Odvajanje i razvod, kao i događaji koji su do njih doveli, prekidaju stabilnost i predvidljivost koje djeca trebaju. Osim smrti člana uže obitelji, razvod je najstresniji događaj koji može utjecati na obitelj. Budući da je svijet koji znaju završio, djeca mogu osjećati veliki gubitak kao i tjeskobu, ljutnju i tugu. Djeca se mogu bojati napuštanja ili gubitka ljubavi svojih roditelja. Također, zbog mnogih razloga, roditeljske vještine često se pogoršavaju u vrijeme razvoda. Roditelji su obično zaokupljeni i mogu biti ljuti i neprijateljski nastrojeni jedno prema drugom. Djeca se mogu osjećati krivom jer misle da su nekako uzrokovali razvod. Ako roditelji zanemaruju djecu ili ih posjećuju sporadično i nepredvidivo, djeca se osjećaju odbijenima.
Faze prilagodbe
Kada se roditelji odluče razdvojiti i razvesti, članovi obitelji prolaze kroz nekoliko faza prilagodbe. Faze su
Akutna
Prijelazna
Nakon razvoda
U akutnoj fazi (razdoblje kada se roditelji odluče odvojiti, uključujući vrijeme prije razvoda), pomutnja je često maksimalna. Ova faza može trajati do 2 godine.
Tijekom prijelazne faze (tjedni oko stvarnog razvoda), dijete je u razdoblju prilagodbe na novi odnos između roditelja, posjete i novi odnos s roditeljem bez starateljstva.
Nakon razvoda (faza nakon razvoda), druga vrsta stabilnosti se treba razviti.
Utjecaji na djecu
Tijekom razvoda školski rad se može činiti nevažnim za djecu i adolescente, a školski uspjeh se često pogoršava. Djeca mogu imati fantazije da će se roditelji pomiriti. Utjecaji na djecu ovise o dobi i stupnju razvoja:
Djeca od 2 do 5 godina: mogu imati poteškoće sa spavanjem ( vidi: Problemi sa spavanjem u djece), izljeve bijesa i separacijsku anksioznost. Vještine kontrole nužde se mogu pogoršati.
Djeca od 5 do 12 godina: mogu iskusiti tugu, žalost, intenzivan bijes i iracionalne strahove (fobije).
Adolescenti: Često se osjećaju nesigurno, usamljeno i tužno. Neki sudjeluju u rizičnim ponašanjima, kao što je uporaba droga i alkohola, seks, krađa i nasilje. Drugi mogu razviti poremećaje prehrane, postati prkosni, preskočiti školu ili se pridružiti vršnjacima koji se upuštaju u rizična ponašanja ( vidi: Uvod u probleme adolescenata).
Pomaganje djeci u nošenju
Djeca trebaju moći izraziti svoje osjećaje odrasloj osobi koja pažljivo sluša. Savjetovanje može pružiti djeci brigu odrasle osobe koja, za razliku od njihovih roditelja, neće biti uzrujana zbog njihovih osjećaja.
Djeca se najbolje prilagođavaju kada roditelji međusobno surađuju i usredotočuju se na djetetove potrebe. Roditelji moraju zapamtiti da razvod samo prekida njihov odnos kao supružnika, a ne njihov odnos kao roditelja djece. Kad god je to moguće, roditelji trebaju živjeti blizu jedno drugome, tretirati jedno drugo s poštovanjem u djetetovoj prisutnosti, održavati sudjelovanje drugoga u životu djeteta i uzeti u obzir djetetove želje u vezi s posjetom. Starijoj djeci i adolescentima treba dati sve veću riječ u uređenju života. Roditelji nikada ne bi smjeli sugerirati svojoj djeci zauzimanje strane i trebaju nastojati ne izražavati negativne osjećaje prema drugom roditelju svojoj djeci.
S djecom, roditelji bi trebali
Raspravljati probleme otvoreno, iskreno i mirno
Ostati posvećeni
Nastaviti dosljednu disciplinu
Održavati normalna očekivanja vezana uz kućanske poslove i školske obaveze
Roditelji mogu održavati otvorenu komunikaciju sa svojom djecom potičući ih da se povjere i izraze kako se osjećaju. Na primjer, ako dijete spominje ljutnju zbog razvoda, roditelji mogu reći: "Dakle, razvod te čini ljutim" ili "Reci mi više o tome." Pitanje kako se dijete osjeća može se potaknuti raspravu o osjetljivim emocijama ili strahovima.
Govoreći o vlastitim osjećajima, roditelji potiču djecu da priznaju svoje strahove i brige. Na primjer, o razvodu, roditelj bi mogao reći: "Tužan sam i ja zbog razvoda. Ali isto tako znam da je to prava stvar za mamu i tatu. Iako više ne možemo živjeti zajedno, uvijek ćemo vas voljeti i brinuti se o vama. “ Radeći to, roditelji mogu raspravljati o svojim osjećajima, pružiti umirenje i objasniti da je razvod pravi izbor za njih. Ponekad djeca, osobito mlađa, moraju iznova čuti istu poruku.
Većini se djece vrati osjećaj sigurnosti i potpore u roku od godinu dana nakon razvoda ako se roditelji prilagode i rade na zadovoljavanju potreba djece.
Utjecaji novog braka
Za dijete, novi brak bilo kojeg od roditelja može stvoriti novi konflikt, ali bi trebao povratiti osjećaj stabilnosti i stalnosti ako na odgovarajući način postupaju svi uključeni odrasli. Neka se djeca osjećaju nelojalno prema jednom roditelju prihvaćanjem novog supružnika drugog roditelja.
Promjenjive strukture obiteljiIako većina ljudi zamišlja tradicionalnu obitelj kao oženjenog muškarca i ženu i njihovu biološku djecu, to nije bio slučaj godinama. Na primjer, obitelj se može sastojati od samohranog roditelja, gay para ili nesrodnih odraslih koji zajedno žive i odgajaju djecu. Razvod braka primorava mnogu djecu da žive u obiteljima sa samohranim roditeljem ili kombiniranim obiteljima sačinjenim od odraslih koji su se ponovno vjenčali ili žive zajedno. Oko 33% djece je rođeno od strane samohrane majke, a oko 10% djece je rođeno od strane samohranih majki tinejdžerica. Mnogu djecu odgajaju bake i djedovi ili druga rodbina. Preko milijun djece živi s posvojiteljima (vidi Posvajanje). Čak su se i tradicionalne obitelji promijenile. Često oba roditelja rade izvan kuće što uzrokuje da mnoga djeca primaju redovnu skrb izvan obiteljskog okruženja (vidi Briga za djecu). Zbog obaveza obrazovanja i karijere mnogi parovi odgađaju roditeljstvo do 30-ih, pa čak i 40-ih godina. Promjena kulturoloških očekivanja dovela je do toga da očevi troše sve više vremena na odgoj djece. Sukobi se događaju u svakoj obitelji, ali zdrave obitelji su dovoljno jake da riješe sukobe ili napreduju unatoč njima. Bez obzira na njihov sastav, zdrave obitelji pružaju djeci osjećaj pripadnosti i zadovoljavaju tjelesne, emocionalne, razvojne i duhovne potrebe djece. Članovi zdravih obitelji izražavaju osjećaje i podršku jedni drugima na način koji je u skladu s njihovom vlastitom kulturom i obiteljskim tradicijama. |