Sistemska skleroza je rijedak, kronični autoimuni reumatski poremećaj karakteriziran degenerativnim promjenama i ožiljcima na koži, zglobovima i unutarnjim organima te abnormalnostima krvnih žila.
-
Mogu se razviti otekline prstiju, povremena hladnoća i plava obojenost prstiju, trajna ukočenost zglobova (kontrakture) u određenom položaju( obično savijenom) i oštećenje gastrointestinalnog sustava, pluća, srca ili bubrega.
-
Ljudi često imaju antitijela u krvi karakteristična za autoimuni poremećaj.
-
Nema lijeka za sistemsku sklerozu, ali se mogu liječiti simptomi i disfunkcija organa.
Sistemska skleroza uzrokuje prekomjernu proizvodnju kolagena i drugih proteina u raznim tkivima. Uzrok sistemske skleroze nije poznat. Poremećaj je 4 puta češći kod žena i najčešći je kod osoba u dobi od 20 do 50 godina. Rijetka je među djecom. Simptomi sistemske skleroze mogu se pojaviti kao dio kliničke slike mješovite bolesti vezivnog tkiva, a neki ljudi s miješanom bolesti vezivnog tkiva u konačnici razvijaju tešku sistemsku sklerozu.
Sistemska skleroza se može kategorizirati kao
-
Ograničena sistemska skleroza (CREST sindrom)
-
Generalizirana sistemska skleroza
-
Sistemska skleroza bez skleroderme
Ograničena sistemska skleroza zahvaća samo kožu ili uglavnom samo određene dijelove kože, a također se naziva CREST sindrom. Ljudi koji imaju ovu vrstu sistemske skleroze razvijaju otvrdnuće kože (sklerodermiju) u području lica te laktova i koljena, a mogu imati i gastroezofagealnu refluksnu bolest. Ova vrsta polako napreduje i često je komplicirana plućnom hipertenzijom, stanjem u kojem je krvni tlak u plućnim arterijama abnormalno visok.
Generalizirana sistemska skleroza često uzrokuje oštećenja kože koja zahvaćaju cijelo tijelo (naziva se i difuzna sistemska skleroza). Ljudi koji imaju ovu vrstu bolesti imaju Raynaudov fenomen i gastrointestinalne smetnje. Ovaj tip može brzo napredovati. Glavne komplikacije uključuju intersticijske bolesti pluća, koje utječu na tkivo i prostor oko zračnih vrećica pluća (alveola), te ozbiljne probleme s bubrezima što se naziva sklerodermijska bubrežna kriza.
Sistemska skleroza bez skleroderme rijetko se javlja, bez otvrdnuća( zatezanja) kože. Međutim, ljudi imaju antitijela u krvi koja su karakteristična za sistemsku sklerozu i imaju iste unutarnje probleme.
Simptomi
Uobičajeni početni simptom sistemske skleroze je oticanje, zatim zadebljanje i zategnutost kože na krajevima prstiju. Raynaudov fenomen, u kojem prsti iznenada i privremeno postanu vrlo blijedi uz osjećaj žarenja te utrnuti ili bolni ili oboje kao odgovor na hladnoću ili emocionalnu uznemirenost, također je čest. Prsti mogu postati plavičasti ili bijeli. Nekad su žgaravica, poteškoće s gutanjem i kratkoća daha prve manifestacije sistemske skleroze. Bolovi u nekoliko zglobova često prate rane simptome. Ponekad se razvija upala mišića (miozitis), s pratećim bolovima i slabošću mišića.
Kožne promjene
Sistemska skleroza može oštetiti velika područja kože ili samo prste (sklerodaktilija). Ponekad sistemska skleroza ima tendenciju da ostane ograničena na kožu ruku. Nekada poremećaj napreduje. Koža postaje difuzno zategnuta, sjajna i tamnija nego inače. Koža na licu se steže, što ponekad rezultira nemogućnošću promjene izraza lica. Međutim, kod nekih ljudi, koža može omekšati. Ponekad se na prstima, prsima, licu, usnama i jeziku mogu pojaviti proširene krvne žile (telangiektazije koje se često nazivaju paučinaste vene), a na prstima i drugim koštanim područjima ili na zglobovima mogu se razviti kvržice koje se sastoje od kalcija. Rane se mogu razviti na vrhovima prstiju i zglobovima prstiju.
Primjeri promjena na koži u sistemskoj skleroziZajedničke promjene
Ponekad se mogu osjetiti ili čuti krepitacije prilikom kretanja upaljenih tkiva jedno preko drugoga, osobito u koljenima i ispod njih te na laktovima i zapešćima. Prsti, zapešća i laktovi mogu se trajna ukočiti ( kontraktura) u flektiranom (savijenom) položaju zbog ožiljkavanja kože.
Promjene u gastrointestinalnom sustavu
Oštećenje živaca i potom ožiljkavanje obično oštećuje donji dio jednjaka (cijev koja spaja usta i želudac). Oštećeni jednjak više ne može učinkovito potiskivati hranu u želudac. Na kraju se kod mnogih ljudi sa sistemskom sklerozom mogu razviti teškoće s gutanjem i žgaravica. Abnormalni rast stanica u jednjaku (Barrettov jednjak) pojavljuje se kod otprilike jedne trećine ljudi, povećavajući rizik od blokade (strikture) jednjaka zbog fibroze ili rizika od tumora jednjaka. Oštećenje crijeva može utjecati na apsorpciju hrane (malapsorpcija) i uzrokuje gubitak težine.
Promjena pluća i srca
Sistemska skleroza može uzrokovati stvaranje ožiljnog tkiva u plućima i intersticijske bolesti pluća, što rezultira abnormalnim nedostatkom zraka tijekom vježbanja. Mogu biti zahvaćene krvne žile koje opskrbljuju pluća (njihove stijenke zadebljaju), tako da ne mogu dopremati tolike količine krvi. Stoga se krvni tlak unutar arterija koje opskrbljuju pluća može povećati (stanje koje se naziva plućna hipertenzija).
Sistemska skleroza također može uzrokovati nekoliko životno ugrožavajućih abnormalnosti srca, uključujući zatajivanje srca i aritmije.
Bubrežne promjene
Teška bolest bubrega može biti posljedica sistemske skleroze. Prvi simptom oštećenja bubrega može biti nagli, progresivni porast krvnog tlaka (sklerodermijska bubrežna kriza). Visoki krvni tlak je zlosutni znak, ali ranim liječenjem obično se postiže kontrola te se može spriječiti razvoj oštećenja bubrega ili ono postojeće može regredirati.
CREST sindrom
CREST sindrom, koji se naziva i ograničena sistemska skleroza, uključuje više perifernih područja kože (ne područje trupa). Obično ne pogađa izravno bubrege i pluća, ali s vremenom može povećati tlak u arterijama koje opskrbljuju pluća (tzv. plućna hipertenzija). Plućna hipertenzija može uzrokovati zatajenje srca i pluća. CREST sindrom je nazvan po svojim simptomima: Ckalcinoza- kalcijeve naslage u koži i tijelu, Raynaudov fenomen, Ezofagealna disfunkcija, Sklerodaktilija (zatezanje kože na prstima), i Telangiektazije ( proširenenje krvnih žila ili paučinaste vene). U CREST sindromu, Raynaudov fenomen može biti dovoljno ozbiljan da uzrokuje rane na koži i trajno oštenje prstiju na rukama i nogama. Rijetko može doći do blokade drenažnog sustava jetre ožiljkastim tkivom (bilijarna ciroza), što rezultira oštećenjem jetre i žuticom.
Dijagnoza
Liječnik sumnja na sistemsku sklerozu kod ljudi koji imaju Raynaudov fenomen, tipične zglobne i kožne promjene ili gastrointestinalne, plućne i srčane probleme koji se ne mogu objasniti na drugi način. Liječnik dijagnosticira sistemsku sklerozu na osnovi karakterističnih promjena na koži, rezultata krvnih testova i prisutnosti oštećenja unutarnjih organa. Simptomi se mogu preklapati sa simptomima nekoliko drugih poremećaja, ali je cijeli obrazac obično različit.
Sami laboratorijski testovi ne mogu identificirati sistemsku sklerozu jer se rezultati ispitivanja, poput simptoma, uvelike razlikuju. Međutim, antinuklearna antitijela (ANA) prisutna su u krvi više od 90% osoba sa sistemskom sklerozom. Antitijelo na centromere (dio kromosoma) često je prisutno kod ljudi koji imaju ograničenu sistemsku sklerozu. Različita antitijela, nazvana anti-topoizomeraza i RNA polimeraza III, često su prisutna kod ljudi koji imaju generaliziranu (difuznu) sistemsku sklerozu. Dakle, dijagnoza sistemske skleroze temelji se na svim informacijama koje liječnici prikupljaju, uključujući simptome, rezultate fizikalnog pregleda i sve rezultate testova.
Kako bi pomogli u postavljanju dijagnoze, liječnici se mogu poslužiti i skupom utvrđenih kriterija:
Zadebljanje kože na prstima obiju ruku
Rane ili ožiljci na vrhovima prstiju
Dilatirane vene (telangiektazije)
Abnormalne kapilare ležišta nokta (krvne žile)
Plućna hipertenzija, intersticijska bolest pluća ili oboje
Raynaudov fenomen
Antitijelo na centromere, anti-topoizomerazu ili RNA polimerazu III
Liječnici mogu povremeno učiniti ispitivanje plućne funkcije, kompjutoriziranu tomografiju (CT) prsnog koša i ehokardiografiju za otkrivanje srčanih i plućnih problema.
Prognoza
Ponekad se sistemska skleroza naglo pogorša i postane smrtonosna (uglavnom s generaliziranom sistemskom sklerozom). U drugim slučajevima ona desetljećima zahvaća samo kožu prije nego što zahvati unutarnje organe, iako je neko oštećenja unutarnjih organa (kao što je jednjak) gotovo neizbježno. Tijek je nepredvidiv. Sveukupno, oko 65% ljudi živi najmanje 10 godina nakon postavljanja dijagnoze. Prognoza je najgora za one koji imaju oštećenje srca, pluća ili osobito bubrega. Prognoza za osobe s ograničenom sistemskom sklerozom (CREST sindrom) je povoljnija.
Liječenje
Nema lijeka za sistemsku sklerozu.
Nijedan lijek ne može zaustaviti napredovanje sistemske skleroze. Međutim, lijekovi mogu ublažiti neke simptome i smanjiti oštećenje organa.
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR) pomažu u ublažavanju bolova u zglobovima, ali mogu uzrokovati gastrointestinalne probleme. Međutim, NSAR se ne daju osobama koje imaju sistemsku sklerozu i koje imaju povijest krvarenja iz želuca ili čireva ili koje imaju kroničnu bolest bubrega.
Ako osoba ima slabost zbog miozitisa, daju se kortikosteroidi, obično s drugim lijekom poput azatioprina ili drugim lijekovima koji potiskuju imunološki sustav (imunosupresivni lijekovi).
Imunosupresivni lijekovi, kao što je mikofenolat mofetil, i u teškim slučajevima ciklofosfamid, koriste se za liječenje upale pluća. Neki ljudi mogu trebati transplantaciju pluća.
Liječnici liječe tešku plućnu hipertenziju lijekovima, uključujući bosentan ili epoprostenol.
Žgaravica se može ublažiti jedenjem manjih obroka, uzimanjem antacida i korištenjem inhibitora protonske pumpe koji blokiraju proizvodnju želučane kiseline. Spavanje s povišenim položajem glave i izbjegavanje ležećeg položaja 3 sata od posljednjeg obroka često pomažu.
Područja jednjaka sužena ožiljkom mogu se kirurški proširiti (dilatirati).
Tetraciklin ili drugi antibiotici mogu spriječiti malapsorpciju hrane uzrokovanu prekomjernim rastom bakterija u oštećenom crijevu.
Blokator kalcijevih kanala (kao što je nifedipin) može ublažiti simptome Raynaudovog fenomena, ali može također povećati refluks želučane kiseline. Lijekovi bosentan, sildenafil, tadalafil i vardenafil su druge alternative za ozbiljan Raynaudov fenomen.
Lijekovi za visoki krvni tlak, posebno inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE), korisni su u liječenju akutnog oštećenja bubrega i povišenja krvnog tlaka ( sklerodermijska bubrežna kriza). Ukoliko kronična bolest bubrega rezultira potrebom za trajnom hemodijalizom, može biti potrebno presađivanje bubrega.
Autologna transplantacija matičnih stanica može postati opcija liječenja u budućnosti za osobe koje imaju ozbiljnu generaliziranu sklerozu.
Ljudi bi se trebali toplo oblačiti, nositi rukavice i paziti da im je glava topla.
Fizikalna terapija i tjelovježba mogu pomoći u održavanju mišićne snage, ali ne mogu u potpunosti spriječiti ukočenje zglobova( kontrakure).