Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Ivana Omazić, dr. med.
Često trudnoća ne uzrokuje pogoršanje bubrežnog poremećaja. Obično se poremećaji bubrega pogoršavaju samo kod trudnica koje imaju visoki krvni tlak koji nije dobro kontroliran. Ako trudnice imaju poremećaj bubrega, veća je vjerojatnost da će se razviti visoki krvni tlak, uključujući i preeklampsiju (vrsta visokog krvnog tlaka koji se razvija tijekom trudnoće)
Kronični bubrežna bolest prije trudnoće povećava rizik da fetus neće rasti sukladno očekivanju (malen za gestacijsku dob) ili mrtvorođenosti. Prisutnost ozbiljne bubrežne bolesti obično sprječava ženu da iznosi trudnoću do termina.
Kod trudnica koje imaju poremećaj bubrega, pažljivo se prate funkcija bubrega i krvni tlak, kao i rast fetusa. Ako je poremećaj bubrega ozbiljan, žene će možda morati biti hospitalizirane nakon 28 tjedana trudnoće, kako bi se osiguralo da miruju, da se krvni tlak može dobro kontrolirati, i da se fetus može pomno pratiti.
Žene koje su imale presađivanje bubrega obično mogu sigurno roditi zdrave bebe ako imaju sve od sljedećeg:
Žene koje imaju poremećaj bubrega koji zahtjeva redovite hemodijalize su pod visokim rezikom od komplikacija u trudnoći, uključujući pobačaj, mrtvorođenost, prijevremni porođaj, i preeklampsija. No, zbog napretka u liječenju dijalizom, preživljava do 90% beba ovih žena.
Porođaj je obično nužan prije termina zato što žena razvije preeklampsiju ili fetus ne raste koliko bi trebao. Liječnici mogu uzeti i analizirati uzorak tekućine koja okružuje fetus (amnionska tekućina). Ovaj postupak, zvanamniocenteza, pomaže liječnicima odrediti jesu li fetalna pluća dovoljno zrela za disanje zraka, odnosno kada se fetus može sigurno poroditi.
Porođaj carskim rezom je čest, ali je ponekad moguć i vaginalni porođaj.