Kronični perikarditis upala je perikarda, rastezljive dvoslojne vreće koja obavija srce, koja se razvija postupno, dugo traje i može uzrokovati nakupljanje tekućine u perikardijalnoj šupljini ili zadebljanje perikarda.
-
Simptomi uključuju nedostatak zraka, kašalj i umor.
-
Za postavljanje dijagnoze koriste se ehokardiografija i druge pretrage.
-
Ako je uzrok poznat, liječi se osnovna bolest, a ograničenje unosa soli i diuretici mogu ublažiti simptome.
-
Ponekad je potrebno kirurško uklanjanje perikarda.
(Vidi također Pregled bolesti perikarda i Akutni perikarditis.)
Perikarditis se smatra kroničnim ako traje dulje od 6 mjeseci. Postoje dvije glavne vrste kroničnog perikarditisa:
Kod kroničnog perikarditisa s izljevom tekućina se polako nakuplja u perikardijalnoj šupljini između dvaju slojeva perikarda.
Kronični konstriktivni perikarditis rijetka je bolest koja obično nastaje kada se u perikardu razvije ožiljno, odnosno vlaknasto tkivo. Ono se s vremenom skuplja, zadebljava i ukrućuje perikard te pritišće srce. Taj pritisak onemogućuje normalno punjenje srca krvlju i uzrokuje oblik srčanog zatajivanja. Međutim, zbog vanjskog pritiska srce se ne povećava kao kod većine drugih oblika srčanog zatajivanja. Budući da je za punjenje stisnutog srca potreban viši tlak, povećava se tlak u venama koje vraćaju krv u srce. Zbog povišenog venskog tlaka tekućina izlazi iz krvnih žila i nakuplja se u drugim dijelovima tijela, primjerice ispod kože. Konstriktivni perikarditis ponekad se razvije brže, primjerice nekoliko tjedana nakon operacije srca, pa se tada smatra subakutnim.
Perikardijalna vreća
Perikard je rastezljiva dvoslojna vreća koja obavija srce. Parijetalni perikard njegov je vanjski sloj, a visceralni perikard unutarnji sloj koji neposredno prekriva srce.
Uzroci
Uzroci kroničnog perikarditisa
Uzrok kroničnog perikarditisa s izljevom obično je nepoznat. Međutim, mogu ga uzrokovati zloćudna bolest, tuberkuloza ili smanjena aktivnost štitnjače, odnosno hipotireoza. Ponekad se javlja i u osoba s kroničnom bubrežnom bolešću.
Uzrok kroničnog konstriktivnog perikarditisa također je često nepoznat. Najčešći poznati uzroci uključuju virusne infekcije, terapiju zračenjem zbog raka dojke ili limfoma u prsnom košu te operaciju srca. Kronični konstriktivni perikarditis može nastati i nakon bilo kojeg poremećaja koji uzrokuje akutni perikarditis, primjerice reumatoidnog artritisa, sistemskog eritemskog lupusa, prethodne ozljede ili bakterijske infekcije.
Tuberkuloza je nekada bila najčešći uzrok kroničnog perikarditisa u Sjedinjenim Američkim Državama, ali danas uzrokuje malen udio slučajeva. U nekim područjima Afrike i Indije i dalje je jedan od najčešćih uzroka svih oblika perikarditisa.
Simptomi
Simptomi kroničnog perikarditisa
Simptomi uključuju:
-
Nedostatak zraka
-
Kašalj
-
Umor
Nedostatak zraka i kašalj mogu nastati zbog povišenog tlaka u plućnim venama, zbog kojega tekućina prelazi u plućno tkivo i alveole.
Umor nastaje jer bolesni perikard ometa punjenje i rad srca, pa srce ne može ispumpati dovoljno krvi za potrebe organizma.
Ostali česti simptomi uključuju nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini, odnosno ascites, i oticanje nogu. Ponekad se tekućina nakuplja između dvaju slojeva pleure, ovojnice koja obavija pluća, što se naziva pleuralnim izljevom. Kronični perikarditis obično ne uzrokuje bol u prsima.
Upala ponekad može biti prisutna bez simptoma.
Kronični perikarditis s izljevom može dugo ne uzrokovati simptome ako se tekućina nakuplja polako. Perikard se tada postupno rasteže, pa se simptomi uzrokovani pritiskom na srce, odnosno tamponadom srca, možda neće razviti. Međutim, ako se tekućina nakupi naglo ili se perikard ne može dovoljno rastegnuti, može doći do pritiska na srce i tamponade srca.
Dijagnoza
Dijagnoza kroničnog perikarditisa
Simptomi mogu uputiti na kronični perikarditis, osobito ako ne postoji drugi uzrok smanjene funkcije srca, kao što su povišeni krvni tlak, koronarna arterijska bolest, kardiomiopatija ili bolest srčanih zalistaka.
Često se radi ehokardiografija. Njome se može procijeniti količina tekućine u perikardijalnoj šupljini, zadebljanje ili ukrućenje perikarda te utjecaj bolesti na punjenje srca. Ehokardiografijom se također može potvrditi tamponada srca.
Rendgenska snimka prsnog koša može prikazati naslage kalcija u perikardu. Takve se naslage nalaze u dijela osoba s kroničnim konstriktivnim perikarditisom.
Dijagnoza se može dodatno potvrditi:
-
Kateterizacijom srca
-
Slikovnim pretragama
Kateterizacijom srca može se izmjeriti tlak u srčanim šupljinama i velikim krvnim žilama. Ta mjerenja pomažu liječnicima razlikovati konstriktivni perikarditis od drugih poremećaja koji mogu uzrokovati slične simptome.
Magnetska rezonancija (MR) ili kompjutorizirana tomografija (CT) mogu se koristiti za procjenu debljine perikarda. Normalni perikard debljine je do približno 3 milimetra, dok je kod kroničnog konstriktivnog perikarditisa često zadebljan na 5 milimetara ili više. Međutim, konstriktivni perikarditis može postojati i bez znatnog zadebljanja perikarda.
Radi utvrđivanja uzroka kroničnog perikarditisa, primjerice tuberkuloze, ponekad se radi biopsija. Tijekom operacije uzima se mali uzorak perikarda i pregledava pod mikroskopom. Uzorak se može uzeti i perikardioskopom, optičkim instrumentom koji se kroz rez u prsnom košu uvodi radi pregleda perikarda i uzimanja tkiva.
Za utvrđivanje uzroka mogu biti potrebne i laboratorijske pretrage krvi te perikardijalne tekućine.
Liječenje
Liječenje kroničnog perikarditisa
-
Liječenje osnovne bolesti
-
Uklanjanje perikardijalne tekućine ili perikarda
-
Kod kroničnog konstriktivnog perikarditisa ograničenje unosa soli i primjena diuretika radi ublažavanja simptoma
Poznati uzroci kroničnog perikarditisa s izljevom liječe se kad god je to moguće. Ako je funkcija srca uredna i osoba nema izražene simptome, liječnici se mogu odlučiti za redovito praćenje.
Ako bolest uzrokuje simptome ili se sumnja na infekciju, može se učiniti balonska perikardiotomija, uklanjanje tekućine iglom ili kateterom, odnosno perikardiocenteza, ili kirurška drenaža.
Kronični konstriktivni perikarditis
U osoba s kroničnim konstriktivnim perikarditisom ograničenje unosa soli i primjena diuretika, lijekova koji povećavaju izlučivanje tekućine, mogu privremeno ublažiti simptome.
Jedino liječenje kojim se može trajno ukloniti uzrok kroničnog konstriktivnog perikarditisa jest kirurško odstranjenje perikarda, odnosno perikardiektomija. Operacija može znatno poboljšati simptome u većine prikladno odabranih bolesnika. Međutim, zahvat nosi znatan rizik, osobito u osoba s uznapredovalim srčanim zatajivanjem, oštećenjem drugih organa ili teškim općim stanjem.
Operacija se obično preporučuje kada simptomi značajno ograničavaju svakodnevne aktivnosti, ali prije nego što postanu toliko izraženi da se javljaju i u mirovanju. Ograničavanje unosa soli i primjena diuretika mogu održavati stanje pod nadzorom mjesecima ili godinama te mogu biti jedino potrebno liječenje ako je konstriktivni perikarditis prolazan ili subakutan, primjerice nakon operacije srca.