Razdvojenost i razvod, kao i događaji koji su do njih doveli, prekidaju stabilnost i predvidljivost koja su djeci potrebna. Osim smrti člana uže obitelji, razvod je najstresniji događaj koji može utjecati na obitelj. Budući da je svijet kakvog poznaju nestao, djeca mogu osjećati veliki gubitak kao i tjeskobu, ljutnju i tugu. Djeca se mogu bojati da će biti napuštena ili izgubiti ljubav svojih roditelja. Također, zbog mnogih razloga, roditeljske vještine se često pogoršaju u vrijeme razvoda. Roditelji su obično preokupirani i mogu biti ljuti i neprijateljski nastrojeni jedno prema drugom. Djeca se mogu osjećati krivom jer misle da su nekako uzrokovala razvod. Ako roditelji zanemaruju djecu ili ih posjećuju sporadično i nepredvidivo, djeca se osjećaju odbačeno.
Faze prilagodbe
Kada se roditelji odluče razdvojiti i razvesti, članovi obitelji prolaze kroz nekoliko faza prilagodbe. Faze su
Akutna
Prijelazna
Nakon razvoda
U akutnoj fazi (razdoblje kada se roditelji odluče rastati, uključujući i vrijeme koje je prethodilo razvodu), nemir je često maksimalan. Ova faza može trajati do 2 godine.
Tijekom prijelazne faze (tjedni oko samog razvoda), dijete je u razdoblju prilagodbe na novi odnos između roditelja, posjete i novi odnos s roditeljem bez skrbništva.
Nakon razvoda (faza nakon razvoda) bi se trebala razviti drugačija vrsta stabilnosti.
Utjecaji na djecu
Tijekom razvoda se školski rad može činiti nevažnim djeci i adolescentima, a školski uspjeh se često pogoršava. Djeca mogu imati fantazije da će se roditelji pomiriti. Utjecaji na djecu ovise o dobi i stupnju razvoja:
Djeca u dobi od 2 do 5 godina: mogu imati poteškoće sa spavanjem (), ispade bijesa i separacijsku anksioznost. Vještine korištenja toaleta mogu se pogoršati.
Djeca u dobi od 5 do 12 godina: mogu doživjeti tugu, žalost, intenzivan bijes i iracionalne strahove (fobije).
Adolescenti: Često se osjećaju nesigurno, usamljeno i tužno. Neki sudjeluju u rizičnim ponašanjima, kao što je uporaba droga i alkohola, seks, krađa i nasilje. Drugi mogu razviti poremećaje hranjenja, postati prkosni, izostati iz škole ili se pridružiti vršnjacima koji se upuštaju u rizična ponašanja ().
Pomaganje djeci u nošenju s razvodom
Djeca trebaju moći izraziti svoje osjećaje odrasloj osobi koja ih pažljivo sluša. Savjetovanje može pružiti djeci brižnu odraslu osobu koja, za razliku od njihovih roditelja, neće biti uznemirena njihovim osjećajima.
Djeca se najbolje prilagođavaju kada roditelji međusobno surađuju i usredotočuju se na djetetove potrebe. Roditelji moraju zapamtiti da razvod samo prekida njihov odnos kao supružnika, a ne njihov odnos i odgovornosti kao roditelja svoje djece. Kad god je to moguće, roditelji bi trebali živjeti blizu jedno drugog, postupati s poštovanjem jedno prema drugom u djetetovoj prisutnosti, održavati uključenost drugog roditelja u životu djeteta i uzeti u obzir djetetove želje u pogledu posjeta. Starijoj djeci i adolescentima treba dati sve veću mogućnost odlučivanja o rasporedu stanovanja. Roditelji ne bi smjeli nikada sugerirati svojoj djeci zauzimanje strana i trebali bi se truditi ne izražavati negativne osjećaje prema drugom roditelju pred svojom djecom.
S djecom bi roditelji trebali
Raspravljati o problemima otvoreno, iskreno i smireno
Ostati bliski
Nastaviti dosljednu disciplinu
Održavati normalna očekivanja vezana uz kućanske poslove i školske obaveze
Roditelji mogu održati otvorenu komunikaciju sa svojom djecom potičući ih da se povjere i izraze kako se osjećaju. Na primjer, ako dijete spomene ljutnju zbog razvoda, roditelji mogu reći: "Dakle, razvod te čini ljutim" ili "Reci mi više o tome." Pitati dijete kako se osjeća može također potaknuti razgovor o osjetljivim emocijama ili strahovima.
Govoreći o vlastitim osjećajima, roditelji potiču djecu da priznaju svoje strahove i brige. Na primjer, roditelj bi mogao o razvodu reći: "I ja sam tužan zbog razvoda. Ali također znam da je to prava stvar koju mama i tata trebaju napraviti. Iako više ne možemo živjeti zajedno, uvijek ćemo vas oboje voljeti i brinuti se o vama.“ Na taj način roditelji mogu razgovarati o vlastitim osjećajima, pružiti umirenje i objasniti da je razvod pravi izbor za njih. Ponekad djeca, osobito mlađa, moraju iznova čuti istu poruku.
Većina djece povrati osjećaj sigurnosti i podrške u roku od otprilike godinu dana nakon razvoda ako se roditelji prilagode i rade na zadovoljavanju potreba djece.
Utjecaji novog braka
Novi brak bilo kojeg od roditelja može stvoriti novi konflikt kod djeteta, ali bi trebao povratiti osjećaj stabilnosti i stalnosti ako na odgovarajući način postupaju svi uključeni odrasli. Neka se djeca osjećaju nelojalno prema jednom roditelju prihvaćajući novog supružnika drugog roditelja.
Promjenjive strukture obiteljiIako većina ljudi zamišlja tradicionalnu obitelj kao vjenčanog muškarca i ženu te njihovu biološku djecu, to već godinama nije slučaj. Na primjer, obitelj se može sastojati od samohranog roditelja, homoseksualnog para ili nesrodnih odraslih osoba koje zajedno žive i odgajaju djecu. Razvod braka primorava mnogu djecu na život u obiteljima sa samohranim roditeljem ili mješovitim obiteljima stvorenim od odraslih koji su se ponovno vjenčali ili žive zajedno. Oko 40% djece rađaju samohrane majke i oko 10% djece rađaju samohrane majke koje su tinejdžerice. Mnogu djecu odgajaju bake i djedovi ili druga rodbina. Preko milijun djece živi s posvojiteljima (vidi Posvojenje). Čak su se i tradicionalne obitelji promijenile. Često oba roditelja rade izvan kuće što zahtjeva da mnoga djeca primaju uobičajenu skrb izvan obiteljskog okruženja (vidi Čuvanje djeteta). Zbog obveza vezanih uz obrazovanje i karijeru mnogi parovi odgađaju roditeljstvo do svojih 30-ih, pa čak i 40-ih godina. Promjena kulturoloških očekivanja dovela je do toga da očevi provode sve više vremena odgajajući djecu. Sukobi se događaju u svakoj obitelji, ali zdrave obitelji su dovoljno jake da riješe sukobe ili napreduju unatoč njima. Bez obzira na njihov sastav, zdrave obitelji pružaju djeci osjećaj pripadnosti i zadovoljavaju njihove tjelesne, emocionalne, razvojne i duhovne potrebe. Članovi zdravih obitelji izražavaju osjećaje i podršku jedni drugima na način koji je u skladu s njihovom vlastitom kulturom i obiteljskim tradicijama. |