Uporaba i zlouporaba (psihoaktivnih) tvari u adolescenata

Autor: Sharon Levy, MD, MPH
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Tonka Borovina, dr. med.

Uporaba (psihoaktivnih) tvari među adolescentima varira od eksperimentiranja do teških poremećaja uporabe (psihoaktivne) tvari. Svaka uporaba (psihoaktivnih) tvari, čak i eksperimentalna, stavlja adolescente u opasnost od kratkoročnih problema, kao što su nesreće, tučanjave, nepromišljena ili neželjena spolna aktivnost i predoziranje. Adolescenti su osjetljivi na učinke (psihoaktivne) tvari i izloženi su povećanom riziku razvoja dugoročnih posljedica poput poremećaja mentalnog zdravlja, nedovoljnih postignuća u školi i poremećaja uporabe (psihoaktivne) tvari.

U modernom zapadnom društvu uporaba (psihoaktivnih) tvari je jednostavan način za adolescente da zadovolje normalnu razvojnu potrebu za rizikom i uzbuđenjem. Nije iznenađujuće da je uporaba (psihoaktivnih) tvari uobičajena kako adolescenti postaju stariji; oko 70% adolescenata će probati alkohol prije mature. Međutim, ponavljajuća ili trajna uporaba (psihoaktivnih) tvari je mnogo rjeđa. Čak je i povremena uporaba (psihoaktivnih) tvari rizična i odrasli to ne bi trebali trivijalizirati, zanemariti ili dopustiti. Roditeljski stavovi i primjeri u vezi s vlastitom uporabom alkohola, duhana, lijekova na recept i drugih tvari imaju snažan utjecaj.

(Vidi također Uvod u probleme adolescenata.)

Uporaba alkohola u adolescenata

Alkohol je supstanca koju najčešće koriste adolescenti. Oko 70% učenika 12. razreda prijavilo je da je probalo alkohol, iako je samo 55% izjavilo da su ikada bili pijani. Oko 50% učenika 12. razreda konzumiralo je alkohol u posljednjih mjesec dana i smatraju se trenutnim konzumentima. Uobičajena je i teška uporaba alkohola s time da gotovo 90% ukupne konzumacije alkohola od strane adolescenata otpada na opijanje. Opijanjem se generalno smatra konzumiranje više od 4 pića unutar 2 sata ili manje. Međutim, za manje osobe, kao što su mlađe djevojke, manja količina kao 2 pića može uzrokovati dovoljno intoksikacije da bi se smatrala opijanjem. Opijanje stavlja adolescente u opasnost od nesreća, ozljeda, nepromišljenih ili neželjenih seksualnih aktivnosti i drugih nesretnih situacija. Iz tih razloga, adolescente treba odvratiti od konzumacije alkohola.

Društvo i mediji prikazuju piće kao prihvatljivo ili čak moderno. Unatoč tim utjecajima, roditelji mogu napraviti razliku prenoseći svojim adolescentima jasna očekivanja glede konzumacije alkohola te dosljednim postavljanjem granica i nadgledanjem. S druge strane, adolescenti čiji članovi obitelji prekomjerno piju, mogu misliti da je takvo ponašanje prihvatljivo. Kod nekih adolescenata koji probaju alkohol se razvije poremećaj uporabe alkohola. Čimbenici rizika za razvoj poremećaja uključuju početak konzumacije u mlađoj dobi i genetiku. Adolescenti koji imaju člana obitelji s poremećajem uporabe alkohola bi trebali biti svjesni svoga povećanog rizika.

Uporaba duhana u adolescenata

Većina odraslih koji puše cigarete su počeli pušiti tijekom adolescencije. Čak i mala djeca mogu eksperimentirati s cigaretama. 2017. godine je oko 8.8% srednjoškolaca prijavilo trenutnu uporabu cigareta (pušenje cigareta u prethodnih 30 dana), što je smanjenje u odnosu na 27,5% 1991. godine. Samo oko 2% srednjoškolaca iznosi da puši svaki dan. U Sjedinjenim Američkim Državama, više od 2.000 ljudi počinje pušiti svaki dan. Od tih novih pušača, 31% je mlađe od 16 godina, a više od 50% je mlađe od 18 godina. Ako adolescenti ne probaju cigarete prije 19. godine, malo je vjerojatno da će postati pušači kao odrasli.

Najjači čimbenik rizika za pušenje adolescenata je

  • Ako imaju roditelje koji puše

Ostali čimbenici rizika koji su često povezani s početkom pušenja tijekom djetinjstva uključuju

  • Vršnjake i uzore (kao što su slavne osobe) koji puše

  • Loš školski uspjeh

  • Ostala rizična ponašanja (poput prekomjerne dijete, osobito među djevojkama; fizička borba i vožnja u pijanom stanju, osobito među mladićima ili uporaba alkohola ili drugih droga)

  • Loše sposobnosti rješavanja problema

  • Dostupnost cigareta

  • Loše samopoštovanje

Adolescenti također mogu koristiti duhan u drugim oblicima. Oko 5.5% srednjoškolaca koristi bezdimni duhan. Bezdimni duhan se može žvakati (duhan za žvakanje), smjestiti između donje usne i desni (duhan za umakanje) ili inhalirati kroz nos (ušmrkati). Pušenje lule je relativno rijetko u Sjedinjenim Državama, no uporaba se povećala među učenicima "middle school" (premosnica između osnovne i srednje škole u američkom obrazovnom sustavu) i srednjoškolcima od 1999. godine. Postotak starijih od 12 godina koji puši cigare je opao.

Roditelji mogu pomoći u sprječavanju pušenja i korištenja bezdimnih duhanskih proizvoda kod svojih adolescenata tako što će biti pozitivni uzori (tj. ne pušiti ili žvakat duhani), otvoreno raspravljati o opasnostima duhana i poticati adolescente koji već puše ili žvaču duhan da prestanu te ih podržavati u traženju medicinske pomoći ukoliko je potrebna ().

Elektroničke cigarete

Elektroničke cigarete (e-cigarete, e-cig, parilice) su također postale sve popularnije i mogu se pogrešno deklarirati kao sigurne alternative cigaretama. E-cigarete sadrže tekući nikotin koji je vrlo adiktivni dio duhana. Tekućina se zagrijava u paru i udiše. Budući da nema produkata izgaranja duhana, ovi proizvodi nemaju sve iste štetne zdravstvene posljedice. Međutim, nikotin je vrlo adiktivan i moguća je toksičnost nikotina. U tekućini postoje i brojni drugi sastojci od kojih neki mogu biti toksični s trenutno nepoznatim dugoročnim učincima. Para iz druge ruke (eng. second-hand vapor) iz e-cigareta sadrži i nikotin i ostale sastojke.

E-cigarete su sve češće početni oblik izlaganja nikotinu kod adolescenata, ali njihov učinak na stopu pušenja odraslih nije jasan. Prema istraživanjima koje je financirao Nacionalni institut za zdravstvo (NIH), trenutna upotreba e-cigareta (konzumacija pare koja sadrži nikotin, ne računajući druge tvari) među "middle school" učenicima (premosnica između osnovne i srednje škole u američkom obrazovnom sustavu) i srednjoškolcima znatno se povećala s 4,5% u 2013. na oko 21,6% u 2018. godini. Oko 42% srednjoškolaca probalo je e-cigarete.

Ostale (psihoaktivne) tvari

Uporaba drugih (psihoaktivnih) tvari među adolescentima i dalje predstavlja ozbiljan problem. Istraživanje o rizičnom ponašanju mladih na razini cijele zemlje koje godišnje provodi CDC je izvijestilo da je u 2017. godini 19.8% srednjoškolaca bilo aktualni konzument marihuane (što je ispod razine od 25.3% u 1995. godini). Oko 35.6% je izjavilo da je koristilo marihuanu jednom ili više puta u životu. U 2010. godini je po prvi put stopa aktualne uporabe marihuane premašila tadašnju razinu uporabe duhana.

U istom istraživanju, sljedeći postotci srednjoškolaca prijavili su korištenje nedopuštenih tvari jednom ili više puta u životu:

Lijekovi na recept koje se posebno zloupotrebljava uključuju opioidne (narkotičke) lijekove protiv bolova, lijekove protiv anksioznosti i stimulanse (kao što su metilfenidat i slični lijekovi koji se koriste za poremećaj deficita pažnje).

Bezreceptni lijekovi koji su posebno zloupotrebljavani uključuju lijekove protiv kašlja i prehlade koji sadrže dekstrometorfan. Ove lijekove sada zloupotrebljavaju adolescenti više od bilo koje druge supstance osim alkohola i marihuane. Bezreceptni lijekovi protiv kašlja i prehlade su široko dostupni i mnogi adolescenti ih smatraju sigurnima što često može dovesti do konzumacije težih i opasnijih droga. Čak i mladi adolescenti mogu probati droge, a neki prijavljuju uporabu droga već u dobi od 12 godina. Mnogi adolescenti koji eksperimentiraju s bezreceptnim lijekovima, lijekovima na recept i drugim tvarima će razviti poremećaj uporabe (psihoaktivne) tvari.

Oko 2.9% srednjoškolaca koristilo je anaboličke steroide u životu. Iako je upotreba steroida češća među sportašima, ni drugi nisu imuni. Upotreba anaboličkih steroida je povezana s brojnim neželjenim učincima. Specifičan problem vezan za adolescente uključuje prerano zatvaranje ploča rasta na krajevima kostiju što rezultira trajnim nižim stasom. Ostale nuspojave su zajedničke i adolescentima i odraslima.

Ponašanja koja bi trebala potaknuti roditelje da rasprave svoju zabrinutost s djetetom i liječnikom uključuju

  • Nepristojno ponašanje

  • Depresiju ili promjene raspoloženja

  • Promjenu u prijateljima

  • Opadajući školski uspjeh

  • Gubitak interesa za hobije

Roditelji koji pronađu drogu ili pribor za drogu (kao što su lule, šprice i vage) trebaju razgovarati o svojoj zabrinutosti sa svojim djetetom.

Tijekom rutinskih posjeta liječniku, roditelji trebaju očekivati da će liječnik njihovog djeteta pitati dijete povjerljiva pitanja o uporabi (psihoaktivnih) tvari. Liječnici mogu pomoći procijeniti ima li adolescent poremećaj uporabe tvari i provesti odgovarajuću intervenciju ili uputiti kvalificiranom specijalisti. Testiranje na droge može biti koristan dio procjene, ali ima značajna ograničenja. Rezultati testa urina mogu biti negativni u adolescenata koji konzumiraju droge ako je droga uklonjena iz tijela prije rađenja testa, ako je konzumirana droga koja nije uključena u standardnom panelu testa ili ako je uzorak urina kontaminiran. Ponekad su rezultati ispitivanja droga pozitivni kod adolescenata koji nisu konzumirali droge (lažno pozitivni). Čak i stvarno pozitivan test ne ukazuje na to koliko često i teško se koristi droga te stoga ne može razlikovati povremenu uporabu od ozbiljnijih problema. S obzirom na ta ograničenja, liječnik s iskustvom u ovom području trebao bi utvrditi je li potrebno testiranje na droge u određenoj situaciji, a roditelji bi trebali poštivati savjete svog liječnika. Kada roditelji zahtijevaju testiranje na droge ili zahtijevaju informacije koje bi mogle povrijediti povjerljivost njihovog djeteta, mogu stvoriti atmosferu konfrontacije i slučajno otežati liječniku da dobije točnu povijest uporabe (psihoaktivne) tvari i uspostavi povjerljiv odnos s njihovim djetetom.

Ako liječnik misli da adolescent ima poremećaj uporabe (psihoaktivne) tvari, možda će biti potrebno uputiti ga na daljnju procjenu i liječenje. Općenito, isti tretman za odrasle osobe s poremećajima vezanim za uporabu (psihoaktivne) tvari se također može koristiti i kod adolescenata. Međutim, liječenje treba prilagoditi potrebama adolescenata. Adolescenti bi trebali primati usluge od programa za adolescente i terapeuta s iskustvom u liječenju adolescenata s poremećajima uporabe tvari. Generalno, adolescenti se ne bi trebali liječiti u istim programima kao i odrasli.

Više informacija

  • Al-Anon Family Groups

  • Alcoholics Anonymous

  • American Lung Association

  • Narcotics Anonymous Worldwide Services

  • National Institutes on Drug Abuse

  • Substance Abuse and Mental Health Services Administration