Pregled otrovanja

Autori: Gerald F. O’Malley, DO
Rika O’Malley, MD
Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Nikolina Benco Kordić, dr. med.

Otrovanje je štetan učinak koji se javlja kada se otrovna tvar proguta, udiše ili dođe u dodir s kožom, očima ili sluznicama, poput onih u ustima ili nosu.

  • Moguće otrovne tvari uključuju lijekove na recept i lijekove bez recepta, nedopuštene droge, plinove, kemikalije, vitamine, hranu, gljive, biljke i životinjski otrov.

  • Neki otrovi ne uzrokuju oštećenja, dok neki mogu prouzročiti teška oštećenja ili smrt.

  • Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma, podacima prikupljenim od otrovane osobe i svjedoka, a ponekad i na pretragama krvi i urina.

  • Lijekovi se uvijek moraju čuvati izvan dohvata djece u originalnim spremnicima sigurnima za djecu.

  • Liječenje se sastoji od potpornog liječenja, sprečavanja dodatne apsorpcije otrova, a ponekad i povećanja eliminacije otrova.

Više od 2 milijuna ljudi u Sjedinjenim Državama se otruje svake godine. Lijekovi - na recept, bez recepta i nedopuštene droge - su najčešći izvor ozbiljnih trovanja i smrtnih slučajeva povezanih s trovanjem (vidi stranicu vidi: Otrovanje paracetamolom; vidi stranicu vidi: Otrovanje aspirinom). Ostali česti otrovi uključuju plinove (na primjer, ugljični monoksid), kućanske proizvode (vidi stranicu vidi: Otrovanje kaustičnim sredstvima), poljoprivredne proizvode, biljke, teške metale (na primjer, željezo i olovo), vitamine, životinjske otrove i hranu (osobito određene vrste gljiva i ribe). Međutim, otrovna može biti gotovo svaka tvar ako se proguta u velikim količinama.

Slučajno otrovanje

Otrovanje je najčešći uzrok nesreća bez smrtnog ishoda u domu bolesnika. Mlađa djeca su, zbog znatiželje i sklonosti istraživanju, posebno ranjiva na slučajna otrovanja, kao i stariji ljudi zbog zbunjenosti oko svojih lijekova. Budući da djeca učestalo među sobom dijele pronađene tablete i tvari, braća i sestre te druga djeca u društvu se također mogu otrovati. Bolesnici u bolnicama (pogrešaka u primjeni lijekova) i industrijski radnici (izloženost otrovnim kemikalijama) su također podložni slučajnom otrovanju.

Namjerno otrovanje

Otrovanje može biti i namjerni pokušaj ubojstva ili samoubojstva. Većina odraslih koji pokušaju samoubojstvo ptrovanjem uzme više od jednog lijeka te često konzumiraju i alkohol. Otrovanje se može koristiti za onemogućavanje osobe (na primjer, za silovanje ili pljačkanje). Rijetko, psihijatrijski pacijenti otruju svoju djecu kako bi uzrokovali bolest te privukli pažnju liječnika (poremećaj koji se zove umišljeni poremećaj nametnut bližnjem).

Simptomi

Simptomi uzrokovani otrovanjem ovise o vrsti otrova, količini koja je unešena te o dobi i zdravlju osobe koja ga je uzela. Neki otrovi nemaju jako djelovanje te uzrokuju oštećenja samo pri dugotrajnom izlaganju ili opetovanom uzimanju velikih količina. Drugi su toliko jaki da samo jedna kap na koži može uzrokovati teško oštećenje.

Neki otrovi uzrokuju simptome u nekoliko sekundi, dok drugi uzrokuju simptome tek nakon nekoliko sati, dana ili čak godina. Neki otrovi uzrokuju malo simptoma sve dok ne oštete vitalne organe, poput bubrega ili jetre, a oštećenje je ponekad trajno.

Progutani i udahnuti otrovi općenito uzrokuju simptome svih sustava tijela zato što onemogućuju prijenos kisika između stanica, aktiviraju ili blokiraju važne enzime i receptore. Simptomi mogu uključivati promjene svijesti, tjelesne temperature, broja otkucaja srca, disanja te mnoge druge, ovisno o pogođenim organima.

Kaustična sredstva ili nadražujuće tvari ozlijeđuju sluznicu usta, grla, gastrointestinalnog trakta i pluća te mogu uzrokovati bol, kašalj, povraćanje i kratak dah.

Kontakt otrova s kožom može uzrokovati različite simptome (na primjer, osip, bol i mjehure). Dugotrajno izlaganje može uzrokovati dermatitis.

Kontakt otrova s očima može ozlijediti oči te može uzrokovati bol u očima, crvenilo i gubitak vida.

Netoksični proizvodi u kućanstvu *

* Gotovo svaka tvar može biti otrovna ako se proguta u dovoljnim količinama.

Umjereno viskozne (guste) tvari kao što su ulja i deterdženti nisu otrovne ako se progutaju, ali mogu uzrokovati značajne ozljede pluća ako se udahnu i dospiju do pluća.

  • Ljepila

  • Antacidi

  • Ulje za kupanje

  • Igračke za kadu (plutajuće)

  • Izbjeljivač (manje od 6% natrijevog hipoklorita)

  • Kreme za tijelo

  • Sapuni za kupku s mjehurićima (deterdženti)

  • Svijeće

  • Karbonski vosak (polietilen glikol)

  • Karboksimetil celuloza (materijal za dehidraciju pakiran uz filmove, knjige i druge proizvode)

  • Ricinusovo ulje

  • Cetilni alkohol (poznat kao palmitilni alkohol, tvar koja se koristi u nekim kozmetičkim proizvodima, šamponima i regeneratorima)

  • Kreda (kalcijev karbonat)

  • Parfemi

  • Kontraceptivi

  • Kortikosteroidi (primijenjeni na kožu)

  • Kozmetika

  • Bojice

  • Dezodoransi

  • Osježivač prostora, sprej i rashladno sredstvo

  • Krema i mast za pelenski osip

  • Dikloral (herbicid)

  • Suha baterija (alkalna)

  • Omekšivači tkanine

  • Svjetleći predmeti, poput svjetlećih štapića i svjetlećih ogrlica

  • Glicerol

  • Gliceril monostearat

  • Grafit

  • Gume (poput akacije, agara i ghattija)

  • Losioni i kreme za ruke

  • Vodikov peroksid (medicinski 3%)

  • Mirisni štapići

  • Nejestivi markeri

  • Tinta (sadržaj punjena kemijske olovke)

  • Jodidne soli

  • Kaolin

  • Lanolin (vuneni vosak)

  • Olovke od olova (zapravo napravljene od grafita)

  • Linoleinska kiselina

  • Laneno ulje (nekuhano)

  • Magični markeri

  • Šibice

  • Metilceluloza

  • Mineralno ulje

  • Glina za modeliranje

  • Novine

  • Boja (vodena boja ili na boja na bazi vode)

  • Parfemi

  • Vazelin

  • Hrana za biljke (kućanstvo)

  • Polietilen glikoli, kao što je polietilen glikol stearat

  • Polisorbat

  • Smjesa za kitanje

  • Mirišljave vrećice (eterična ulja, prašci)

  • Kreme i losioni za brijanje

  • Silika (silicijev dioksid)

  • Sapuni i proizvodi od sapuna (uključujući sapun za ruke)

  • Vorvanj

  • Škrob i sredstvo za štirkanje odjeće

  • Stearinska kiselina

  • Kreme za sunčanje

  • Talk (osim ako je udahnut)

  • Titanijev dioksid

  • Pasta za zube s fluorom ili bez floura

  • Triacetin (gliceril triacetat)

  • Vitamini (brojni s dodatkom ili bez željeza)

  • Vitamini (brojni bez željeza)

  • Vosak ili parafin

  • Cinkov oksid

  • Cirkonijev oksid

Prva pomoć

U pomaganju otrovanoj osobi najvažnije je prvo paziti da se sami ne otrujemo.

Ljude izložene otrovnom plinu treba brzo maknuti iz mjesta otrovanja, po mogućnosti na svježi zrak, ali pokušaje spašavanja trebaju obaviti osobe koje imaju medicinsko obrazovanje. Kako bi se izbjeglo prevladavanje otrovnih plinova ili kemikalija tijekom pokušaja spašavanja, potrebne su posebne vještine i predostrožnosti. (Vidi također Pregled incidenata koji uključuju oružje za masovno uništenje.)

Kod izljeva kemikalija, svu zagađenu odjeću, uključujući čarape, cipele i nakit, treba odmah ukloniti. Kožu treba temeljito oprati sapunom i vodom. Ako su oči izložene, treba ih temeljito isprati vodom ili fiziološkom otopinom. Pomagači moraju biti oprezni kako se ne bi kontaminirali.

Ako se osoba čini u vrlo teškom stanju, odmah treba nazvati hitnu medicinsku pomoć (112). Promatrači i svjedoci bi trebali započeti kardiopulmonalnu reanimaciju (CPR) ako je potrebno. Ako se osoba ne doima u jako teškom stanju, promatrači se trebaju obratiti za savjet Centru za kontrolu otrova. U Sjedinjenim Američkim Državama do centra za otrovanje može se doći na 800-222-1222 (napomena prevoditelja: broj Centra za kontrolu otrovanja u Hrvatskoj je 01/2348-342). Više informacija dostupno je na web stranici Američkog udruženja centara za kontrolu otrova (www.aapcc.org). Ako pozivatelj zna ili može saznati vrstu otrova i unesenu količinu, po preporuci centra za kontrolu otrovanja liječenje se često može započeti već kod kuće.

Kutije i spremnike otrova, kao i sve lijekove koje je otrovana osoba uzela (uključujući i one bez recepta) treba spremiti i dati liječniku ili drugom medicinskom osoblju. Centar za kontrolu otrovanja može preporučiti primjenu aktivnog ugljena (vidi stranicu) prije dolaska u bolnicu i, rijetko, može preporučiti primjenu sirupa ipekukana koji izazva povraćanje, osobito ako osoba mora daleko putovati do bolnice. Međutim, ako nije izričito preporučeno, aktivni ugljen i sirup od ipekukana ne smiju se davati kod kuće niti od osoba koje prve pristignu u pomoć (kao što je osoblje hitne pomoći). Sirup ipekukane ima nepredvidljive učinke, često uzrokuje dugotrajno povraćanje i ne može ukloniti znatne količine otrova iz želuca.

Dijagnoza

  • Prepoznavanje otrova

  • Ponekad, pretrage urina i krvi

  • Rijetko, rendgensko snimanje trbuha

Prepoznavanje otrova je jako bitno u liječenju. Naljepnice na bocama i druge informacije od otrovane osobe, članova obitelji ili poznanika najbolje omogućuju liječniku ili centru za otrovanje da prepozna i identificira otrove. Ako naljepnice nisu dostupne, lijekovi se često mogu prepoznati po oznakama i bojama na tableti ili kapsuli. Manje je vjerojatno da će laboratorijska ispitivanja identificirati otrov, a mnoge se lijekove i otrove ne može lako prepoznati ili izmjeriti. Ponekad, pretrage urina i krvi mogu pomoći u identifikaciji. Krvne pretrage ponekad mogu otkriti težinu otrovanja, ali samo s vrlo malim brojem otrova.

Liječnici pregledavaju bolesnike tražeći znakove koji upućuju na određenu vrstu otrova. Na primjer, liječnici traže ubodna mjesta ili znakove upotrebe droga (vidi Zloupotreba droga ubrizgavanjem). Liječnici također pregledavaju bolesnika tražeći simptome karakteristične za određene vrste otrovanja. Liječnici gledaju imaju li bolesnici tragove droge, lijekova, lijekova koji se apsorbiraju putem flastera na koži ili bilo kojih drugih tvari na koži koje mogu biti sakrivene u kožnim naborima, na nepcu ili ispod jezika.

Kod određenih otrovanja, rendgen trbuha može prikazati prisutnost i lokaciju unesenih tvari. Otrovi i tvari koje se mogu vidjeti na rendgenu su željezo, olovo, arsen, drugi metali te veliki paketi kokaina ili drugih ilegalnih droga koje progutaju krijumčari droga (vidi Gutanje ili umetanje paketića droge u tijelo). Baterije i magneti su također vidljivi na rendgenskim zrakama, kao što su i zubi, kljove, hrskavičaste bodlje i drugi dijelovi životinja koji se mogu odlomiti i ostati ugrađeni u tijelo nakon napada životinja ili ubrizgavanja životinjskog otrova.

Testiranje na droge

Setovi za prepoznavanje lijekova u mokraći sada se mogu kupiti u ljekarnama bez recepta. Točnost tih setova može se značajno razlikovati. Stoga se rezultati ne bi trebali smatrati apsolutnim dokazom da je određena droga uzeta ili nije. Testiranje je najbolje učiniti u dogovoru sa zdravstvenim radnicima. Ako se učini bez stručnjaka, o rezultatima treba raspraviti sa zdravstvenim radnikom koji ima iskustva s testiranjem na droge. Stručnjak može pomoći interpretirati rezultate testa i donijeti odgovarajuće zaključke.

Prevencija

U Sjedinjenim Američkim Državama, raširena je upotreba spremnika sa sigurnosnim čepovima koja je uvelike smanjila broj smrtnih slučajeva otrovanja u djece mlađe od 5 godina. Kako bi se spriječilo slučajno otrovanje, lijekove i druge potencijalno opasne tvari treba čuvati u originalnim spremnicima. Otrovne tvari, kao što su insekticidi i sredstva za čišćenje, ne smiju se, čak ni nakratko, stavljati u bočice ili čaše za piće. Ostale preventivne mjere uključuju

  • Jasno označavanje proizvoda za kućanstvo

  • Skladištenje lijekova (osobito opioida) i otrovnih tvari u ormarićima koji su zaključani i izvan dohvata djece

  • Korištenje detektora ugljičnog monoksida

Lijekove kojima je istekao rok trajanja treba pomiješati s mačjim pijeskom ili nekom drugom tvari koja nije privlačna djeci te staviti ih u smeće koje nije dostupno djeci. Također, može se kontaktirati obližnju ljekarnu radi savjeta kako pravilno zbrinuti lijekove. Sve oznake i uputstva treba pažljivo pročitati prije uzimanja ili davanja bilo kakvih lijekova ili korištenja kućnih proizvoda.

Ograničavanje količine lijeka protiv bolova bez recepta u jednom spremniku smanjuje ozbiljnost trovanja, osobito s paracetamolom, aspirinom ili ibuprofenom. Oznake za prepoznavanje koje su otisnute na tabletama i kapsulama od strane proizvođača lijekova mogu pomoći u sprječavanju zbunjenosti i pogrešaka od strane bolesnika, farmaceuta i zdravstvenih djelatnika.

Jeste li znali...
  • U Sjedinjenim Američkim Državama, centar za otrovanje možete nazvati na broj 1-800-222-1222. (napomena prevoditelja: broj Centra za kontrolu otrovanja u Hrvatskoj je 01/2348-342).

Liječenje

Neki bolesnici koji su otrovani moraju biti hospitalizirani. Uz hitnu medicinsku pomoć, većina se bolesnika potpuno oporavi.

Načela liječenja svih otrovanja su ista:

  • Održavati vitalne funkcije kao što su disanje, krvni tlak, tjelesna temperatura i broj otkucaja srca

  • Spriječiti dodatnu apsorpciju

  • Povećati eliminaciju otrova

  • Ako su dostupni, primjeniti specifične protuotrove (tvari koje eliminiraju, deaktiviraju ili djeluju protiv djelovanja otrova)

  • Spriječiti ponovno izlaganje

Cilj bolničkog liječenja je održati bolesnika na životu dok se otrov ne eliminira ili neutralizira. Na kraju, većina otrova se neutralizira u jetri ili izluči urinom.

Pružiti potpornu skrb

Otrovanje često zahtijeva liječenje, nazvano potpornom skrbi, kako bi se stabilizirao srce, krvni tlak i disanje dok otrov ne nestane iz tijela ili se ne neutralizira. Na primjer, bolesniku koji postane jako pospan ili padne u komu može biti potrebno umetnuti cijev za disanje u dušnik. Cijev je zatim pričvršćena na mehanički ventilator, koja podržava disanje bolesnika. Cijev sprječava ulazak povraćanog sadržaja u pluća, a ventilator osigurava odgovarajuće disanje.

Također, liječenje može biti potrebno za zaustavljanje napadaja, vrućice ili povraćanja. Ako otrov uzrokuje visoku temperaturu, osoba se mora rashladiti, na primjer, s rashladnim pokrivačem ili nanošenjem hladne vode ili leda na kožu.

Ako bubrezi prestanu raditi, potrebno je provesti hemodijalizu. Ako je oštećenje jetre opsežno, liječenje zatajenja jetre je nužno. Ako jetra ili bubrezi imaju trajno, ozbiljno oštećenje, mogu biti potrebni transplantacija jetre ili presađivanje bubrega.

Spriječiti apsorpciju otrova

Pražnjenje želuca (induciranje povraćanja ili pumpanje želuca), uobičajeno u prijašnjim vremenima, sada se obično izbjegava jer uklanja samo malu količinu otrova i može uzrokovati ozbiljne komplikacije. Pražnjenje želuca rijetko poboljšava tijek bolesti otrovane osobe. Međutim, ispumpavanje želuca može se provesti vrlo rijetko ukoliko je uključen neuobičajeno opasan otrov ili ako se osoba čini u vrlo teškom stanju.

U tom postupku, cijev se umetne u želudac kroz usta ili nos. Kroz cijev se ulije voda u želudac i zatim se ispušta (ispiranje želuca). Ovaj postupak se ponavlja nekoliko puta. Ako su otrovane osobe uspavane zbog otrova, liječnici obično najprije stavljaju plastičnu cijev za disanje kroz usta u dušnik (endotrahealna intubacija). Endotrahealna intubacija sprječava da tekućina za ispiranje želuca uđe u pluća. U bolnici, liječnici ne daju sirup ipekukane s ciljem da se isprazni želudac jer su njegovi učinci nedosljedni.

Aktivni ugljen ponekad se daje u hitnim bolničkim odjelima bolesnicima koji su progutali otrove. Aktivni ugljen veže otrov koji je još uvijek u probavnom traktu, sprječavajući njegovu apsorpciju u krv. Aktivni ugljen na usta uzimaju suradljivi pacijenti. Ne preporuča se umetanje cijevi kroz nos ili usta radi primjene aktivnog ugljena u nesuradljivog pacijenta ili pacijenta bez svijesti. Da bi očistili tijelo od otrova, ponekad liječnici daju aktivni ugljen svakih 4 do 6 sati. Nisu svi otrovi neutralizirani aktivnim ugljenom. Na primjer, aktivni ugljen ne veže alkohol, željezo i mnoge kućne kemikalije.

Povećajte eliminaciju otrova

Ako je otrov i dalje opasan po život usprkos uporabi aktivnog ugljena i protuotrova, možda će biti potreban složeniji tretman koji uklanja otrov. Najčešći tretmani su hemodijaliza i hemoperfuzija aktivnim ugljenom.

Kod hemodijalize, umjetni bubreg (dijalizator) se koristi za filtriranje otrova izravno iz krvotoka.

U hemoperfuziji aktivnim ugljenom, aktivni ugljen se koristi za uklanjanje otrova (vidi tablicu vidi: Hemofiltracija i hemoperfuzija: drugi načini filtriranja krvi).

Za obje metode, male se cijevi (kateteri) postave u krvne žile, jedna za ispuštanje krvi iz arterije, a druga za vraćanje krvi u venu. Krv prolazi kroz posebne filtre koji uklanjaju otrovnu tvar prije nego što se vrate u tijelo.

Ispiranje crijeva je postupak liječenja za ispiranje otrova iz gastrointestinalnog trakta. Koristi se samo ponekad, na primjer za ozbiljno otrovanje uzrokovano otrovima koji se zaglave u crijevima ili ga je potrebno fizički premjestiti (kao što su paketi skrivenih, prokrijumčarenih droga) ili otrovi koji se polako apsorbiraju (kao što su neki lijekovi s produljenim otpuštanjem) ili se ne vežu za aktivni ugljen (kao što je željezo i olovo).

Alkalizacija urina se koristi ponekad. U tom postupku, u venu se primjenjuje otopina koja sadrži natrijev bikarbonat (tvar koja se nalazi u sodi bikarboni) kako bi se urin učinio alkalnijim ili bazičnijim (za razliku od kiselog). To može povećati izlučivanje određenih lijekova (kao što su aspirin i barbiturati) koji se izlučuju urinom.

Uklonite otrov iz očiju i kože

Otrovi koji zahvaćaju oči ili kožu zahtijevaju često ispiranje velikom količinom fiziološke otopine, vode iz slavine ili sapuna i vode.

Protuotrovi

Većina otrova i lijekova nemaju specifične protuotrove (za razliku od popularne percepcije iz televizije i filmova), no neki to ipak imaju. Neki uobičajeni lijekovi koji zahtijevaju specifične antidote su paracetamol (antidot je N-acetilcistein), aspirin (antidot je natrijev bikarbonat) i heroin (antidot je nalokson). Neki otrovni ugrizi i ubodi kukaca također imaju antidote (vidjeti stranicu vidi: Ugrizi zmija). Protuotrov nije potreban svakom bolesniku izloženom otrovu. Mnogi se oporave spontano. Ali kod teškog otrovanja, protuotrovi mogu biti spasonosni.

Česti protuotrovi

Otrov

Protuotrov

* Antivenom je specifičan za vrstu zmije. Postoje mnogi antivenomi, ali čegrtuše i bjelouške uzrokuju najviše otrovnih zmijskih ugriza u Sjedinjenim Američkim Državama.

Paracetamol

N-Acetilcistein

Antifriz (tip etilen glikola)

Fomepizol

Etanol

Benzodiazepini (kao što su diazepam i lorazepam)

Flumazenil

Ugriz crne udovice

Specifični antilatrodektički serum

Botulizam

Botulinum antitoksin

Karbamatni insekticidi (različiti proizvođači - treba provjeriti sastojke)

Atropin

Pralidoksim klorid

Cijanid

Hidroksikobalamin

Set protuotrova za cijanid (uključuje amil-nitrat, natrijev nitrit i natrijev tiosulfat)

Digitalis, uključujući lijekove (digoksin) i biljke (oleandar, naprstak)

Digoksin-specifična antitijela

Teški metali (kao što su arsen, kadmij, olovo, živa i cink)

Lijekovi koji uklanjaju teške metale iz tijela (lijekovi za keliranje), kao što su dimerkaprol, edetat kalcijev dinatrij, penicilamin i sukcimer

Željezo

Deferoksamin

Metanol

Fomepizol

Etanol

Opioidi (na primer, morfij i heroin)

Nalokson

Organofosfatni insekticidi (različiti proizvođači - treba provjeriti sastojke)

Atropin

Pralidoksim

Ubod škorpiona (samo iz Centruroides vrste)

Antitoksični serum

Ugriz zmije* (čegrtuše i bjelouške u Sjedinjenim Američkim Državama)

Antivenom čegrtuše (Crotalinae)

Heparin

Protamin

Varfarin

Vitamin K

Svježe zamrznuta plazma (FFP)

Koncentrat kompleksa protrombina (PCC)

Procjeniti mentalno zdravlje

Bolesnici koji pokušaju počiniti samoubojstvo otrovanjem trebaju procjenu mentalnog zdravlja i pružanje odgovarajuće psihičke potpore.

Više informacija

  • American Association of Poison Control Centers; 1-800-222-1222

  • Disposal of Unused Medicines: What You Should Know