Poremećaji kralježnične moždine mogu uzrokovati trajne teške probleme poput paralize ili oštećenja kontrole mokraćnog mjehura i crijeva (urinarna inkontinencija i fekalna inkontinencija). Ponekad se ovi problemi mogu izbjeći ili svesti na najmanju mjeru ako se procjena i liječenje brzo provedu.
-
Uzroci poremećaja kralježnične moždine uključuju ozljede, infekcije, blokiranu krvnu opskrbu i kompresiju prelomljenom kosti ili tumorom.
-
Tipično, mišići su slabi ili paralizirani, osjet je abnormalan ili izgubljen, a kontroliranje funkcije mjehura i crijeva može biti otežano.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju simptoma i rezultata fizikalnog pregleda i radioloških testova kao što je snimanje magnetskom rezonancijom.
-
Ako je moguće, stanje koje uzrokuje poremećaj kralježnične moždine bit će ispravljeno.
-
Često je potrebna rehabilitacija da bi se oporavilo što je više moguće funkcije.
Anatomija
Kralježnična moždina je glavni put komunikacije između mozga i ostatka tijela. To je duga, deblja, osjetljiva struktura koja se proteže od baze mozga prema dolje. Moždina je zaštićena kralješcima koji čine kralježnicu. Kralješci su odvojeni i amortizirani diskovima koji se sastoje od hrskavice.
Kralježnica je podijeljena u četiri dijela, a svaki se dio označuje slovom.
Unutar svakog dijela kralježnice, kralješci su numerirani počevši od vrha. Ove oznake (slovo i broj) koriste se za označavanje mjesta (razina) u kralježničnoj moždini. Liječnici ponekad mogu odrediti mjesto oštećenja kralježnične moždine - razinu - na temelju simptoma koje osoba ima. Na primjer, ako su kod osobe noge, trup i ruke paralizirani, ali osoba može normalno pomicati ramena i laktove, oštećena je vratna kralježnična moždina između razina 7 i 8 (C7 do C8).
Gdje je oštećena kralježnična moždina?
Duž kralježnične moždine, kroz razmake između kralježaka, izlazi 31 par spinalnih živaca. Svaki spinalni živac potječe od određenog kralješka u kralježničnoj moždini do određenog područja u tijelu. Na temelju te činjenice, površina kože je podijeljena na područja nazvana dermatomi. Dermatom je područje kože čiji osjetilni živci potječu od jednog korijena spinalnog živca. Gubitak osjeta u određenom dermatomu omogućuje liječnicima da lociraju gdje je oštećena kralježnična moždina.
Dermatomi
|
Površina kože podijeljena je na specifična područja, koja se nazivaju dermatomi. Dermatom je područje kože čiji osjetilni živci potječu od jednog korijena spinalnog živca. (Osjetilni živci nose informacije o fenomenima kao što su dodir, bol, temperatura i vibracije od kože do kralježnične moždine.)
Spinalni korijeni dolaze u parovima - po jedan od svakog para za obje strane tijela. Postoji 31 par:
-
Postoji 8 parova osjetilnih živčanih korijena za 7 vratnih kralježaka.
-
Svaki od 12 torakalnih, 5 lumbalnih i 5 križnih kralježaka ima jedan par korijena spinalnih živaca.
-
Osim toga, na kraju kralježnične moždine nalazi se par trtičnih živčanih korijena koji opskrbljuju malo područje kože oko trtice.
Postoje dermatomi za svaki od tih korijena živaca.
Osjetna informacija iz specifičnog dermatoma prenosi se osjetilnim živčanim vlaknima do korijena spinalnog živca određenog kralješka. Na primjer, osjetilne informacije iz dijela kože duž stražnjeg dijela bedra prenose se osjetilnim živčanim vlaknima do 2. korijena sakralnog kralješka (S2).
|
|
Spinalni živac ima dva živčana korijena (motorički korijen i senzorni korijen). Jedina iznimka je prvi spinalni živac, koji nema senzorni korijen.
-
Motorički korijen: Korijen u prednjem dijelu (motorički ili prednji korijen) sadrži živčana vlakna koja prenose impulse (signale) od kralježnične moždine do mišića kako bi stimulirala pokretanje mišića (kontrakciju).
-
Senzorni korijen: Korijen straga (osjetilni ili stražnji korijen) sadrži živčana vlakna koja nose osjetilne informacije o dodiru, položaju, boli i temperaturi od tijela do kralježnične moždine.
Kralježnična moždina završava u donjem dijelu leđa (oko L1 ili L2), ali korijeni nižih spinalnih živaca nastavljaju se formirajući snop koji podsjeća na rep konja (naziva se cauda equina).
Kralježnična je moždina vrlo organizirana. Središte moždine sastoji se od sive tvari oblika leptira: Njegova "krila" nazivaju se rogovima.
-
Prednja "krila" (prednji ili motorni rogovi) sadrže živčane stanice koje prenose signale iz mozga ili kralježnične moždine kroz motoričke korijene do mišića.
-
Stražnji (osjetilni ili senzorički) rogovi sadrže živčane stanice koje primaju signale o boli, temperaturi i drugim osjetilnim informacijama kroz senzorički korijen iz živčanih stanica izvan kralježnične moždine.
Vanjski dio kralježnične moždine sastoji se od bijele tvari koja sadrži puteve živčanih vlakana (zvanih trakti ili stupci). Svaki put nosi određenu vrstu živčanog signala ili u mozak (uzlazni putevi) ili iz mozga (silazni putevi).
Do i od te uz i niz kralježničnu moždinu
|
Spinalni živci nose živčane impulse do i od kralježnične moždine kroz dva korijena živaca:
-
Motorički (prednji) korijen: Smješten u prednjem dijelu, ovaj korijen prenosi impulse od lkralježnične moždine do mišića kako bi stimulirao pokret mišića.
-
Senzorički (stražnji) korijen: Smješten u stražnjem dijelu, ovaj korijen prenosi osjetilne informacije o dodiru, položaju, boli i temperaturi od tijela do kralježnične moždine.
U središtu kralježnične moždine, područje sive tvari u obliku leptira pomaže u prenošenju impulsa do i od spinalnih živaca. Njegova "krila" nazivaju se rogovima.
-
Motorički (prednji) rogovi: Ovi rogovi sadrže živčane stanice koje prenose signale iz mozga ili kralježnične moždine kroz motoričke korijene do mišića.
-
Stražnji (osjetilni) rogovi: Ovi rogovi sadrže živčane stanice koje primaju signale o boli, temperaturi i drugim osjetilnim informacijama kroz osjetilni korijen iz živčanih stanica izvan leđne moždine.
Impulsi putuju uz (do mozga) ili niz (iz mozga) kralježničnu moždinu kroz određene puteve (stupce). Svaki put nosi drugačiju vrstu živčanog signala ili do mozga ili od njega. Slijede primjeri:
-
Bočni spinotalamički put: Signali o boli i temperaturi, primljeni putem senzoričkog roga, putuju ovim putem do mozga.
-
Stražnji stupci: Signali o položaju ruku i nogu putuju kroz stražnje stupce do mozga.
-
Kortikospinalni putevi: Signali za pomicanje mišića putuju od mozga kroz ove trakte do motoričkog roga, koji ih usmjerava prema mišićima.
|
Uzroci
Poremećaji kralježnične moždine mogu potjecati izvan moždine ili, rjeđe, unutar moždine.
Izvan kralježnične moždine
Ovi poremećaji uključuju
Kralježnična moždina može biti komprimirana s kosti (što može biti rezultat vratne spondiloze, spinalnog suženja ili prijeloma), nakupinom krvi (hematomom), tumorom, nakupinom gnoja (apsces) ili rupturom ili hernijacijom diska.
Unutar kralježnične moždine
Ovi poremećaji ukljućuju šupljine ispunjene tekućinom (lat. syrinxes), blokadu krvne opskrbe, upalu (kod akutnog transverzalnog mijelitisa), tumor, apsces, krvarenje (hemoragiju), nedostatak vitamina B12, nedostatak bakra, infekciju virusom humane imunodeficijencije (HIV), multiplu sklerozu i sifilis.
Terapija zračenjem također može oštetiti kralježničnu moždinu.
Simptomi
Zbog načina na koji je kralježnična moždina organizirana te zbog načina na koji funkcionira oštećenje moždine često stvara specifične obrasce simptoma koji ovise o mjestu nastanka štete. Sljedeće se može pojaviti u različitim oblicima:
Identificirajući koje su funkcije izgubljene, liječnici mogu odrediti koji je dio kralježnične moždine (kao npr. prednja, stražnja, bočna, središnja ili cijela moždina) oštećena. Identificirajući specifično mjesto simptoma (na primjer, koji su mišići paralizirani i kojem dijelovima tijela nedostaje osjet), liječnici mogu točno odrediti gdje je oštećena kralježnična moždina (tj. specifična razina u leđnoj moždini).
Funkcije koje kontroliraju područja kralježnične moždine ispod oštećenja mogu biti potpuno ili djelomično izgubljene. Funkcije koje kontroliraju područja kralježnične moždine iznad oštećenja nisu zahvaćene.
Kada se iznenada pojavi slabost ili paraliza, mišići se opuštaju (mlohavost), gubeći tonus. Nakon što mišići postanu mlohavi, mišićni tonus se povećava s danima ili tjednima te mišići imaju tendenciju da se nevoljno kontrahiraju (što se naziva spazmom ili spastičnošću).
Kada poremećaji (kao što su cervikalna spondiloza i nasljedna spastična parapareza) polako oštećuju kralježničnu moždinu, mogu uzrokovati paralizu s povećanim mišićnim tonusom i mišićnim spazmima (što se naziva spastična paraliza).
Spazmi se mogu pojaviti jer signali iz mozga ne mogu proći kroz oštećeno područje kako bi pomogli kontrolirati neke reflekse. Kao rezultat, refleksi postaju izraženiji s danima ili tjednima. Zatim, mišići koji su pod kontrolom refleksa mogu se povremeno zategnuti, djelovati čvrsto i nekontrolirano se kontrahirati.
Dijagnoza
Liječnici često prepoznaju poremećaj kralježnične moždine na temelju karakterističnog obrasca simptoma. Liječnici uvijek rade klinički pregled, koji daje naznake dijagnoze i, ako je kralježnična moždina oštećena, pomaže liječnicima odrediti gdje je oštećenje. Radiološki test se provodi kako bi se potvrdila dijagnoza i odredio uzrok.
Magnetska rezonancija (MR) je najprecizniji radiološki test za poremećaje kralježnične moždine. MR prikazuje kralježničnu moždinu, kao i abnormalnosti u mekim tkivima oko moždine (poput apscesa, hematoma, tumora i puknutih diskova) i u kosti (kao što su tumori, prijelomi i cervikalna spondiloza).
Ako MR nije dostupan, koristi se mijelografija s kompjutorskom tomografijom (CT). Za mijelografiju s CT-om, CT se izvodi nakon što se radiološki vidljivo kontrastno sredstvo (koje se može vidjeti na rendgenskim zrakama) ubrizgava u prostor oko kralježnične moždine.
Rendgen se može učiniti kako bi se provjerili problemi s kralježnicom kao što su frakture ili tumori.
Liječenje
Ako se iznenada pojave simptomi disfunkcije kralježnične moždine (kao što je paraliza ili gubitak osjetila), osoba treba odmah otići na odjel hitne pomoći. Ponekad to može spriječiti trajno oštećenje živaca ili paralizu. Ako je moguće, uzrok se liječi ili ispravlja. Međutim, takvo liječenje je često nemoguće ili neuspješno.
Osobe koje su paralizirane ili osuđene na krevet zbog poremećaja kralježnične moždine zahtijevaju stručnu njegu kako bi se spriječile komplikacije, koje uključuju sljedeće:
-
Dekubitalne ulkuse: Medicinske sestre svakodnevno pregledavaju kožu pacijenta, održavaju kožu suhom i čistom, i često okreću pacijenta. Kada je potrebno, koriste se posebni kreveti (eng. Stryker frame). Oni se mogu pokretati za premještanje pritiska na tijelo od naprijed prema natrag i s jedne strane na drugu.
-
Problemi s mokrenjem: Ako je osoba nepokretna i ne može koristiti zahod, može biti potreban urinarni kateter. Kako bi se smanjio rizik od infekcije mokraćnog sustava, medicinski tehničari koriste sterilne tehnike kod umetanja katetera i svakodnevno primjenjuju antimikrobne masti ili otopine.
-
Upala pluća: Kako bi se smanjio rizik od upale pluća, terapeuti i medicinski tehničari mogu podučavati osobu vježbama dubokog disanja. Oni također mogu postaviti osobu uspravan položaj kako bi pomogli da se izluči tekućina koja se nakuplja u plućima (posturalna drenaža), ili mogu usisavati van tekućinu.
-
Krvni ugrušci: Antikoagulantni lijekovi, kao što je heparin ili niskomolekularni heparin, mogu se davati u injekcijama. Ako osoba ne može uzimati antikoagulanse (na primjer, zbog poremećaja krvarenja ili čira na želucu), filtar, koji se ponekad naziva kišobran, ugrađuje se u donju šuplju venu (velika vena koja prenosi krv iz trbuha u srce). Filtar zadržava krvne ugruške koji su se odvojili od vena nogu prije nego stignu do srca.
Ekstenzivni gubitak tjelesnih funkcija može biti razoran, uzrokujući depresiju i gubitak samopoštovanja. Formalno savjetovanje može biti vrlo korisno. Spoznaja upravo onoga što se dogodilo i što očekivati u bližoj i daljoj budućnosti pomaže ljudima da se nose s gubitkom i pripremi ih za rehabilitaciju.
Rehabilitacija
Rehabilitacija pomaže ljudima oporaviti što je više funkcija moguće. Najbolju brigu pruža tim koji uključuje medicinske tehničare, fizioterapeuta, radnog terapeuta, socijalnog radnika, nutricionista, psihologa, savjetnika i ponekad liječnika koji je specijaliziran u rehabilitaciji (fizijatar) kao i članove obitelji od osobe. Medicinska sestra može podučiti osobu načinima postupanja s disfunkcijom mjehura i crijeva, kao što je umetanje katetera, kada koristiti laksative ili kako stimulirati pokretanje crijeva pomoću prsta.
Fizikalna terapija uključuje vježbe za jačanje mišića i istezanje. Ljudi mogu naučiti kako koristiti pomoćne uređaje kao što su aparatić, hodalica ili invalidska kolica te kako postupati s mišićnim spazmima.
Radna terapija pomaže ljudima ponovno naučiti kako obavljati svoje svakodnevne zadatke te im pomaže poboljšati spretnost i koordinaciju. Oni uče posebne tehnike kako bi kompenzirali izgubljene funkcije. Terapeuti ili savjetnici pomažu nekim osobama da naprave prilagodbe potrebne za povratak na posao, hobije i aktivnosti. Ljudi se uče načinima kako se nositi sa seksualnom disfunkcijom. Seks je još uvijek moguć za mnoge ljude, iako je osjet obično izgubljen.
Emocionalna podrška članova obitelji i bliskih prijatelja je važna.