Benigna hipertenzivna arteriolarna nefroskleroza progresivno je oštećenje bubrega uzrokovano dugotrajnim, loše reguliranim povišenim krvnim tlakom (hipertenzijom).
-
Osoba može razviti simptome kronične bolesti bubrega kao što je gubitak apetita, mučnina, povraćanje, svrbež i zbunjenost.
-
Osoba također može pokazivati simptome povezane s oštećenjem drugih organa uzrokovano visokim krvnim tlakom.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu temeljem anamnestičkog podatka o povišenom krvnom tlaku, uz ultrazvučni pregled i laboratorijske nalaze.
-
Liječi se strogom kontrolom krvnog tlaka.
(Vidi također Pregled poremećaja krvnih žila bubrega.)
Hipertenzivna arteriolarna nefroskleroza nastaje kao rezultat dugotrajnog (kroničnog) oštećenja tkiva bubrega, uključujući krvne žile, glomerule, tubule i intersticijsko tkivo, u sklopu hipertenzije. To dovodi do nastanka progresivne kronične bolesti bubrega. Kronična hipertenzija također može oštetiti srce, uzrokujući zastoj srca. Hipertenzija također povećava rizik od srčanog udara i moždanog udara.
Kod malog broja ljudi benigna nefroskleroza napreduje do završnog stadija bubrežne bolesti (teška kronična bolest bubrega). Međutim, budući da su kronična hipertenzija i benigna nefroskleroza česte bolesti, benigna nefroskleroza jedan je od najčešćih uzroka završnog stadija bubrežne bolesti.
Faktori rizika uključuju stariju dob, slabo kontrolirani umjereni do teški visoki krvni tlak i druge poremećaje bubrega (na primjer, dijabetička nefropatija). Crnci su izloženi povećanom riziku, ali nije jasno je li rizik povećan zbog lošije regulirane arterijske hipertenzije kod crnaca ili zato što su genetski osjetljiviji na oštećenje bubrega uzrokovano visokim krvnim tlakom.
Simptomi
Može doći do pojave simptoma kronične bubrežne bolesti, poput gubitka apetita, mučnine, povraćanja, svrbeži, pospanosti i zbunjenosti, gubitka na tjelesnoj masi i neugodnog zadaha.
Dijagnoza
Na dijagnozu se posumnja kada rutinski testovi krvi ukazuju na pogoršanje funkcije bubrega kod osoba s povišenim krvnim tlakom. Liječnici postavljaju dijagnozu kada fizikalnim pregledom ili rezultatima testova pokažu da je došlo do oštećenja organa uzrokovanih visokim krvnim tlakom. Takva oštećenja ukljućuju promjene u mrežnici uočene oftalmoskopom ili srčane nepravilnosti detektirane putem elektrokardiografije (EKG-a) ili ehokardiografije.
Potrebno je učiniti testiranje urina kako bi se isključile druge bolesti koje mogu uzrokovati bolest bubrega.
Potrebno je napraviti ultrazvuk kako bi se isključili drugi uzroci oštećenja bubrega. Moguće je pritom otkriti smanjenu veličinu bubrega. Biopsija bubrega obavlja se samo ako je dijagnoza i dalje nejasna.
Liječenje
Liječenje uključuje strogu kontrolu krvnog tlaka. Većina ljudi treba uzeti kombinaciju lijekova, uključujući blokator angiotenzin II receptora ili inhibitor enzima koji pretvara angiotenzin (ACE), a ponekad i blokatore kalcijevih kanala, tiazidne diuretike ili beta-blokatore. Gubitak težine, tjelovježba i ograničenje soli i vode također pomažu u kontroli krvnog tlaka. Kronična bolest bubrega treba se regulirati ograničavanjem unosa tekućine i soli, a ponekad je potrebna i dijaliza.
Prognoza obično ovisi o regulaciji krvnog tlaka i stupnju oštećenja bubrega. Oštećenje bubrega obično napreduje sporo. Nakon 5 do 10 godina, samo 1 do 2% ljudi razvija značajnu disfunkciju bubrega.
Više informacija
-
American Association of Kidney Patients
-
American Kidney Fund
-
National Kidney Foundation
-
National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases