Vrijeme za početak uvođenja krute hrane u prehranu ovisi o potrebama i spremnosti djeteta. Općenito, dojenčad treba krutu hranu kada je dovoljno velika da joj je potreban koncentriraniji izvor kalorija od majčinog mlijeka ili formule. Ta se potreba prepoznaje kada dijete pojede punu bočicu i zadovoljno je, ali je onda opet gladno za 2-3 sata ili ukupno konzumira više od 1200 ml formule dnevno. To se obično događa u dobi od 4-6 mjeseci. Mnoga djeca uzimaju krutu hranu nakon dojenja ili hranjenja bocom, što zadovoljava njihovu potrebu za sisanjem ali i glad. Djeca mlađa od 4 mjeseca ne trebaju krutu hranu za prehranu, ne mogu lako progutati krutu hranu i ne smiju se silom hraniti žlicom ili miješanjem dječje hrane s formulom u bočici. Uvođenje krute hrane prije 4 mjeseca života djeteta i nakon 6 mjeseci dovodi do povišenog rizika za razvoj alergije na hranu i celijakije.
Dojenčad mogu razviti alergiju na hranu. Ako se u kratkom razdoblju daju različite namirnice, teško je odrediti koja je od njih odgovorna za reakciju. Zbog ove poteškoće, roditelji bi trebali uvoditi nove, pojedinačne namirnice jednu po jednu, otprilike svakih 3 do 5 dana. Jednom kada je jasno da se hrana tolerira, može se uvesti iduća namirnica.
Namirnice koje se uvode u prehranu dojenčadi uključuju žitarice (obogaćene željezom), raznovrsno voće, povrće i meso. Liječnici više ne smatraju bitnim kojim se redoslijedom namirnice uvode. Prilikom uvođenja nove namirnice, pojedine namirnice zahtijevaju više pokušaja i tjedana prije nego što dijete počne uživati u novoj hrani, pa je važno da roditelji ne odustaju nakon prvog ili drugog pokušaja ako dijete ne voli određenu novu hranu.
Hranu treba ponuditi na žlicu tako da dijete uči novu tehniku hranjenja. U dobi od 6 do 9 mjeseci dojenčad je sposobna hvatati hranu i prinositi je ustima, te ih treba poticati da se sami hrane. Kućne namirnice pripremljene u obliku pirea su jeftinije od komercijalne dječje hrane i nude adekvatnu prehranu. Međutim, komercijalni pripravci mrkve, repe, zelenog povrća i špinata preferirani su za dojenčad koja su mlađa od 1 godine jer su testirani na nitrate. Visoka razina nitrata, koja može uzrokovati methemoglobinemiju (poremećaj koji utječe na sposobnost krvi da prenosi kisik) kod male djece, nalazi se u povrću koje se uzgaja pomoću vodenih zaliha onečišćenih gnojivom.
Iako djeca uživaju u slatkim namirnicama, šećer nije esencijalan nutrijent i treba ga davati samo u malim količinama, ako uopće. Zaslađeni deserti nemaju koristi za bebe. Slatki sok je loša nutritivna opcija, pridonosi razvoju karijesa, i treba biti ograničen na 120 do 180 ml dnevno ili izbjegavan u potpunosti.
Namirnice koje treba izbjegavati uključuju
-
Med (do navršene 1 godine) jer može sadržavati spore Clostridium botulinum, koje su bezopasne za stariju djecu i odrasle ali mogu uzrokovati botulizam u dojenčadi
-
Hrana koja lako može uzrokovati gušenje ili udisanje (do dobi od 2 ili 3 godine), uključujući orašaste plodove, tvrde bombone, soju, kokice, hrenovke, meso (osim u obliku pirea) i grožđe (osim ako se ne reže na vrlo male komadiće).
Kako bi spriječili razvoj alergija na hranu, mnogi roditelji izbjegavaju davanje jaja, kikirikija i pšenice. Međutim, nedavni dokazi upućuju na to da bi uvođenje ovih namirnica između 4 i 6 mjeseci života zapravo moglo pomoći protiv razvoja alergija na hranu. Dokazi nisu konačni, ali za većinu djece starije od 4 mjeseca, roditelji ne moraju čekati prije uvođenja bilo koje specifične krute hrane. Međutim, svakih 3 do 5 dana treba uvesti samo jednu novu namirnicu kako bi se uvjerili da se hrana tolerira. Najnoviji dokazi upućuju na to da se hrana koja sadrži kikiriki treba uvoditi rano u životu (između 4 - 6 mjeseci) jer odgađanje uvođenja kikirikija može povećati rizik od razvoja alergije na kikiriki. Čak i dojenčadi koja imaju teški egzem, alergiju na jaja ili oboje treba uvesti hranu koja sadrži kikiriki, već u dobi od 4 do 6 mjeseci kako bi se smanjio rizik od razvoja alergije na kikiriki, sve dok rezultati krvnih pretraga i kožni testovi ne kontraindiciraju tu hranu. Roditelji bi trebali razgovarati sa svojim pedijatrom kada i kako uvesti razne krute namirnice.
U dobi od 1 godine, djeca mogu početi piti kravlje mlijeko. U dobi od 2 godine, djeca se mogu prebaciti na mlijeko sa smanjenim udjelom masti jer njihova prehrana u suštini izgleda kao prehrana ostatka obitelji. Roditelji bi trebali ograničiti unos mlijeka na 480-720 ml dnevno kod male djece. Djeca koja piju previše mlijeka možda neće dobiti dovoljno hranjivih tvari iz drugih važnih namirnica i mogu razviti nedostatak željeza.
Oko 1 godine, stopa rasta se obično usporava. Djeci je potrebno manje hrane i mogu je odbiti na nekim obrocima. Da bi utvrdili koliko dijete jede, roditelji bi trebali pregledati koliko je njihovo dijete jelo tijekom tjedna, a ne u jednom obroku ili tijekom dana. Nedovoljno hranjenje razlog je za zabrinutost kada djeca ne zadovoljavaju očekivane postotke predviđenog rasta i razvoja ().
(Vidi također Pregled hranjenja novorođenčadi i dojenčadi.)