Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Domagoj Butigan, dr. med.
U nekom trenutku donijeti odluku de se ne dozvoliti kardiopulmonalna reanimacija (CPR - hitni postupak koji obnavlja funkciju srca i pluća) razumljiv je postupak za gotovo sve ljude koji umiru i koji mogu prihvatiti smrt. Umirući ljudi, obitelji i tim za njegu trebali bi donijeti i zabilježiti i druge važne odluke o medicinskoj skrbi (npr. da li osoba koja umire treba biti hospitalizirana ili koristiti respirator). Za provedbu tih odluka potrebno je poduzeti određene mjere (npr. imati spremne lijekove za upravljanje simptomima kod kuće).
Ako se očekuje da osoba umre kod kuće članovi obitelji trebaju znati koga će nazvati (liječnika ili medicinsku sestru koji vode palijativnu skrb), a koga ne treba zvati (službu hitne pomoći). Također bi trebali imati pomoć u dobivanju pravnih savjeta, organiziranja pokopa ili usluga kremiranja. Osoba, obitelj i tim za njegu trebaju razgovarati o darivanju organa i tkiva, ako je prikladno prije smrti ili neposredno nakon smrti. Tim za njegu ima zakonsku obvezu o vođenju takvih disksija. Vjerske prakse mogu utjecati na skrb o tijelu nakon smrti. Neuobičajene prakse trebaju biti raspravljene prije smrti s timom za njegu, kao i s umirućom osobom i članovima obitelji.
Umirući ljudi i članovi njihovih obitelji trebali bi biti pripremljeni za karakteristične fizičke znakove koji signaliziraju da se smrt bliži. Svijest se može smanjiti. Udovi se mogu ohladiti i postati plavkasti ili "išarani". Disanje može postati nepravilno. Zbunjenost i pospanost mogu se pojaviti u posljednjim satima.
Sekret u grlu ili opuštanje mišića ždrijela može dovesti do glasnog disanja koje se ponekad naziva smrtnim hropcem. Okretanje osobe, ograničavanje unosa tekućine ili upotreba lijekova za smanjivanje sekrecije može minimizirati zvučne fenomene. Takav tretman usmjeren je na udobnost obitelji ili njegovatelja jer se bučno disanje događa u vrijeme kada osoba koja umire nije svjesna toga. Smrtonosni hropac ne uzrokuje nelagodu za umiruću osobu. Ovo disanje može trajati satima i često znači da će smrt nastupiti u nekoliko sati ili dana.
U vrijeme smrti može doći do mišićnih kontrakcija, a prsni koš može se povući kao da diše. Srce se može lupati i nekoliko minuta nakon prestanka disanja i može doći do kratkog napadaja. Osim ako osoba koja umire ima zaraznu bolest koja predstavlja rizik za druge, članovima obitelji treba objasniti da je nakon smrti dodirivanje, milovanje i držanje tijela prihvatljivo, čak i neko vrijeme nakon smrti. U pravilu, vidjeti tijelo nakon smrti pomaže onima koji su bliski osobi.
Posljednji trenutci života osobe mogu imati trajni učinak na članove obitelji, prijatelje i skrbnike. Kada je moguće, osoba treba biti u području koje je mirno, tiho i fizički ugodno. Članove obitelji treba poticati da održavaju fizički kontakt s osobom, kao što je držanje za ruke. Po želji osobe, članova obitelji i/ili prijatelja i svećenici mogu biti prisutni.