Giht je poremećaj u kojem se nakupine kristala mokraćne kiseline talože u zglobovima zbog visoke razine mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija). Nakupljanje kristala uzrokuje pojavu bolne upale u zglobovima i oko njih.
-
Nakupljanje kristala mokraćne kiseline može povremeno uzrokovati jaku bol i upalu zglobova ili tkiva.
-
Liječnici uzorkuju tekućinu iz zgloba i provjeravaju jesu li u njoj prisutni kristali mokraćne kiseline.
-
Lijekovi se daju za ublažavanje upale i boli, sprječavanje daljnjih napada, a ponekad i za smanjenje razine mokraćne kiseline u krvi kako bi se smanjile naslage kristala urata u zglobovima.
Giht je češći kod muškaraca nego kod žena. Obično se javlja u srednjim godinama kod muškaraca i nakon menopauze u žena. Giht je rijedak u mlađih ljudi, ali je često teži u onih koji ga dobiju prije tridesete godine.
Giht, uzrokovan visokom razinom mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija), se često javlja unutar obitelji.
Razina mokraćne kiseline u krvi je visoka kod osoba koje imaju metabolički sindrom. Ovaj sindrom je karakteriziran velikim opsegom struka (zbog prekomjerne abdominalne masti), visokim krvnim tlakom, otpornošću na učinke inzulina (inzulinska rezistencija)ili visokom razinom šećera u krvi te abnormalnom razinom kolesterola i drugih masnoća u krvi.
Koronarna bolest i metabolički sindrom su česti kod osoba s gihtom.
Uzroci
Mokraćna kiselina, koja je nusproizvod razgradnje nukleinskih kiselina (ribonukleinska kiselina [RNK i deoksiribonukleinska kiselina [DNA]) u stanicama, je normalno prisutna u malim količinama u krvi jer tijelo neprestano razgrađuje i stvara nove stanice. Također, tijelo pretvara tvari iz hrane zvane purini u mokraćnu kiselinu. Purini su sastavni dijelovi RNK i DNK.
Nenormalno visoka razina mokraćne kiseline u krvi je rezultat
-
Smanjene eliminacije mokraćne kiseline bubrezima (najčešći uzrok)
-
Unosa previše hrane bogate purinom i / ili alkohola
-
Proizvodnje prevelike količine mokraćne kiseline
Najčešće, razina mokraćne kiseline u krvi postaje abnormalno visoka kada bubrezi ne mogu eliminirati dovoljno mokraćne kiseline mokraćom. Taj je uzrok obično određen genima osobe. Previše mokraćne kiseline u krvi može dovesti do stvaranja kristala mokraćne kiseline i taloženja u i oko zglobova. Stanja koja mogu narušiti sposobnost bubrega da eliminiraju mokraćnu kiselinu također uključuju
Konzumiranje prevelike količine hrane bogate purinom (kao što su jetra, bubrezi, inćuni, šparoge, haringe, mesni umaci i bujoni, gljive, školjke, sardine i slatkiši) može povećati razinu mokraćne kiseline u krvi. Međutim, stroga dijeta s niskom razinom purina smanjuje razinu mokraćne kiseline samo u maloj količini. U prošlosti, kada su meso i ribe bili rijetki, giht se smatrao bolešću bogatih ljudi.
Kombinirajući dijetu bogatu purinima s alkoholom ili pićima koja sadrže kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze može pogoršati stanje jer sva ta pića mogu povećati proizvodnju mokraćne kiseline i ometati njezino uklanjanje bubrezima.
Iz nepoznatih razloga, ne razvijaju svi ljudi koji imaju hiperuricemiju giht.
Čimbenici rizika za razvoj gihta
-
Pivo (uključujući bezalkoholno pivo) i žestoka pića
-
Hrana i piće koje sadrže visoku razinu fruktoznog kukuruznog sirupa
-
Određene namirnice (kao što su inćuni, šparoge, haringe, mesni umaci i mesne juhe, gljive, dagnje, sve iznutrice, sardine i slatkiši)
-
Nizak unos mliječnih proizvoda
-
Određeni karcinomi i poremećaji krvi (kao što su limfom, leukemija, i hemolitička anemija)
-
Određeni lijekovi (kao što su tiazidni diuretici, ciklosporin, pirazinamid, etambutol i nikotinska kiselina)
-
Neaktivna štitnjača (hipotireoza)
-
Trovanje olovom
-
Gojaznost
-
Psorijaza
-
Radioterapija
-
Kemoterapija
-
Kronična bolest bubrega
-
Određene rijetke enzimske abnormalnosti
-
Gladovanje
|
Rijetko, neki drugi poremećaj uzrokuje pretjeranu proizvodnju mokraćne kiseline. (Giht uzrokovan nekim drugim poremećajem se naziva sekundarni giht.) Ti poremećaji uključuju
-
Bilo koji oblik kronične bolesi bubrega
-
Poremećaje koji uzrokuju brzo umnožavanje i / ili raspadanje stanica, kao što su leukemija, limfom, i hemolitička anemija
-
Lijekove koji uzrokuju brzo umnožavanje i / ili raspadanje stanica, kao što su određeni lijekovi protiv raka i radioterapija
Visoka razina mokraćne kiseline u krvi često dovodi do visoke razine mokraćne kiseline u zglobovima. Taj proces može rezultirati stvaranjem kristala mokraćne kiseline u zglobnom tkivu i tekućini unutar zglobova (sinovijalna tekućina).
Giht najčešće zahvaća zglobove u stopalima, osobito u korijenu palca (oticanje, bol i crvenilo nožnog palca se naziva podagra). Međutim, pogađa i druga područja: gležanj, gornji dio stopala, koljeno, zapešće i lakat. Giht ima tendenciju da zahvaća hladnije dijelove tijela jer se kristali mokraćne kiseline lakše formiraju u hladnijim nego u toplim područjima. Rijetko, giht utječe na zglobove toplijeg središnjeg dijela tijela, kao što su kralježnica, kukovi ili ramena.
Iznenadni jaki napadi gihta (nazvan akutni artritis) mogu se pojaviti bez upozorenja. Mogu ih potaknuti
-
Ozljeda
-
Bolest (kao što je upala pluća ili druga infekcija)
-
Operacija
-
Uporaba tiazidnih diuretika
-
Početak liječenja određenim lijekovima (kao što su alopurinol, febuksostat, probenecid i nitroglicerin, posebno nitroglicerin koji se daje venom, koji sadrži alkohol) koji mogu naglo promijeniti razinu mokraćne kiseline u krvi
-
Konzumiranje veće količine alkohola ili hrane bogate purinima
Simptomi
Obično se jaki bolovi javljaju iznenada u jednom ili više zglobova, često noću. Do noćne boli dolazi vjerojatno zbog toga što tekućina koja se nakupila u zglobu tijekom dana napušta zglob brže nego mokraćna kiselina kada osoba legne, što je čini koncentriranijom i time podobnijom za stvaranje kristala. Bol se pogoršava i često je izrazito jaka osobito kada se zglob pomakne ili dodirne.
Zglob postaje upaljen - natečen je i topao, a koža iznad zgloba može biti crvena ili ljubičasta, zategnuta i sjajna.
Drugi simptomi napada ponekad uključuju
Prvih nekoliko napada obično zahvaćaju samo jedan zglob i traju nekoliko dana.
Simptomi postupno nestaju, funkcija zglobova se vraća i simptomi se ne pojavljuju do sljedećeg napada. Međutim, ako poremećaj napreduje, neliječeni napadi traju dulje, češće se pojavljuju i zahvaćaju nekoliko zglobova. Ako se ne liječe, kasniji napadi mogu trajati i do 3 tjedna.
Nakon ponovljenih napada, giht može postati težak i trajan i može dovesti do deformiteta zglobova.
Tijekom vremena, pokreti u zglobu se postepeno ograničavaju zbog oštećenja uzrokovanim taloženjem kristala mokraćne kiseline u zglobovima i tetivama.
Tofi
Tvrde grude kristala mokraćne kiseline (tofi) se najprije odlažu u zglobnu (sinovijalnu) sluznicu ili hrskavicu ili u kost u blizini zgloba, a zatim ispod kože oko zglobova. Tofi se također mogu stvoriti u bubregu i drugim organima i potkožno na ušima. Obično nastaju u prstima, rukama, stopalima, Ahilovoj tetivi ili oko laktova.
Tofi su obično bezbolni, ali mogu postati upaljeni i bolni.
Ako se ne liječe, tofi u i oko zglobova mogu puknuti i ispustiti kredastu masu kristala mokraćne kiseline kroz kožu i na kraju izazvati deformacije i osteoartritis.
Komplikacije gihta
Oko 20% ljudi koji imaju giht razvijaju kamence u bubregu (urolitijaza) koji se sastoje od mokraćne kiseline. Kamenci mogu blokirati urinarni trakt, što rezultira boli i, ako se ne liječi, infekcijom i oštećenjem bubrega.
Kod osoba s gihtom koje imaju još jedan poremećaj koji oštećuje bubrege (kao što je dijabetes ili visoki krvni tlak), sve slabija funkcija bubrega smanjuje izlučivanje mokraćne kiseline i dolazi do progresivnog oštećenja zglobova.
Kronični giht povećava rizik od razvoja osteoartritisa.
Dijagnoza
Liječnici posumnjaju na giht na temelju prepoznatljivih simptoma i pregleda zahvaćenih zglobova. Dijagnozu gihta sugerira:
Podagra (naglo oticanje, bol i crvenilo nožnog palca)
Ponavljajuća upala gornjeg dijela stopala
Povijest prethodnih napada koji su počeli iznenada i spontano nestali
Mnogi ljudi s gihtom imaju visoku razinu mokraćne kiseline u krvi. Međutim, razina mokraćne kiseline je često normalna, osobito tijekom akutnog artritisa. Mnogi pak imaju visoku razinu mokraćne kiseline u krvi, ali nemaju giht.
Dijagnoza gihta obično se potvrđuje kada se igličasti kristali mokraćne kiseline identificiraju u uzorku tofa ili u zglobnoj tekućini koja se uzela iglom (zglobna aspiracija) i pregledaju pod posebnim mikroskopom s polariziranim svjetlom.
Rendgenske snimke mogu pokazati oštećenje zglobova i prisutnost tofa. Liječnici također mogu raditi ultrazvuk ili MR za prikaz depozita mokraćne kiseline.
Giht često nalikuje i ponekad se pogrešno dijagnosticira kao drugi tip artritisa.
Prognoza
S ranom dijagnozom, liječenje većini ljudi omogućuje normalan život. Za mnoge osobe s uznapredovalom bolešću značajno smanjenje razine mokraćne kiseline u krvi može otopiti tofe i poboljšati funkciju zglobova.
Giht je općenito teži u osoba kod kojih se prvi simptomi pojavljuju prije 30-te godine. Metabolički sindrom i koronarna bolest vjerojatno doprinose preranoj smrti ljudi s gihtom.
U nekih ljudi liječenjem ne dolazi do dovoljnog poboljšanja. Razlozi mogu uključivati neuzimanje lijekova kako je propisano, propisivanje preniskih doza lijekova i alkoholizam.
Liječenje
Lijekovi za ublažavanje boli i oticanja uslijed upale
Odmor, imobilizacija bolnog zgloba s udlagom i led
Prehrambene promjene i gubitak težine smanjuju razinu mokraćne kiseline i pomažu u sprječavanju daljnjih napada
Lijekovi koji sprječavaju napade sprječavanjem upale uzrokovane kristalima
Lijekovi koji smanjuju razinu mokraćne kiseline i otapaju kristale
Liječenje gihta ima tri cilja:
Olakšavanje akutnog napada gihta
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL) Često su učinkoviti u ublažavanju bolova i oteklina u zglobu. Ponekad su potrebna dodatna sredstva za ublažavanje bolova (analgetici).
Liječenje nesteroidnim protuupalnim lijekovima treba nastaviti nekoliko dana nakon što su bol i upala nestali kako bi se spriječilo njihovo ponovno pojavljivanje (stanje koje se naziva relaps).
Kolhicin je tradicionalni, ali ne više i najčešći lijek prvog izbora. Obično, bol se u zglobovima smanjuje nakon 12 do 24 sata liječenja kolhicinom, a ponekad se smanjuje u roku od 3 do 7 dana. Kolhicin se uzima najčešće kao 2 pilule što je prije moguće nakon što počnu simptomi akutnog gihta. Treća tableta se uzima 1 sat kasnije. Ova terapija se nastavlja sljedeći dan uzimanjem jedne ili dvije tablete dnevno tijekom 7 do 10 dana.
Kortikosteroidi, kao što je prednizon, su ponekad korisni za smanjenje upale zglobova (uključujući oticanje) kod ljudi koji ne toleriraju druge lijekove.
Ako je zahvaćen samo jedan ili dva zgloba, suspenzija kortikosteroida, kao što je prednizolon tebutat, se može ubrizgati koristeći istu iglu koja se koristi za uklanjanje tekućine iz zgloba.
Kao i kod terapije NSAIL-om i kolhicinom, kortikosteroidi koji se uzimaju na usta se trebaju uzimati i nakon što se akutna upala povuće kako bi se spriječio relaps.
Ponekad se daju kombinacije ovih lijekova.
Da bi se smanjila bol, uz NSAIL, kolhicin ili kortikosteroide se mogu koristiti i drugi lijekovi protiv bolova, odmor, imobilizacija s udlagom i led. Ako osoba ne tolerira kortikosteroide, kolhicin ili NSAIL, mogu se koristiti lijekovi koji potiskuju imunološki sustav (kao što je anakinra). Ako postoje pridruženi problemi, kao što su kronična bolest bubrega ili peptički ulkus, ili ako osoba uzima određene lijekove (kao što su antikoagulantni lijekovi), uobičajeni lijekovi za giht se ne smiju koristiti ili je potrebno terapiju modificirati.
Sprečavanje daljnjih napada gihta
Sljedeće može pomoći:
Izbjegavanje alkoholnih pića (kao što su pivo i žestoka alkoholna pića) i bezalkoholno pivo
Mršavljenje
Promjena lijekova koji uzrokuju povišenu razinu mokraćne kiseline u krvi
Izbjegavati unos hrane bogate purinima
Zamjena mliječnih proizvoda s malo masnoće za drugu hranu
No te su mjere rijetko dovoljne.
Većina ljudi koja ima primarni giht ima prekomjernu težinu. Postupnim mršavljenjem se razina mokraćne kiseline u krvi često vraća na normalnu ili gotovo normalnu razinu, te potom prestaju napadi gihta.
Preventivna svakodnevna terapija lijekovima može biti potrebna osobama koje imaju ponavljajuće, teške napade gihta. Kolhicin se može uzimati svakodnevno kako bi se spriječili napadi ili znatno smanjila njihova učestalost. NSAIL-i koji se uzimaju svakodnevno također mogu spriječiti pojavu upale. Ovi lijekovi sprječavaju kristale da uzrokuju upalu koja rezultira napadima gihta. Međutim, kolhicin i NSAIL mogu izazvati neke nuspojave.
Osobe s gihtom koje uzimaju diuretik (kao što je hidroklorotiazid) za liječenje povišenog krvnog tlaka mogu imati manje napada ako uzmu losartan ili sličan lijek umjesto diuretika. Međutim, sprječavanje novih napada prelaskom s diuretika na losartan ili drugi lijek za liječenje visokog krvnog tlaka ne sprječava i ne liječi postojeće oštećenje zglobova uzrokovano kristalima mokraćne kiseline jer su kristali još uvijek u zglobovima između napada gihta. Također, ovi alternativni lijekovi mogu imati nuspojave.
Snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi
Visoka razina mokraćne kiseline u krvi uzrokuje probleme osobama s gihtom i može povećati rizik od bolesti bubrega kod ljudi bez gihta. Snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi pomaže rastopiti depozite mokraćne kiseline u tkivima i sprječava buduće napade, kao i kronično oštećenje bubrega i zglobova.
Osobe s gihtom kojima je posebno potrebno snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi su one koje imaju:
Česte, ozbiljne napade (više od 2 godišnje) unatoč uzimanju kolhicina, NSAILa ili oba
Tofe
Urične ubrežne kamence
Stanja u kojima je riskantno uzimanje NSAIL ili kortikosteroida (kao što su peptički ulkus i kronična bolest bubrega)
Osobe koje uzimaju lijekove za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi trebaju znati razinu iste, baš kao što bi i osobe s povišenim krvnim tlakom trebale znati visinu krvnog tlaka. Cilj terapije lijekovima je smanjiti razinu na manje od 6 miligrama po decilitru. Ako se razina u krvi održi ispod 6, mokraćna kiselina će se prestati taložiti u zglobovima i mekim tkivima, a postojeći depoziti će se otopiti.
Lijekovi mogu sniziti razinu mokraćne kiseline u krvi smanjenjem proizvodnje mokraćne kiseline u tijelu ili povećanjem izlučivanja mokraćne kiseline u mokraći.
Alopurinol se najčešće koristi za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi. Ovaj lijek blokira proizvodnju mokraćne kiseline u tijelu. Međutim, alopurinol može uzrokovati želučane tegobe i ponekad može uzrokovati osip, smanjiti broj bijelih krvnih stanica ili izazvati oštećenje jetre ili upalu krvnih žila (vaskulitis). Alopurinol također može izazvati akutni napad gihta kada se prvi put uzme (napad gihta uslijed mobilizacije). Budući da niska doza kolhicina ili NSAIL mogu smanjiti ovaj rizik, jedan od ovih lijekova se obično daje kada se uvodi u terapiju alopurinol (ili febuksostat) i nastavlja se uzimati nekoliko mjeseci.
Febuksostat je drugi lijek koji snižava razinu mokraćne kiseline u krvi. Posebno je koristan u bolesnika koji ne mogu uzimati alopurinol ili im nije pomogao. Kao i kod alopurinola, može doći do pojave napada gihta kod inicijalnog pada razine mokraćne kiseline u krvi.
Peglotikaza je još jedan lijek koji se koristi za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi. Primjenjuje se intravenskom infuzijom svaka 2 tjedna i koristi se prvenstveno kod osoba koje imaju dugotrajni giht koji se nije mogao uspješno liječiti drugim terapijama. Peglotikaza se ne koristi s drugim lijekovima koji snižavaju razinu mokraćne kiseline u krvi.
Urikozurici (lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraćne kiseline u mokraći) se također mogu koristiti za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi kod ljudi koji imaju normalnu funkciju bubrega. Probenecid i lesinurad su urikozurici.
Probenecid se uzima više od jednom dnevno i može se kombinirati s alopurinolom ili febuksostatom.
Lesinurad se uzima svakodnevno i treba ga uzimati s alopurinolom ili febuksostatom.
Aspirin može blokirati učinke probenecida, i visoke doze aspirina se ne smiju istovremeno koristiti. Niske doze koje štite srce (81 miligram dnevno) treba nastaviti uzimati jer je bolest koronarnih arterija značajan rizik kod ljudi s gihtom. Niske doze aspirina mogu dodatno povećati visoku razinu mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija), međutim radi se o manjim povećanjima.
Lijek za snižavanje krvnog tlaka, losartan, i lijek za snižavanje triglicerida, fenofibrat, uzrokuju izlučivanje mokraćne kiseline u mokraći. Ovi lijekovi mogu sniziti razinu mokraćne kiseline kod osoba koje ih uzimaju iz drugih razloga.
Napadi gihta uslijed mobilizacije
Svako liječenje koje smanjuje razinu mokraćne kiseline u krvi može izazvati akutni napad gihta. Ovi napadi su najvjerojatniji ubrzo nakon početka terapije. Pojava napada gihta tada može biti znak da lijek dobro djeluje na snižavanje razine mokraćne kiseline.
Tijekom napada, ne bi trebalo prestati uzimati lijekove koji smanjuju razinu mokraćne kiseline.
Niska doza kolhicina ili NSAIL se mogu dati kroz nekoliko mjeseci kako bi se spriječilo ili liječilo napade gihta tijekom mobilizacije.
Ostalo liječenje
Iako urikozurici smanjuju koncentraciju mokraćne kiseline u krvi, oni mogu povećati koncentraciju mokraćne kiseline u mokraći. Uzimanje puno tekućine - najmanje 3 litre dnevno - može pomoći u smanjenju rizika od razvoja uričnih kamenaca u mokraćnom sustavu. Stvaranje alkalne ili manje kisele mokraće uzimanjem acetazolamida ili kalijevog citrata (koji pomažu otapanju mokraćne kiseline u mokraći) može dodatno pomoći smanjiti rizik od stvaranja kamenaca mokraćne kiseline u mokraćnom traktu. Međutim, ako urin postane previše alkalan, mogu se formirati kristali ili kamenje druge i opasnije vrste - kalcijev oksalat i, rjeđe, kalcijev fosfat.
Većina tofa na ušima, rukama ili nogama se polako smanjuju kada razina mokraćne kiseline postane dovoljno niska (manje od 6 miligrama po decilitru).
Urični kamenci u mokraćnom traktu se mogu razbiti i tako ukloniti mokraćom pomoću ultrazvuka usmjerenog izvana (ekstrakorporalna litotripsija-vidi Uklanjanje kamenja zvučnim valovima).
Lijekovi za liječenje gihtaLijek | Neke nuspojave | Komentari |
|---|
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL) |
|---|
Svi NSAIL | Želučane tegobe Krvarenje Oštećenje bubrega Visoka razina kalija Zadržavanje natrija i kalija Oticanje ili povišen krvni tlak (ponekad) | Koristi se za liječenje akutnog (iznenadnog) napada ili za sprječavanje napada |
Lijekovi protiv gihta |
|---|
Kolhicin | Želučane tegobe i proljev Suzbijanje proizvodnje krvnih stanica u koštanoj srži (javlja se vrlo rijetko ako se lijek pravilno koristi) Bol i slabost mišića (neuobičajeno) Interakcija s mnogim drugim lijekovima, ponekad uzrokuje ozbiljne nuspojave | Koristi se za prevenciju i liječenje napada gihta |
Kortikosteroidi |
|---|
Prednizon (na usta) | Zadržavanje natrija, s oticanjem ili povišenim krvnim tlakom Više nuspojava ako se koristi dugotrajno | Koristi se za liječenje akutnih napada gihta |
Prednizolon tebutat ili triamcinolon heksacetonid (injekcijom) | Bol Nelagoda Oštećenje zglobova prekomjernom upotrebom Upala (povremeno) Infekcija (rijetko) | Ubrizgati u zglob ako su zahvaćeni samo jedan ili dva zgloba |
Urikozurici (lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraćne kiseline u mokraći) |
|---|
Probenecid | Osip Mučnina Povraćanje Bubrežni kamenci | Može se dugotrajno koristiti za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi kako bi se spriječilo pojavu napada gihta |
|
Lesinurad | Problemi s bubrezima | Mora se koristiti s alopurinolom ili febuksostatom |
Lijekovi koji blokiraju proizvodnju mokraćne kiseline |
|---|
Alopurinol | Želučane tegobe Osip (koji može biti ozbiljan) Smanjenje broja bijelih krvnih stanica Oštećenje jetre (rijetko) | Može se dugotrajno koristiti za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi kako bi se spriječili napadi gihta te za uklanjanje kristala u tijelu ili kamenja u bubrezima |
Febuksostat | Mučnina Bolovi u zglobovima Osip | Osobito je koristan u bolesnika koji ne mogu uzimati visoke doze alopurinola ili im nije pomogao |
Peglotikaza | Modrice Zatvor Mučnina i povraćanje Visok rizik od pojave napada gihta zbog mobilizacije Alergijske reakcije | Može se koristiti dugotrajno za liječenje dugotrajnog gihta |