Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Matea Ćurković, dr. med.
Izbjegavanje škole je poremećaj kod djece školske dobi koja zbog tjeskobe, depresije ili društvenih čimbenika izbjegavaju odlazak u školu jer im ono izaziva stres.
-
Neki psihološki i socijalni čimbenici mogu uzrokovati izbjegavanje škole.
-
Djeca mogu izmišljati bolesti ili izgovore kako bi izbjegli odlazak u školu.
-
Da bi se ponovno uspostavilo redovito pohađanje škole, preporučuje se otvorena komunikacija između djeteta, roditelja i školskog osoblja.
-
Ponekad može biti potrebna psihološka podrška.
Izbjegavanje škole pojavljuje se u oko 5% školske djece i jednako pogađa djevojčice i dječake. Obično se javlja u dobi od 5 do 11 godina.
Razlog izbjegavanja škole često nije u potpunosti jasan, a mogu mu doprinijeti i razni psihološki čimbenici (stres, anksioznost i depresija—pogledaj i Pregled poremećaja mentalnog zdravlja djece) i socijalni čimbenici (nedostatak prijatelja, osjećaj odbačenosti od kolega ili zlostavljanje). Ako izbjegavanje odlazaka u školu eskalira do točke da dijete ne pohađa veći dio nastave, ono može upućivati na postojanje mnogo ozbiljnijih problema kao što su depresija ili jedan i/ ili više anksioznih poremećaja, naročito socijalne anksioznosti, separacijske anksioznosti i / ili paničnog poremećaja. Osjetljiva djeca mogu pretjerano ili sa strahom reagirati na učiteljevu strogost ili opomene. Mlađa djeca imaju tendenciju glumiti bolest ili tražiti druge izgovore kako bi izbjegli školu. Djeca se mogu žaliti na bol u trbuhu, mučninu ili druge simptome koji bi opravdali ostanak kući. Neka djeca izravno odbijaju ići u školu. Alternativno, djeca mogu ići u školu bez poteškoća, ali postanu tjeskobna ili razviju različite simptome tijekom dana u školi često idući redovito u ured medicinske sestre. Ovakvo ponašanje se razlikuje od ponašanja adolescenata koji samovoljno odluče ne pohađati nastavu (markiranje) vidi: Školski problemi adolescenata). Djeca koja često izbjegavaju nastavu obično imaju poremećaj ponašanja.
U djece koja nemaju ozbiljni psihički poremećaj, izbjegavanje nastave najčešće je uzrokovano:
-
Lošim uspjehom
-
Obiteljskim problemima
-
Poteškoćama s vršnjacima
Većina se djece bez teškoća ponovno prilagodi pohađanju nastave, dok se kod nekih problem ponovno javi nakon dužeg izbivanja zbog bolesti ili školskih praznika.
Kućno podučavanje ne rješava ovaj problem. Djeca koja izbjegavaju školu trebaju se što prije vratiti u školu kako ne bi zaostajala u školskom radu. Ako je izbjegavanje škole toliko intenzivno da ometa djetetovu aktivnost i ako dijete ne reagira na uvjeravanja od strane roditelja ili učitelja, trebao bi ga pregledati dječji psihijatar.
(Vidi također Pregled problema u ponašanju djece.)
Liječenje
Kako bi se izliječio ovaj problem potrebna je komunikacija između roditelja i školskog osoblja, redovito pohađanje škole, a ponekad i konzultacija obitelji i djeteta s dječjim psihijatrom. Terapija uključuje liječenje postojećih poremećaja, prilagodbu školskog kurikuluma djeci koja imaju poteškoće u učenju ili neke druge posebne obrazovne potrebe, te bihevioralne tehnike za nošenje sa stresom u školi.