Giht je poremećaj u kojem se nakupine kristala mokraćne kiseline talože u zglobovima zbog visoke razine mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija). Nakupljanje kristala uzrokuje napade bolne upale u zglobovima i oko njih.
-
Nakupljanje kristala mokraćne kiseline može povremeno uzrokovati jaku bol i upalu zglobova ili tkiva.
-
Liječnici uzorkuju tekućinu iz zgloba radi uvida u prisustvo kristala mokraćne kiseline i potvrde dijagnoze uričnog artritisa.
-
Daju se lijekovi za ublažavanje napadom uzrokovane upale i boli, te različiti lijekovi (uglavnom cijeli život) za snižavanje koncentracije mokraćne kiseline u krvi što s vremenom dovodi do smanjenja nakupina kristala mokraćne kiseline te sprječava ponovne napade.
Giht je češći kod muškaraca nego kod žena. Obično se javlja u muškaraca srednjih godina i žena u menopauzi. Giht je rijedak u mlađih ljudi, ali je često teži u onih koji ga dobiju prije tridesete godine.
Giht, uzrokovan visokom razinom mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija), se često javlja unutar obitelji.
Razina mokraćne kiseline u krvi je visoka kod osoba koje imaju metabolički sindrom. Ovaj sindrom je karakteriziran velikim opsegom struka (zbog prekomjerne abdominalne masti), visokim krvnim tlakom, otpornošću na učinke inzulina (inzulinska rezistencija)ili visokom razinom šećera u krvi te abnormalnom razinom kolesterola i drugih masnoća u krvi.
Koronarna bolest i metabolički sindrom su česti kod osoba s gihtom.
Uzroci
Uzroci gihta
Mokraćna kiselina je nusproizvod razgradnje nukleinskih kiselina (ribonukleinska kiselina [RNK i deoksiribonukleinska kiselina [DNK]) u stanicama. Prisutna je u malim količinama u krvi, obzirom da tijelo neprestano razgrađuje i stvara nove stanice. Također, tijelo pretvara tvari iz hrane zvane purini u mokraćnu kiselinu. Purini su sastavni dijelovi RNK i DNK. Mokraćna kiselina uklanja se iz krvi uglavnom bubrezima i kroz gastrointestinalni sustav.
Nenormalno visoka razina mokraćne kiseline u krvi je rezultat
Smanjene eliminacije mokraćne kiseline bubrezima (najčešći uzrok) ili gastrointestinalnim sustavom
Prevelikog unosa hrane bogate purinom i / ili alkohola (uglavnom manje bitan čimbenik)
Proizvodnje prevelike količine mokraćne kiseline (rijetko)
Najčešće, razina mokraćne kiseline u krvi postaje abnormalno visoka kada bubrezi ne mogu eliminirati dovoljno mokraćne kiseline mokraćom. Taj je uzrok obično genetski određen. Previše mokraćne kiseline u krvi može dovesti do stvaranja kristala mokraćne kiseline i taloženja u i oko zglobova. Stanja koja mogu narušiti sposobnost bubrega da eliminiraju mokraćnu kiselinu također uključuju
Konzumiranje velike količine hrane bogate purinom (kao što su jetra, bubrezi, inćuni, šparoge, haringe, mesni umaci i bujoni, gljive, školjke, sardine i slatkiši) može povećati razinu mokraćne kiseline u krvi. Međutim, stroga dijeta s niskom razinom purina smanjuje razinu mokraćne kiseline samo u maloj mjeri. U prošlosti, kada su meso i riba bili manje dostupni, giht se smatrao bolešću bogatih ljudi.
Kombinacija hrane bogate purinima i alkohola ili pogotovo pića koje sadrže kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze može pogoršati stanje jer sva ta pića mogu povećati proizvodnju mokraćne kiseline i ometati njezino uklanjanje bubrezima.
Iz nepoznatih razloga, ne razvijaju svi ljudi koji imaju abnormalno visoku razinu mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija) giht. Obzirom na navedeno, dijagnoza se ne bi trebala postavljati samo na osnovi laboratorijskih nalaza krvi.
Čimbenici rizika za razvoj gihtaPivo (uključujući bezalkoholno pivo) i žestoka pića Hrana i piće koje sadrže visoku razinu fruktoznog kukuruznog sirupa Određene namirnice (pogotovo inćuni, šparoge, haringe, mesni umaci i mesne juhe, gljive, dagnje, sve iznutrice, sardine i slatkiši; crveno meso, piletina, i riba djelomično doprinose povišenoj razini mokraćne kiseline) Nizak unos mliječnih proizvoda Određeni karcinomi i poremećaji krvi (kao što su limfom, leukemija, i hemolitička anemija) Određeni lijekovi (kao što su tiazidni diuretici, ciklosporin, pirazinamid, etambutol i nikotinska kiselina) Trovanje olovom Pretilost Psorijaza Radioterapija Kemoterapija Kronična bolest bubrega Određene rijetke enzimske abnormalnosti Gladovanje
|
Jeste li znali...U prošlosti, kada su meso i riba (hrana bogata purinom) bili teško dostupni, a imućni konzumirali vino i pivo, giht se smatrao bolešću bogatih ljudi.
|
Visoka razina mokraćne kiseline u krvi često dovodi do visoke razine mokraćne kiseline u zglobovima. Taj proces može rezultirati stvaranjem kristala mokraćne kiseline u zglobnom tkivu i tekućini unutar zglobova (sinovijalna tekućina).
Giht najčešće zahvaća zglobove u stopalima, osobito u korijenu palca (oticanje, bol i crvenilo nožnog palca se naziva podagra). Međutim, pogađa i druga područja: gležanj, gornji dio stopala, koljeno, zapešće i lakat. Giht ima tendenciju zahvaćati hladnije dijelove tijela jer se kristali mokraćne kiseline lakše formiraju u hladnijim nego u toplim područjima. Rijetko, giht utječe na zglobove toplijeg središnjeg dijela tijela, kao što su kralježnica, kukovi ili ramena.
Podagra
Podagra ili iznenadna bol s crvenilom i oticanjem palca uobičajena je osobina gihta.
© Springer Science + poslovni mediji
Iznenadni jaki napadi gihta (nazvan akutni urični artritis) mogu se pojaviti bez upozorenja. Mogu ih potaknuti
Ozljeda
Bolest (kao što je pneumonija ili druge infekcije)
Operacija
Početak liječenja određenim lijekovima (kao što su diuretici, alopurinol, febuksostat, probenecid i nitroglicerin, posebno nitroglicerin davan na venu, koji sadrži alkohol) koji mogu naglo promijeniti razinu mokraćne kiseline u krvi (međutim, ti su lijekovi često medicinski nužni)
Konzumiranje veće količine alkohola ili hrane bogate purinima
Simptomi
Simptomi gihta
Obično se tijekom napada javljaju jaki iznenadni bolovi u jednom ili više zglobova, često noću. Do noćne boli dolazi vjerojatno zbog toga što tekućina koja se nakupila u zglobu tijekom dana, a kada osoba legne, napušta zglob brže nego mokraćna kiselina, što mokraćnu kiselinu čini koncentriranijom i time podobnijom za stvaranje kristala. Bol se pogoršava i često je izrazito jaka osobito kada se zglob pomakne ili dodirne.
Zglob postaje upaljen - natečen je i topao, a koža iznad zgloba može biti crvena ili ljubičasta, zategnuta i sjajna.
Drugi simptomi napada ponekad uključuju
Prvih nekoliko napada obično zahvaćaju samo jedan zglob i traju od nekoliko dana do jednog tjedna.
Simptomi postupno nestaju, funkcija zglobova se vraća i simptomi se ne pojavljuju do sljedećeg napada. Međutim, ako poremećaj napreduje, neliječeni napadi traju dulje, češće se pojavljuju i zahvaćaju nekoliko zglobova. Ako se ne liječe, kasniji napadi mogu trajati i do 3 tjedna. Osoba s napadom koja ima temperaturu višu od 101° F (38,3° C), drhtavicu ili bilo koje druge teške simptome (na primjer, slabost, povraćanje, osip ili nedostatak daha), osobito ako nema iskustva s prethodnim napadima ili ako se radi o prvom napadu, treba nazvati liječnika ili otići u hitnu službu, jer ovi simptomi također mogu biti posljedica infekcije zglobova ili potpuno drugog problema.
Nakon ponovljenih napada, giht može postati težak i trajan i može dovesti do deformiteta zglobova.
Tijekom vremena, pokreti u zglobu se postepeno ograničavaju zbog oštećenja uzrokovanim taloženjem kristala mokraćne kiseline u zglobovima i tetivama.
Tofi
Tvrde kuglice kristala mokraćne kiseline (tofi) se najprije odlažu u zglobnu (sinovijalnu) sluznicu ili hrskavicu ili u kost u blizini zgloba, a zatim ispod kože oko zglobova. Tofi se također mogu stvoriti u bubregu i drugim organima i potkožno na ušima. Obično nastaju u prstima, rukama, stopalima, Ahilovoj tetivi ili oko laktova.
Tofi su obično bezbolni, ali mogu postati upaljeni i bolni.
Tofi u prstima
Gornja fotografija prikazuje oteklinu i vodenasti iscjedak na prstu uzrokovan čvrstim kristalima mokraćne kiseline (tofi) u gihtu. Donja slika prikazuje deformacije na rukama uzrokovane vidljivim tofom u gihtu.
© Springer Science + poslovni mediji
Tofi u koljenu
Ova slika prikazuje depozite kristala mokraćne kiseline (tophi) preko koljena desne koljena.
© Springer Science + poslovni mediji
Ako se ne liječe, tofi u i oko zglobova mogu puknuti i ispustiti kredastu masu kristala mokraćne kiseline kroz kožu i na kraju izazvati deformacije i osteoartritis.
Komplikacije gihta
Ljudi koji imaju giht mogu razviti bubrežne kamence (urolitijaza) koji se sastoje od kalcija i ponekad mokraćne kiseline. Kamenci mogu blokirati urinarni trakt, što rezultira boli i, ako se ne liječi, infekcijom i oštećenjem bubrega.
U ljudi s gihtom koji imaju druge bolesti koje oštećuju bubrege (kao što je dijabetes ili visoki krvni tlak), progresivno slabljenje bubrežne funkcije dovodi do smanjenog izlučivanja mokraćne kiseline, što posljedično pogoršava giht i progresivno oštećenje zgloba.
Giht s oštećenjem zgloba povećava rizik od razvoja osteoartritis.
Dijagnoza
Dijagnoza gihta
Liječnici posumnjaju na giht na temelju prepoznatljivih simptoma i pregleda zahvaćenih zglobova. Dijagnozu gihta sugerira:
Podagra (naglo oticanje, bol i crvenilo nožnog palca)
Ponavljajuća upala gornjeg dijela stopala
Povijest prethodnih napada koji su počeli iznenada i spontano nestali
Mnogi ljudi s gihtom imaju visoku razinu mokraćne kiseline u krvi. Međutim, razina mokraćne kiseline može biti normalna, osobito tijekom akutnog napada. Mnogi ljudi imaju visoku razinu mokraćne kiseline u krvi, ali nemaju napade gihta, stoga, krvne pretrage nisu dovoljne za postavljanje dijagnoze.
Dijagnoza gihta obično se potvrđuje kada se kristali mokraćne kiseline identificiraju u uzorku tofa ili u zglobnoj tekućini uzorkovanoj iglom (aspiracija zgloba) i pregledaju pod posebnim mikroskopom s polariziranim svjetlom.
Rendgenske snimke mogu pokazati oštećenje zglobova i prisutnost tofa. Liječnici također mogu raditi ultrazvuk ili posebne CT snimke za prikaz depozita mokraćne kiseline.
Giht može oponašati i ponekad se pogrešno dijagnosticira kao drugi tip artritisa.
Prognoza
Prognoza gihta
S ranom dijagnozom gihta, liječenje većini ljudi omogućuje normalan život. Za mnoge osobe s uznapredovalom bolešću značajno smanjenje razine mokraćne kiseline u krvi može otopiti tofe i poboljšati funkciju zglobova.
Giht je općenito teži u osoba kod kojih se prvi simptomi pojavljuju prije 30-te godine. Metabolički sindrom i koronarna bolest vjerojatno doprinose preranoj smrti ljudi s gihtom.
U nekih ljudi liječenjem ne dolazi do dovoljnog poboljšanja. Razlozi mogu uključivati neuzimanje lijekova kako je propisano, propisivanje preniskih doza lijekova i alkoholizam.
Liječenje
Liječenje gihta
Lijekovi za ublažavanje boli i oticanja uslijed upale
Odmor, imobilizacija bolnog zgloba s udlagom i led
Prehrambene promjene i gubitak težine smanjuju razinu mokraćne kiseline i pomažu u sprječavanju daljnjih napada
Lijekovi koji sprječavaju napade sprječavanjem upale uzrokovane kristalima
Lijekovi za snižavanje razine mokraćne kiseline i otapanje kristala (najučinkovitiji način za liječenje gihta i zaustavljanje napadaja, ali potrebno je vrijeme da se otope sve naslage)
Liječenje gihta ima tri cilja:
Olakšavanje akutnog napada gihta
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL) Često su učinkoviti u ublažavanju bolova i oteklina u zglobu. Ponekad su potrebna dodatna sredstva za ublažavanje bolova (analgetici).
Liječenje nesteroidnim protuupalnim lijekovima treba nastaviti nekoliko dana nakon što su bol i upala nestali kako bi se spriječilo njihovo ponovno pojavljivanje (stanje koje se naziva relaps). Potreban je oprez kod ovih lijekova zbog mogućnosti iritacije želuca, interakcije s lijekovima koji razrjeđuju krv i privremenog smanjenja funkcije bubrega.
Kolhicin je tradicionalni, ali ne više i najčešći lijek prvog izbora. Obično, bol se u zglobovima smanjuje nakon 12 do 24 sata liječenja kolhicinom, a ponekad se smanjuje u roku od 3 do 7 dana. Kolhicin se uzima najčešće kao 2 pilule što je prije moguće nakon što počnu simptomi akutnog gihta. Treća tableta se uzima 1 sat kasnije. Ova terapija se nastavlja sljedeći dan uzimanjem jedne ili dvije tablete dnevno tijekom 7 do 10 dana. Kolhicin može uzrokovati proljev.
Kortikosteroidi, kao što je prednizon, se ponekad koriste za smanjenje upale zglobova (uključujući oticanje) kod ljudi koji ne toleriraju druge lijekove.
Ako je zahvaćen samo jedan ili dva zgloba, suspenzija kortikosteroida, kao što je prednizolon tebutat, se može ubrizgati koristeći istu iglu koja se koristi za uklanjanje tekućine iz zgloba.
Kao i kod terapije NSAIL-om i kolhicinom, kortikosteroidi koji se uzimaju na usta se trebaju uzimati još nekoliko dana nakon što se akutna upala smiri kako bi se spriječio relaps.
Ponekad se daju kombinacije ovih lijekova.
Da bi se smanjila bol, uz NSAIL, kolhicin ili kortikosteroide se mogu koristiti i drugi lijekovi protiv bolova, odmor, imobilizacija s udlagom i led. Ako osoba ne tolerira kortikosteroide, kolhicin ili NSAIL, mogu se koristiti posebni lijekovi koji potiskuju imunološki sustav (kao što su dnevne injekcije anakinre). Ako postoje pridruženi problemi, kao što su kronična bolest bubrega ili peptički ulkus, ili ako osoba uzima određene lijekove (kao što su antikoagulantni lijekovi), uobičajeni lijekovi za giht se ne smiju koristiti ili je potrebno terapiju modificirati.
Sprečavanje daljnjih napada gihta
Daljnje napade gihta mogu spriječiti:
Izbjegavanje alkoholnih pića (kao što su pivo i žestoka alkoholna pića) i bezalkoholno pivo
Mršavljenje
Promjena lijekova koji uzrokuju povišenu razinu mokraćne kiseline u krvi
Izbjegavati unos hrane bogate purinima
Zamjena mliječnih proizvoda s malo masnoće za drugu hranu
No te su mjere rijetko dovoljne.
Većina ljudi koja ima primarni giht ima prekomjernu težinu. Postupnim mršavljenjem se razina mokraćne kiseline u krvi često smanji ali uglavnom nedovoljno za otapanje naslaga kristala mokraćne kiseline.
Preventivna svakodnevna terapija lijekovima može biti potrebna osobama koje imaju ponavljajuće, teške napade gihta. Kolhicin se može uzimati svakodnevno kako bi se spriječili napadi ili znatno smanjila njihova učestalost. NSAIL-i koji se uzimaju svakodnevno također mogu spriječiti pojavu upale. Ovi lijekovi sprječavaju kristale da uzrokuju upalu koja rezultira napadima gihta. Međutim, kolhicin i NSAIL mogu izazvati neke nuspojave.
Osobe s gihtom koje uzimaju diuretik (kao što je hidroklorotiazid) za liječenje povišenog krvnog tlaka mogu imati manje napada ako uzmu losartan ili sličan lijek umjesto diuretika. Međutim, sprječavanje novih napada prelaskom s diuretika na losartan ili drugi lijek za liječenje visokog krvnog tlaka ne sprječava i ne liječi postojeće oštećenje zglobova uzrokovano kristalima mokraćne kiseline jer su kristali još uvijek u zglobovima između napada gihta. Također, ovi alternativni lijekovi mogu imati nuspojave. Što je najvažnije, diuretici mogu biti potrebni za kontrolu krvnog tlaka i sprječavanje moždanog ili srčanog udara.
Snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi
Visoka razina mokraćne kiseline u krvi uzrokuje probleme osobama s gihtom i može povećati rizik od bolesti bubrega kod ljudi bez gihta. Snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi pomaže rastopiti nakupine mokraćne kiseline u tkivima i sprječava akutne napade.
Osobe s gihtom kojima je posebno potrebno snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi su one koje imaju:
Česte, ozbiljne napade (više od 2 godišnje) unatoč uzimanju kolhicina, NSAILa ili oba
Tofe koji se nađu pregledom
Urične ubrežne kamence
Stanja u kojima je komplicirano uzimanje NSAIL ili kortikosteroida (kao što su peptički ulkus, dijabetes, antikoagulantna terapija i kronična bolest bubrega)
Osobe koje uzimaju lijekove za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi trebaju znati razinu iste, baš kao što bi i osobe s povišenim krvnim tlakom trebale znati visinu krvnog tlaka. Cilj terapije lijekovima je smanjiti razinu na manje od 6 miligrama po decilitru (0.4 milimola na litru). Ako se razina u krvi održi ispod 6, mokraćna kiselina će se prestati taložiti u zglobovima i mekim tkivima, a postojeći depoziti će se otopiti. Većina tofa na ušima, rukama ili nogama se polako smanjuje kada se razina mokraćne kiseline spusti ispod 6 miligrama po decilitru (0,4 milimola po litri)
Lijekovi mogu sniziti razinu mokraćne kiseline u krvi smanjenjem proizvodnje mokraćne kiseline u tijelu ili povećanjem izlučivanja mokraćne kiseline u mokraći. Što je niža razina mokraćne kiseline u krvi, to će se naslage brže otopiti. Kako se naslage otapaju (mobiliziraju), kristali se oslobađaju i mogu izazvati napade uslijed mobilizacije. Ovi napadi su znak da lijekovi djeluju i ne bi ih trebalo ukidati. Ovi se lijekovi mogu koristiti dugoročno ili doživotno.
Alopurinol se najčešće koristi za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi. Ovaj lijek blokira proizvodnju mokraćne kiseline u tijelu. Međutim, alopurinol može uzrokovati želučane tegobe i ponekad može uzrokovati osip, smanjiti broj bijelih krvnih stanica ili izazvati oštećenje jetre ili upalu krvnih žila (vaskulitis). Alopurinol može izazvati akutni napad gihta kada se prvi put uzme (napad gihta uslijed mobilizacije). Budući da niska doza kolhicina ili NSAIL mogu smanjiti ovaj rizik, jedan od ovih lijekova se obično daje kada se uvodi u terapiju alopurinol (ili febuksostat) i nastavlja se uzimati nekoliko mjeseci.
Febuksostat je drugi lijek koji snižava razinu mokraćne kiseline u krvi. Posebno je koristan u bolesnika koji ne mogu uzimati alopurinol ili im nije pomogao. Kao i kod alopurinola, može doći do pojave napada gihta kod inicijalnog pada razine mokraćne kiseline u krvi.
Peglotikaza je poseban lijek koji se koristi za značajno snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi u ljudi s teškim oblikom gihta. Primjenjuje se intravenskom infuzijom svaka 2 tjedna i koristi se prvenstveno kod osoba koje imaju dugotrajni giht koji se nije mogao uspješno liječiti drugim terapijama. Peglotikaza se ne koristi s drugim lijekovima koji snižavaju razinu mokraćne kiseline u krvi. Ako ljudi reagiraju na peglotikazu, naslage, uključujući tofe, se mogu početi otapati i postati manje vidljive tijekom mjeseci.
Urikozurici (lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraćne kiseline u mokraći) se također mogu koristiti za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi kod ljudi koji imaju normalnu funkciju bubrega.
Probenecid je urikozurik, obično se uzima dva puta dnevno i može se kombinirati s alopurinolom ili febuksostatom.
Aspirin može blokirati učinak probenecida, međutim, male doze za zaštitu srca (81 miligram dnevno) treba nastaviti uzimati, obzirom da je bolest koronarnih arterija značajan rizik u ljudi s gihtom. Niske doze aspirina mogu blago povećati razinu mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija), međutim to generalno ne predstavlja problem. Slično, hidroklorotiazid može lagano povećati razinu mokraćne kiseline u krvi, ali ako je učinkovit u snižavanju krvnog tlaka, općenito ga treba nastaviti uzimati dok se drugi lijekovi koriste za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi.
Lijek za snižavanje krvnog tlaka, losartan, i lijek za snižavanje triglicerida, fenofibrat, uzrokuju izlučivanje mokraćne kiseline u mokraći. Ovi lijekovi mogu sniziti razinu mokraćne kiseline kod osoba koje ih uzimaju iz drugih razloga.
Napadi gihta uslijed mobilizacije
Svako liječenje koje smanjuje razinu mokraćne kiseline u krvi može izazvati akutni napad gihta (napad uslijed mobilizacije). Ovi napadi se najčešće javlaju ubrzo nakon početka terapije lijekovima koji snižavaju razinu mokraćne kiseline u krvi. Pojava napada gihta tada može biti znak da lijek dobro djeluje na snižavanje razine mokraćne kiseline.
Tijekom napada, ne bi trebalo prestati uzimati lijekove koji smanjuju razinu mokraćne kiseline.
Niska doza kolhicina ili NSAIL se mogu dati kroz nekoliko mjeseci po uvođenju lijeka za snižavanje razine mokraćne kiseline kako bi se spriječili akutni napadi uslijed mobilizacije.
Lijekovi za liječenje gihtaLijek | Neke nuspojave | Komentari |
|---|
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIDs) |
|---|
Svi NSAIL | Osjetljivost želuca Krvarenja Smanjenu funkciju bubrega Visoku razina kalija Zadržavanje natrija, kalija (rijetko), i vode Oticanje ili povišen krvni tlak (ponekad) | Koristi se za liječenje akutnog (iznenadnog) napada ili za sprječavanje napada |
Lijekovi protiv gihta |
|---|
Kolhicin | Želučane tegobe i proljev Suzbijanje proizvodnje krvnih stanica u koštanoj srži (javlja se vrlo rijetko ako se lijek pravilno koristi) Bol i slabost mišića (neuobičajeno) Interakcija s mnogim drugim lijekovima, ponekad uzrokuje ozbiljne nuspojave | Koristi se za prevenciju i liječenje napada gihta |
Kortikosteroidi |
|---|
Prednizon (na usta) | Zadržavanje natrija, s oticanjem ili povišenim krvnim tlakom Povišena razina šećera u krvi Više nuspojava ako se koristi dugotrajno | Koristi se za liječenje akutnih napada gihta |
Prednizolon tebutat ili triamcinolon heksacetonid (injekcijom) | Bol Nelagoda Infekcija (rijetko) | Ubrizgati u zglob ako su zahvaćeni samo jedan ili dva zgloba |
Urikozurici (lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraćne kiseline mokraćom) |
|---|
Probenecid | Osip (rijetko) Mučnina (rijetko) Povraćanje (rijetko) Bubrežni kamenci | Može se dugotrajno koristiti za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi kako bi se spriječilo napade gihta |
|
Lijekovi koji blokiraju proizvodnju mokraćne kiseline |
|---|
Alopurinol | Osjetljivost želuca Osip (koji rijetko može biti ozbiljan) Smanjenje broja bijelih krvnih stanica (rijetko) Oštećenje jetre (rijetko) | Može se dugotrajno koristiti za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi kako bi se spriječili napadi gihta te za uklanjanje kristala u tijelu ili kamenja u bubrezima |
Febuksostat | Mučnina Problemi sa srcem Osip | Osobito je koristan u bolesnika koji ne mogu uzimati visoke doze alopurinola ili im nije pomogao |
Peglotikaza | Visok rizik od pojave napada gihta uslijed mobilizacije (pogotovo kad se koristi prvi put) Alergijske reakcije pri intravenskoj primjeni | Koristi se kod osoba s teškim gihtom za brzo otapanje naslaga mokraćne kiseline |