Majka i dijete obično provode dva do tri dana u bolnici gdje roditelji uče o dojenju, kupanju i presvlačenju novorođenčeta te se upoznavaju s djetetovim uobičajenim ponašanjem.
Prije otpusta iz bolnice, roditelji se educiraju o rutinskim aspektima skrbi novorođenčeta što uključuje njegu pupčanog bataljka, spolovila, kože te o načinu praćenja tjelesne mase.
Pupkovina
Plastična hvataljka na pupčanom bataljku se ukljanja unutar 24 sata nakon rođenja. Pupčani bataljak je potrebno održavati suhim i čistim. Liječnici više ne preporučuju primjenu alkohola ili drugih antiseptičkih otopina na pupčani bataljak. Pupčani bataljak spontano otpada za tjedan ili dva. Pupčani bataljak se može inficirati, iako je to rijetko. U tom slučaju liječnik provjerava ima li crvenila, otekline ili iscjedka.
Obrezivanje
Obrezivanje, prema želji roditelja, obično se obavlja unutar prvih nekoliko dana života i uglavnom prije otpusta novorođenčeta iz bolnice. Odluka o obrezivanju novorođenčeta obično ovisi o vjerskim uvjerenjima ili osobnim preferencijama roditelja. Glavni medicinski razlog za obrezivanje je uklanjanje čvrsto sraslog prepucija koji ometa protok urina. Iako je dokazano da muškarci koji su obrezani imaju niži rizik pojave karcinoma spolovila i infekcije mokraćnog sustava, isti se mogu umanjiti pravilnom higijenom.
Od 2 do 20 dječaka na 1000 razvije komplikacije, obično manje krvarenje ili lokalnu infekciju. Međutim, mogu se pojaviti ozbiljne infekcije, ožiljci i, vrlo rijetko, slučajna amputacija vrha penisa. Određen broj neobrezanih muškaraca zahtijeva obrezivanje kasnije u životu.
Obrezivanje se ne smije učiniti ako dječak nije mokrio ili ima poremećaj krvarenja ili ako je penis na bilo koji način promijenjenog izgleda, jer se tkivo prepucija može koristiti za plastični kirurški popravak koji može biti potreban kasnije. Obrezivanje se mora odgoditi ako je majka tijekom trudnoće uzimala lijekove koji povećavaju rizik od krvarenja, poput antikoagulantne terapije ili aspirina. Potrebno je pričekati dok se takvi lijekovi eliminiraju iz organizma novorođenčeta.
Koža
Većina novorođenčadi ima blagi osip tijekom prvog tjedna nakon rođenja. Osip se obično pojavljuje na dijelovima tijela koji se trljaju od odjeću (ruke, noge i leđa), ali rijetko na licu. Spontano prolazi bez liječenja. Primjena losiona ili pudera, upotreba mirisnih sapuna i korištenje sintetičke odjeće preko pelena pogoršava osip, osobito za toplijeg vremena. Suhoća i ljuštenje kože često se javljaju nakon nekoliko dana, osobito u naborima na zapešćima i gležnjevima.
Novorođenčad mogu razviti žutu boju kože (žutica) nakon prvog dana života. Žutica nastaje zato što se jetra mora prilagoditi novom načinu rada u uvjetima izvan maternice. Međutim, žutica koja se pojavljuje u prvih 24 sata života je od posebne važnosti i može ukazivati na ozbiljnije probleme. Ako novorođenče razvije žuticu, liječnici obično provjeravaju razinu bilirubina u krvi, koji je glavni pigment žuči. Ukoliko je razina bilirubina povišena iznad određene granice potrebno je započeti fototerapiju pri kojoj se novorođenče bez odjeće i pokrivala stavlja pod specifičnu svjetlost plave boje ("bili" light). Fototerapija se najčešće primjenjuje jedan do dva dana, a ponekad i do tjedan dana.
Fototerapija ili "bili svjetla"
Bili svjetla su vrsta svjetlosne terapije (fototerapija) koja se koristi za liječenje žutice u novorođenčadi. Žutica je žuta boja kože i bjeloočnica koja je uzrokovana nakupljanjem bilirubina u krvi. Plavo svjetlo je najučinkovitije u razgradnji nakupljenog bilirubina, a većina liječnika koristi posebne komercijalne fototerapijske jedinice.
Slika ljubaznošću Michael J.-a Cochran, dr. Med.
Mokrenje i peristaltika
Mokraća koju novorođenčad stvaraju u prva 2 dana života je koncentrirana i često sadrži urate koji se mogu vidjeti na peleni kao narančasti ili rozi pigment. Ako novorođenče ne urinira u prvih 24 sata života, liječnik pokušava otkriti razlog. Početak mokrenja najčešće kasni kod dječaka.
Prva stolica nakon djetetovog rođenja je ljepljiva i tamnozelene boje, a naziva se mekonij. Svako novorođenče bi trebalo izbaciti mekonij unutar prvih 24 sata života. Ako izbacivanje mekonija izostane, liječnik može učiniti određene pretrage kako bi utvrdio postoji li medicinski problem. Ponekad je uzrok začepljenju crijeva prirođeni defekt probavne cijevi.
Tjelesna masa
Većina novorođenčadi gubi 5 do 7% svoje porođajne tjelesne mase tijekom prvih nekoliko dana života, uglavnom zbog gubitka tekućine mokrenjem i stolicom. Novorođenčad se vraća na svoju porođajnu tjelesnu masu za otprilike 2 tjedna ako su isključivo dojena i za oko 10 dana ako su hranjena adaptiranim mliječnim pripravkom. Nakon toga bi trebali dobivati oko 20 do 30 grama dnevno tijekom prvih nekoliko mjeseci. Dojenčad bi trebala težiti dvostruko više od svoje porođajne tjelesne mase oko 5. mjeseca života.
Otpust iz bolnice
U Sjedinjenim Američkim Državama otpust novorođenčadi iz bolnice je najčešće unutar 24 do 48 sati. Novorođenčad koja su otpuštena unutar 48 sati od rođenja trebala bi imati kontrolni pregled kod liječnika 2 do 3 dana kasnije (vidi Preventivna zdravstvena skrb u djece). Novorođenčad koja su otpuštena nakon 48 sati od rođenja imaju kontrolni pregled u dobi od 2 tjedna ili ranije ako se razviju određene tegobe poput otežanog hranjenja, konstipacije, proljeva, ili žutice.
Otpust novorođenčadi iz bolnice je obično pod nadzorom pedijatra. Prije nego što se dijete otpusti iz bolnice, roditelje se educira o tome kada i u kojim slučajevima je potrebno potražiti liječničku pomoć. Na primjer, roditelji bi trebali odmah potražiti liječničku pomoć ako im dijete ima povišenu tjelesnu temperaturu (temperaturu treba izmjeriti rektalno), poremećaj disanja, gubitak apetita i odbijanje hrane, povraćanje žuči (povraćanje zelenkasto žutog sadržaja), ili plavu promjenu boje kože (cijanoza).
Novorođenče zahtijeva mnogo prilagodbe od strane svih ukućana. Ukoliko se radi o prvom djetetu u obitelji, promjene u načinu života mogu biti drastične. U obitelji s više djece ljubomora može biti ozbiljan problem. Priprema starije djece na pristizanje novorođenčeta, njihovo uključivanje u brigu za dijete te posvećivanje pažnje i njima može olakšati tranziciju. Kućni ljubimci također zahtijevaju poseban pristup kako bi se privikli na novorođenče. U nekim slučajevima je potrebno držati kućne ljubimaca dalje od novorođenčeta.