.)

Ako se infekcija dijagnosticira, liječnici naprave druge testove kako bi prepoznali komplikacije. Primjerice, mogu se učiniti elektrokardiografija i rendgenska snimka prsnih organa kako bi se isključile srčane komplikacije. Ostale pretrage mogu uključivati ehokardiografiju i slikovne pretrage poput kompjutorizirane tomografije (CT).

Ako ljudi imaju poteškoća s gutanjem ili zatvorom, mogu se napraviti CT ili rendgen nakon što se proguta ili u rektum primjeni barij (neprozirna supstanca koja ocrtava probavni trakt).

Prevencija

Žbukanje zidova, zamjena slamnatih krovova i / ili opetovano prskanje kuća insekticidima s dugotrajnim učincima mogu pomoći u smanjenju broja stjenica i tako pomoći u kontroli širenja Chagasove bolesti.

Rijetko se zaraze putnici koji su boravili u područjima u kojima je infekcija rasprostranjena. Izbjegavanje spavanja u kućama od opeke može pomoći putnicima da izbjegnu infekciju, a ukoliko u istima spavaju, preporuča se korištenje mreža za zaštitu od komaraca za krevet.

Mještani i putnici u područja gdje je infekcija prisutna trebaju izbjegavati konzumiranje svježe pripremljenih sokova od voća i trske iz nesanitarnih izvora, poput uličnih prodavača.

Davatelji krvi i organa se pregledavaju u mnogim zahvaćenim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, kako bi se spriječilo širenje infekcije transfuzijom zaražene krvi ili transplantacijom organa.

Liječenje

  • Lijekovi koji su učinkoviti protiv tih praživotinja

  • Liječenje komplikacija uzrokovanih kroničnom infekcijom srca ili probavnog trakta, ako su prisutne

Samo dva antiparazitska lijeka - benznidazol ili nifurtimox - su učinkoviti protiv Chagasove bolesti. Nifurtimox je dostupan u Centru za prevenciju i kontrolu bolesti (engl. Centers for Disease Control and Prevention - CDC). Međutim, ti lijekovi ne djeluju na srčane ili crijevne komplikacije, ako su se razvile. Ljudi uzimaju jedan od ova dva lijeka na usta u trajanju jedan do tri mjeseca.

Tijekom prvog stadija bolesti, svi se ljudi liječe benznidazolom ili nifurtimoxom. Ovi lijekovi čine sljedeće:

  • Brzo smanjuju broj praživotinja u krvi

  • Skrate trajanje simptoma

  • Smanjuju vjerojatnost razvoja kronične infekcije

  • Ako infekcija postane kronična, smanjuju rizik od umiranja

Novorođenčad zaražena prije rođenja se također liječi.

Tijekom drugog stadija, djeca i odrasli do 50 godina se liječe su benznidazolom ili nifurtimoxom. Što je mlađa osoba te što je ranije liječenje započeto, vjerojatnije je da će liječenje ukloniti praživotinje. Za starije osobe u ovom stadiju, liječnici moraju odmjeriti koristi i rizike liječenja.

I benznidazol i nifurtimox mogu imati ozbiljne nuspojave, koje najčešće uključuju probavni trakt, kožu i živčani sustav. Nuspojave uključuju gubitak apetita, gubitak težine, mučninu, povraćanje, osip, oštećenje živaca, nesanicu i vrtoglavicu.

Benznidazol i nifurtimox se ne daju osobama s teškim bolestima jetre ili bubrega, niti ženama koje su trudne ili doje.

Jednom kada kronična infekcija uzrokuje komplikacije sa srcem ili probavnim sustavom, antiparazitni lijekovi nisu od pomoći. Komplikacije se tretiraju prema potrebi:

  • Zatajenje srca: lijekovi koji smanjuju radno opterećenje srca ili transplantacija srca

  • Nepravilni srčani ritmovi: lijekovi za ispravljanje ritma srca (antiaritmički lijekovi) ili srčani predvodnik (engl. pacemaker)

  • Problemi s jednjakom: botulinum toksin (za opuštanje donjeg mišića jednjaka) ili kirurški postupak za proširenje (rastezanje) donjeg dijela jednjaka

  • Uvećanje debelog crijeva: kirurški zahvat

Više informacija

  • Centers for Disease Control and Prevention: Chagas disease