Većina žena koja ima poremećaje srca - uključujući poremećaje srčanih zalistaka (kao što je prolaps mitralne valvule) i neke žene koje imaju urođene srčane mane - mogu sigurno roditi zdravu djecu, bez trajnog lošeg učinka na srčanu funkciju i životni vijek. Međutim, žene koje imaju srednje do jako srčano zatajenje prije trudnoće su pod ozbiljnim rizikom. Prije trudnoće, takve žene trebaju razgovarati sa svojim liječnikom kako bi se uvjerili da se njihov poremećaj tretira na najučinkovitiji mogući način.
Kod žena s nekim vrstama srčanih poremećaja trudnoća nije preporučljiva jer uvelike povećava rizik od smrti. Ti poremećaji uključuju
Ako žene koje imaju jedan od ovih poremećaja zatrudne, liječnici im savjetuju da što prije prekinu trudnoću.
Trudnoća zahtijeva da srce radi više. Zbog toga trudnoća može pogoršati srčani poremećaj ili uzrokovati prvu pojavu simptoma uslijed srčanog poremećaja. Obično je rizik od smrti (za ženu ili fetus) povećan samo kada je srčani poremećaj bio ozbiljan prije nego što je žena zatrudnjela. Međutim, ovisno o vrsti i težini srčanog poremećaja, mogu se razviti ozbiljne komplikacije. Ove komplikacije uključuju nakupljanje tekućine u plućima (plućni edem), abnormalni srčani ritam i moždani udar.
Rizik od problema povećava se tijekom trudnoće jer se povećavaju zahtjevi na srce. Trudnice sa srčanim poremećajem mogu postati neuobičajeno umorne i moraju ograničiti svoje aktivnosti. Rijetko se žene s teškim srčanim poremećajem savjetuje da naprave pobačaj u ranoj trudnoći. Rizik se također povećava tijekom trudova i porođaja. Nakon poroda, žene s teškim srčanim poremećajem možda će biti ugoržene i narednih 6 mjeseci, ovisno o vrsti srčanog poremećaja.
Srčani poremećaj u trudnica može utjecati na fetus. Fetus može biti rođen prerano. Žene s određenim urođenim srčanim manama imaju veću vjerojatnost da će imati djecu sa sličnim urođenim manama. Ultrazvuk može otkriti neke od tih mana prije nego što se fetus rodi.
Ako se teški srčani poremećaj u trudnice naglo pogorša, fetus može umrijeti.
Peripartalna kardiomiopatija
Stijenke srca (miokard) mogu biti oštećeni (tzv. kardiomiopatija) u kasnoj trudnoći ili nakon poroda. Ovaj vremenski okvir se naziva peripartalni period, pa se, stoga, ovaj poremećaj naziva peripartalna kardiomiopatija. Uzrok je nepoznat.
Peripartalna kardiomiopatija se obično javlja kod žena s jednom od sljedećih značajki:
Imale su nekoliko trudnoća.
Imaju 30 ili više godina.
Trudne su s više od jednim fetusom
Imaju preeklampsiju (vrsta visokog krvnog tlaka koji se javlja tijekom trudnoće).
Peripartalna kardiomiopatija nastaje u kasnijim trudnoćama, osobito ako se funkcija srca nije vratila u normalu. Stoga se žene koje su imale ovaj poremećaj često obeshrabruju da ponovno ostanu trudne.
Liječenje peripartalne kardiomiopatije je slično liječenju srčanog zatajenja, osim što se ne koriste inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) i antagonisti aldosterona (spironolakton i eplerenone).
Poremećaji srčanih zalistaka
Idealno, poremećaji srčanih zalistaka se dijagnosticiraju i liječe prije trudnoće. Liječnici često preporučuju kirurško liječenje žena s teškim poremećajima.
Zalisci koji su najčešće zahvaćeni kod trudnica su aortni i mitralni zalistak. Poremećaji koji uzrokuju sužavanje otvora srčanog zaliska (stenoza) su posebno rizični. Stenoza mitralnog zaliska može dovesti do nakupljanja tekućine u plućima (plućni edem) i brzog, nepravilnog srčanog ritma (fibrilacija atrija).
Žene s prolapsom mitralnog zaliska obično dobro podnose trudnoću.
Liječenje
Liječnici savjetuju trudnicama s poremećajima srca sljedeće:
Ako se razvije anemija, odmah se liječi.
Neki lijekovi koji se koriste za liječenje poremećaja srca ne koriste se tijekom trudnoće. Oni uključuju sljedeće:
Inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE)
Antagonisti aldosterona (spironolakton i eplerenon)
Određeni lijekovi koji se koriste za liječenje abnormalnih srčanih ritmova (antiaritmici, kao što je amiodaron)
Koji se drugi srčani lijekovi nastavljaju tijekom trudnoće ovisi o tome koliko je ozbiljan srčani poremećaj i koji su rizici za fetus. Na primjer, varfarin se obično izbjegava jer može povećati rizik od oštećenja ploda. Međutim, može se dati ženama koje imaju mehanički srčani zalistak, jer varfarin smanjuje rizik od stvaranja krvnih ugrušaka u tim zaliscima. Takvi ugrušci mogu biti fatalni.
Ako srce ne funkcionira dobro, ženama se može dati digoksin (koji se koristi za liječenje zatajenja srca), a preporuča se mirovanje ili ograničena aktivnost, počevši od 20 tjedana trudnoće.
Tijekom poroda, bol se tretira prema potrebi. Ako žene imaju ozbiljan poremećaj srca, liječnici mogu ubrizgati anestetik u donji dio leđa - u prostor između kralježnice i vanjskog sloja tkiva koji pokriva leđnu moždinu (epiduralni prostor). Ovaj postupak se naziva epiduralna injekcija. Ovaj anestetik blokira osjećaj u donjoj leđnoj moždini, smanjujući stresni odgovor na bol i potrebu za tiskanjem. Svrha je smanjiti pritisak na srce. Tiskanje tijekom poroda opterećuje srce jer ono čini da srce radi više. Budući da te žene ne mogu tiskati, dijete će se možda morati poroditi forcepsom ili vakuumskim ekstraktorom.
Epiduralnu injekciju ne treba primjenjivati ako žene imaju stenozu aortnog zaliska. Umjesto toga se koriste lokalni anestetik ili, ako je potrebno, opća anestezija.
Žene se pomno prate neposredno nakon porođaja i povremeno ih provjerava kardiolog nekoliko tjedana nakon toga.