Opstrukcija (začepljenje) mokraćnog sustava je blokada prolaska mokraće normalnim putem (mokraćnim sustavom), uključujući bubrege, uretre, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev.
-
Blokada može biti potpuna ili djelomična.
-
Blokada može dovesti do oštećenja bubrega, bubrežnih kamenaca i infekcije.
-
Simptomi mogu uključivati bolove u leđima, smanjen ili povećan protok mokraće i mokrenje noću.
-
Simptomi su češći ako je blokada potpuna i nastane naglo.
-
Pretrage mogu uključivati umetanje uretralnog katetera, umetanje cijevi za prikaz mokraćne cijevi i slikovne (radiološke) pretrage.
-
Liječenje uključuje mjere za otvaranje začepljenog dijela mokraćnog puta i liječenje uzroka blokade.
Začepljenje bilo gdje unutar mokraćnog sustava - od bubrega gdje se stvara mokraća, do mokraćne cijevi, kroz koju mokraća izlazi iz tijela - može povećati tlak unutar mokraćnog sustava i usporiti protok mokraće. Začepljenje može nastati naglo ili se može razvijati polako tijekom nekoliko dana, tjedana ili čak mjeseci. Začepljenje može u potpunosti ili samo djelomično blokirati dio mokraćnog sustava. Ponekad je zahvaćen samo jedan bubreg, ali začepljenje može utjecati na oba bubrega.
Prevalencija opstrukcije mokraćnog sustava kreće se od pet na 10.000 do pet na 1.000 ovisno o uzroku. Kod djece, opstrukcija je uglavnom uzrokovana prirođenim anomalijama koje zahvaćaju mokraćni sustav. Muškarci, osobito oni stariji od 60 godina, češće su pogođeni jer starenjem žlijezda prostata ima tendenciju rasta (stanje koje se naziva benigna hiperplazija prostate) i blokira protok mokraće.
Hidronefroza: distenzija bubrega
|
Kod hidronefroze bubreg je distendiran (rastegnut) jer je protok mokraće ometen. Mokraća zaostaje iza mjesta opstrukcije i zadržava se u bubrežnim kanalima i središnjem dijelu u kojemu se skuplja mokraća (bubrežna zdjelica).
 |
U pravilu, mokraća izlazi iz bubrega pod iznimno niskim tlakom. Ako je protok mokraće opstruiran, ona se nakuplja iza mjesta blokade te konačno doseže do bubrežnih kanala (tubula) i središnjeg sakupljališta (bubrežna zdjelica) i dovodi do rastezanja bubrega i porasta tlaka na njegove unutarnje strukture. Takva distenzija (rastezanje) bubrega naziva se hidronefrozom. Povišeni tlak zbog opstrukcije može u konačnici oštetiti bubreg i dovesti do gubitka njegove funkcije. Kada je protok urina ometen, veća je vjerojatnost nastanka kamenaca. Infekcija može nastati kada je protok mokraće ometen jer se bakterije koje ulaze u urinarni trakt ne ispiru. Ako su oba bubrega opstruirana može nastati zatajenje bubrega
Dugogodišnja distenzija bubrežne zdjelice i uretera također može inhibirati pravilne mišićne kontrakcije koje omogućuju prolazak mokraće ureterom iz bubrega u mokraćni mjehur (peristaltika). Umjesto normalnog mišićnog tkiva u zidovima uretera stvara se ožiljno tkivo, što dovodi do trajnog oštećenja.
Djelomična i potpuna opstrukcija uzrokuje slična oštećenja, međutim kod potpuno opstrukcije su ona teža.
Uzroci
Začepljenje (opstrukcija) može biti djelomična ili potpuna, može zahvatiti jednu ili obje strane te može nastati naglo (akutno) ili polako (kronično). Najčešći uzroci su
Zbog toga što je BHP toliko česta kod starijih muškaraca, opstrukcije su češće u muškaraca. Drugi česti uzroci opstrukcije uključuju strikture (suženja nastala stvaranjem ožiljnog tkiva) uretera ili mokraćne cijevi koja nastaju nakon provedene radioterapije, operacija ili drugih procedura na mokraćnom sustavu.
Mnogi drugi mogući uzroci opstrukcije mokraćnog sustava uključuju sljedeće:
-
Polipi uretera
-
Krvni ugrušak u ureteru
-
Tumori u ili blizu uretera
-
Poremećaji mišića ili živaca u ureteru ili mokraćnom mjehuru (na primjer kao posljedica djelovanja antikolinergijskih lijekova [vidi Antikolinergijski: Što to znači?], urođeni defekti ili ozlijede kralježnične moždine)
-
Formiranje vezivnog (ožiljnog) tkiva u ili oko uretera kao posljedica operacija, radioterapije ili lijekova (osobito metisergida)
-
Izbočavanje donjeg kraja uretera u mokraćni mjehur (ureterocele)
-
Tumori, apscesi i ciste mjehura, cerviksa, maternice, prostate ili drugih zdjeličnih organa
-
Velika količina fecesa u rektumu (rektalna impakcija)
Hidronefroza oba bubrega može se pojaviti za vrijeme trudnoće jer uvećana maternica komprimira uretre. Hormonalne promjene tijekom trudnoće mogu pogoršati problem smanjenjem mišićnih kontrakcija koje normalno pomiču mokraću duž uretrera. To stanje, koje se obično naziva hidronefrozom trudnoće, obično prestaje kada trudnoća završi, iako bubrežna zdjelica i ureteri mogu ostati ponešto prošireni.
Simptomi
Simptomi ovise o uzroku, mjestu i duljini trajanja opstrukcije. Kada opstrukcija nastane brzo i nastaje distenzija mjehura, uretera i / ili bubrega, obično uzrokuje bol. Kod distenzije bubrega mogu nastati bubrežne kolike. Bubrežna kolika je razdiruća bol između rebara i kuka na zahvaćenoj strani koja je javlja i prestaje svakih nekoliko minuta. Bol se može proširiti u testise ili vaginalno područje. Ljudi pritom mogu imati i mučninu i povraćanje.
Opstrukcija jednog uretera ne dovodi do smanjenja količine nastale mokraće. Opstrukcija može zaustaviti ili smanjiti mokrenje ako zahvaća oba uretera ili ako nastaje u mokraćnoj cijevi. Opstrukcija mokraćne cijevi ili područja izlaza mokraćnog mjehura može uzrokovati bol, pritisak i distenziju mjehura.
Ljudi kod kojih opstrukcija nastaje progresivno te uzrokuje hidronefrozu, ne moraju imati simptome ili mogu imati napade tupe i bolne nelagode u boku (dio leđa između donjeg kraja rebara i kralježnice) na zahvaćenoj strani. Ponekad bubrežni kamenac privremeno blokira ureter i uzrokuje intermitentnu grčevitu bol.
Opstrukcija koja dovodi do hidronefroze može uzrokovati nejasne probavne simptome, kao što su mučnina, povraćanje i bol u trbuhu. Ovi se simptomi ponekad javljaju u djece kada je hidronefroza posljedica urođene mane u kojoj je spoj između uretera i bubrežne zdjelice preuzak (opstrukcija ureteropelvičnog spoja).
Ljudi sa infekcijom mokraćnog sustava (IMS) mogu imati gnoj ili krv u mokraći, zimice i tresavice te nelagodu u području mjehura ili bubrega.
Dijagnoza
-
Kateterizacija mjehura
-
Slikovne metode
Rana dijagnoza je važna jer se većina opstrukcija može ispraviti međutim i zbog toga što zakašnjelo liječenje može dovesti do ireverzibilnog oštećenja bubrega. Liječnici mogu posumnjati na opstrukciju kod određenih simptoma kao što su bubrežne kolike, osjećaj napetosti u području mjehura ili smanjenje količine mokraće. Distendiran bubreg rijetko se može osjetiti na dodir, međutim povremeno ukoliko je izrazito uvećan može se osjetiti kod djece ili mršavih ljudi. Prošireni mjehur ponekad se može osjetiti u donjem dijelu trbuha neposredno iznad stidne kosti.
Liječnici ovise o metodama dijagnostike za postavljanje dijagnoze.
Kateterizacija mjehura
Kateterizacija mokraćnog mjehura (umetanje šuplje, mekane cijevi kroz uretru) često je prvi dijagnostički test koji se radi kod osoba sa simptomima koji upućuju na distenziju mjehura, kao što su pritisak i napetost u zdjelici. Ako se kateterom isprazni veća količina mokraće iz mjehura to znači da je opstrukcija na izlazu iz mokraćnog mjehura ili u mokraćnoj cijevi. Mnogi liječnici ultrazvukom utvrđuju je li mjehur napunjen velikom količinom mokraće prije kateterizacije mjehura.
Slikovne pretrage
Slikove pretrage se rade kako bi se identificirali znakovi opstrukcije kao što su hidronefroza ili određeno područje ukoliko nije potpuno jasno mjesto opstrukcije. Na primjer, ultrazvuk je vrlo korisna pretraga kod većine ljudi (osobito djece i trudnica) jer je prilično točan i ne izlaže osobu zračenju. Međutim, ultrazvuk nije uvijek točan u svojoj sposobnosti da lokalizira mjesto opstrukcije.
Kompjutorska tomografija (CT) je alternativna metoda. Brza je i vrlo precizna, osobito kod identifikacije kamenaca. CT je tradicionalno izlagao osobu značajnim dozama zračenja. Međutim, s novijim CT uređajima i novim načinima njihova korištenja, CT slike mogu se dobiti uz mnogo manje doze zračenja. Magnetska rezonancija (MR) nije točna kao ultrazvuk ili CT, ali se MR može koristiti ako je važno izbjeći izlaganje osobe zračenju i ako se mjesto opstrukcije ne može vidjeti s ultrazvukom.
Druge metode snimanja, kao što su mikcijska cistouretrografija (VCUG), koja se radi kako bi se utvrdilo mjesto opstrukcije, najčešće u djece koja sa opstrukcijom mjehura ili uretre. Ovom pretragom mogu se prikazati mjesta opstrukcije (na primjer, uzrokovane urođenim defektima). Također može identificirati kada se mokraća vraća natrag iz mjehura u uretere (naziva se vezikoureteralni refluks) i uzrokuje IMS kao i opstrukciju. U MCUG-u snjimanje rtg-zrakama započinje nakon što se radiološki kontrast (boja) uvede kroz kateter umetnut u mjehur.
Endoskopija
Endoskopija s posebnim fleksibilnim endoskopom (cistoskop) može se koristiti za pregled mokraćne cijevi, prostate i mjehura. Dulji kruti ili fleksibilni endoskop (ureteroskop) može se umetnuti u uretere ili bubrege kako bi se identificirala mjesta opstrukcije. Ponekad se cistoskop, ureteroskop ili oboje mogu koristiti za uklanjanje objekata koji uzrokuju opstrukciju.
Krvni testovi i analiza mokraće
Rade se u sklopu obrade krvni testovi i analiza mokraće. Rezultati krvnih testova su obično uredni (osobito ako je opstrukcija djelomična ili akutna), međutim mogu otkriti visoku razinu urea nitrata (ponekad zvan BUN), kreatinina ili oboje ako opstrukcija potpuno blokira oba bubrega više od nekoliko sati. Rezultati analize mokraće (urina) obično su uredni, međutim mogu biti prisutne bijele krvne stanice i crvena krvna zrnca kada kamen ili tumor uzrokuju opstrukciju ili kada je opstrukcija komplicirana infekcijom.
Prognoza
Opstrukcija se obično može izlječiti, ali ako ona traje predugo može nastati trajno oštećenje bubrega. Međutim, s obzirom da je organizmu za održavanje dovoljno da funkcionira jedan bubreg, trajno zatajenje bubrega se vjerojatno neće razviti ako oba bubrega ne budu blokirana dulje vrijeme, obično kroz najmanje nekoliko tjedana. Prognoza također ovisi o uzroku opstrukcije. Na primjer, vjerojatnije je da će neliječena infekcija uzrokovati oštećenje bubrega nego bubrežni kamenac.
Liječenje
Liječenje obično ima za cilj izlječiti uzrok opstrukcije. Na primjer, ako je uretra blokirana zbog benignog uvećanja ili kancerozne prostate, liječenje može uključivati lijekove, kao što je hormonska terapija za rak prostate, operaciju ili širenje uretre dilatatorima. Ostale metode liječenja, kao što su litotripsija ili endoskopska operacija mogu biti potrebne za uklanjanje kamenaca koji blokiraju protok mokraće u ureter ili bubreg.
Ako se uzrok opstrukcije ne može brzo ispraviti, osobito ako postoji infekcija, zatajenje bubrega ili jaka bol, započinje se sa drenažom mokraćnog sustava. Kada je akutna hidronefroza uzrokovana opstrukcijom koja se ne može lako otkloniti, urin koji se nakupio iznad mjesta opstrukcije može se drenirati mekom cjevčicom umetnutom sa strane leđa u bubreg (nefrostomska cijev) ili umetanjem mekane plastične cijevi koja povezuje mjehur s bubrezima (ureteralni stent). Komplikacije nefrostomskih cijevi ili stentova uretera mogu uključivati pomicanje cijevi, infekciju i nelagodu. Ako je mokraćna cijev mjesto opstrukcije koja se mora brzo otkloniti, liječnici postavljaju mekani gumeni kateter u mokraćni mjehur kako bi ispraznili urin.
Hitna drenaža zbog opstrukcija koje uzrokuju kroničnu hidronefrozu obično nije potrebna. Komplikacije opstrukcija mokraćnog sustava, kao što su IMS i zatajenje bubrega, ako su prisutne, liječe se hitno.