Periferni živčani sustav odnosi se na dijelove živčanog sustava koji su izvan središnjeg živčanog sustava, tj. izvan mozga i leđne moždine.
Dakle, periferni živčani sustav uključuje:
-
Živce koji povezuju glavu, lice, oči, nos, mišiće i uši s mozgom (moždani živci)
-
Živce koji povezuju kralježničnu moždinu s ostatkom tijela, uključujući i 31 par spinalnih živaca
-
Više od 100 milijardi živčanih stanica koji putuju po cijelom tijelu
Upotreba mozga za pokretanje mišića
|
Pokretanje mišića obično uključuje komunikaciju između mišića i mozga putem živaca. Impuls za pokretanje mišića može potjecati iz mozga, kao u slučaju kad osoba svjesno odluči pomaknuti mišić - npr. podići knjigu.
Također, impuls za pokretanje mišića može potjecati iz osjetila. Na primjer, posebni živčani završetci u koži (osjetni receptori) omogućuju ljudima da osjete bol kad stanu na oštar kamen ili da osjete temperaturu kad uzmu vrelu šalicu kave. Ova informacija se šalje mozgu, a mozak može poslati poruku mišiću o tome na koji način reagirati. Ova vrsta razmjene uključuje dva kompleksna puta živaca:
|
| |
-
Ako osjetni receptori u koži detektiraju bol ili promjenu temperature, prenose impuls (signal), koji u konačnici doseže do mozga.
-
Impuls putuje osjetnim živcem do kralježnične moždine.
-
Impuls prelazi sinapsu (spoj između dviju živčanih stanica) između osjetnog živca i živčane stanice u kralježničnoj moždini.
-
Impuls prelazi iz živčane stanice u kralježničnoj moždini na suprotnu stranu kralježnične moždine.
-
Impuls se šalje kroz kralježničnu moždinu i moždano deblo do talamusa, centra za obradu osjetnih informacija, koji je smješten duboko u mozgu.
-
Impuls prelazi sinapsu u talamusu u živčana vlakna koja prenose impuls u osjetnu koru mozga (područje koje prima i tumači informacije iz osjetnih receptora).
-
Osjetna moždana kora percipira impuls. Osoba tada može odlučiti hoće li učiniti pokret, što onda pokreće motornu moždanu koru (područje koje planira, kontrolira i izvršava voljne pokrete) da generira impuls.
-
Živac koji nosi impuls prelazi na suprotnu stranu u području baze mozga.
-
Impuls se šalje niz kralježničnu moždinu.
-
Impuls prelazi sinapsu između živčanih vlakana u kralježničnoj moždini i motoričkog živca koji se nalazi u kralježničnoj moždini.
-
Impuls putuje izvan kralježnične moždine uzduž motoričkog živca.
-
Na neuromuskularnoj spojnici (mjesto gdje se živci spajaju s mišićima), impuls prelazi s motoričkog živca na receptore koji se nalaze na motornoj završnoj ploči mišića, gdje impuls potiče mišić na pokret.
|
Disfunkcija perifernih živaca može biti posljedica oštećenja bilo kojeg dijela živca:
-
Aksona (dio koji šalje poruke)
-
Tijela živčane stanice
-
Mijelinske ovojnice (membrane koje okružuju akson i koje funkcioniraju slično kao izolacija oko električnih žica, omogućujući brzo putovanje živčanih impulsa)
Oštećenje mijelinske ovojnice naziva se demijelinizacija, kao što se događa u multiploj sklerozi.
Tipična struktura živčane stanice
|
Živčana stanica (neuron) sastoji se od velikog staničnog tijela i živčanih vlakana - jednog izduženog produžetka (akson) za slanje impulsa i, obično, mnogo grana (dendriti) za primanje impulsa. Svaki veliki akson omotan je u slojeve masti koji se zovu mijelin.
|
Izolacija živčanog vlakna
|
Većina živčanih vlakana unutar i izvan mozga omotana je brojnim slojevima tkiva sastavljenog od masti (lipoproteina) nazvanog mijelin. Ovi slojevi tvore mijelinsku ovojnicu. Slično kao i izolacija oko električne žice, mijelinska ovojnica omogućuje električnim impulsima brzo provođenje duž živčanog vlakna.
Kad je mijelinska ovojnica oštećena, živci ne provode normalno električne impulse.
|
Poremećaji perifernih živaca mogu utjecati na:
-
Jedan živac (mononeuropatija)
-
Dva ili više perifernih živaca u odvojenim dijelovima tijela (multipla mononeuropatija)
-
Mnoge živce u cijelom tijelu, ali obično u otprilike istim područjima na obje strane tijela (polineuropatija)
-
Korijen spinalnog živca (dio spinalnog živca koji se spaja na kralježničnu moždinu)
-
Pleksus (mreža živčanih vlakana, gdje se vlakna razvrstavaju i rekombiniraju kako bi služila određenom dijelu tijela)
-
Neuromuskularnu spojnicu (mjesto povezivanja živca i mišića)
Ako su motorički živci (koji kontroliraju kretanje mišića) oštećeni, mišići mogu oslabjeti ili postati paralizirani. Ako su osjetni živci (koji prenose osjetne informacije - kao što su bol, temperatura i vibracije) oštećeni, može doći do pojave abnormalnog osjeta ili gubitka osjeta.
Poremećaji motoričkih živaca (neurona) uključuje propadanje živaca koji kontroliraju kretanja mišića. Ovo poremećaji su rijetki, ali su progresivni i često fatalni.
Uzroci
Poremećaji perifernih živaca mogu biti nasljedni ili stečeni (uzrokovani izlaganjem toksinima, ozljedama, infekcijama, ili metaboličkim ili upalnim poremećajima).
Neki uzroci poremećaja perifernih živaca
|
Tip
|
Primjeri
|
|---|
|
* Amiotrofična lateralna skleroza zahvaća živce u mozgu kao i živce u kralježničnoj moždini.
|
|
Bolesti motoričkih neurona
|
|---|
|
Nasljedni
|
Spinalna mišićna atrofija tipovi I–IV
|
|
Stečene bolesti koje počinju iznenada
|
Poliomijelitis, infekcije zbog coxsackievirusa ili drugih enterovirusa (rijetko) i infekcija virusom zapadnog Nila
|
|
Stečene bolesti koje su kroničnog tijeka
|
Amiotrofična lateralna skleroza (Lou Gehrigova bolest), paraneoplastični sindromi, postpolio sindrom i progresivna bulbarna paraliza
|
|
Poremećaji živčanih korijena
|
|---|
|
Nasljedni
|
Neurofibromi (meke izrasline živčanog tkiva)
|
|
Stečeni
|
Prolaps diska, infekcije, ozljede, metastatski karcinom, osteoartritis i reumatoidni artritis
|
|
Poremećaji pleksusa
|
|---|
|
Stečeni
|
Akutni brahijalni neuritis, autoimuni poremećaji, oštećenja tijekom poroda kod novorođenčadi, šećerna bolest, hematom (nakupina krvi), teške ozljede (kao što su one kod prometnih nesreća velikih brzina), metastatski karcinom, neurofibromatoza (rijetko) i tumori živaca
|
|
Poremećaji perifernih živaca
|
|---|
|
Nasljedni
|
Nasljedne neuropatije (kao što su Charcot-Marie-Toothova bolest)
|
|
Infektivni
|
Hepatitis C, herpes zoster, HIV infekcija, Lajmska bolest i sifilis
U zemljama u razvoju, difterija, guba i parazitske infekcije
|
|
Upalni
|
Guillain-Barréov sindrom i kronična upalna demijelinizacijska polineuropatija
|
|
Ishemijski (zbog "blokade" u dotoku krvi)
|
Vaskulitis (upala krvnih žila)
|
|
Metabolički
|
Amiloidoza, šećerna bolest, manjak vitamina B, malnutricija zbog kronične zlouporabe alkohola i zatajenje bubrega
|
|
Povezan s pritiskom (tzv. kompresijski sindromi)
|
Sindrom karpalnog tunela, sindrom kubitalnog tunela (vrsta paralize ulnarnog živca), lezija radijalnog živca, lezija peronealnog živca i sindrom tarzalnog tunela
|
|
Toksini
|
Arsen, olovo i živa
|
|
Poremećaji neuromuskularne spojnice
|
|---|
|
Razni
|
Botulizam u novorođenčadi, Lambert-Eatonov sindrom, mijastenija gravis i disfunkcija uzrokovana izlaganju insekticidima ili živčanom otrovu (poput sarina) ili korištenjem određenih lijekova
|
Poremećaji koji mogu nalikovati poremećajima perifernih živaca
Poremećaji neuromuskularne spojnice razlikuju se od poremećaja perifernih živaca, iako mogu imati slične posljedice kao što je slabost mišića. Neuromuskularna spojnica je mjesto gdje se krajevi perifernih živčanih vlakana spajaju na posebna mjesta na mišićnoj membrani. Živčana vlakna oslobađaju kemijski glasnik (neurotransmiter) koji šalje impuls putem neuromuskularne spojnice i daje signal mišiću za kontrakciju. Poremećaji neuromuskularne spojnice uključuju botulizam u novorođenčadi, Lambert-Eatonov sindrom, mijasteniju gravis i disfunkciju uzrokovanu insekticidima, živčanim otrovima (poput saharina), ili određenim lijekovima.
Poremećaji koji utječu na mišiće, a ne na živce, uzrokuju slabost u mišićima, poput poremećaja perifernih živaca. Liječnici rade ispitivanja kako bi se utvrdilo je li uzrok slabosti poremećaj mišića ili živaca. Mišićni poremećaji se mogu kategorizirati kao:
-
Nasljedni, poput Duchenneove mišićne distrofije, Beckerove mišićne distrofije, periodične porodične paralize, pojasne mišićne distrofije, prirođene miotonije (Thomsenova bolest) i miotonične distrofije (Steinertova bolest)
-
Endokrinološki, poput akromegalije (prekomjeran rast zbog viška hormona rasta), Cushingovog sindroma, šećerne bolesti, hipertireoidizma (pretjerano aktivna štitna žlijezda) i hipotireoidizma (hipoaktivna štitna žlijezda)
-
Upalni, poput infekcija (obično virusnih) te polimiozitisa i dermatomiozitisa
-
Metabolički, kao što su bolesti pohrane lipida i glikogena, alkoholizam i hipokalijemija (niska razina kalija)
Dijagnoza
-
Liječnička procjena
-
Može se učiniti elektromiografija, studije provodljivosti živaca, slikovni testovi ili biopsija
-
Kod sumnje na nasljednu neuropatiju, genetsko testiranje
Kako bi dijagnosticirali poremećaj perifernih živaca, liječnici traže opis simptoma kao i:
-
Vrijeme početka simptoma
-
Koji su se simptomi pojavili prvi
-
Kako su se simptomi tijekom vremena mijenjali
-
Koji dijelovi tijela su zahvaćeni
-
Što ublažava i što pogoršava simptome
Liječnici također ispituju o mogućim uzrocima, kao npr. jesu li osobe prethodno imale infekciju ili druge poremećaje, jesu li bile izložene toksinima i imaju li neki članovi obitelji slične simptome. Ove informacije daju liječnicima smjernice o mogućem uzroku simptoma.
Temeljiti fizikalni i neurološki pregled može pomoći liječnicima u utvrđivanju uzroka. Ocjenjuje se sljedeće:
Ono što liječnici otkriju prilikom pregleda može ukazivati na moguće uzroke te odrediti potrebne dijagnostičke testove.
Testovi mogu uključivati:
-
Elektromiografiju i studije provodljivosti živaca koji pomažu u utvrđivanju je li problem u živcima ili mišićima
-
Slikovne testove za detektiranje patoloških nalaza (poput tumora) koji zahvaćaju moždane živce ili kralježničnu moždinu, kao i za isključenje drugih mogućih uzroka simptoma
-
Biopsiju mišića i živca radi identificiranja vrste poremećaja (npr. jesu su živci demijelinizirani ili upaljeni)
-
Genetsko testiranje (testovi krvi za otkrivanje abnormalnog gena) ako liječnici sumnjaju na nasljednu neuropatiju
Liječenje
-
Liječenje uzroka kad je to moguće
-
Olakšavanje simptoma
-
Ponekad fizikalna, profesionalna, govorna i jezična terapija
Ako poremećaj uzrokuje simptome, liječi se kad je to moguće. U suprotnom, usredotočuje se na ublažavanje simptoma.
Briga koju pruža tim različitih zdravstvenih djelatnosti (multidisciplinarni tim) može pomoći osobama u nošenju s progresivnim invaliditetom. Tim može uključivati:
-
Fizioterapeute koji pomažu osobama da i dalje koriste svoje mišiće
-
Radne terapeute koji preporučuju pomoćne uređaje za služenje u svakodnevnim aktivnostima (kao što su uređaji za pomoć pri hodanju)
-
Govorne i jezične terapeute koji pomažu osobama u komunikaciji
-
Stručnjake koji pomažu oko specifičnih problema, kao što su poteškoće pri gutanju ili disanju
Ako poremećaj perifernih živaca smanjuje životni vijek, osoba, članovi obitelji i skrbnici moraju otvoreno razgovarati sa zdravstvenim djelatnicima o odlukama o zdravstvenoj skrbi u slučaju da osoba ne bude mogao samostalno donositi odluke. Najbolji je pristup pripremiti pravni dokument u kojem se navode osobne želje o odlukama o zdravstvenoj skrbi (tzv. direktive unaprijed) za slučaj kad osoba ne bude mogla donositi odluke o zdravstvenoj skrbi.