Poremećaj ponašanja označava ponavljajući obrazac ponašanja koji krši osnovna prava drugih.
-
Djeca s poremećajem ponašanja su sebična i neosjetljiva na osjećaje drugih i mogu zlostavljati, oštećivati imovinu, lagati ili krasti bez osjećaja krivnje.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na osnovu uvida u ponašanje djeteta.
-
Psihoterapija može pomoći, ali odvajanje djece od problema u okruženju i pružanje strogo strukturiranog okruženja, poput ustanove za mentalno zdravlje, može biti najučinkovitije liječenje.
Ponašanje djeteta može varirati. Neka se djeca ponašaju bolje od drugih. Poremećaj ponašanja dijagnosticira se samo kada djeca neprestano i uporno krše pravila i prava drugih na način neprikladan za njihovu dob.
Poremećaj ponašanja obično počinje tijekom kasnog djetinjstva ili rane adolescencije i mnogo je češći među dječacima, nego djevojčicama.
Smatra se da genetsko nasljeđe i okolina utječu na razvoj poremećaja ponašanja. Takva djeca često imaju roditelje koji imaju poremećaj mentalnog zdravlja poput zlouporabe raznih tvari, poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću, poremećaja raspoloženja, shizofrenije ili antisocijalnog poremećaja osobnosti. Međutim, pogođena djeca mogu doći i iz zdravih obitelji koje dobro funkcioniraju.
Simptomi
Općenito, djeca s poremećajem ponašanja imaju sljedeće karakteristike:
-
Sebični su.
-
Ne odnose se dobro prema drugima.
-
Nedostaje im odgovarajući osjećaj krivnje.
-
Neosjetljivi su na osjećaje i dobrobit drugih.
-
Imaju tendenciju pogrešno shvatiti ponašanje drugih kao prijeteće i agresivno reagirati.
-
Mogu biti nasilni, prijetiti i često se svađati.
-
Mogu biti okrutni prema životinjama.
-
Mogu oštetiti imovinu, obično podmetanjem požara.
-
Mogu lagati ili krasti.
Poremećaj ponašanja različito se manifestira kod dječaka i djevojčica. Djevojčice su rjeđe fizički agresivne. One obično bježe, lažu, zloupotrebljavaju razne tvari, a ponekad se počnu baviti i prostitucijom. Dječaci su skloni tučama, krađi i vandalizmu. (Pročitajte još Problemi ponašanja adolescenata.)
Kršenje pravila je uobičajena stvar i obično uključuje bijeg od kuće i često izostajanje iz škole. Takva djeca su sklona zloupotrebi droga te često imaju poteškoće u školi. Suicidalne misli se mogu pojaviti i potrebno ih je shvatiti ozbiljno.
Djeca s poremećajem ponašanja mogu imati i duge poremećaje poput depresije, poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću ili poteškoće s učenjem.
Oko dvije trećine djece prestane s neprikladnim ponašanjem do odrasle dobi. Što se poremećaj ranije pojavi, veća je vjerojatnost da će se takvo ponašanje nastaviti dalje u životu. Ako se takvo ponašanje nastavi u odrasloj dobi, ljudi se često susreću s pravnim problemima, a zbog kroničnog kršenja prava drugih često im se dijagnosticira antisocijalni poremećaj ličnosti. U odrasloj dobi se mogu dodatno razviti poremećaji raspoloženja, anksioznost ili kakvi drugi psihički poremećaj.
Dijagnoza
Liječnici temelje dijagnozu poremećaja ponašanja na ponašanju djeteta. Simptomi ili ponašanje trebaju biti naglašeni do mjere da ometaju funkcioniranje u međuljudskim odnosima, školi ili na poslu.
Promatra se i djetetova okolina. Ako se nedolično ponašanje razvije kao adaptacija na vrlo stresno okruženje (kao što je ratom zahvaćeno područje ili područje građanskih nemira), to se ne smatra poremećajem ponašanja.
Liječnici također pokušavaju identificirati druge poremećaje mentalnog zdravlja ili poteškoće s učenjem.
Liječenje
Liječenje poremećaja ponašanja vrlo je teško jer djeca i adolescenti s poremećajem ponašanja rijetko percipiraju svoje ponašanje kao loše. Prema tome, gnjaviti ih i poticati da se bolje ponašaju ne pomaže i treba izbjegavati. Često je najuspješniji tretman za ozbiljno poremećenu djecu ili adolescente da ih se odvoji od problema u okruženju i da se osigura strogo strukturirano okruženje poput ustanove za mentalno zdravlje ili ustanove za maloljetničko pravosuđe.
Psihoterapija može poboljšati djetetovo samopouzdanje i samokontrolu te mu pomoći bolje kontrolirati svoje ponašanje.
Liječe se i drugi poremećaji ako su prisutni. Lijekovi također mogu biti učinkoviti, naročito ako dijete ima još neki poremećaj poput poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću ili depresije. Liječenje takvih poremećaja može smanjiti simptome poremećaja ponašanja. Za poremećaje učenja, najučinkovitije liječenje je prilagođeno obrazovanje.