Povećana slezena sama po sebi nije bolest, već je posljedica temeljnog poremećaja. Mnogi poremećaji mogu dovesti do povećanja slezene.
-
Mnogi poremećaji, uključujući infekcije, anemije i rak, mogu uzrokovati povećanu slezenu.
-
Simptomi obično nisu vrlo specifični, ali mogu uključivati osjećaj punoće ili boli u gornjem lijevom dijelu trbuha ili leđima.
-
Povećanu slezenu obično može napipati liječnik, a za određenje njezine veličine mogu se koristiti ultrasonografija i druge metode snimanja.
-
Liječenje poremećaja koji uzrokuje povećanje slezene obično rješava problem, ali ponekad se slezena mora ukloniti.
(Vidi također Pregled slezene.)
Kako bi odredili uzrok povećane slezene, liječnici moraju razmotriti razne poremećaje u rasponu od kroničnih infekcija do raka krvi.
Povećana slezena može prerasti vlastitu opskrbu krvlju. Kada dijelovi slezene ne dobiju dovoljno krvi, mogu se oštetiti što dovodi do krvarenja ili odumiranja.
Uzroci povećane slezene
|
Kategorija
|
Specifični uzrok
|
|---|
|
anemije
|
|
|
Rak krvi i mijeloproliferativne neoplazme
|
|
|
infekcije
|
|
|
Bolesti skladištenja
|
-
Gaucherova bolest
-
Niemann-Pick-ova bolest
-
Wolmanova bolest
|
|
Drugi uzroci
|
-
amiloidoza
-
Krvni ugrušak u veni iz slezene ili prema jetri
-
Ciroza
-
Ciste u slezeni
-
Vanjski pritisak na vene iz slezene ili prema jetri
-
Feltyev sindrom (podskup ljudi s reumatoidnim artritisom koji također imaju nizak broj bijelih krvnih stanica i povećanu slezenu)
-
Hemofagocitna limfohistiocitoza
-
Histiocitoza Langerhansove stanice (ranije poznata kao Hand-Schüller-Christianova bolest i Letterer-Siweova bolest)
-
sarkoidoza
-
Sistemski eritematozni lupus (lupus)
|
Hipersplenizam
Slezena normalno uklanja stare i/ili oštećene crvene krvne stanice iz krvotoka. Međutim, kada se slezena poveća, ona zadržava i pohranjuje preveliki broj crvenih krvnih stanica što dovodi do anemije. Ponekad slezena uništava i bijele krvne stanice i/ili trombocite što dovodi do niskog broja bijelih krvnih stanica (leukopenije) i niskog broja trombocita (trombocitopenija). Ovaj proces stvara začarani krug: što više stanica slezena zahvati, to više raste, a što je veća, to zahvati i uništi više krvnih stanica.
Simptomi
Povećana slezena nema puno simptoma, a simptomi koje uzrokuje mogu se pogrešno tumačiti kao druga medicinska stanja. Budući da povećana slezena leži uz želudac i ponekad ga pritišće, ljudi se mogu osjećati sitim nakon što pojedu mali obrok, pa čak i kad su bez jela. Ljudi također mogu imati bol u trbuhu ili leđima u području slezene u gornjem lijevom dijelu trbuha ili na lijevoj strani leđa. Bol se može proširiti na lijevo rame, posebno ako dijelovi slezene ne dobiju dovoljno krvi pa počnu odumirati.
U slučaju teške anemije uzrokovane hipersplenizmom ljudi mogu osjećati jak umor ili imati kratak dah. Također može doći do čestih infekcija zbog premalog broja bijelih krvnih stanica, te veće mogućnosti krvarenja zbog premale količine trombocita.
Dijagnoza
-
Snimanje trbuha
-
Krvne pretrage
Liječnici mogu posumnjati na povećanu slezenu kada se ljudi žale na osjećaj napunjenosti ili boli u gornjem lijevom dijelu trbuha ili leđima. Povećana slezena obično se može napipati tijekom liječničkog pregleda.
Rendgenski snimak abdomena koji se radi iz drugih razloga također može pokazati da je slezena povećana. Ultrazvuk ili kompjuterizirana tomografija (CT) obično su potrebni da bi se odredilo koliko je slezena velika i pritišće li druge organe. Magnetska rezonancija (MRI) daje slične informacije i također prati protok krvi kroz slezenu. Druge specijalizirane tehnike snimanja koriste blago radioaktivne čestice kako bi se procijenila veličina i funkcija slezene te odredilo dolazi li do nakupljanja ili uništavanja velikog broja krvnih stanica.
Krvne pretrage pokazuju smanjenje broja crvenih i bijelih krvnih stanica te trombocita. Kada se krvne stanice ispituju pod mikroskopom, njihov oblik i veličina mogu uputiti na uzroke povećanja slezene. Biopsija koštane srži može pokazati da se radi o raku krvnih stanica (kao što su leukemija ili limfom) ili da dolazi do nakupljanja neželjenih tvari (kao što je to slučaj kod bolesti skladištenja). Mjerenjem proteina u krvi može se odrediti postoje li druge bolesti koje mogu dovesti do povećanja slezene kao što su amiloidoza, sarkoidoza, malarija, visceralnia lišmenijaza, bruceloza i tuberkuloza. Jetrenim probama može se utvrditi je li oboljela i jetra.
Uzorak slezene ne može se lako uzeti za potrebe ispitivanja, jer ubacivanje igle ili rezanje tkiva slezene može uzrokovati nekontrolirano krvarenje. Ako se povećana slezena ukloni tijekom operacije radi uspostavljanja dijagnoze ili liječenja određenih bolesti, slezena se šalje u laboratorij gdje se obično može utvrditi uzrok povećanja.
Liječenje
Kada je to moguće, liječi se temeljni poremećaj koji je uzrokovao povećanu slezenu. Osobe s povećanom slezenom trebaju izbjegavati kontaktne sportove jer se povećana slezena može razderati i izazvati nekontrolirano krvarenje.
Ako hipersplenizam uzrokuje ozbiljne probleme, slezenu će možda trebati kirurški ukloniti. Kirurško uklanjanje slezene (splenektomiju) treba izbjegavati kad god je to moguće jer može uzrokovati probleme, uključujući i povećanu osjetljivost na infekcije od nekih bakterija. Međutim, vrijedi prihvatiti takve rizike u određenim kritičnim situacijama:
-
Kada se zbog brzine uništavanja crvenih krvnih stanica u slezeni razvija teška anemija
-
Kada slezena toliko iscrpi zalihu bijelih krvnih stanica da če vjerojanto doći do infekcije
-
Kada slezena toliko iscrpi zalihe trombocita da će vjerojatno doći do krvarenja
-
Kada je slezena tako velika da uzrokuje bol ili vrši pritisak na druge organe ili izaziva osjećaj sitosti vrlo brzo nakon unosa sasvim male količine hrane.
-
Kada je slezena toliko velika da pojedini dijelovi krvare ili odumiru
Kao alternativa kirurškom zahvatu, može se koristiti radijacijska terapija za smanjivanje slezene.
Ljudi kojima je izvađena slezena moraju se cijepiti protiv infekcija uzrokovanih Streptococcus pneumoniae, Neisseria meningitidis, i Haemophilus influenzae. Također bi se trebali pobrinuti da svake godine dobiju cjepivo protiv gripe što se sada preporučuje svim ljudima.
Nakon splenektomije su ljudi osobito skloni razvijanju teške sepse, naročito ako redovito dolaze u kontakt s djecom, a možda će morati svakodnevno uzimati antibiotike kako bi se spriječile infekcije.