Psihoza se odnosi na simptome kao što su sumanutosti, halucinacije, dezorganizirano mišljenje i govor, te bizarna i neprimjerena motorička ponašanja koja ukazuju na gubitak kontakta sa stvarnošću. Brojni mentalni poremećaji uzrokuju simptome psihoze - vidi Uvod u shizofreniju i srodne poremećaje.
Antipsihotici mogu biti učinkoviti u smanjenju ili uklanjanju simptoma psihoze. Čini se da su najučinkovitiji u liječenju halucinacija, sumanutosti, dezorganiziranog mišljenja i agresije. Iako se antipsihotici najčešće propisuju za liječenje shizofrenije, čini se kako su učinkoviti u liječenju ovih simptoma, bez obzira na to jesu li posljedica shizofrenije, manije, demencije ili korištenja psihoaktivnih tvari kao što su amfetamini.
Nakon što se neposredni simptomi povuku, ovisno o uzroku njihove psihoze, ljudi će možda morati nastaviti s uzimanjem antipsihotika kako bi se smanjila vjerojatnost budućih epizoda.
Kako djeluju antipsihotici
Antipsihotici djeluju tako da utječu na to kako se informacije prenose između pojedinih moždanih stanica.
Mozak odrasle osobe sastoji se od više od 10 milijardi živčanih stanica zvanih neuroni. Svaki neuron u mozgu ima jedan duži dio koji se zove akson, a on prenosi informacije drugim neuronima ( vidi: Tipična struktura živčane stanice). Poput žica povezanih u veliku telefonsku centralu, svaki neuron uspostavlja kontakt s nekoliko tisuća drugih neurona.
Informacije putuju niz akson stanice kao električni impuls. Kada impuls dođe do kraja aksona, oslobađa se mala količina kemikalije koja se naziva neurotransmiter kako bi se informacije prenijele na sljedeću stanicu (neuron). Receptor na stanici koja prima signal detektira neurotransmiter, koji uzrokuje da stanica koja je primila signal generira novi impuls.
Čini se da su simptomi psihoze uzrokovani prekomjernom aktivnošću stanica osjetljivih na neurotransmiter dopamin. Stoga antipsihotici djeluju blokiranjem receptora tako da se smanjuje komunikacija između skupina stanica.
Koliko različiti antipsihotici blokiraju različite vrste neurotransmitera varira. Svaki učinkoviti antipsihotik blokira dopaminske receptore. Noviji antipsihotici (asenapin, klozapin, iloperidon, lurasidon, olanzapin, kvetiapin, risperidon i ziprasidon) također blokiraju receptore za serotonin, drugi neurotransmiter. Stručnjaci su smatrali kako ovo djelovanje može učiniti ove lijekove učinkovitijima. Međutim, nedavna istraživanja nisu podržala ovo stajalište.
Klozapin, koji također blokira mnoge druge receptore, očito je najučinkovitiji lijek za psihotične simptome. Međutim, ne koristi se često zbog ozbiljnih nuspojava i potrebe za praćenjem krvnih pretraga (krvne slike).
Vrste antipsihotika
Antipsihotici se dijele u dvije skupine:
Trenutno, oko 95% antipsihotika propisanih u Sjedinjenim Američkim Državama su antipsihotici druge generacije. Liječnici su smatrali da su antipsihotici druge generacije nešto učinkovitiji, ali nedavni dokazi dovode ovo u pitanje. Oni mogu imati manju vjerojatnost za neke od ozbiljnijih štetnih učinaka lijekova prve generacije.
Druga generacija antipsihotika može ublažiti pozitivne simptome (kao što su halucinacije), negativne simptome (kao što je nedostatak/manjak emocija) i kognitivno oštećenje (kao što je smanjeno mentalno funkcioniranje i rasap pažnje). Međutim, liječnici nisu sigurni ublažavaju li simptome u većoj mjeri od starijih antipsihotika ili je vjerojatnije da će ih ljudi uzimati jer imaju manje nuspojava.
Klozapin, prvi od druge generacije antipsihotika, djelotvoran je u do polovice ljudi koji ne reagiraju na druge antipsihotike. Međutim, klozapin može imati ozbiljne nuspojave, kao što su epileptični napadi ili potencijalno fatalna supresija aktivnosti koštane srži (što uključuje i stvaranje krvnih stanica). Stoga se obično koristi samo za osobe koje nisu odgovorile na druge antipsihotike. Osobe koje uzimaju klozapin moraju mjeriti broj bijelih krvnih stanica jednom tjedno, barem prvih 6 mjeseci, tako da se klozapin može zaustaviti na prvi znak ako se broj bijelih krvnih stanica smanjuje.
Neki konvencionalni i antipsihotici druge generacije su dostupni kao dugotrajni injektabilni pripravci koji se moraju dati samo jednom mjesečno ili dva. Ovi preparati su korisni za mnoge ljude, uključujući i one koji ne mogu pouzdano uzimati peroralno lijekove svaki dan.
Antipsihotični lijekovi
|
Lijek
|
Neke nuspojave
|
Napomene
|
|---|
|
* Dostupno kao intramuskularna (IM) injekcija za dugotrajno djelovanje za pacijente koji imaju poteškoća s uzimanjem oralnih lijekova.
|
|
Antipsihotici prve generacije
|
|---|
|
klorpromazin
flufenazin *
haloperidol *
loksapin
molindon
perfenazin
pimozid
tioridazin
tiotiksen
trifluoperazin
|
Suha usta
Zamagljen vid
Epileptični napadi
Povećan broj otkucaja srca i smanjen krvni tlak
Zatvor
Iznenadni, ali često reverzibilni tremor i ukočenost mišića koji mogu napredovati do rigidnosti
Prisilni pokreti lica i ruku (tardivna diskinezija)
Rigidnost mišića, vrućica, visoki krvni tlak i promjene u mentalnoj funkciji (maligni neuroleptički sindrom)
|
Nuspojave su mnogo vjerojatnije kod starijih osoba i kod osoba s oštećenjem ravnoteže ili ozbiljnim medicinskim poremećajem.
Dostupni su dugodjelujući oblici haloperidola i flufenazina.
Preporuča se pregled očiju i elektrokardiografija (EKG) dok ljudi uzimaju tioridazin.
|
|
Antipsihotici druge generacije
|
|---|
|
aripiprazol *
asenapin
brekspiprazol
kariprazin
klozapin
iloperidon
lurasidon
olanzapin *
paliperidon
kvetiapin
risperidon *
ziprasidon
|
Pospanost i dobivanje na težini (najčešće), koje mogu biti značajne
Moguć je povećan rizik od nakupljanja masti u abdomenu, abnormalnih razina kolesterola u krvi, visokog krvnog tlaka i inzulinske rezistencije (metabolički sindrom)
|
Noviji antipsihotici imaju manje šanse izazvati tremor, ukočenost mišića, nevoljne pokrete (uključujući tardivnu diskineziju) i maligni neuroleptički sindrom, ali ti se učinci mogu pojaviti.
Formulacija s dugim djelovanjem je dostupna za aripiprazol, olanzapin i risperidon.
Klozapin koristi se mnogo rjeđe jer može uzrokovati supresiju koštane srži, smanjenje broja bijelih krvnih stanica i epileptične napade. Međutim, često je djelotvoran kod ljudi koji ne reagiraju na druge lijekove.
Klozapin i olanzapin najvjerojatnije će uzrokovati dobivanje na težini, dok je kod aripiprazola najmanje vjerojatno.
Ziprasidon ne uzrokuje povećanje tjelesne mase, ali može dovesti do abnormalnosti na elektrokardiogramu.
Aripiprazol, brekspiprazol, kariprazin, i ziprasidon manje će vjerojatno uzrokovati metabolički sindrom.
|
Nuspojave antipsihotika
Antipsihotici imaju značajne nuspojave, koje mogu uključivati
-
Pospanost
-
Ukočenost mišića
-
Tremor
-
Povećanje tjelesne mase
-
Nemir
Neki noviji antipsihotici druge generacije imaju manje nuspojava. Rizik od tardivne diskinezije, ukočenosti mišića i tremora značajno je manji kod ovih lijekova nego s konvencionalnim antipsihoticima. Međutim, čini se da neki od tih lijekova uzrokuju značajno povećanje tjelesne mase. Neki također povećavaju rizik od metaboličkog sindroma. U ovom sindromu, masnoća se nakuplja u trbuhu, razine triglicerida u krvi (masnoće) su povišene, razine kolesterola visoke gustoće (HDL, "dobar" kolesterol) su niske, a krvni tlak visok. Također, inzulin je manje učinkovit (stanje se naziva inzulinska rezistencija), povećavajući rizik od tip 2 dijabetesa.
Tardivna diskinezija je hiperaktivni nevoljni poremećaj pokreta koji može biti uzrokovan antipsihotičnim lijekovima. To je vjerojatnije kod prve generacije nego kod druge generacije antipsihotika. Tardivnu diskineziju karakterizira nabiranje usana i jezika ili grčenje ruku ili nogu. Tardivna diskinezija možda neće nestati čak ni nakon prestanka uzimanja lijeka. Za tardivnu diskineziju koja traje, nema učinkovitog liječenja, iako lijekovi klozapin ili kvetiapin mogu malo smanjiti simptome. Međutim, utvrđeno je kako je novi lijek valbenazin učinkovit u poboljšanju simptoma tardivne diskinezije. Osobe koje moraju dugo vremena uzimati antipsihotike provjeravaju se svakih 6 mjeseci zbog simptoma tardivne diskinezije.
Maligni neuroleptički sindrom je rijetka ali potencijalno fatalna nuspojava antipsihotika. Karakterizira ga rigidnost mišića, vrućica, visoki krvni tlak i promjene u mentalnoj funkciji (kao što su konfuzija i letargija).
Sindrom produljenog QT-intervala je potencijalno fatalan poremećaj srčanog ritma koji može biti uzrokovan s nekoliko antipsihotika u obje klase. Ovi lijekovi uključuju tioridazin, haloperidol, olanzapin, risperidon i ziprasidon.