Okluzija ogranaka abdominalne aorte začepljenje je ili suženje jedne od velikih arterija u abdomenu koje se odvajaju od aorte.
-
Ogranci aorte mogu se začepiti zbog ateroskleroze, abnormalnog rasta mišićnog tkiva u stijenci arterije (fibromuskularna displazija), krvnih ugrušaka ili drugih poremećaja.
-
Začepljenje uzrokuje simptome povezane s nedostatnim protokom krvi, uključujući bol u području koje zahvaćena arterija opskrbljuje.
-
Za postavljanje dijagnoze koriste se slikovne pretrage.
-
Liječenje uključuje uklanjanje krvnog ugruška, angioplastiku ili ponekad kirurško premoštenje začepljenja.
Aorta je najveća arterija u tijelu. Prima krv bogatu kisikom iz srca i raspodjeljuje je po tijelu manjim arterijama koje se od nje odvajaju. Abdominalna aorta dio je aorte koji prolazi kroz trbušnu šupljinu. Važni ogranci abdominalne aorte uključuju arterije koje opskrbljuju:
Začepljenje arterija koje se odvajaju od aorte može nastati iznenada ili se razvijati postupno.
Iznenadno začepljenje (akutna okluzija) ogranaka abdominalne aorte može nastati zbog krvnog ugruška koji se stvorio u arteriji ili je u nju doputovao iz drugog dijela tijela (embolija) ili zbog naglog razdvajanja slojeva arterijske stijenke (disekcija).
Postupno nastajanje začepljenja ogranaka abdominalne aorte može biti posljedica otvrdnjavanja arterija (ateroskleroze), pri kojem se u stijenkama arterija stvaraju naslage kolesterola i drugih masnih tvari (ateromi ili aterosklerotski plakovi), abnormalnog rasta mišićnog tkiva u stijenci arterije (fibromuskularna displazija) ili pritiska rastućeg tumora u abdomenu na arteriju.
Slična začepljenja mogu se razviti u arterijama nogu ili, rjeđe, ruku (vidi Okluzivna periferna arterijska bolest).
Simptomi
Okluzija ogranaka abdominalne aorte
Akutna okluzija prekida protok krvi i uzrokuje naglu, jaku bol. Bol se može pojaviti u abdomenu, leđima ili nogama, ovisno o tome koja je arterija začepljena. Ako se protok krvi ne uspostavi, u roku od nekoliko sati mogu nastati zatajivanje organa i odumiranje tkiva (nekroza).
Simptomi okluzije koja se razvija postupno razlikuju se ovisno o zahvaćenoj arteriji i stupnju začepljenja.
Donji dio aorte i zajedničke ilijačne arterije
Iznenadno začepljenje donjeg dijela aorte na mjestu gdje se dijeli na zajedničke ilijačne arterije uzrokuje naglu bol u donjim ekstremitetima, bljedilo i hladnoću nogu. Puls se u nogama ne može napipati, a noge mogu utrnuti. Iznenadno začepljenje jedne ilijačne arterije uzrokuje simptome samo u jednoj nozi. Ti simptomi upućuju na hitno medicinsko stanje.
Postupna okluzija donjeg dijela aorte ili obiju zajedničkih ilijačnih arterija može uzrokovati grčeve i bol pri hodu (intermitentnu klaudikaciju) u stražnjici i bedrima obiju nogu. Noge mogu biti hladnije ili izgledati bljeđe, iako često izgledaju normalno. Kronična okluzija može uzrokovati i erektilnu disfunkciju. Kombinacija klaudikacije i erektilne disfunkcije ponekad se naziva Lericheovim sindromom.
Bubrežne arterije
Iznenadno potpuno začepljenje jedne od bubrežnih arterija, koje opskrbljuju bubrege, može uzrokovati naglu bol u slabini i pojavu krvi u mokraći. Ti simptomi upućuju na hitno medicinsko stanje.
Postupno, umjereno suženje jedne ili obiju bubrežnih arterija ponekad ne uzrokuje simptome niti utječe na funkciju bubrega. Rjeđe, izraženije začepljenje jedne ili obiju bubrežnih arterija pridonosi razvoju zatajivanja bubrega ili povišenoga krvnog tlaka, odnosno renovaskularne hipertenzije. Manje od 5% osoba s povišenim krvnim tlakom ima renovaskularnu hipertenziju. Međutim, renovaskularnu hipertenziju često je teško regulirati.
Gornja mezenterična arterija
Iznenadno potpuno začepljenje gornje mezenterične arterije uzrokuje jaku bol u abdomenu, mučninu i povraćanje te predstavlja hitno medicinsko stanje. U početku većina osoba povraća i osjeća snažan nagon na pražnjenje crijeva. Budući da gornja mezenterična arterija opskrbljuje velik dio crijeva, stanje se može brzo pogoršati i postati životno ugrožavajuće.
Abdomen može biti osjetljiv pri pregledu, ali je jaka bol obično mnogo izraženija nego što bi se očekivalo prema nalazu pri palpaciji, koji može biti difuzan i nejasan. Abdomen može biti blago napuhan. U početku se stetoskopom čuje smanjena crijevna peristaltika, a poslije se crijevni zvukovi mogu potpuno izgubiti. Stolica u početku može sadržavati malu količinu krvi, a zatim postati vidljivo krvava. Krvni tlak pada, a zbog odumiranja crijeva, odnosno nekroze ili gangrene, može se razviti šok.
Postupna okluzija gornje mezenterične arterije obično uzrokuje bol 30 do 60 minuta nakon obroka jer je crijevima tijekom probave potrebno više krvi. Bol je trajna, jaka i obično smještena oko pupka. Zbog straha od boli osobe često smanjuju unos hrane, što dovodi do znatnog gubitka tjelesne mase. Smanjena opskrba crijeva krvlju također otežava apsorpciju hranjivih tvari i dodatno pridonosi gubitku tjelesne mase. Mogu se pojaviti i mučnina, povraćanje, zatvor ili proljev.
Jetrena i slezenska arterija
Začepljenje jetrene arterije, koja opskrbljuje jetru, ili slezenske arterije, koja opskrbljuje slezenu, obično nije toliko opasno kao začepljenje glavnih arterija koje opskrbljuju crijeva. Međutim, dijelovi jetre ili slezene mogu biti oštećeni.
Osobe sa začepljenjem jetrene arterije ponekad nemaju simptome, ali mogu imati bol u abdomenu, vrućicu, zimicu, mučninu, povraćanje i žuticu.
Osobe sa začepljenjem slezenske arterije ponekad nemaju simptome, ali mogu imati bol u abdomenu, vrućicu i zimicu.
Dijagnoza
Okluzija ogranaka abdominalne aorte
Liječnici obično posumnjaju na dijagnozu na temelju simptoma i nalaza fizikalnog pregleda. Za potvrdu se koriste slikovne pretrage, kao što su dupleks ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija (CT), magnetska rezonancijska angiografija ili konvencionalna angiografija.
Angiografija, invazivni postupak pri kojem se savitljivi plastični kateter uvodi u jednu od velikih arterija u preponi, obično se izvodi samo kada je potreban kirurški zahvat ili angioplastika, odnosno otvaranje začepljenja napuhavanjem malog balona unutar arterije. U tim slučajevima omogućuje jasan prikaz zahvaćenih arterija prije zahvata. Angiografija je rijetko potrebna samo kako bi se utvrdilo je li kirurški zahvat ili angioplastika moguća.
Tijekom angiografije kroz kateter se u arteriju ubrizgava radiokontrastno sredstvo vidljivo na rendgenskim snimkama. Ono ocrtava unutrašnjost arterije, omogućuje precizno određivanje njezina promjera i može biti točnije od Dopplerova ultrazvuka u otkrivanju određenih začepljenja.
U većini medicinskih centara angiografski se prikaz danas češće dobiva manje invazivnim metodama, kao što su CT angiografija ili magnetska rezonancijska angiografija (MRA). Umjesto umetanja katetera u veliku arteriju, pri tim se pretragama mala količina radiokontrastnog sredstva ubrizgava u venu kroz standardni intravenski kateter u ruci.
Liječenje
Okluzija ogranaka abdominalne aorte
Akutna okluzija hitno je stanje koje zahtijeva brzo uklanjanje krvnog ugruška (embolektomiju), angioplastiku ili drugi postupak, kao što su izravna primjena lijekova za otapanje ugruška ili hitan kirurški zahvat, kako bi se ponovno uspostavio protok krvi u zahvaćeno područje.
Donji dio aorte i zajedničke ilijačne arterije
Pri iznenadnom potpunom začepljenju donjeg dijela aorte i zajedničkih ilijačnih arterija odmah se izvodi zahvat. Embolektomija se može izvesti kateterom uvedenim u arteriju, kojim se ugrušak izvlači ili usisava, ili otvorenim kirurškim zahvatom pri kojem se arterija otvara i ugrušak ručno uklanja.
Bubrežne arterije
Pri iznenadnom potpunom začepljenju bubrežne arterije izvodi se angioplastika s uklanjanjem krvnog ugruška ili kirurški zahvat. Ako se liječenje provede dovoljno brzo, može se ponovno uspostaviti protok krvi i očuvati funkcija bubrega.
Tijekom angioplastike u suženi dio arterije uvodi se kateter s balonom na vrhu. Balon se zatim napuše kako bi se suženje proširilo, a ponekad se postavlja i metalna mrežasta cjevčica (stent) koja održava arteriju otvorenom. Neki stentovi sadržavaju lijekove koji se postupno oslobađaju i smanjuju rizik od ponovnog suženja. Ako kronična okluzija uzrokuje simptome, može biti potrebna angioplastika ili kirurški zahvat. Antiagregacijski lijekovi mogu smanjiti rizik od nastanka ugrušaka.
Posebno liječenje nije potrebno pri postupnom, umjerenom suženju bubrežne arterije sve dok je krvni tlak pod nadzorom, a krvne pretrage pokazuju urednu bubrežnu funkciju. Ako se razvije renovaskularna hipertenzija, primjenjuju se antihipertenzivni lijekovi. Često su potrebna najmanje tri antihipertenzivna lijeka. Inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori) osobito su korisni, ali tijekom njihove primjene treba pratiti bubrežnu funkciju. Ako je krvni tlak i dalje izrazito povišen ili se bubrežna funkcija pogoršava, može se izvesti angioplastika ili operacija ugradnje premosnice radi ponovne uspostave protoka krvi u bubreg.
Gornja mezenterična arterija
Kada se gornja mezenterična arterija iznenada i potpuno začepi, samo hitna angioplastika s postavljanjem stenta, kirurški zahvat ili primjena lijekova mogu dovoljno brzo ponovno uspostaviti protok krvi i spasiti život. Kako bi se izbjeglo odgađanje liječenja, osobe se ponekad upućuju izravno na operaciju bez prethodnog izvođenja svih dijagnostičkih pretraga. Tijekom operacije liječnici mogu ukloniti ili premostiti začepljenje, a ponekad moraju odstraniti odumrli dio crijeva.
Lijekovi koji otapaju krvne ugruške ili šire arterije mogu se primijeniti izravno u arteriju tijekom angiografije nakon potvrde dijagnoze. Tim se postupkom ponekad može izbjeći operacija. Preživljenje i mogućnost očuvanja crijeva ovise o brzini ponovne uspostave krvotoka.
Nitroglicerin može ublažiti bol u abdomenu kada se gornja mezenterična arterija sužava postupno, ali je za proširenje arterije obično potrebna angioplastika ili kirurški zahvat.
Jetrena i slezenska arterija
Za uklanjanje začepljenja jetrene ili slezenske arterije ponekad je potreban kirurški ili endovaskularni zahvat, ovisno o uzroku, opsegu okluzije i težini simptoma.