Gastritis je upala sluznice želuca.
-
Upala može biti uzrokovana mnogim čimbenicima, uključujući infekciju, stres koji je posljedica teške bolesti, ozljede, upotrebu određenih lijekova i poremećaje imunološkog sustava.
-
Kada se pojave simptomi gastritisa, oni uključuju bol u trbuhu ili nelagodu, a ponekad i mučninu i/ili povraćanje.
-
Liječnici često dijagnozu temelje na simptomima, ali ponekad moraju pregledati želudac s fleksibilnom cijevi sa kamerom (gornja endoskopija).
-
Liječenje se provodi lijekovima koji smanjuju lučenje želučane kiseline i ponekad antibioticima.
(Vidi također Uvod u gastritis i ulkusnu bolest.)
Sluznica želuca otporna je na iritaciju kiselinu i obično može izdržati vrlo jaku kiselost. Ipak, kod gastritisa, sluznica želuca postaje nadražena i upaljena.
Gastritis se dijeli u dvije kategorije ovisno o težini upale:
Erozivni gastritis je teži oblik od neerozivnog gastritisa. Ovaj oblik uključuje upalu i erozije (površno oštećenje sluznice) sluznice želuca. Erozivni gastritis obično se naglo razvija (naziva se akutni erozivni gastritis), ali se može razvijati i polako (tada se naziva kronični erozivni gastritis), obično kod ljudi koji su inače zdravi.
Neerozivni gastritis karakteriziraju promjene u sluznici želuca koja se kreću od gubitka (atrofije) sluznice želuca do transformacije sluznice želuca u sluznicu tankog crijeva (metaplazija). Često se u želucu nakuplja nekoliko vrsta bijelih krvnih stanica i uzrokuju različite stupnjeve upale. Bijele krvne stanice mogu uzrokovati upalu u cijelom želucu ili samo u određenim dijelovima.
Uzroci
Specifične vrste gastritisa uzrokovane su mnogim čimbenicima, uključujući infekciju, stres koji je posljedica teške bolesti, ozljede, upotrebu određenih lijekova i poremećaje imunološkog sustava.
Erozivni gastritis uglavnom je uzrokovan alkoholom; stresom koji je posljedica teške bolesti; iritansima poput lijekova, osobito aspirinom i drugim nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAR). Manje česti uzroci su Crohnova bolest, oštećenje nastalo radijacijom, bakterijske i virusne infekcije (poput citomegalovirusa), ingestija korozivnih sredstava i direktnom ozljedom sluznice (poput postavljanja nazogastrične cijevi). Kod nekih ljudi, čak i beba, svakodnevno uzimanje aspirina može dovesti do oštećenja sluznice želuca.
Neerozivni gastritis može biti uzrokovan infekcijom s Helicobacter pylori.
Infektivni gastritis koji nije uzrokovan bakterijom Helicobacter pylori je rijedak.
Virusni gastritis ili gljivični gastritis mogu se razviti kod osoba koje boluju od kroničnih bolesti ili imaju oslabljen imunološki sustav, poput osoba s AIDS-om, bolesnika s tumorom ili onih koji uzimaju imunosupresivne lijekove.
Akutni stresni gastritis, oblik erozivnog gastritisa, uzrokovan je iznenadnom bolešću ili ozljedom. Ozljeda niti ne mora biti povezana sa želucem. Na primjer, opsežne opekline kože, ozljede glave i krvareće rane su tipični uzroci. Zbog čega točno teška stanja ili ozljede dovode do gastritisa nije sasvim poznato, ali s pretpostavlja da je povezano s smanjenim protokom krvi kroz želudac, povećanjem količine kiseline u želucu i/ili smanjenjom sposobnošću želučane sluznice da se zaštiti i obnovi.
Radijacijski gastritis može se pojaviti ako se radijacijska terapija isporučuje u donju lijevu stranu prsnog koša ili gornji dio abdomena, gdje može nadražiti sluznicu želuca.
Postgastrektomijski gastritis javlja se kod ljudi kojima je kirurški odstranjen jedan dio želuca (postupak koji se naziva parcijalna gastrektomija). Upala se obično javlja tamo gdje je tkivo ponovno ušiveno. Smatra se da postgastrektomijski gastritis nastaje zbog toga što operacija smanjuje dotok krvi u sluznicu želuca ili izlaže sluznicu želuca prekomjernoj količini žuči (zelenkasto-žuta tekućina koju proizvodi jetra).
Kod atrofičnog gastritisa dolazi do stanjenja sluznice želuca (atrofija sluznice) i gubitka stanica koje proizvode kiselinu i porbavne enzime. Navedeno stanje nastaje kada vlastita antitijela napadaju sluznicu želuca (nazvano autoimunim metaplastičnim atrofičnim gastritisom). Atrofični gastritis također se može pojaviti kod nekih ljudi koji su kronično zaraženi s H. pylori. Također javlja se kod osoba kojima je odstranjen dio želuca.
Eozinofilni gastritis može biti posljedica alergijske reakcije na prethodno unešene crijevne parazite, ali obično je uzrok nepoznat. U ovoj vrsti gastritisa, eozinofili (vrsta bijelih krvnih stanica) nakupljaju se u stijenci želuca.
Ménétrierova bolest, rijedak poremećaj čiji je uzrok nepoznat, vrsta je gastritisa u kojem dolazi do zadebljavanja želučanih nabora i nastanka cista ispunjenih tekućinom. Bolest može biti uzrokovana abnormalnom imunološkom reakcijom i također je povezana s Helicobacter pylori infekcijom.
Simptomi
Gastritis obično ne uzrokuje simptome. Kada se simptomi pojave, oni se razlikuju ovisno o uzroku i mogu uključivati bol, nelagodu, mučninu ili povraćanje, zapravo simptome koji se često povezivaju s "lošom probavom" (dispepsija).
Mučnina i povraćanje su najčešće posljedica težih oblika gastritisa poput erozivnog gastritisa i radijacijskog gastritisa.
Dispepsija se može pojaviti osobito kod erozivnog, radijacijskog, postgastrektomijskog i atrofičnnog gastritisa. Vrlo blage dispeptičke tegobe javljaju se akutnog stresnog gastritisa.
Komplikacije gastritisa
Komplikacije gastritisa su
Akutni stresni gastritis može dovesti do krvarenja unutar nekoliko dana nakon bolesti ili ozljede, dok krvarenje nastaje sporije u slučaju kroničnog erozivnog gastritisa ili radijacijskog gastritisa. Ako je krvarenje blago i sporo, ljudi ne moraju uopće imati simptome ili mogu primijetiti samo crnu stolicu (melena), uzrokovanu crnom bojom probavljene krvi. Ako je krvarenje brže, ljudi mogu povraćati krv ili imati pojavu svježe crvene krvi u stolici. Trajno krvarenje može dovesti do simptoma anemije, uključujući umor, slabost i ošamućenost.
Gastritis može voditi do nastanka čira želuca, što može uzrokovati pogoršanje simptoma. Ako čir prođe (probuši) stijenku želuca, sadržaj želuca može se prosuti u trbušnu šupljinu, što rezultira upalom i obično infekcijom membrane trbušne šupljine (peritonitis) i iznenadnim pogoršanjem boli.
Neke komplikacije gastritisa se sporo razvijaju. Ožiljci i sužavanje izlaza želuca mogu nastati kao posljedica gastritisa, posebno od radijacijskog gastritisa i eozinofilnog gastritisa, a mogu uzrokovati jaku mučninu i često povraćanje.
U Ménétrierovoj bolesti, zadržavanje tekućine i oticanje tkiva (edemi) mogu se pojaviti zbog gubitka proteina iz upaljene sluznice želuca.
Postgastrektomijski gastritis i atrofični gastritis mogu uzrokovati simptome anemije, kao što su umor i slabost, zbog smanjene proizvodnje intrinzičnog faktora (proteina koji veže vitamin B12, i pomoću kojeg se B12 apsorbira i koristi u proizvodnji crvenih krvnih stanica).
U malom postotku osoba s atrofičnim gastritisom sluznica želuca pretvara se u drugu vrstu sluznice probavnog trakta (metaplazija). U još manjem postotku ljudi, metaplazija dovodi do raka želuca.
Dijagnoza
Liječnik sumnja na gastritis kada osoba ima nelagodu, bol ili mučninu u gornjem dijelu trbuha. Pretrage obično nisu potrebne. Međutim, ako liječnik nije siguran u dijagnozu, ili ako se simptomi ne umanje tijekom liječenja, onda se može preporučiti gornja endoskopija.
Tijekom gornje endoskopije, liječnik koristi endoskop (fleksibilna cijev s kamerom) kako bi pregledao želudac i dio tankog crijeva. Ukoliko je potrebno, liječnik može napraviti biopsiju (uklanjanje uzorka tkiva za pregled pod mikroskopom) sluznice želuca.
Liječenje
-
Lijekovi koji smanjuju proizvodnju kiseline i antacidi
-
Ponekad antibiotici koji liječe H. pylori infekciju
-
Zahvati za zaustavljanje krvarenja
Bez obzira na uzrok gastritisa, simptomi gastritisa mogu se ublažiti uzimanjem lijekova koji neutraliziraju ili smanjuju proizvodnju želučane kiseline i ukidanjem lijekova koji uzrokuju simptome. (Vidi Liječenje viška želučane kiseline.)
Lijekovi za gastritis
Za blage simptome koriste se antacidi, lijekovi koji neutraliziraju kiselinu koja se već proizvela i koja se nalazi u želucu, što obično bude dovoljno. Gotovo svi antacidi mogu se kupiti bez liječničkog recepta i dostupni su u tabletama ili tekućem obliku. Antacidi su aluminijev hidroksid (koji može uzrokovati zatvor), magnezijev hidroksid (koji može uzrokovati proljev) i kalcijev karbonat. Budući da antacidi mogu ometati apsorpciju mnogih različitih lijekova, ljudi koji uzimaju druge lijekove trebaju konzultirati ljekarnika prije uzimanja antacida.
Lijekovi koji smanjuju proizvodnju kiseline su
H2 blokatori su obično učinkovitiji od antacida za ublažavanje simptoma, a mnogi ih smatraju daleko prikladnijima. Liječnici najčešće propisuju inhibitore protonske pumpe za gastritis povezan s krvarenjem. Ljudi obično uzimaju lijekove koji smanjuju kiselinu 8 do 12 tjedana.
Doktori mogu prepisati sukralfat, koji oblaže i štiti sluznicu i time prevenira iritaciju i pospješuje cijeljenje sluznice.
Kada je gastritis uzrokovan H. pylori infekcijom, propisuju se i antibiotici.
Erozivni gastritis
Ljudi s erozivnim gastritisom moraju izbjegavati uzimanje lijekova koji iritiraju sluznicu želuca (poput NSAR). Neki liječnici propisuju inhibitore protonske pumpe ili H2 blokatore kako bi zaštitili sluznicu želuca.
Akutni stresni gastritis
Većina osoba s akutnim stresom gastritis se u potpunosti oporavi kada se osnovna bolest, ozljeda ili krvarenje stavlja pod kontrolu. Međutim, 2% ljudi u jedinicama intenzivne njege ima teška krvarenja zbog akutnog stresnog gastritisa, što može biti smrtonosno. Stoga liječnici nastoje spriječiti akutni stres gastritis nakon teške bolesti, ozljede ili opekline. Lijekovi koji smanjuju proizvodnju kiseline obično se daju nakon operacije osobama u jedinicama intenzivne njege kako bi se spriječio akutni stres gastritis. Ovi lijekovi se također koriste i za liječenje čireva koji mogu nastati.
Teško krvarenje iz akutnog stresnog gastritisa može se liječiti sa više različitih terapijskih procedura. Nekoliko tih procedura poboljšavaju ishod liječenja. Mjesta krvarenja mogu se privremeno zapečatiti toplinom (kauterizirati) tijekom endoskopije, međutim krvarenje može ponovno nastati ukoliko se osnovna bolest ne liječi. Ako se krvarenje nastavi, cijeli želudac može biti uklonjen kao mjera spašavanja života, ali to je rijetko potrebno.
Ostale vrste gastritisa
Ne postoji lijek za postgastrektomijski gastritis ili atrofični gastritis. Osobe s anemijom zbog smanjene apsorpcije vitamina B12 koji se javlja s atrofičnim gastritisom, moraju uzimati injekcije vitamina B12 do kraja života.
Kortikosteroidi ili kirurški zahvati mogu biti potrebni za liječenje suženog izlaza želuca uzrokovanog eozinofilnim gastritisom.
Uklanjanje dijela ili cijelog želuca može izliječiti Ménétrier-ovu bolest. Nema djelotvornog liječenja lijekovima.