Prekomjerno lučenje hormona rasta uzrokuje prekomjeran rast tjelesnih tkiva. Ako započne prije zatvaranja ploča rasta u djece, nastaje gigantizam. Ako započne nakon zatvaranja ploča rasta u odraslih, nastaje akromegalija.
-
Prekomjerno lučenje hormona rasta gotovo je uvijek posljedica dobroćudnog tumora hipofize, odnosno adenoma.
-
Djeca razvijaju izrazito ubrzan linearni rast, dok se u odraslih povećavaju šake, stopala, crte lica i druga tkiva, ali se tjelesna visina više ne povećava.
-
Mogu se razviti povišen krvni tlak, šećerna bolest, apneja tijekom spavanja, bolesti srca, glavobolja i poremećaji vida.
-
Dijagnoza se temelji na mjerenju inzulinu sličnog čimbenika rasta 1 (IGF-1), pretrazi supresije hormona rasta glukozom i slikovnim pretragama hipofize.
-
Magnetska rezonancija (MR) hipofize provodi se kako bi se pronašao tumor i procijenio njegov odnos prema okolnim strukturama.
-
Liječenje može uključivati operaciju, lijekove i radioterapiju.
(Vidi također Pregled hipofize.)
Hormon rasta proizvodi se u prednjem režnju hipofize. Potiče rast kostiju i mišića te utječe na brojne metaboličke procese, ponajprije preko inzulinu sličnog čimbenika rasta 1 (IGF-1), koji se najvećim dijelom stvara u jetri.
Prekomjerno lučenje hormona rasta gotovo je uvijek uzrokovano dobroćudnim adenomom hipofize. Rijetko tumor izvan hipofize, primjerice u plućima ili gušterači, može lučiti hormon koji oslobađa hormon rasta (GHRH) i tako potaknuti hipofizu na prekomjerno lučenje hormona rasta.
Simptomi
Gigantizam
Ako prekomjerno lučenje hormona rasta započne prije zatvaranja ploča rasta kostiju, nastaje gigantizam. Duge kosti izrazito se izdužuju, pa dijete ili adolescent raste neuobičajeno brzo i doseže vrlo veliku tjelesnu visinu.
Mogu se povećati šake i stopala, zadebljati crte lica te pojaviti glavobolja, pojačano znojenje, slabost i poremećaji vida. Pubertet može kasniti, osobito ako tumor ometa lučenje drugih hormona hipofize.
Akromegalija
U većine osoba prekomjerno lučenje hormona rasta započinje između 30. i 50. godine, nakon zatvaranja ploča rasta. Kosti se tada više ne mogu izduživati, ali se povećavaju u širinu, a meka tkiva postupno zadebljavaju. Budući da promjene nastaju polako, dijagnoza se često postavlja tek nakon više godina.
Akromegalija
Ova fotografija prikazuje povećano čelo i nos, izbočenu donju čeljust i zadebljanu kožu.
© Springer Science+Business Media
Crte lica postaju grublje. Povećavaju se čelo, nos, usne i jezik, a donja čeljust može izbočiti prema naprijed, što se naziva prognatizmom. Razmaci između zuba mogu se povećati.
Šake i stopala postaju veći, pa su potrebni veći prstenovi, rukavice i cipele. Koža se zadebljava, pojačano se masti i znoji, a tjelesni miris može postati izraženiji. Glas postaje dublji i promukao zbog zadebljanja tkiva grkljana.
Bolovi u zglobovima česti su, a s vremenom se može razviti teška degenerativna bolest zglobova. Zadebljanje mekih tkiva može uzrokovati sindrom karpalnog kanala i druge kompresijske neuropatije.
Gigantizam
Osobi s desne strane gigantizam je dijagnosticiran u djetinjstvu. Znatno je viša od svoje majke prikazane s lijeve strane.
BETTINA CIRONE / SCIENCE PHOTO LIBRARY
Jezik se može povećati i postati izbrazdan. Tjelesne dlake mogu postati grublje i izraženije, a lojne i znojne žlijezde povećavaju se.
Srce se može povećati, a dugotrajna akromegalija povećava rizik od kardiomiopatije, poremećaja srčanog ritma i zatajenja srca.
Veliki tumor hipofize može pritiskati vidnu hijazmu i uzrokovati gubitak vanjskih dijelova vidnog polja na oba oka. Može uzrokovati i glavobolju te manjak drugih hormona hipofize.
U žena se mogu pojaviti nepravilne menstruacije, amenoreja i galaktoreja. U muškaraca se mogu razviti smanjena spolna želja i erektilna disfunkcija.
Akromegalija povećava rizik od šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka, apneje tijekom spavanja, bolesti srca i polipa debelog crijeva. Rizik od nekih zloćudnih bolesti može biti povećan, ali preporuke za probir uglavnom slijede uobičajene smjernice, uz osobitu pozornost na debelo crijevo.
Neliječena akromegalija povezana je s povećanom smrtnošću, ponajprije zbog srčanožilnih i respiracijskih komplikacija. Uspješno liječenje znatno smanjuje taj rizik.
Dijagnoza
-
Mjerenje koncentracije IGF-1 u krvi
-
Prema potrebi oralna pretraga opterećenja glukozom
-
Magnetska rezonancija hipofize
U djece izrazito ubrzan rast u početku se može zamijeniti s normalnom varijantom. S vremenom postaju očiti neuobičajena tjelesna visina, povećane šake i stopala te druge značajke gigantizma.
U odraslih se akromegalija često dijagnosticira godinama nakon početka bolesti jer se promjene razvijaju postupno. Usporedba fotografija snimljenih tijekom više godina može pomoći u prepoznavanju promjena crta lica.
Najvažnija početna krvna pretraga jest mjerenje inzulinu sličnog čimbenika rasta 1 (IGF-1). Njegova koncentracija stabilnija je od koncentracije hormona rasta i uspoređuje se s referentnim vrijednostima prilagođenima dobi.
Ako je IGF-1 povišen ili je nalaz nejasan, provodi se oralna pretraga opterećenja glukozom. U zdravih osoba glukoza potiskuje lučenje hormona rasta. Pri akromegaliji se hormon rasta ne potiskuje dovoljno.
Nasumično mjerenje hormona rasta nije dovoljno za postavljanje dijagnoze jer se hormon luči pulsno i njegova se koncentracija znatno mijenja tijekom dana.
Nakon biokemijske potvrde radi se magnetska rezonancija (MR) hipofize, najčešće uz kontrastno sredstvo. Računalna tomografija (CT) koristi se ako MR nije dostupna ili se ne može učiniti.
Ako se tumor hipofize ne pronađe, liječnici mogu izmjeriti GHRH i provesti slikovne pretrage prsnog koša i trbuha kako bi potražili rijedak tumor koji izvan hipofize luči GHRH.
Procjenjuju se i moguće komplikacije, uključujući krvni tlak, glukozu, srčanu funkciju, apneju tijekom spavanja, vidno polje i funkciju drugih hormona hipofize.
Liječenje
Ciljevi liječenja jesu normalizirati IGF-1 i hormon rasta, smanjiti ili ukloniti tumor, očuvati funkciju hipofize te ublažiti simptome i komplikacije.
Operacija
Transsfenoidalno kirurško uklanjanje adenoma hipofize najčešće je prvi izbor liječenja, osobito kada je tumor jasno ograničen i može se potpuno odstraniti ili pritišće vidne putove.
Operacija može brzo sniziti koncentracije hormona rasta i IGF-1 te ublažiti pritisak na vidnu hijazmu. Uspješnost ovisi o veličini i proširenosti tumora te iskustvu kirurga. Mali adenomi češće se potpuno izliječe operacijom nego veliki invazivni tumori.
Ako nakon operacije ostane aktivna bolest, primjenjuju se lijekovi, ponovna operacija ili radioterapija. Kemoterapija nije uobičajeno liječenje akromegalije.
Lijekovi
Lijekovi se mogu primijeniti nakon nepotpune operacije, prije operacije u odabranih osoba ili kao glavno liječenje kada operacija nije moguća ili se ne želi.
Najčešće se primjenjuju analozi somatostatina, koji smanjuju lučenje hormona rasta i u dijela osoba smanjuju veličinu tumora. Uključuju oktreotid, lanreotid i pasireotid. Dugodjelujući pripravci obično se primjenjuju svaka četiri tjedna.
Pegvisomant blokira receptor hormona rasta i tako smanjuje proizvodnju IGF-1. Daje se potkožnom injekcijom i može biti vrlo učinkovit, osobito kada analozi somatostatina ne normaliziraju IGF-1.
Kabergolin, agonist dopamina koji se uzima na usta, može pomoći pri blažoj bolesti, osobito kada je IGF-1 samo umjereno povišen ili tumor istodobno luči prolaktin.
Prema potrebi se lijekovi mogu kombinirati. Tijekom liječenja redovito se mjere IGF-1 i hormon rasta te prate veličina tumora, glukoza, funkcija jetre i druge moguće nuspojave.
Radioterapija
Radioterapija se razmatra kada operacija i lijekovi ne uspiju dovoljno kontrolirati bolest ili kada preostali tumor nastavlja rasti.
Može se primijeniti stereotaktička radiokirurgija u jednoj ili nekoliko frakcija ili konvencionalna frakcionirana radioterapija. Učinak na lučenje hormona rasta razvija se postupno tijekom više godina.
Radioterapija može s vremenom uzrokovati manjak jednoga ili više hormona hipofize, pa je potrebno doživotno praćenje hormonske funkcije. Rjeđe se mogu pojaviti oštećenje vida, moždanih živaca ili druge kasne komplikacije.