Kronični perikarditis je upala perikarda (rastezljiva dvoslojna vrećica koja obavija srce) koja počinje postupno, dugotrajna je i rezultira nakupljanjem tekućine u perikardijalnom prostoru ili zadebljanja perikarda.
-
Simptomi uklučuju kratkoću daha, kašalj i umor.
-
Ehokardiografija i drugi testovi koriste se za postavljanje dijagnoze.
-
Uzrok, ako je poznat, se liječi ili se za ublažavanje simptoma koristi ograničenje soli i diuretici.
-
Ponekad je potreban operativni zahvat uklanjanja perikarda.
(Vidi također Pregled bolesti perikarda i Akutni perikarditis.)
Perikarditis se smatra kroničnim ako traje duže od 6 mjeseci. Postoje dvije glavne vrste kroničnog perikarditisa.
U kroničnom perikarditisu s izljevom, tekućina se polako nakuplja u perikardijalnom prostoru, između dva sloja perikarda.
Kronični konstriktivni perikarditis, što je rijetko, obično nastaje kada se u perikard formira ožiljno (vlaknasto) tkivo. Vlaknasto tkivo se skuplja s godinama, te vrši pritisak na srce. Taj opritisak onemogućava normalno punjenje srca krvlju i uzrokuje oblik zatajivanja srca. Međutim, zbog pritiska , srce se ne povećava kao u većini oblika zatajenja srca. Budući da je potreban viši tlak kako bi se ispunilo komprimirano srce, povećava se pritisak u venama koji vraćaju krv u srce. Kao rezultat povećanog venskog tlaka, tekućina curi i nakuplja se u drugim dijelovima tijela, kao što je ispod kože. Povremeno se konstriktivni perikarditis javlja brže (na primjer, nekoliko tjedana nakon operacije srca) i tada se smatra subakutnim.
Uzroci
Obično je uzrok kroničnog perikarditisa s izljevom nepoznat. Međutim, to može biti uzrokovano malignom bolesti, tuberkulozom, ili smanjenom aktivnošću štitne žlijezde (hipotireoza), a povremeno se javlja kod ljudi s kroničnom bubrežnom bolesti.
Uzrok kroničnog konstriktivnog perikarditisa je obično također nepoznat. Najčešći poznati uzroci su virusne infekcije, terapija zračenjem kod malignih bolesti dojke ili limfomi u prsima te operacija srca. Kronični konstrikcijski perikarditis također može biti posljedica bilo kojeg stanja koje uzrokuje i akutni perikarditis, kao što su reumatoidni artritis, sistemski eritematozni lupus (lupus), prethodna ozljeda ili bakterijska infekcija.
Ranije je tuberkuloza bila najčešći uzrok kroničnog perikarditisa u SAD-u, ali danas uzrokuje oko 2% slučajeva. U Africi i Indiji tuberkuloza je i dalje najčešći uzrok svih oblika perikarditisa.
Simptomi
Simptomi uključuju
-
Kratkoću daha
-
Kašalj
-
Umor
Kratkoća daha i kašalj nastaju zbog visokog tlaka u venama pluća koji tjera tekućinu u alveole.
Umor se javlja jer bolesni perikard ometa rad srca, tako da srce ne može pumpati dovoljno krvi da zadovolji tjelesne potrebe.
Ostali uobičajeni simptomi su nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites) i nogama (edem). Ponekad se tekućina nakuplja u prostoru između dva sloja pleure, membrane koje obavija pluća (to stanje se zove pleuralni izljev). Kronični perikarditis obično ne uzrokuje bolove.
Može doći do upale bez pojave simptoma.
Kronični perikarditis s izljevom može uzrokovati simptome ako se tekućina sporo nakuplja. Kada se tekućina akumulira polako, perikard se postupno rasteže, tako da se simptomi uzrokovani pritiskom na srce (srčana tamponada) možda neće razviti. Međutim, ako se tekućina naglo nakupi ili se perikard ne može dovoljno rastegnuti, može doći do pritiska na srce i srčane tamponade.
Dijagnoza
Simptomi mogu upućivati na to da osoba ima kronični perikarditis, a posebno ako ne postoji drugi razlog za reduciran rad srca- kao što je povišen krvni tlak, bolest koronarnih arterija, kardiomiopatija, ili bolest srčanih zalistaka.
Ultrazvuk srca se često radi kako bi se potvrdila dijagnoza. Može detektirati količinu tekućine u perikardijalnom prostoru i stvaranje vlaknastog tkiva oko srca. Također može potvrditi prisutnost srčane tamponade.
Radiološka snimka prsnog koša može otkriti naslage kalcija u perikardu. Ove se naslage razvijaju kod skoro polovine ljudi koji imaju kronični konstrikcijski perikarditis.
Dijagnoza se može potvrditi na jedan od dva načina.
-
Kateterizacijom srca
-
Slikovnim metodama
Kateterizacija srca se može koristiti za mjerenje krvnog tlaka u srčanim komorama i glavnim krvnim žilama. Ta mjerenja pomažu liječnicima kako bi razlikovali perikarditis od sličnih poremećaja.
Magnetska rezonanca (MRI) ili kompjuterska tomografija (CT) može se koristiti za određivanje debljine perikarda. Normalno, perikard je debljine do 1/8 inča (3 milimetra), ali kod kroničnog konstriktivnog perikarditisa, obično je debljine oko petine inča (5 milimetara) ili više.
Kako bi se utvrdio uzrok kroničnog perikarditisa na primjer - tuberkuloza, moguće je napraviti biopsiju. Tijekom operacije se uzima mali uzorak perikarda i pregledava pod mikroskopom. Alternativno, uzorak se može ukloniti perikardioskopom (fiberoptička cijev koja se koristi za pregled perikarda i dobivanje uzoraka tkiva) umetnutim kroz rez u prsima.
Kako bi se utvrdio uzrok perikarditisa mogu biti potrebna laboratorijska ispitivanja na uzorcima krvi i tekućine iz perikarda.
Liječenje
-
Liječenje osnovne bolesti
-
Uklanjanje perikardijalne tekućine ili samog perikarda
-
Za kronični konstrikcijski perikarditis potrebno je ograničiti unos soli i primjena diuretika za ublažavanje simptoma
Poznati uzroci kroničnog perikarditisa s izljevom liječe se kada je to moguće. Ako je srčana funkcija normalna, liječnici se odlučuju na praćenje pacijenta.
Ako bolest uzrokuje simptome ili se sumnja na infekciju, može se napraviti perikardiotomija balonom, izvlačenje tekućine iglom (perikardiocenteza), ili kirurška drenaža.
Kronični konstriktivni perikarditis
Za osobe s kroničnim konstrikcijskim perikarditisom simptome mogu ublažiti ograničavanje unosa soli i primjena diuretika (lijekovi koji povećavaju izlučivanje tekućine).
Jedini mogući lijek za kronični konstriktivni perikarditis je kirurško uklanjanje perikarda. Na taj način se liječi oko 85% ljudi. Međutim, budući da je rizik od smrti kod kirurškog zahvata 5 do 15% (i veći je kod ljudi koji imaju ozbiljno zatajenje srca), kod većine ljudi se ne provodi operativni zahvat osim ako bolest značajno ometa dnevne aktivnosti.
Liječnici obično čekaju da simptomi budu teški da bi se odlučili na operativni zahvat - ali prije nego simptomi budu toliko jaki da se javljaju u mirovanju. Ograničavanje unosa soli u prehrani i uzimanje diuretika mogu kontrolirati stanje mjesecima ili čak godinama i mogu biti jedino potrebno liječenje ako je konstriktivni perikarditis subakutan (na primjer, nakon operacije srca).